Svetom Petru na Gradecu

I ove godine vlč. Branimir Motočić, župnik u župi Pešćenica u sisačkoj biskupiji, pozvao nas je na kirvaj koji se slavi u subotu najbližu blagdanu sv. Petra i Pavla. U kapelici iz 17. stoljeća vlč. Motočić svake godine o blagdanu njezina zaštitnika služi tradicionalnu latinsku misu. Već smo navikli na gostoljubivost našeg domaćina (1, 2), a nije nas razočarao ni ovoga puta.

Pjevali su i svirali članovi lokalnog kulturno-umjetničkog društva. Posebno mi se svidjela pjesma na završetku mise koju izvode zalaganjem vlč. Motočića. Nažalost, nisam je snimio, ali evo teksta:

Ja sam sirota, nevoljni stvor,
Al' imam dobru Majčicu gor'
Ona me s neba prati svud,
Ona mi miljem puni grud.

Anđela rajskih slavi ju poj,
Sunce i mjesec ures su njoj.
Ona je neba Kraljica,
najljepša svijetu ružica.

Moja si Majka, Marijo, Ti
Što nosi puna milosti.
Srce je tvoje slatki vir
Iz koga izvire sav moj mir.

S trijema crkve propovijedao je preč. Borna Puškarić.

Vlč. Borna je u propovijedi naglasio da ponad ove prirodne ljepote u kojoj smo se našli kako bismo slavili blagdan apostolskih prvaka, imamo i nadnaravnu ljepotu bogoslužja uz koje su se stoljećima na istom mjestu sabirali naši katolički pretci. Spomenuo je da otvoreni prozori ove crkvice usmjeravaju naš pogled kako prema izvanjskoj ljepoti krajolika, tako i prema unutrašnjoj ljepoti svete misne žrtve. Pozvao je sve vjernike da iznesu pred Gospodinom svoje molitve koje nose na srcima jer se kaže da Bog kod takvog mjesta i vremena hodočašća i proštenja prikloni svoje uho nešto niže da čuje naše molbe. Posebno je blagim riječima potaknuo one koji su odlutali od vjere da iskoriste ovu priliku i odluče se vratiti. Istaknuo je i kako je dobro zahvaliti Bogu za sve darove koje nam je dao bez obzira što nekada nismo vidjeli kako se neke teže stvari uklapaju u Njegov plan. Trebamo biti posebno svjesni Božjih darova koje smo primili po Isusovoj Crkvi koju je utemeljio na Petru.

Nakon mise uslijedilo je, dakako, druženje uz kobasice, kolače i pića koja su priredili organizatori. Ove godine su se posebno potrudili raskrčivši u šumi prostor za stolove i klupe tako da smo sjedili u ugodnom hladu.

I ovaj puta sudjelovali smo Marko i ja u jednostavnoj tomboli gdje se prema broju koji nađeš u koverti dobije neki sitan poklon. Marko je uz broj 49 dobio ovo:

a ja sam uz 15 dobio ovu čašicu:

Uz opuštenu diskusiju sa starim i novim poznanicima, vrijeme je brzo prošlo.

Vidio sam da je Marko malo žalostan što je dobio lošiji poklon od mene, pa sam mu darovao svoj i uputio ga da zapali svjećicu u njemu kada dođe doma:

Hvala vlč. Motočiću i svima koji su se potrudili da slavlje protekne lijepo i ugodno. Uz Božju pomoć, rado ćemo doći i za iduće Petrovo.

