Kako kaže završetak poslanice kod obreda blagoslova grana "Večeras ćete znati, da vas je Gospodin izveo iz egipatske zemlje, a sutra ćete vidjeti slavu Gospodnju".
Cijeli je taj obred kao i misa obilježen raznovrsnim izlaženjem iz staroga grijeha i sužanjstva te ulaskom u Božji blagoslov kao što kaže jedna od molitava: "kako si u prilici Crkve uzmnožio Nou, kad je izlazio iz korablje i Mojsija, kad je izlazio iz Egipta sa sinovima Izraelovim: tako mi, noseći palme i maslinove grane, da izađemo s dobrim djelima u susret Kristu, i po njemu da uđemo u radost vječnu."
U molitvama, antifonama i čitanjima pojavljuje se golubica koja se vraća u korablju s maslinovom granom u kljunu, Izraelci koji izlaze iz Egipta i idu kroz pustinju, maslina koja raste, mnoštvo koje ide ususret Otkupitelju, a među njima posebno židovska djeca noseći maslinove grane te, naravno, Gospodin naš Isus Krist koji sjeda na oslića i tako ulazi u sveti grad. To je završna etapa njegova poslanja što predivno izriče sljedeća molitva: "Bože, koji si svoga Sina Isusa Krista Gospodina našega za naše spasenje na ovaj svijet poslao, da se snizi do nas, te nas prizove k tebi: pred kim kad iđaše u Jeruzalem, da ispuni Pismo, mnoštvo vjernog puka s najvjernijom bogoljubnošću prostiraše po putu svoje odjeće s granama palmi: podaj molimo, da njemu put vjere pripravimo, s kojega uklonivši kamen spoticanja i kamen smutnje, prolistaju pred tobom naša djela kićem pravde, da zaslužimo nasljedovati njegove stope."
Sve to kretanje izražava se na različite načine i u liturgiji, a na poseban način procesijom koja je ove godine u uvjetima kakvi jesu bila skromnija. No, svatko je u tom kretanju mogao sudjelovati, makar i poklecanjima: uz dva uobičajena, u vjerovanju i posljednjem evanđelju, kojima častimo Utjelovljenje, u Muci o spomenu Isusova izdahnuća štujemo Otkupljenje, a na riječi "da se na Isusovo ime prigne svako koljeno" u poslanici od Mise proslavu Isusova svetog djela spasenja.
Izlaženje iz staroga grijeha? To je sve obična šarada i predstava, barem kad si ti u pitanju. Malo ceremonije, malo kazališnog ruha, malo svijeća za teatralni dojam i onda malo još pričamo velike priče. To je ništa drugo nego udovoljavanje naravnim strastima, a veze to sa stvarnošću nema. I onda još se ti nađeš pozivati na valjanu ispovijed i dostojnu pričest, hahahahaha!
OdgovoriIzbrišiŠarada
Previse si cinicna postala, nije ti to dobro. Ako vec zelis raspravljati ovdje, pokusaj se izdici od osobnih obracuna.
IzbrišiEvo Toma, ja ne bi htio biti ciničan, a može tako zazvučati - gledam fotke ovog članka, u svima je lijepo izbjegnut u kadru novus ordo stol. To je naravno pohvalno. Ali to je i drama i slika tog drvenog konja indultizma - što vam to uopće treba? Konj je, al nije pravi. Tako i Tradicija u stisku modernizma - je Tradicija, ali dozirana, kontrolirana, ucjenjena, kompromiserska; koliko god se mi zaodjevali u frazu posluha ili pripuštali na osobni izbor pojedinog indultista, člana ili simpatizera Benedictusa - da li hermeneutika kontinuiteta postoji ili ne postoji. To ti mene fascinira - kako uspijete tako zatvarati oči? Kako se možete nasiliti na to?
IzbrišiMa hajde, Rolf, pa gdje god ides na tradicionalnu misu u Hrvatskoj moras na nesto zatvoriti oci, takav je zivot.
IzbrišiRolf, kako se prisilimo....vrlo rado bi makli taj stol i iščupali ove glupe palme iza oltara itd itd. Ali nismo revolucionari i pokušavamo sagledat širu sliku. Dolaskom na tlm u Blaža ne znači podržavat sve što to uključuje. Ali najvažniji je obred koji se na oltaru događa, i dok god svećenik čita molitve i vrši obred na način od prije novusordoističkih promjena, ja ću to podržati dolaskom. Nije nevažno, ali ipak manje od obreda je važno jel se to događa u nekom podrumu, u gotičkoj katedrali ili u mastodontskoj modernističkoj crkvi. Svećenik može biti i loš, propovijedi mogu bit i katastrofa, ali dok god je on katolički svećenik i vrši obred onako kako je zapisano, smatram da vrijedi progutat svašta da bi obredu ipak prisustvovali. Je li to kompromis, indultizam, pogrešno ili što već, ne znam
IzbrišiJ, vazno je naglasiti da ovdje govorite hipotetski o sveceniku i propovijedima, tj. ne odnosi se na konkretni izvjestaj iz clanka.
Izbrišida, naravno da nije riječ o našem župniku.
IzbrišiRazličite su kategorije kad na nešto moraš zatvoriti oči. Npr jedna je razina imati razumijevanja pa razborito 'zatvoriti oči' kad na tlm dolaze novi koji se još ne znaju vladati ili odijevati, a sasvim nešto drugo kad ti modernisti kroje kapu gdje ćeš, kad ćeš, i kako ćeš imati tlm. Ne bi dalje htio ovo produbljivati, mislim da se kužimo. Inače nemam ništa protiv kada u kadru nema Luterovog stola, iz ma kojeg razloga, dapače.
IzbrišiMislim da nema potrebe ponovno pokretati ove diskusije.
IzbrišiMeni su ovo žive gluposti 1. zatvaranje očiju... U svakodnevnici života želimo li ostati Kristovi potrebno je zatvoriti često puta oči i uši da ne upadnemo u neko zlo, a opet biti budan.
OdgovoriIzbriši2. Očito još uvijek nije sjelo nekim osobama pa omalovažavaju, vrijeđaju, zatvaraju se u svoj začarani krug ili puritanizam itd da ne navodim sve, a Isus Krist je rekao: "ljubite jedni druge kao što sam ja Vas ljubio."
3. Ne bih se osvrnuo detaljnije ni na zapis jer poznato je da taj brani molitvu na latinskom. Zatim covidu davati važnost spram mise je tužno (možda da se zaista neki koji se zalažu za to počnu i jesti on line, baš me zanima kako bi to bilo), sramotno i po meni izdajnički iako treba reći: "Oče, oprosti mu jer ne zna što čini." Tome nas uči Isus i to govori Očevo dijete. Dakle, moje je samo subjektivno. Daleko je bitnije ono što nas Isus uči. Činimo dobro svima, manimo se puritizma i prihvatimo ono što nam Isus daje putem svoje Providnosti i volje.
Ivan A