Svetom Petru na Gradecu

I ove godine vlč. Branimir Motočić, župnik u župi Pešćenica u sisačkoj biskupiji, pozvao nas je na kirvaj koji se slavi u subotu najbližu blagdanu sv. Petra i Pavla. U kapelici iz 17. stoljeća vlč. Motočić svake godine o blagdanu njezina zaštitnika služi tradicionalnu latinsku misu. Već smo navikli na gostoljubivost našeg domaćina (1, 2), a nije nas razočarao ni ovoga puta.

Pjevali su i svirali članovi lokalnog kulturno-umjetničkog društva. Posebno mi se svidjela pjesma na završetku mise koju izvode zalaganjem vlč. Motočića. Nažalost, nisam je snimio, ali evo teksta:

Ja sam sirota, nevoljni stvor,
Al' imam dobru Majčicu gor'
Ona me s neba prati svud,
Ona mi miljem puni grud.

Anđela rajskih slavi ju poj,
Sunce i mjesec ures su njoj.
Ona je neba Kraljica,
najljepša svijetu ružica.

Moja si Majka, Marijo, Ti
Što nosi puna milosti.
Srce je tvoje slatki vir
Iz koga izvire sav moj mir.

S trijema crkve propovijedao je preč. Borna Puškarić.

Vlč. Borna je u propovijedi naglasio da ponad ove prirodne ljepote u kojoj smo se našli kako bismo slavili blagdan apostolskih prvaka, imamo i nadnaravnu ljepotu bogoslužja uz koje su se stoljećima na istom mjestu sabirali naši katolički pretci. Spomenuo je da otvoreni prozori ove crkvice usmjeravaju naš pogled kako prema izvanjskoj ljepoti krajolika, tako i prema unutrašnjoj ljepoti svete misne žrtve. Pozvao je sve vjernike da iznesu pred Gospodinom svoje molitve koje nose na srcima jer se kaže da Bog kod takvog mjesta i vremena hodočašća i proštenja prikloni svoje uho nešto niže da čuje naše molbe. Posebno je blagim riječima potaknuo one koji su odlutali od vjere da iskoriste ovu priliku i odluče se vratiti. Istaknuo je i kako je dobro zahvaliti Bogu za sve darove koje nam je dao bez obzira što nekada nismo vidjeli kako se neke teže stvari uklapaju u Njegov plan. Trebamo biti posebno svjesni Božjih darova koje smo primili po Isusovoj Crkvi koju je utemeljio na Petru.

Nakon mise uslijedilo je, dakako, druženje uz kobasice, kolače i pića koja su priredili organizatori. Ove godine su se posebno potrudili raskrčivši u šumi prostor za stolove i klupe tako da smo sjedili u ugodnom hladu.

I ovaj puta sudjelovali smo Marko i ja u jednostavnoj tomboli gdje se prema broju koji nađeš u koverti dobije neki sitan poklon. Marko je uz broj 49 dobio ovo:

a ja sam uz 15 dobio ovu čašicu:

Uz opuštenu diskusiju sa starim i novim poznanicima, vrijeme je brzo prošlo.

Vidio sam da je Marko malo žalostan što je dobio lošiji poklon od mene, pa sam mu darovao svoj i uputio ga da zapali svjećicu u njemu kada dođe doma:

Hvala vlč. Motočiću i svima koji su se potrudili da slavlje protekne lijepo i ugodno. Uz Božju pomoć, rado ćemo doći i za iduće Petrovo.