Silvestrovo

U protekloj godini (1.1.2010.-31.12.2010.):

Predispitivanje o društvu (5)

U vjerojatno pretposljednjem nastavku serijala "Predispitivanje o društvu" ima nekoliko točaka koje vam predlažem na komentiranje.

To su redom:

• Statut u vjerojatno završnoj verziji. Nije se skoro ništa promijenilo od prošle.
• Prijedlog pristupnica. Jedna za redovne članove, druga za članove podmlatka. Dijagonalna crta je samo privremeno da netko ne pomiješa s konačnom verzijom.
• Prijedlog pravilnika o izborima za tijela Društva. S obzirom da ovaj pravilnik donosi Izvršni odbor ovo je samo skica, a nema neku pravu težinu poput Statuta. Sadrži i opis izbora na osnivačkoj Skupštini iako to zapravo ne spada u takav dokument.
• Prijedlog zaštitnika Društva: čini se logičnim sv. Benedikt, sv. Ćiril i Metod plus eventualno sv. Jeronim. Problem je s kalendarima: sv. Benedikt - 21.3. (1962.), 11.7. (novi); sv. Ćiril i Metod - 7.7. (1962.), 14.7. (novi), 5.7. (Hrvatska). Također, kada slaviti dan Društva? Nema smisla da to bude uz novu misu, pa nam preostaju samo nedjelje i eventualno Tijelovo ili Svi Sveti (Božić i Velika Gospa iz praktičnih razloga ne dolaze u obzir).
• Internet stranica Društva. Tko ima volje i umijeća neka predloži bolje.
• NAJVAŽNIJE: Datum osnivačke Skupštine: predlažem subotu 15.1.2011. oko 11 sati. Treba nam mjesto! Rado primam prijedloge, posebno ako su tipa: "Raspitat ću se i sigurno dogovoriti." Pripaziti ako je crkveno mjesto, da ne bi promijenili mišljenje u zadnji čas zbog straha ili nesnošljivosti.

Sve komentare pišite u formu dolje. One koje dobijem na mail ću ionako tamo kopirati jer mi je tako lakše i strukturiranije pratiti.

Blago čistima srcem - Opasnost pornografije

Nedavno je izdana brošura s ovim nazivom. Najprije predstavljanje sa stranice Glasa Koncila koji je izdavač

"Blago čistima srcem. Opasnost pornografije" naziv je najnovije publikacije u izdanju Glasa Koncila, a ujedno i prvog takvog projekta u Hrvatskoj kojime se želi upozoriti na rastuću epidemiju ovisnosti o pornografiji, o kojoj američki biskup Robert Finn već više godina upozorava američku javnost ističući važnost dostojanstva ljudske osobe nasuprot svekolike relativizacije i komercijalizacije suvremenog društva te srozavanja ljudske osobe na puki objekt.

Inicijator projekta je svećenik Zagrebačke nadbiskupije Borna Puškarić koji se ovoga ljeta susreo s biskupom Finnom te je došao na ideju kako bi bilo dobro i korisno djelovanje i pastoralne metode mons. Finna proširiti u Hrvatskoj. U projekt su se uključili Glas Koncila, stručni suradnici prevoditelji i lektori te donatori bez čije dobrote i otvorenosti ta jedinstvena publikacija ne bi ugledala svijetlo dana. Projekt je prepoznao i podržao Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba te financijski potpomogao tiskanje.

"Autor progovara o pornografskoj industriji u SAD-u, o internetskoj pornografiji kao najbrže rastućoj ovisnosti u svijetu, o posljedicama korištenja pornografije kao i o njezinim žrtvama, o utjecaju koji pornografija ima na shvaćanje spolnoga čina, na svijet mode, na djecu i na mlade", ističe se u predgovoru publikacije koja je u prvoj nakladi tiskana u 25.000 primjeraka i posredstvom suradnika u pastoralu mladih distribuirana na brojne župe diljem Hrvatske.

Autor u publikaciji nakon uvoda u tri koraka obrađuje problem: prvo tumači što katolički nauk govori o ljudskoj osobi, zatim donosi konkretne podatke o problemu pornografije te u trećem dijelu predlaže "reakciju na problem".

"Uvjet za korištenje pornografije je šutnja. Prekinuti tu šutnju u razgovoru s drugom osobom može biti zastrašujuće, ali i oslobađajuće", ističe mons. Finn u tekstu pod naslovom "Suočiti se s problemom i imenovati ga".

Zaprepašćujuća je činjenica koju mons. Finn argumentirano navodi u tekstu da u SAD-u prihod od pornografije premašuje ukupne prihode televizijskih kuća ABC, CBS i NBC te ukupne prihode koncesija profesionalnog nogometa, bejzbola i košarke. Procjenjuje se da je samo u SAD-u godišnje prihod od pornografije 12 milijardi dolara, dok je svjetski prihod više od 57 milijardi dolara godišnje i u stalnom rastu.

I dok s jedne strane brojke pokazuju veliku zaradu pornografske industrije koja se s razvojem masovnih medija i Interneta može širiti do neslućenih daljina, potrebno je itekako progovarati o psihičkim posljedicama ovisnika koji i sami ne shvaćaju niti priznaju da su upali u klopku ovisnosti, a sve to ima itekako posljedice na osobni, obiteljski i društveni život svakog pojedinca.