Žudnja za novotarijama

Oni neka se sastanu na ekumensku i međureligijsku molitvu te čestitaju muslimanima kurban bajrama ljubljenjem kurana ili barem cipela, a hindusima divali mazanjem čime god od krave na čelu. Nakon toga neka uz dobar razglas zapjevaju prepjeve protestantskih pjesmica tresući se i govoreći u duhovima. Neka raspačaju najnoviji papirić s porukicom iz Međugorja i sjednu moliti otajstva svjetla, a ako ne stignu, onda barem krunicu božanskog milosrđa. Neka ne zaborave koristiti Franjinu verziju očenaša i na pravom mjestu u litanijama dodati zaziv utjesi migranata ili pačamami. Zatim neka izmole put svjetla ili barem 15. postaju njihova križnog puta. Iza toga neka svi suslave euharistiju u kojoj će predslaviteljima pomagati čitačice, ministrantice i djelitelji pričesti, a svi zajedno će se služiti obredom koji je sastavio mason u skladu s principima protestantskih nauka. Na kraju će još biti vremena da mladi uče iz katekizma s Lutherovim citatima, parovi usklade periode s onim što ih uči teologija tijela, teologija oslobođenja ili Veselje ljubavi, a oni koji se ne osjećaju najbolje prime bolesničko pomazanje. Dan neka završe tribinom o deset novih prometnih ili ekoloških ili ksenofobnih grijeha i kao pokoru pogledaju redovnice koje repaju i skaču. Ako je petak, neka dobro provjere da nije blagdan poput Srca Isusova kada najbolje mogu vršiti djela zadovoljštine jedući veće porcije mesa. Ako je nedjelja, neka prije odlaska u crkvu provjere je li na snazi uredba o zatvaranju crkvene poljske bolnice u kojem slučaju sve navedeno mogu napraviti pred ekranom.

Ja neću.

T-1000

Pribilježujem ovdje više sitnih komentara da moji čitatelji (barem oni koji ne koriste facebook) ne ostanu zakinuti za jedan stožić internetskog sijena. Prije nego počnem, palo mi je na pamet da pitam, planira li netko od vas blagoslov i paljenje ivanjskog krijesa u predvečerje svetčeva blagdana?

Fratellanza umana nastavlja svoju dosadnu agendu obrane sirotih ugroženih ideja modernističko-masonskog bratstva koje ima iza sebe jedino vrhušku crkvene, svjetovne i medijske moći. Uz njih se pojavio i nešto priprostiji projekt Katolik 2.0 kojemu naziv govori da je namijenjen mlađariji. Neka imena pojavljuju se na obje stranice, poput dobro nam znanog melankoličara vlč. Huljeva s Visa, Hvara ili kojeg već trenutno otoka, a obradovalo me da na Katoliku 2.0 vidim i članke p. Vlka. Iz naziva nove stranice na kojoj piše zaključujem da je još uvijek katolik što je vrlo pohvalno! Uz ove dvije stranice, fali još samo neki "gay katolički" blog i sveukupno ćemo imati novu verziju zaboravljenog portala "Križ života". Ako bih morao pogađati, rekao bih da će blog FU potrajati duže jer su biskupu Uziniću tek 52 godine, a njegova desna ruka je bar jedno petnaest godina mlađa.

Iz rubrike "ako se želite nasmijati" na portalu Vjera i djela naći ćete 37. nastavak serijala Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. sa besmrtnom zaključnom rečenicom "Tako se i ovdje pokazalo da je važeći misal vjerniji drevnoj tradiciji, nego prethodni." Ako vam se ne da čitati čitav ovaj članak (kao što se ni meni to nije dalo), pogledajte barem odjeljke 5.e) Za mnoge ili za sve? i 5.f) Poklik „Tvoju smrt, Gospodine naviještamo...“ da vidite kakve vratolomije autor izvodi kako bi opravdao svoju poziciju.

Portalu Vjera i djela zamjeram što uz poneke interesantne članke imaju i golemu produkciju beskorisnih tekstova (Propovijed za 57. nedjelju kroz godinu D kada je mjesec pun i Venera je u konjunkciji s Jupiterom). Također, koja im je fora s onemogućavanjem kopiranja teksta kad se to u doslovno dvije sekunde može zaobići. Djeluje pomalo pakosno.

