Vere panis filiorum

Danas smo u crkvi sv. Jurja imali lijepo slavlje, prvu svetu pričest dvojice dječaka. Neću objavljivati fotografije toga događaja iz više razloga: socijalno distanciranje, dostojanstvena pričest, mlađi maloljetnici, privatnost itd. Jedan je od važnijih razloga i što je danas po prvi puta korišteno novo ruho koje je blagoslovljeno prije mise, pa se priliči da prve fotografije tog ruha vidite kod organizatora akcije njegova nabavljanja. Dakako, ovo je bio samo djelomični debi jer čitav set obuhvaća liturgijsku odjeću za svečanu trojnu misu.

Evo ipak jedne fotografije od Duhova, a opisat ću u nastavku što trebate drugačije zamišljati.

Celebrant i ministranti su isti, ali na mjestima gdje vidite ovu dvojicu vjernika nalaze se prvopričesnici. Jedan pod blagim okom Gospe Žalosne lijevo, a drugi pod brižnim pogledom Gospe Otkupiteljice robova desno. Ruho je, jasno, bijelo. Zamislite (ako možete) misnicu u žakardnom damasku koji se lagano prelijeva obasjan prirodnom svjetlošću koja dopire kroz drevna okna na crkvi sv. Jurja. Po sredini misnice je "stup" prekriven decentnim floralnim motivima u kojima se pojavljuju u skladnoj i ne prenatrpanoj maniri kestenjastomrko-bijele krizanteme ili azaleje ili dalije (oprostit ćete mi na neukosti) uz povremeni plavi različak ili zijevalicu među ornamentalnim zelenkasto-sivim listovima.  Pri dnu lanene albe ocrtavaju se u necanoj čipki motivi kristograma, križa, lista i grozda loze. Oba oltara urešena su cvijećem, a aranžmani s bijelim ljiljanima vise i s prvih klupa.

S kora su se slijevali glasovi naših pjevača i pjevačica koji su naizmjenično pjevali i ordinarij i proprij, pa smo se mogli primjerice bez zamora posvetiti slušanju pouka naše euharistijske vjere u velikoj posljednici koju nam je ostavio sv. Toma. Propovijed na jučerašnjoj večernjoj misi bila je posvećena ispovijedi koju su naši prvopričesnici obavili nakon te mise. Danas je u propovijedi preč. Borna govorio među ostalim otprilike ovako: "Janko, Lovro (izmišljena imena naših prvopričesnika), ako bi me netko pitao što sam to najvažnije naučio kroz svojih dvanaest godina svećeništva, ono o čemu nisam čitao dok sam učio teologiju u bogosloviji, to je pouka da đavao želi da mi zaboravimo ono dobro koje nam je Bog u našem životu učinio, one trenutke kada nam je pokazao da smo Njegova ljubljena djeca. Lovro, Janko, vi ste se zahvaljujući svojim roditeljima i vjeroučitelju dobro pripremili, učili ste katekizam, to je dobro, vi idete nedjeljom na misu i sada ćete redovito primati sakramente, to je jako dobro. Ali ono što zli želi je ubaciti sjeme sumnje, učiniti da se vi više ne sjećate (a iz iskustva mnogih ljudi sam shvatio da se tu ne radi samo o nekom prisjećanju) onih posebnih dana u životu kada ste osjetili Božju blizinu i za koje možete reći sotoni 'ne, to što pričaš nije istina, ja znam kako mi je bilo tada, što sam tada doživio'. Ovo je jedan takav poseban dan koji ćete nositi kroz čitav svoj život."

Nakon propovijedi, prvopričesnici su stali, a kasnije i kleknuli pred oltar te obnovili svoja krsna obećanja. Ostatak mise protekao je pobožno i smireno, a iza svoje prve pričesti dječaci su se vratili u klupe i sabrano zahvaljivali Gospodinu potičući svojim primjerom i nas starije da s klanjanjem i strahopoštovanjem pristupimo presvetom oltarskom sakramentu. Poslije svete mise, prvopričesnici su dobili lijepe uspomene.

Na misi je bilo i novih lica, a oni su se mogli poslužiti novim letcima "Dobrodošli na Tradicionalnu latinsku Misu" uz koje donosim i pogled na nešto stariji letak o Društvu Benedictus. (Dakako,  nije bilo dopušteno kašljati na letak, pa ga vratiti natrag.)

U skladu s prigodom, počastili smo se ispred crkve kolačima i sokom.

Nadam se da su svi nazočni iskoristili poziv da pokušaju zadobiti potpuni oprost koji se udjeljuje u ovakvoj prilici te ga namijenili za pokojnike na koje nas podsjećaju lijepi nadgrobni spomenici uz crkvu sv. Jurja. Molim čitatelje bloga da izmole za ove naše kao i sve ovogodišnje prvopričesnike barem jednu zdravomariju.