Publikacija "Blago čistima srcem. Opasnost pornografije" u središte stavlja dostojanstvo čovjeka te u svjetlu Isusovog govora na gori (Mt 5) stavlja pred čitatelja čistoću srca kao preduvjet u borbi protiv pornografije i svakog drugog napada na ljudsko dostojanstvo.

Za sve informacije vezane uz nabavu brošure, ili daljnju pomoć u sponzoriranju troškova tiska i distribucije, može se poslati svoj upit ili prijedlog na elektronsku poštu: blagocistimasrcem@gmail.com.

Ova brošura je zapravo prijevod pastirskog pisma biskupa Roberta Finna iz 2007. Original možete pročitati ovdje, a u skraćenoj formi ovdje. Možda će nekoga zanimati i intervju s biskupom o ovoj temi.

Kao što se u gornjem osvrtu spominje, biskup Finn nakon uvoda najprije objašnjava katolički nauk o dostojanstvu i vrijednosti ljudske osobe i dara spolnosti. Zatim izlaže problematiku pornografije, zašto i kako ona uništava pojedinca, obitelj i društvo te konačno predlaže konkretne reakcije i postupke koji vode k ublažavanju i rješavanju ovih teških problema.

Kroz tri dijela ovog pisma biskup se usmjerava prema različitim skupinama ljudi. U prvom poglavlju govori prije svega onima koji ne shvaćaju pozitivne strane kršćanskog nauka o krepostima kao istinskim temeljima za izgradnju cjelovite i sretne osobe. S obzirom da ova tema tijela i duše, zakona i milosti, askeze kao puta svetosti itd. predstavlja nepresušni izvor razmatranja i rasprava kako unutar kršćanstva, tako i u odnosu prema drugim idejama, jasno je zašto je ovo poglavlje na neki način nedorečeno, pa možda nekima čak i preapstraktno. Takvi bi trebali krenuti od drugog poglavlja, pa se na kraju vratiti pročitati i ovo.

U drugom poglavlju biskup vrlo konkretno i zorno predočava što je današnja stvarnost vezana uz pornografiju i internet. S obzirom da su podatci i istraživanja koje iznosi danas stari već barem pet godina, a, kako se i na jednom mjestu u knjižici kaže, ovaj problem raste eksponencijalno, možemo utemeljeno pretpostavljati da je situacija u ovo vrijeme još mnogo teža. Ovo poglavlje ne bi trebalo iznenaditi onih nekoliko posto stanovnika Hrvatske koji se redovito i opširnije služe internetom, ali je baš zato namijenjeno roditeljima, odgojiteljima, "starijima" kojima je vrlo često vrhunac informatičke pismenosti pročitati novine na internetu ili provjeriti email. Nerealno je očekivati da roditelji prate sve tehnološke i informatičke novosti koji se pojave u mladenačkoj kulturi, ali ne smiju dopustiti da djeca rade što im padne na pamet. Dobra je usporedba koja se spominje o otključanim vratima stana ili kuće u "realnom" svijetu s neograničenim pristupom internetu u "virtualnom" svijetu. Moglo bi se ovo još bolje naglasiti jer je pustiti dijete bez upozorenja da radi što hoće na društvenim mrežama, chatovima itd. zapravo sličnije ostaviti ga da slobodno šeće po birtijama i javnim kućama. S tom razlikom što se ovdje u koži nasmiješene gospođice koja će nazvati roditelje i pričekati da dođu možda krije stari pedofil koji će napraviti sve što može ne bi li navabio žrtvu u svoju mrežu i onda ju proždro. Možda je ovdje mjesto upozoriti i na čestu zabludu koju se može čuti od osoba odraslih prije informatičke revolucije. Po njoj bi ono što je na kompjuteru za razliku od fizičkih susreta bilo nestvarno, izmišljeno, tlapnja. To je vrlo opasna pozicija ako je zauzmu roditelji, učitelji i drugi koji se bave mladima. Naravno da svima, a posebno mladima, treba živi odnos s drugim ljudima koji se ne može održavati pretežno preko elektroničke komunikacije. Ali, zabluda je misliti da ono što se događa na Facebooku ne može utjecati na mlade jednako, ako ne i više nego ono što čuju u "stvarnom svijetu". Zato i u takvom obliku komunikacije treba poticati pozitivna načela koja svuda vrijede: razboritost, oprez, suzdržanost, poštivanje te istaknuti opasnosti poput nemogućnosti provjere identiteta ili namjera sugovornika i bilježenja, nadzora i arhiviranja svih naših aktivnosti.