Nakon što ste se nasmijali umotvorinama liturgičara Z.P., zaputite se na facebook profil p. Petra Nodila SJ i odskrolajte ispod dubokoumnog promišljanja o Orbanu i Putinu do naslova "bitno.net killer". Ondje zagovornik rada trgovina nedjeljom trijumfalno nabraja kako su se u bitno.netu, gdje je on urednik teoloških tema, već godinama hrabro borili s kojekakvim pretendentima koji ih ujedaju bilo slijeva bilo zdesna (a pretpostavljam i sazada) te postali i ostali najčitaniji kulturno-vjerski portal na hrvatskom jeziku. Ja doduše ne znam nijednu stranicu koja je zaista pokušala postati vjerski portal različit od IKA-e, ali isto tako moram priznati da su na bitno.netu ostali bez gotovo svih autora koji su me poticali da na njihove tekstove reagiram, što za one portala laudato ne činim. Nažalost, bojim se da je bitno.net na putu da postane hibrid rubrike vjera na dnevno.hr i što god se već nalazi na laudato.hr. Mislim, ako im ode i I.Dž. koji već dugo nije ništa dubokointelektualno prozborio o zdravorazumskom paradoksu poslušnosti ili nečem sličnom, što će mi uopće ostati za čitati na bitno.netu. Povremeno zrnce mudrosti nekog šizmatičkog stareca ili izvještaj s koncerta "Pjevaj srcem, slušaj bubrezima"?

Kad smo već kod veselih koncerata, na novom blogu Diva Grabovčeva naiđoh na ovaj, mogli bismo reći Šurkovac za mlade. Pjevaju mladi "moja duša zna", a ja bih dopunio "da se tako ne ponaša u crkvi pred Presvetim".

N.N. na svojoj facebook stranici donosi fotografiju s "tijelovske procesije" u Njemačkoj. Ne, ne ovu iz Münchena ili ovu iz Kölna, nego neku ovogodišnju iz Essena gdje gospođa u trenirci nosi prilično lijepu monstrancu. Tko je jednom vidio onu grozotu u Linzu od prije 11 godina, toga germanski običaji neće začuditi. Ali ajde nek mi netko kaže kako ne može zamisliti da recimo svećenik iz gore spomenute crkve sv. Antuna na zagrebačkom Svetom Duhu pošalje monstrancu da ide od ruke do ruke među mladima. Kome bi to bilo nezamislivo (osim vezano uz vrijednost tog liturgijskog predmeta). Ja mogu već vidjeti oduševljene komentare tipa:
"Isus je među nama, on želi dotaknuti sve mlade i dati im snage da ga slave i obožavaju."
"S ovakvom generacijom Hrvatska budućnost je naša za Krista."
"srce srce srce sklopljeneruke sklopljeneruke hrvatskazastava pljesak srce srce srce macasasrcem"

U toj istoj Njemačkoj biskupi ubrzano stvaraju superžupe kako bi nekolicina starih liberala i aktivnih baba mogla kontrolirati one svećenike koji su još ostali relativno normalni. Nemojmo misliti "ah, to je Njemačka". Sve to prije ili kasnije dođe i kod nas. Ili ste mislili prije trideset godina da će i laici dijeliti pričest u Hrvatskoj te da će biskupi zabraniti pričest na jezik?

Da ne završimo u negativnom raspoloženju, povodom 50 godišnjice kanonizacije sv. Nikole Tavelića koja se obilježava ovaj mjesec, svakako vam preporučujem da pročitate engleski prijevod izvještaja očevidca mučeništva sv. Nikole Tavelića, str. 6-9 u ovom časopisu. Nisam našao latinski izvornik ili hrvatski prijevod. Svećenicima koji će propovijedati o spomenutoj godišnjici može poslužiti i kratka knjižica na hrvatskom iz 1939., ali svakako bih vam preporučio da u potpunom izvještaju pročitate antimuhamedsku apologetiku naših svetaca koja i nakon više od šest stoljeća djeluje jednako suvremeno i primjenjivo.

Spasitelja za nas prosi, Kog na rukam nevinim, Već na zemlji držao si

Gospodine Isuse Kriste, ti si malene, koje su ti donosili i koji su k tebi dolazili, grlio, stavljao ruke na njih, blagosivao ih i rekao si: „Pustite malene da dođu k meni i nemojte im braniti, jer takvima pripada kraljevstvo nebesko", i „anđeli njihovi vazda gledaju lice Oca mojega". Pogledaj, molimo, nevinost ove djece i pobožnost njihovih roditelja i blago+slovi ih danas milostivo po slugi svojem, da vazda napreduju u tvojoj milosti i milosrđu, tebe znaju, tebe ljube, tebe se boje i drže tvoje zapovijedi, te sretno dođu k žuđenoj svrsi. Po tebi, Spasitelju svijeta, koji s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ Bog u vijeke vjekova.
Amen.

(iz blagoslova djece prema Rimskom obredniku iz 1929.)

