Misa iduće nedjelje 2.6.2019. u 18 sati

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa.

Tradicionalna latinska misa u nedjelju 2. lipnja 2019., bit će u crkvi Krista Kralja na Mirogoju služena iznimno navečer u 18 sati, a ne u redovnom terminu.

Bitno.net filozofira o Igri prijestolja

Vjerojatno sam to s obzirom na iskustvo s ovim "vjerskim portalom" trebao očekivati, ali ipak me iznenadio novi niz članaka koji je bitno.net jučer pokrenuo. Na krilima manije vezane uz globalno popularnu seriju, Igru prijestolja, odlučili su zgrabiti barem mali dio kolača čitanosti, razglašenosti i posljedično monetizacije te franšize.

Tako se svećenik zadužen za filmske kritike na tom portalu upustio, uz slabašne i vrlo prozirne ograde, u promicanje umjetničkih i svjetonazorskih vrijednosti na kojima je nastala ta serija koja je jučer završila svoju osmu i posljednju sezonu. Budući da sam pročitao prvih nekoliko svezaka niza knjiga koje je napisao George R. R. Martin te pogledao dosadašnje epizode serije (doduše, neke uz preskakanje pojedinih scena ili ubrzavanje nezanimljivih dijelova), mogu sa sigurnošću reći da nikome ne bih preporučio gledanje te serije. To što je scenografija vrlo raznolika i raskošna, što je radnja nepredvidljiva i dobro složena, što su glumci uglavnom kvalitetni, a efekti i produkcija vrhunski samo čini još opasnijim ono što su Martin i scenaristi pripremili. A pripremili su svijet u kojemu su apsolutno svi ljudi prljavi, nitko nije vođen čistim i nesebičnim idealima. I što je najgore, gdje se spolna razvratnost uzima potpuno zdravo za gotovo. U tom izmaštanom svijetu u jednom trenutku se najhrabriji ratnici i najodvažnije žene bore na čast svoje obitelji, a u idućem ih vidimo eksplicitno prikazane kako upražnjavaju neobavezan seks začinjen često najodvratnijim perverzijama.

Redovito se osjeti kako scenaristi upravo grade neki lik u klasičnom stilu heroja ili junakinje kako bi njega ili nju u odgovarajućim trenutcima mogli gurnuti u najdublji kal, najčešće spolne ili sadističke prirode. Naravno, nakon toga nema kajanja jer to što su učinili u svemiru Georga Martina uopće nema veze s grijehom. Usto su dakako prisutni brojni klasični zlikovci, pa su najsvirepija mučenja i rijeke krvi svakoepizodna pojava. I sve se to odvija u pomno odabranim prekrasnim prirodnim i kulturnim krajolicima od kojih je kod nas svakako najpoznatiji kompjuterskom grafikom prerađeni Dubrovnik, ali pojavljuju se i Split, Šibenik i druga mjesta. Nije ova taktika nimalo neočekivana ni nova, sotonski prsti u obeščašćivanju lijepog, skladnog i dobrog uvijek su prepoznatljivi.

I zašto taj vlč. Kovačević oduševljeno, gotovo bez predaha, "propovijeda" o navedenoj seriji? Tobože kako bi nas potaknuo da mi sami upoznamo ljepotu hrvatske prirodne i povijesne baštine. Otprilike kao da vas šalje silovatelju kako bi vam on opisao ljepotu ženske duše.

To da ljudi, pogotovo mladi, u današnje vrijeme žude za ljepotom i istinom koju predstavljaju kako prirodne, tako i kulturne znamenitosti po Hrvatskoj, posebno uz Jadran, ne bi trebalo u vrijeme posvemašnjog materijalizma nikome biti čudno. No trebate se vi, g. Kovačeviću i bitno.netovci, zapitati što im se ima za ponuditi kad posjete neku od hrvatskih populariziranih destinacija. Što će vidjeti kad primjerice uđu u neki samostan ili katedralu? Posvjetovnjačene svećenike koji se ni po čemu (osim eventualno izvještačenosti) ne razlikuju od laika, muzeje bogate izlošcima kojima je iščupan smisao i konačno grozotu banalne pustoši, novus ordo, na mjestima gdje se prije mogla naći izravna veza s transcendentnim.

Zaista, nitko vam ne brani da gledate Igru prijestolja. Nadam se da ne uživate npr. u scenama incesta na mrtvačkom odru ili oca koji spaljuje vlastitu kćerkicu kao žrtvu božanstvu čiji simbol izrazito podsjeća na prikaze Presvetog Srca. Ali nemojte onda od te vaše "zabave" raditi filozofiju i svojevrsno svećeničko odrješenje onima koji žele još dublje pomaknuti granice "normalnosti".

Eku eku

Sveti Leopolde, moli za to da se svi odijeljeni vrate nazad u Kristovu Crkvu!