Treće poglavlje je najvažnije jer nudi konkretna i praktična rješenja onima koji su posrnuli u zlu pornografije. Pokazuje se vjernost nauku Crkve koja još od sv. Pavla govori "Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji." A ta je vjernost dobro združena s praktičnim duhom koji povezujemo s Amerikancima. Evo nekoliko izvadaka koji će vam dati okus ovog dijela:

Zla s kojima se borimo često nas drže u ropstvu tišine. Strah, neugoda i sram mogu biti pogotovo intenzivni kad se radi o nečemu kao što je pornografija. Dubok uvid u to imao je sveti Ignacije Lojolski. On je zapisao:
"Kada neprijatelj ljudske prirode iskušava pravednika svojim trikovima i smicalicama, želi da one ostanu tajne. Ali ako ih čovjek prizna ispovjedniku ili drugoj duhovnoj osobi koja razumije njegove prijevare i zle namjere, zli je srdit. Jer zna da ne može uspjeti u svojem zlom pothvatu kada se otkriju njegove očite prijevare".

Uvjet za korištenje pornografije je šutnja. Prekinuti tu šutnju razgovorom s drugom osobom može biti zastrašujuće, ali i oslobađajuće.

...
Priznati problem samome sebi važan je prvi korak. Kao što je rekao sv. Ignacije, to se može učiniti u sakramentu pokore. Ovaj sakrament bogat je izvor Božje snage i duhovnog zdravlja. Ovo sredstvo pomoću kojeg se pomirujemo i primamo duhovno ozdravljenje utemeljio je Krist i pruža ga Crkva. Jednostavno rečeno, pornografija je grijeh, a sakrament pokore uklanja grijeh. Ovaj sakrament povezuje nas s dubinom Božje milostive ljubavi i uklanja ono loše. Jača nas onim što je dobro, Božjom milošću.

...
Govorili smo o prvom nužnom koraku naše duhovne borbe protiv laži i zamki pornografije. Iskreno kajanje svrće naš pogled prema Bogu. Sakrament pomirenja u nama obnavlja Kristovu milost i život.

Da bismo ustrajali, moramo razviti plan kako bismo ostali "trijezni" i izbjegli trovanje pornografijom. Nećemo uspjeti budemo li mislili da lako možemo otkloniti iskušenja za za upotrebu pornografije. Moramo izbjegavati grešne prilike, tj. sve što nas vodi prema grijehu. Koje su nam slabosti vezane uz tu atrakciju? U iskrenosti i poniznosti često moramo bježati od njih kao što bismo bježali od divlje zvijeri protiv koje smo nemoćni.

Najskloniji smo tajnim grijesima:
1) kada smo sami ili sa stanovitim ljudima;
2) kada su nam materijali dostupni i
3) kad imamo viška vremena.

...
Evanđeoski govor i ostatak Kristovih propovijedi na gori uzor su za savjestno i vjerno nasljedovanje. Nije dovoljno ukloniti loše. Moramo unijeti dobro. Ako loše ne zamijenimo nečim dobrim, ono se lako može vratiti (Lk 11,24-26). Kajanjem i sakramentalnom ispovijedi izlazimo iz tame na svjetlo, ali trebamo program za ostajanje na svjetlu. Detalji tog programa uključuju neke nužne elemente.

...
Sveta misa i primanje svete pričesti za nas katolike je izvor duhovne snage i najviši izraz štovanja i zahvalnosti Bogu. Isus nam se doslovno daruje. Ulazimo u čas njegove žrtve. Sudjelovanje u euharistiji svake nedjelje i zapovjedanog blagdana jača nas i drži u zajedništvu s Crkvom. Češće sudjelovanje u misi i pričesti, pod uvjetom da se nismo odvojili od Boga teškim grijehom, neprocjenjivo nam pomaže da ostanemo u svjetlu.

Na kraju brošure navode se korisne internet adrese i knjige. Ja ću vam skrenuti pozornost samo na izvrsnu stranicu Chastity.com, a od dobre duhovne literature kakvu i mons. Finn predlaže podsjećam na izvrsne knjige p. Jacquesa Philippea (prvi i drugi post i sve između).

***

Konačna je ocjena: odlična brošura koju bih svima preporučio. Stvarno je istina da na hrvatskom nismo imali nešto takvo i da je bilo krajnje vrijeme za ovakav poduhvat. Brošura se dijeli besplatno, a za nabavljanje se javite na adresu blagocistimasrcem@gmail.com. Navodno će se pojaviti i na internetu, a kad se to dogodi ostavit ću ovdje link (DODANO 13.1.2011. - Evo linka).

Možda bih trebao spomenuti i dvije primjedbe koje imam. Jedna je da bih izbacio sve fotografije na kojima su u krupnom planu lica te također one na kojima se osobe krevelje. Mislim da je to nepotrebno i samo skreće pozornost s poruke. Druga je da je tekst trebalo na nekim mjestima malo bolje korigirati. Ali, to se može popraviti u novim izdanjima ako bude potrebe.

***

Čini mi se da bi predstavljanje ove publikacije bilo nepotpuno bez barem spominjanja dvaju najzaslužnijih osoba.
Prvi je sigurno preuzvišeni Robert Finn koji ima vrlo jasna i pravovjerna stajališta o katoličkoj vjeri, moralu i liturgiji (v. npr. ovo: 1, 2, 3, 4, 5, itd.) i ne boji se otvoreno o tome govoriti i u skladu s rečenim postupati. Pravi i vjerni pastir svoje biskupije!