Bože, Stvoritelju i Uzdržavatelju ljudskoga roda, ljubitelju svete čistoće, djelitelju duhovne milosti i davaoče vječnoga spasenja, blago+slovi svetim blagoslovom svojim ove ljiljane, koje ti u zahvalu na čast svetomu Antunu ispovijedaocu tvojemu danas ponizno prikazujemo i za koje molimo, da ih blagosloviš. Izlij na njih po spasonosnom znaku presvetoga kri+ža nebesku rosu. Ti najdobrostiviji, koji si ih dao ljudima za porabu, da ugodno mirišu i odgone nemoći, napuni ih i pokrijepi takvom snagom, da za koje god bolesti posluže, ili se postave u kuće i mjesta ili se budu pobožno nosili, po zagovoru istoga sluge tvoga Antuna odgone zle duhove, potiču na spasonosnu uzdržljivost, suzbijaju slabosti i podaju mir i milost službenicima tvojim. Po Kristu Gospodinu našem.
Amen.

(iz blagoslova ljiljana na blagdan sv. Antuna Padovskoga ispovjedaoca)

Vere panis filiorum

Danas smo u crkvi sv. Jurja imali lijepo slavlje, prvu svetu pričest dvojice dječaka. Neću objavljivati fotografije toga događaja iz više razloga: socijalno distanciranje, dostojanstvena pričest, mlađi maloljetnici, privatnost itd. Jedan je od važnijih razloga i što je danas po prvi puta korišteno novo ruho koje je blagoslovljeno prije mise, pa se priliči da prve fotografije tog ruha vidite kod organizatora akcije njegova nabavljanja. Dakako, ovo je bio samo djelomični debi jer čitav set obuhvaća liturgijsku odjeću za svečanu trojnu misu.

Evo ipak jedne fotografije od Duhova, a opisat ću u nastavku što trebate drugačije zamišljati.

Celebrant i ministranti su isti, ali na mjestima gdje vidite ovu dvojicu vjernika nalaze se prvopričesnici. Jedan pod blagim okom Gospe Žalosne lijevo, a drugi pod brižnim pogledom Gospe Otkupiteljice robova desno. Ruho je, jasno, bijelo. Zamislite (ako možete) misnicu u žakardnom damasku koji se lagano prelijeva obasjan prirodnom svjetlošću koja dopire kroz drevna okna na crkvi sv. Jurja. Po sredini misnice je "stup" prekriven decentnim floralnim motivima u kojima se pojavljuju u skladnoj i ne prenatrpanoj maniri kestenjastomrko-bijele krizanteme ili azaleje ili dalije (oprostit ćete mi na neukosti) uz povremeni plavi različak ili zijevalicu među ornamentalnim zelenkasto-sivim listovima.  Pri dnu lanene albe ocrtavaju se u necanoj čipki motivi kristograma, križa, lista i grozda loze. Oba oltara urešena su cvijećem, a aranžmani s bijelim ljiljanima vise i s prvih klupa.

S kora su se slijevali glasovi naših pjevača i pjevačica koji su naizmjenično pjevali i ordinarij i proprij, pa smo se mogli primjerice bez zamora posvetiti slušanju pouka naše euharistijske vjere u velikoj posljednici koju nam je ostavio sv. Toma. Propovijed na jučerašnjoj večernjoj misi bila je posvećena ispovijedi koju su naši prvopričesnici obavili nakon te mise. Danas je u propovijedi preč. Borna govorio među ostalim otprilike ovako: "Janko, Lovro (izmišljena imena naših prvopričesnika), ako bi me netko pitao što sam to najvažnije naučio kroz svojih dvanaest godina svećeništva, ono o čemu nisam čitao dok sam učio teologiju u bogosloviji, to je pouka da đavao želi da mi zaboravimo ono dobro koje nam je Bog u našem životu učinio, one trenutke kada nam je pokazao da smo Njegova ljubljena djeca. Lovro, Janko, vi ste se zahvaljujući svojim roditeljima i vjeroučitelju dobro pripremili, učili ste katekizam, to je dobro, vi idete nedjeljom na misu i sada ćete redovito primati sakramente, to je jako dobro. Ali ono što zli želi je ubaciti sjeme sumnje, učiniti da se vi više ne sjećate (a iz iskustva mnogih ljudi sam shvatio da se tu ne radi samo o nekom prisjećanju) onih posebnih dana u životu kada ste osjetili Božju blizinu i za koje možete reći sotoni 'ne, to što pričaš nije istina, ja znam kako mi je bilo tada, što sam tada doživio'. Ovo je jedan takav poseban dan koji ćete nositi kroz čitav svoj život."