Ekumenski hod kući i dobrodošlica

Osim što ponavlja tradicionalni nauk, Drugi vatikanski koncil uvodi pastoralne novosti koje su tako dvosmislene da unose pomutnju u Crkvu. No, istodobno, ne nameću nam obvezu nutarnjeg pristanka, takvu da bismo ih morali ispovijedati kao vjerski nauk. Dakle: priznajmo da se radi o koncilu, priznajmo da naučava, odnosno ponavlja, tradicionalni nauk, ali spoznajmo također da nas ukoliko se navodi kao opravdanje za novotarije u Crkvi – nimalo ne obvezuje da prihvatimo ijednu od tih novotarija. Smijemo i trebamo nastaviti živjeti kako su katolici živjeli tisuću devetsto šezdeset i pet godina, sve do Drugoga vatikanskoga koncila. Valja govoriti ljudima da se trebaju obratiti radi spasenja svoje duše, valja zaboraviti na novu evangelizaciju, samosvrhoviti dijalog i lažni ekumenizam te se vratiti starom stilu evangelizacije, kazujući ljudima da postoji samo jedna istinita vjera, katolicizam, i samo jedna prava Crkva, Katolička.

*

Prvenstvo pape kao glave sveopće Crkve, koje pravoslavni odbacuju, nije apstrakcija. Ono je volja samoga Boga, koji je Crkvu utemeljio na Petru, Stijeni. Katolički nauk o bezuvjetnoj nerazrješivosti ženidbe, od kojeg su pravoslavni smislili pogodne iznimke, dopuštajući drugu, pa čak i treću "ženidbu", nije apstrakcija. Nego volja Kristova glede ontološke stvarnosti koja proizlazi iz sakramentalnog jedinstva. Katolički nauk o čistilištu, koji pravoslavni odbacuju, nije apstrakcija. On je objavljena istina o jednoj fazi postojanja nakon smrti, nezabludivo naučavana od Katoličke Crkve kroz stoljeća. Katolička dogma o istočnom grijehu, koji uključuje baštinjenu Adamovu krivicu, što pravoslavni odbacuju, smatrajući da je baštinjena samo kazna smrti, nije apstrakcija. Nego istina o čovjekovu palom stanju i potrebi za otkupljenjem. Katolička dogma o Bezgrešnom začeću, koju pravoslavni odbacuju zato što odbacuju i katolički nauk o istočnom grijehu, nije apstrakcija. Ona je objavljena istina o jedincatom položaju Blažene Djevice Marije među svim ljudskim rodom. Naposljetku, zlo raskola i nužnost, za spasenje, "da se vrate u jedinu pravu Crkvu oni koji su se od nje odijelili" nije apstrakcija. Nego vjerska istina o kojoj ovisi vječna sudbina dušâ.

*

A što ćemo s golemim doktrinarnim razlikama između katolicizma i osakaćene inačice Kristova nauka u raznim protestantskim zajednicama? "Pomirena različitost" potpuna je besmislica. Ne može biti pomirbe između nauka koji jedan drugomu proturječe. Stoga položaj jedine prave Crkve božanski dodijeljen Katoličkoj Crkvi, sedam od Boga ustanovljenih sakramenata, žrtveno svećeništvo, papino prvenstvo, nezabludivost Učiteljstva, nerazrješivost ženidbe i unutarnju nemoralnost kontracepcije, abortusa i sodomije nije moguće pomiriti s naukom religijskih sljedbi koje niječu ijednu od tih istina. Jaz je nepremostiv, i upravo zato u enciklici "Mortalium animos" Sveti Otac ustraje na tome da je jedini put ka kršćanskom jedinstvu povratak u Katoličku Crkvu. Oni koji su od nje odlutali trebaju se vratiti kući. Katolici pak trebaju im u tome pomoći i srdačno ih primiti natrag. No da bi to mogli, ne smiju u međuvremenu postati raspikuće.


Prema:
https://www.youtube.com/watch?v=mG7yUZTmQRg
http://tomablizanac.blogspot.com/2016/10/to-je-ekumenizam.html
http://tomablizanac.blogspot.com/2017/06/pristanak-razuma-uz-istinu-slusanjem.html

Vidi također: On nije bio ekumenist, a još manje ekumanijak

Daj nam mnogo svetih svećenika

Tog ljeta sreo sam veliko mnoštvo ljudi, koji su mi pri­povijedali malo radosnoga o svećenicima; ali ni jedan jedini od tih pozvanih šarlatana nije prinio ni najmanju žrtvu za nas. Možda im je čak milije, da smo takvi, kakvi jesmo, da bi tako oni imali neku ispriku za svoj vlastiti način života.

J.L.M. Descalzo: Ispovijest mladog svećenika

(izvor, arhiv)

Zašlače!

Katolički intelektualci papi Franji daju crveni karton

Jedna skupina katoličkih intelektualaca papi Franji daje crveni karton

Je li papa Franjo heretik? Jedno tako tjeskobno pitanje o jednome papi nije postavljano na ozbiljan način u Crkvi već duže od jednoga tisućljeća. Papa Franjo upravlja Crkvom malo više od šest godina, no ovo se pitanje već pune dvije godine javno postavlja. Eminentni katolički znanstvenici, laici i klerici sada su dali odgovor na ovo pitanje. U otvorenome pismu optužuju otvoreno Franju za svjesnu i upornu herezu. Ovaj čin poprima povijesne dimenzije.