Druga osoba je pokretač i voditelj ovog prevodilačko-izdavačkog projekta vlč. Borna Puškarić. Iako ga znam osobno, ukazat ću vam na samo nekoliko stvari koje možete i sami pronaći na internetu. Neka vam to bude kao skica za portret: predstavljanje bivšim župljanima, poticajna razmatranja, nadahnute propovijedi, promicanje redovništva i vjernosti papi (svaki 4. ponedjeljak u mjesecu u 9 sati na Radio Mariji emisija Sveti Otac nam govori), podržavanje mladih i karitativno djelovanje, prava liturgija, živopisni doživljaji i dobar glazbeni ukus.

Neka ih Gospodin obojicu u njihovu apostolatu blagoslovi, a sv. Toma Becket i sv. kralj David koje danas slavimo zagovaraju!

Nevina dječica

Bog se udostojao učiniti za Nevinu dječicu žrtvovanu radi njegova Sina ono što svaki dan čini sakramentom novog rođenja, tako često primjenjenim na djecu koju smrt uzima u prvim satima njihova života; i mi, kršteni u vodi, trebamo slaviti ove novorođene, krštene u svojoj krvi, i povezane sa svim otajstvima Kristova djetinjstva. Trebamo im također čestitati s Crkvom na nevinosti koju im je ta slavna i preuranjena smrt sačuvala. Očišćeni prvi svetim obredom koji im, prije ustanovljenja krštenja, ukloni mrlju istočnoga grijeha, unaprijed dotaknuti posebnom milošću koja ih pripravi za slavnu žrtvu kojoj su bili određeni, oni su obitavali na ovoj zemlji, a da se njome nisu uprljali. Neka dakle družba ovih nježnih jaganjaca bude zauvijek s Jaganjcem bez mane! I neka ovaj svijet, ostario grijehom, zasluži milosrđe vezujući se svojim klicanjem s pobjedom ovih izabranika zemlje koji, nalik na golubicu iz arke, na njoj ne nađoše uporišta svojim nogama!

Međutim, u ovoj radosti neba i zemlje, sveta Rimska Crkva nije izgubila iz vida čemer majki koje vide tako otrgnute iz svoga krila i žrtvovane mačem vojnika ove drage zaloge njihove nježnosti. Ona je čula plač Rahele i želi suosjećati u njezinoj nesreći. Kako bi uvažila ovu majčinsku tugu, pristala je zaustavit na ovaj dan jedan dio izraza radosti koji napunjaju njezino srce tijekom osmine Kristova rođenja. Ne odvažuje se ogrnuti se svojim svetim ruhom grimizne boje mučenika da ne podsjeća preživo na tu krv koja je provrla sve do majčinskih krila; ne dopušta si ni bijelu boju koja označava veselje i ne slaže se s tako gorkom boli. Ona se odjeva ljubičastom bojom, bojom žalovanja i tuge. Na današnji dan čak, ako blagdan ne pada na nedjelju, zaustavlja i pjevanje Gloria in excelsis premda joj je toliko dragocjeno u ovim danima kada su ga anđeli zapjevali na zemlji; odriče se radosnog Alleluia u služenju misne Žrtve; konačno pokazuje se, kao i uvijek, nadahnuta tom finoćom nježnom i kršćanskom kojoj je sveta Liturgija tako čudesna škola.

(prilagođeno prema: Dom Guéranger: L'Année Liturgique)
(opis liturgije odnosi se na propise na snazi do reforme 1962.)

Letak kako moliti krunicu

DODANO 28.12.2010. Nije bilo komentara, pa sam dodao i latinske molitve. Ako nađete kakvu grešku, ostavite komentar. Staru verziju sam uklonio, a novu možete skinuti ODAVDJE.

Tražio sam i po internetu i po knjižarama i nisam našao zadovoljavajuće letke/brošurice kako moliti krunicu. Znam da postoje letci (koji su besplatni), ali ne znam gdje se nabavljaju. Knjižice koje sam našao ili sadrže više nego što mi treba (slike - obično prešećeraste, razmatranja), pa su samim time i glomaznije ili pak (poput malih Verbumovih knjižica) ne sadrže dovoljno (osnovne molitve). Uglavnom, nisam bio zadovoljan, štoviše, bio sam ne-za-do-vo-ljan! Kako mogu dati krunicu nekome tko se ne zna ni prekrižiti bez nekih uputa koje nisu nespretne za nošenje.

Zato sam napravio svoju verziju, možete je skinuti ovdje.
Par napomena:

• Margine se možda moglo i malo ljepše urediti, ali bitno mi je da su vanjske margine dovoljno velike da ne prave problema kod printanja, unutarnje i donje ionako nisu važne.
• Printa se obostrano ("Page Scaling - None" u opcijama printanja) i onda odreže gornja polovica papira i preklopi. Donji dio je prazan jer tu namjeravam staviti latinsku verziju (s istim uputama na hrvatskom!) (kad odlučim koju verziju fatimske molitve staviti :). Nisam je još dodavao jer ćete mi možda reći nešto korisno u komentarima, pa da ne moram mijenjati dva puta istu stvar.
• Iz nekog (meni misterioznog) razloga druga stranica u složenom letku ima tekst preblizu sredini. Ako i vi imate takvu situaciju i to vam smeta, probajte ovu verziju.
• Nadam se da ćete pogledati ovaj vrlo primitivan uradak i reći mi svoje sugestije iz pozicije praktičnog katolika i iz pozicije nekog tko je zaboravio i Očenaš.
• Kao što sam na početku napisao, ovaj letak sam radio samo zato što nisam našao ništa zadovoljavajuće, ako na netu već ima nešto ovako (ili bolje), stavite link u komentare.