Nakon propovijedi, prvopričesnici su stali, a kasnije i kleknuli pred oltar te obnovili svoja krsna obećanja. Ostatak mise protekao je pobožno i smireno, a iza svoje prve pričesti dječaci su se vratili u klupe i sabrano zahvaljivali Gospodinu potičući svojim primjerom i nas starije da s klanjanjem i strahopoštovanjem pristupimo presvetom oltarskom sakramentu. Poslije svete mise, prvopričesnici su dobili lijepe uspomene.

Na misi je bilo i novih lica, a oni su se mogli poslužiti novim letcima "Dobrodošli na Tradicionalnu latinsku Misu" uz koje donosim i pogled na nešto stariji letak o Društvu Benedictus. (Dakako,  nije bilo dopušteno kašljati na letak, pa ga vratiti natrag.)

U skladu s prigodom, počastili smo se ispred crkve kolačima i sokom.

Nadam se da su svi nazočni iskoristili poziv da pokušaju zadobiti potpuni oprost koji se udjeljuje u ovakvoj prilici te ga namijenili za pokojnike na koje nas podsjećaju lijepi nadgrobni spomenici uz crkvu sv. Jurja. Molim čitatelje bloga da izmole za ove naše kao i sve ovogodišnje prvopričesnike barem jednu zdravomariju.

On blagoslov dijeli

Ivo Lendić

KOROSANTI

Krist je u Hostiji bijeloj izašao iz crkve.
Mašu srebrenim kadionicama ministranti.
Prozori su ogrnuti sagovima, okićeni cvijećem.
Danas su Korosanti.

Sve je pošlo za Njim. On ide u blistavost polja,
dok Ga zvonjava silna iz praznoga prati mjesta.
U tišini dočekuje Ga samoća njiva i vinograda.
Poljskim je cvijećem posuta sva cesta.

Ide za Njim mnoštvo pognute glave (kao ono nekada);
zrelo se žito povija pred Njim, ko da Tajnu sluti.
Vinogradi lebde u visini obronaka i pružaju mladice.
Sve je kao nekad. On samo šuti.

Prostrla se pred Njim u čežnji trudom obrađena zemlja,
koju je nekad stvorila Njegova ljubav i Njegova sveta volja.
Kao anđeli posiplju pred Njim cvijeće djeca u bjelini.
Otkrila se sva ljepota janjinskoga polja.

Blista zlatna monstranca u suncu, kad On blagoslov dijeli.
Mnoštvo kleči, vinogradi se zelene, pognuto se žito jače žuti.
Sve u zanesenju žudi, da progovori kao ono nekad učenicima.
Ali On blagosivlje i šuti.

Masline se srebrene osjećajući Njegovu blizinu;
nadviše nad cestom svoje grane poput skrušenih ruka.
O, ni Salamun nije imao u kraljevskoj svoj slavi
takvih slavoluka!

A iza Njegova pohoda polje je prazno. Blistaju se puti.
Žito se iz zanesenja zlatnog uspravi i prene.
Vinogradi njišu mladicama kao da s visina mašu.
Masline se ganuto srebrene.

Parada kontraceptivnog ponosa

Chris Ferrara

Političke posljedice kontracepcije

Mnogi od onih koji sebe smatraju kršćanima jadikuju nad nepopustljivim skretanjem ulijevo politike u nacionalnim državama na nekoć kršćanskome Zapadu. Doista, današnjega "konzervativca" smatralo bi se još prije pedeset godina radikalnim liberalom. Čak i među onima koji u američkoj politici slove kao konzervativni komentatori, na primjer, gnusoba "homoseksualnog braka" već se pasivno prihvaća kao danost. A prije samo petnaest godina ljudi poput Hillary Clinton i Baracka Obame branili su brak kao ustanovu zasnovanu isključivo na zajednici muškarca i žene.