Na 20 stranica potpisnici dokumentiraju hereze koje stavljaju na teret vladajućemu papi. Njihov dokument daljnji je korak u nizu kojemu prethodi Correctio filialis de haeresibus propagatis iz 2017. godine te Izjava o vjernosti crkvenome nauku o braku i obitelji iz 2016. godine.

Otvoreno pismo dvadeset katoličkih intelektualaca obavio je portal LifeSiteNews na kojemu ga je predstavila njemačko-američka povjesničarka Maike Hickson, a objavljeni su i prijevodi na više jezika. Prvi je potpisnik Georges Buscemi, predsjednik Campagne Québec-Vie i član Akademije Ivana Pavla II. za život i obitelj.

Otvoreno pismo kojim se Franju optužuje za herezu

Ono predstavlja „treću fazu“ jednoga procesa koji je počeo u ljeto 2016. godine, napisali su potpisnici. Tada se jedna skupina poznatih katoličkih učenjaka „osobnim i privatnim pismom“ obratila kardinalima Crkve i patrijarsima ujedinjenih istočnih Crkava. U tome pismu upozorili su na „hereze i druge teške zablude“ koje po njihovome mišljenju potiče kontroverzna posinodska pobudnica Amoris laetitia.

Budući da je Franjo ipak u „nagovorima, djelima i propustima“ ponavljao ove hereze, ista je skupina zajedno s drugim laicima i klericima godinu dana kasnije objavila Correctio filialis. Prijekori su jasnije formulirani, pri čemu su potpisnici naglasili da ne optužuju Franju da „svjesno širi hereze“. Držali su Correctio služenjem Crkvi i Petru time što su Papu upozorili na pogibelji i rizik i opomenuli ga. Njihovo pismo trebalo je biti jasan poziv Franji i crkvenome vodstvu.

Otvorenim pismom Franju se izravno optužuje za herezu

Sada objavljeno Otvoreno pismo pooštrava optužbu jer je za prethodna dva dokumenta Franjo bio posvema nezainteresiran, ignorirao ih je i iste je „hereze i zablude“, kako navode potpisnici, ravnodušno i dalje širio i promicao.

Otvorenim pismom Franju se sada izravno optužuje za herezu.

„Ovo zlodjelo“, kažu potpisnici, „nastupa onda kada katolik svjesno i uporno niječe jednu istinu o kojoj zna da Crkva uči da je posrijedi bogoobjavljena istina“.

Potpisnici Franji predbacuju – za razliku od Correctio filialis – da svjesno širi i potiče hereze koje mu se stavljaju na teret. Do nekoga drugog zaključka, kažu potpisnici, ne može se dospjeti na temelju papinskoga držanja nakon razdoblja od dvije godine od objave pobudnice Amoris laetitia.

Sveukupno, stoji u Otvorenome pismu, riječi i djela pape Franje predstavljaju „cjelokupno odbacivanje katoličkoga nauka o braku, spolnim odnosima, moralnome nauku, milosti i otpuštanju grijeha“.

Potpisnici „iznose dokaz povezanosti“ između ovoga Franjina odbacivanja katoličkoga nauka i promicanja biskupa i drugih klerika koji su se teško ogriješili u svezi sa seksualnim zloporabama kao bivši kardinal McCarrick ili takvih koji su prikrivali krivce, kao nedavno preminuli kardinal Danneels.

Ne može se trpjeti heretični pontifikat

Potpisnici predbacuju Franji da nije riječ o pojedinačnim slučajevima, nego o ciljanome, političkome usmjerenju vladajućega Poglavara crkve. On provodi strategiju da cijeloj Crkvi nametne ovo odbacivanje crkvenoga nauka. Provođenje toga u praksu vrši se i imenovanjem osoba dvojbenoga načina života na visoka i najviša mjesta.

„Heretični pontifikat“ ne može se ni trpjeti ni ignorirati, čak ni pod izlikom da se time „sprječavaju gore stvari“. Takav pontifikat napad je na „temelje“ pologa koji je povjeren Crkvi. Potpisnici time potkrjepljuju tradicionalna teološka i pravna načela koja su „primjenjiva“ u takvoj situaciji i koja se po njihovu mišljenju trebaju primijeniti.

Traže od svih biskupa Crkve da ispitaju optužbe koje su navedene u Otvorenome pismu. Ako navedene optužbe drže valjanima, „mogu Crkvu izbaviti iz sadašnjih nedaća“, tako što će se pridržavati načela Salus animarum prima lex (Spas je duša vrhovni zakon) i „opomenuti papu Franju da se odrekne svojih hereza; a ako bi se i dalje tvrdoglavo odupirao, da izjave da se je sam svojevoljno lišio svoga papinstva.“

Svećenici i katolički intelektualci koji žele potpisati Otvoreno pismo, mogu to učiniti šaljući e-mail na: openlettertobishops [at] gmail.com

Na Change.org svi mogu potpisati Otvoreno pismo.


Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: https://katholisches.info/2019/05/01/katholische-intellektuelle-zeigen-papst-franziskus-die-rote-karte/