Ugodna iznenađenja

Tražio sam neki dan po internetu koji su zapovijedani blagdani u hrvatskim biskupijama. Kako je i iz Zakonika kanonskog prava jasno:

Kan. 1247 - Nedjeljom i drugim zapovijedanim blagdanima vjernici su obvezni sudjelovati u misi; osim toga, neka se uzdrže od onih radova i poslova koji priječe iskazivanje štovanja Bogu, radost vlastitu danu Gospodnjemu ili potreban odmor duše i tijela.

Isti dokument kaže u prethodnoj točki:

Kan. 1246 - § 1. Nedjelja u koju se, prema apostolskoj predaji, slavi vazmeno otajstvo, treba da se u općoj Crkvi obdržava kao prvotni zapovijedani blagdan. Isto tako treba da se obdržavaju blagdani Rođenja Gospodinova našega Isusa Krista, Bogojavljenja, Uzašašća i Presvetog Tijela i Krvi Kristove, Svete Bogorodice Marije, njezina Bezgrešnog začeća i Uznesenja, svetog Josipa, svetih apostola Petra i Pavla te konačno Svih svetih.
§ 2. Biskupska konferencija ipak može, pošto prije dobije odobrenje Apostolske Stolice, neke od zapovijedanih blagdana ukinuti ili prenijeti na nedjelju.

Problem nastaje ako u pojedinoj biskupskoj konferenciji nije jasno rečeno koji su to zapovijedani blagdani na snazi na njezinu teritoriju. Onda se javljaju svakojake situacije. Naravno da je pohvalno i izrazito preporučljivo slušati misu (tj. sudjelovati na misi) na sve navedene blagdana. Ali ipak nije svejedno da li katolik koji to ne učini čini (teški) grijeh ili ne. Na žalost, nisam uspio naći takvu sitnicu na nekoj od službenih stranica naših biskupija ili biskupske konferencije, ali iz pisanja na forumu Križa Života i jednoj župnoj stranici proizlazi da su u Hrvatskoj zapovijedani blagdani na koje se odnosi gore citirani kanon 1247 sve nedjelje, Božić, Tijelovo, Velika Gospa i Svi sveti. Tko ima službenu informaciju neka nam slobodno citira gdje se može pronaći te ovaj popis potvdi ili ispravi. Po mom mišljenju prilično jadan i kratak popis za jedan "katolički narod", ali dobro, bolje da znamo, nego ne.

DODANO (4.1.2011.) Jedan čitatelj poslao nam je izvatke iz službenih dokumenata:

Dopunske odredbe partikularnog prava koje je Biskupska konferencija Jugoslavije donijela uz opće norme crkvenog Zakonika:
...
Kan. 1246, par. 2.
Kao zapovijedani blagdani slave se: Rođenje Gospodina našega Isusa Krista (Božić), svetkovina Tijela i Krvi Kristove (Tijelovo), Uznesenje svete Bogorodice Marije (Velika Gospa) i Svi Sveti. Ostali se blagdani slave kao nezapovijedani na vlastiti dan.
...
(Norme usvojene na plenarnom zasjedanju BKJ, 9.-11. listopada 1984. stupile na snagu 1. siječnja 1985.)

---

DOPUNSKE ODREDBE BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE UZ ZAKONIK KANONSKOGA PRAVA
...
Kan.1246,§2
Kao zapovjedni blagdani slave se: Rođenje Gospodina našega Isusa Krista (Božić), svetkovina Tijela i Krvi Kristove (Tijelovo), Uznesenje svete Bogorodice Marije (Velika Gospa) i Svi Sveti. Ostali se blagdani slave kao nezapovijedani na vlastiti dan.
...
(Norme usvojene na zasjedanju 14. srpnja 1999., i stupile na snagu odmah.)

***

U potrazi za informacijama naišao sam na jedno neočekivano pojavljivanje papinog motuproprija Summorum Pontificum. Stvarno sam mislio da ga naši biskupi nisu ni spominjali osim ono kad ga je papa objavio. Ali u Direktoriju za pastoral sakramenata u župnoj zajednici koji je HBK izdala prije dvije godine piše u točki 90.:

Različiti oblici liturgijskog slavlja. – Euharistijsko slavlje ima različitih oblika i izražajnih mogućnosti. Potrebno je da svećenik pozorno prouči Misal i njegovu Opću uredbu, da pozna te moguć­nosti, kao i one što ih preporučuju drugi dokumenti s područja liturgije, sve do nedavno objavljene posinodalne apostolske po-budnice Pape Benedikta XVI. Sacramentum caritatis (Sakrament ljubavi), i napokon motu proprio Summorum Pontificum.