Međutim oni koji se žale na pad politike u ponor krajnje izopačenosti treba da se suoče s izopačenim postupanjem koje je uhvatilo korijena i u njihovoj sredini, iako to ne opažaju. Ako čovjek prihvati nazor da smije zatvoriti božansko vrelo života pilulom ili pregradom, svodeći tako ženidbenog druga na puko sredstvo zadovoljenja požude, na osnovi čega da onda osudi druge oblike sodomije? Jer kontracepcija jest jedan oblik sodomije, kako je primijetio čak i Martin Luther u svom komentaru o Onanovu grijehu (Post 38,9–10), koji je opisao ovako: "To je najsramotniji grijeh. Mnogo je ogavniji od incesta i preljuba. Zovemo ga nečistoćom, da – sodomitskim grijehom."

Kao što je Pavao VI. upozorio u enciklici "Humanae vitae", uporaba kontracepcije – namjerno osujećivanje rađalačkog određenja bračnog čina – "širom bi otvorila put bračnoj nevjeri i općem srozavanju moralnih mjerila". Dapače, "muškarac koji se navikne upotrebljavati kontracepcijske metode može zaboraviti na dužno poštovanje prema ženi i, zanemarujući njezinu duševnu i čuvstvenu ravnotežu, svesti je na puko sredstvo zadovoljenja svojih požuda, ne smatrajući je više družicom koju treba da okruži brigom i ljubavlju."

Upravo se to, dakako, dogodilo s ćudoređem i ustanovom braka, jer su kršćani sve više i više primjenjivali taj izopačeni postupak.

No postoje i političke posljedice: kršćani koji se tuže na strašno stanje političkog života sami su izravno za nj odgovorni ako upotrebljavaju kontracepciju. Jer propustivši donijeti na svijet onoliko duša koliko bi se Bogu svidjelo poslati im znatno su umanjili kršćansku biračku nazočnost.

Zamislite kako bi se bila odvila izborna politiku u proteklih pedeset godina da su oni koji se izjašnjavaju kao katolici stvorili velike obitelji od petero, šestero, sedmero ili više djece koja bi danas bila kršćanski glasači, a ne one od jednog ili dvoje djece koja su bila "planirana" uz pomoć kontracepcijskih izuma. Kršćansko bi biračko tijelo sada bilo tako veliko da bi onemogućavalo ljevičarsku tiraniju koja danas vlada politikom na Zapadu.

Čak i zemlje poput Mađarske uspjele su u svojevrsnom kršćanskom političkom preporodu usprkos prevladavanju kontracepcije među kršćanima. No zamislite kakvom bi se političkom moći moglo raspolagati u Mađarskoj i diljem Europe i Sjedinjenih Država da je kršćansko biračko tijelo sada dvaput ili triput veće i sastavljeno od ljudi koji ozbiljno shvaćaju božanski i naravni zakon te odgovarajuće naučavanje Katoličke Crkve o braku i rađanju. Zaista, bio bi to drukčiji svijet.

Želimo li razumjeti što Kristovo socijalno kraljevanje znači u praksi, treba samo izvesti jedan misaoni pokus: pretpostavimo da je svatko tko se izjašnjava kršćaninom stvarno u proteklih pedeset godina slijedio Kristovo evanđelje odbijajući kontracepciju i pristajući da mu Bog planira obitelj. Zar ne bi društvo bilo u mnogo boljem stanju? Pitanje je retoričko. Što se pak tiče onih koji primjenjuju kontracepciju, a tvrde da su sljedbenici Isusa Krista, odgovor bi ih trebao osuditi u njihovim srcima i navesti na promjenu ponašanja, za dobro braka, obitelji, društva i svijeta te za vječnu dobrobit duša.


https://fatima.org/news-views/fatima-perspectives-1382/

Vječni život je važan

Poruka biskupima i kardinalima Katoličke Crkve

Sedma je godišnjica [11. 2. 2020.] kako je papa Benedikt XVI. objavio da daje ostavku. U sljedećih sedam godina kriza je u Crkvi eksponencijalno rasla, a jedna je od najzamjetnijih pojava u tom vremenu bila bezglasnost većine naših biskupa i kardinala.

Upućujemo stoga poziv našim pastirima neka vode svoje stado.