Ne znam je li to bio neki previd dežurnih liturgičara što je motuproprij uopće uključen i preporučen za upoznavanje svećenicima, ali ovo "i napokon motu proprio Summorum Pontificum" mi zapravo jako dobro zvuči, iako možda nije tako zamišljeno. Čak mislim da bi se moglo staviti kao citat u letku kojim se poziva na prve slobodne tradicionalne Mise kad ih jednom dočekamo. Recimo nešto ovog tipa:

"...napokon motu proprio Summorum Pontificum"

(Hrvatska biskupska konferencija)

***

Naišao sam tijekom tumaranja tim internetskim bespućima i na poprilično opširnu stranicu o svetoj Ispovijedi. Nisam baš detaljno gledao jer ima puno materijala, ali koliko sam vidio, dosta je korisnih stvari poput preporuka kako obaviti dobru ispovijed i razjašnjenja najčešćih problema koje vjernici imaju s ispovijedanjem. Vjerujem da su se naši čitatelji koji nisu vrlo teškim razlogom spriječeni već ispovijeđu pripremili za Božić, ali ako niste, zašto još ovo čitate? Trk u crkvu!

***

Skrenuta mi je pozornost nedavno na dva vrlo zanimljiva teksta. Prvi je vrlo prigodan jer se bavi utjecajem izvana uvezenih običaja na naš hrvatski Božić. Drugi se bavi temom za koju znam da je zanimljiva nekim našim čitateljima, a i meni osobno - glagoljaštvom. Oba teksta i još vrijednih materijala (poput recimo ovog Božićnog kantuala) naći ćete na blogu Ars celebrandi.

***

Mislim da jednom pjesmom koju "posuđujem" s upravo spomenutog bloga možemo završiti ovaj pregled. Svim našim čitateljima na dobro došlo Isusovo Porođenje!

Isuse svih Spasitelju,
kog ravna slavi Očevoj,
prije postanka svitlosti,
Roditelj Višnji porodi.

Ti Očev sjaju svitlosti,
ti vična nado svačija,
čuj molbe što ti uzdižu
tvoji po svitu vjernici.

Njega sva zemlja i more,
sve zvizde i sve stvorenje,
ko ishod novog spasenja
u novoj pismi pozdravlja.

Slava ti budi, Isuse,
kog Majka Diva porodi,
s Ocem i Duhom Presvetim
u vikovične vikove. Amen.

Predispitivanje o društvu (4)

21.12.2010. oko 22:00. DODAO sam poboljšanu verziju statuta, uvažavajući komentare koje ste ostavili u formularu. Nadam se da sam sve najvažnije promjene u odnosu na prethodnu verziju označio, ali provjerite i sami. Stari statut je ispod razdjelnice "pročitajte više" na dnu. Ako imate još kakvih primjedbi ili savjeta, ostavite ih u formularu na ovom postu. Iduće slijedi izrada pristupnice, prijedloga pravilnika o izborima i izbor svetih zaštitnika, ali to ćete komentirati kad dođe na red.

***

Temeljem odredbi članka 11. Zakona o udrugama ("Narodne novine" broj 88/2001., 11/2002.), na osnivačkoj Skupštini Društva za promicanje tradicionalne Mise „Benedictus“, održanoj u Zagrebu dana ___________ 2011. godine donesen je

S T A T U T

DRUŠTVA ZA PROMICANJE TRADICIONALNE MISE

„BENEDICTUS“

Opće odredbe

Članak 1.

Statutom Društva za promicanje tradicionalne mise „Benedictus“ (u daljnjem tekstu: Statut) utvrđuje se: naziv, sjedište, znak, pečat, zastupanje, ciljevi i djelatnosti, tijela društva, članstvo, financiranje, prestanak rada i ostala pitanja od značaja za rad i djelovanje Društva za promicanje tradicionalne Mise „Benedictus“ (u daljnjem tekstu: Društvo).

Članak 2.

Društvo je dragovoljna, nevladina, nestranačka i neprofitna udruga građana.

Puni naziv Društva je: Društvo za promicanje tradicionalne Mise „Benedictus“. Uz svoj puni naziv Društvo rabi i skraćeni naziv: Benedictus. Naziv Društva na engleskom jeziku glasi: The Society for the Promotion of Traditional Mass „Benedictus“.

Sjedište Društva je u Zagrebu, ... . Odluku o promjeni adrese sjedišta donosi Izvršni odbor.

Članak 3.

Društvo ima svoj znak u obliku glagoljičnog slova B.

Društvo ima pečat okruglog oblika, promjera 40 mm, s upisanim tekstom Društvo za promicanje tradicionalne Mise i znakom križa uz rub, te znakom Društva i skraćenim nazivom Društva u sredini. Pečat čuva i ovlašten je koristiti Predsjednik Društva i drugi članovi koje on ovlasti.

Članak 4.

Osobe ovlaštene za zastupanje Društva su Predsjednik Društva i Zamjenik predsjednika Društva. Predsjednik Društva i Zamjenik predsjednika Društva zastupaju Društvo pojedinačno i samostalno.

Ciljevi i djelatnosti

Članak 5.

Ciljevi Društva jesu:
- promicanje važnosti i vrijednosti organiziranja liturgijskih slavlja prema tradicionalnom obredu Katoličke Crkve,
- upoznavanja vjernika i ostalih građana sa značenjem tradicionalnog obreda služenja svete Mise, i općenito poviješću i naukom Katoličke Crkve,
- promicanje i očuvanje tradicionalne vjerske glazbene baštine poput gregorijanskog i glagoljaškog pjevanja,
- promicanje i očuvanje vjerskih i kulturnih običaja.

Članak 6.

U ostvarivanju ciljeva iz prethodnog članka Statuta, Društvo obavlja sljedeće djelatnosti:
- organiziranje predavanja, seminara, radionica, savjetovanja, tribina, okruglih stolova i sličnih skupova,
- organiziranje molitvenih i duhovnih skupova i susreta,
- organiziranje koncerata i kulturnih nastupa,
- izdavačku djelatnost,
- populariziranje rezultata rada putem medija: novina, radija, televizije, Interneta i drugih oblika oglašavanja,
- suradnju sa srodnim domaćim i međunarodnim udrugama i institucijama,
- i druge aktivnosti kojima se pridonosi ostvarivanju ciljeva.


Tijela Društva

Članak 7.

Tijela Društva su
- Skupština
- Izvršni odbor
- Sud časti

Društvo ima Predsjednika, Zamjenika predsjednika i Tajnika.

Mandat svih tijela Društva traje četiri godine, a započinje danom izbora.

Članak 8.

Najviše tijelo Društva je Skupština.

Skupština se sastoji se od članova Izvršnog odbora, članova Suda časti i još 15 članova koje članovi Društva biraju pisanim glasovanjem u skladu s posebnim Pravilnikom koji donosi Izvršni odbor.

Skupština donosi odluke na sjednicama. Sjednice Skupštine održavaju se u prvoj polovici svake neparne godine, a prema potrebi i češće. Sjednice Skupštine su javne.

Skupština može pravovaljano odlučivati ako je na njoj nazočna natpolovična većina svih članova Skupštine. Ako u određeno vrijeme početka Skupštine nije nazočna natpolovična većina svih članova, početak Skupštine se odgađa za 15 minuta, a zatim počinje s radom i pravovaljano odlučuje ako je nazočno barem 20% članova. Odluke Skupštine donose se natpolovičnom većinom glasova nazočnih članova.

Skupština može donositi odluke i pisanim putem ili putem elektroničke pošte. U tom slučaju Predsjednik društva šalje članovima Skupštine prijedlog odluke, a smatra se da je odluka donesena kada je za nju glasovao natpolovičan broj svih članova Skupštine.

Na svojoj redovitoj sjednici svake četvrte godine počevši od godine osnivanja, Skupština iz reda redovnih članova Društva bira Predsjednika, Zamjenika predsjednika, Tajnika, Izvršni odbor i Sud časti.

Skupština društva nadležna je i obavlja sljedeće poslove:
- prihvaća plan rada za naredne dvije godine,
- prihvaća financijski plan za naredne dvije godine,
- prihvaća izvještaj o radu u prethodne dvije godine,
- prihvaća financijski izvještaj za prethodne dvije godine,
- odlučuje o izmjenama i dopunama Statuta,
- bira i razrješava članove Izvršnog odbora i određuje im broj,
- bira i razrješava članove Suda časti,
- odlučuje o organizacijskim i statusnim promjenama i prestanku Društva,
- obavlja i druge poslove određene ovim Statutom.

Članak 9.

Izvršni odbor je izvršno tijelo Skupštine.

Izvršni odbor broji najmanje 5, a najviše 7 članova. Predsjednik, Zamjenik predsjednika i Tajnik Društva su članovi Izvršnog odbora. Ostali članovi Izvršnog odbora biraju se iz reda redovnih članova Društva.

Izvršni odbor nadležan je i obavlja sljedeće poslove:
- izvršava odluke Skupštine,
- provodi izbore za Skupštinu,
- izrađuje plan rada koji se podnosi Skupštini na prihvaćanje,
- izrađuje financijski plan koji se podnosi Skupštini na prihvaćanje,
- izrađuje izvještaj o radu koji se podnosi Skupštini na prihvaćanje,
- izrađuje financijski izvještaj koji se podnosi Skupštini na prihvaćanje,
- odlučuje o svim drugim pitanjima koja se pojave tokom rada, a koja nisu u nadležnosti Skupštine,
- prati odvijanje tekućih aktivnosti,
- organizira predavanja, seminare, radionice, savjetovanja, tribine, okrugle stolove i slične skupove,
- suradnju Društva s drugim udrugama, članstvo Društva u međunarodnim asocijacijama, kao i suradnju s članovima Društva s trajnim ili privremenim boravkom u inozemstvu,
- izdavačku djelatnost, kao i druge važnije poslove po potrebi.

Izvršni odbor može pravovaljano donositi odluke ako u odlučivanju sudjeluje natpolovična većina svih članova Izvršnog odbora. Odluke se donose natpolovičnom većinom danih glasova.

Jedan član Izvršnog odbora nadležan je za financije. Imenuje ga Izvršni odbor.

Članak 10.

Predsjednik Društva ujedno je i predsjednik Izvršnog odbora. Predsjednik saziva sjednice Skupštine i sjednice Izvršnog odbora i rukovodi njihovim radom. Sjednica Skupštine mora biti sazvana najmanje 8 dana prije predviđenog datuma njezina održavanja.

U slučaju dulje spriječenosti, dulje odsutnosti ili bolesti Predsjednika, Zamjenik predsjednika preuzima sve ovlasti i dužnosti Predsjednika.

Članak 11.

Član Izvršnog odbora nadležan za financije redovito izvještava Izvršni odbor o financijskom poslovanju Društva. Isti član također nadzire izradu financijskog izvještaja.

Tajnik Društva vodi zapisnike na sjednicama Skupštine i Izvršnog odbora, vodi popis članova i obavlja poslove oko registracije članstva.

Ako član Izvršnog odbora nadležan za financije ili Tajnik budu spriječeni obnašati svoju funkciju, Izvršni odbor će iz svojih redova odabrati vršitelje dužnosti navedenih funkcija.

Članak 12.

Sud časti se sastoji od tri člana i bira svog predsjednika na konstituirajućoj sjednici. Konstituirajuću sjednicu Suda časti saziva Predsjednik Društva, dok ostale sjednice saziva predsjednik Suda časti.

Sud časti rješava sporove unutar Društva. Sud časti zasjeda u punom sastavu, a odluke donosi većinom glasova. Vijećanja i glasovanja Suda časti su tajna. Na temelju prijedloga Izvršnog odbora Sud časti odlučuje o isključenju članova iz Društva.

Članak 13.

Članstvo u tijelima Društva prestaje smrću, pisanom ostavkom člana, istekom mandata te opozivom.

Pisana ostavka podnosi se Izvršnom odboru koji o tome obavještava Skupštinu.

Član u tijelu Društva može biti opozvan sa svoje funkcije ako neizvršavanjem svojih obveza ili neopravdanim izostancima sa sastanaka dovodi u pitanje djelovanje tijela čiji je član. Odluku o opozivu donosi Skupština.


Članstvo

Članak 14.

Društvo ima redovne članove i članove podmlatka.

Redovnim članom može postati svaka punoljetna osoba koja je vjernik katolik te prihvaća ciljeve i Statut Društva i redovito plaća članarinu u iznosu koji utvrdi Izvršni odbor.

Katolici koji nisu navršili 18 godina života, a koji su bliski ciljevima Društva, te su voljni promicati iste, mogu biti primljeni u Društvo od strane Izvršnog odbora u svojstvu članova podmlatka Društva, bez prava odlučivanja u tijelima Društva. Stjecanjem punoljetnosti članu podmlatka prestaje članstvo u Društvu, te se isti može prijaviti za redovnog člana Društva.

Članak 15.

Članstvo u Društvu je dobrovoljno. Članom Društva postaje se na vlastitu želju, koja se očituje ispunjavanjem pristupnice.

Odluku o prijemu u članstvo donosi Izvršni odbor.

Prestankom članstva, članovi gube sva prava vezana uz članstvo u Društvu, a uplaćeni se iznosi članarine i prilozi ne vraćaju.

Članak 16.

Pravo i obveza redovnih članova društva je da biraju i budu birani u tijela Društva.

Prava i obveze svih članova su:
- pridonositi ostvarivanju ciljeva Društva te aktivno sudjelovati u izvršavanju njegovih djelatnosti,
- biti redovito izvješćivan o radu Društva i njegovih tijela te o financijskom poslovanju Društva,
- davati prijedloge, mišljenja i primjedbe u vezi rada Društva i njegovih tijela,
- čuvati i promicati ugled Društva,
- pridržavati se odredaba Statuta i drugih općih akata Društva,
- redovito plaćati članarinu.

Članak 17.

Članstvo prestaje smrću, pisanom izjavom člana o istupanju iz članstva, brisanjem iz popisa članova te isključenjem.

Član Društva može u svako doba svojevoljno istupiti iz Društva, ako o tome pisanim putem obavijesti Izvršni odbor.

Član se briše iz popisa članova ako ne plati propisanu članarinu dvije uzastopne godine. Odluku o tome donosi Izvršni odbor. Takav član se može ponovo upisati u Društvo.

Član Društva može biti isključen iz Društva ako na bilo koji način grubo naruši ugled Društva. Odluka o isključenju donosi se u skladu s odredbom članka 12. stavka 2. Statuta.


Ostalo

Članak 18.

Društvo može sklapati ugovore o raznim oblicima suradnje i udruživanja sa srodnim udrugama u zemlji i inozemstvu. O ovim pitanjima odlučuje Skupština na prijedlog Izvršnog odbora. Skupština će također po potrebi odrediti predstavnike Društva u međunarodnim udrugama.

Članak 19.

Novčana sredstva koja je Društvo steklo uplatom članarina, dobrovoljnim prilozima i darovima, priređivanjem igara na sreću, obavljanjem izdavačke djelatnosti, dotacijama iz državnog proračuna, proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i fondova, njene pokretne i nepokretne stvari te druga imovinska prava čine imovinu Društva.

Ukoliko Društvo ostvari dobit obavljanjem svojih djelatnosti, koristit će istu isključivo za obavljanje i unapređenje djelatnosti kojima se ostvaruju ciljevi Društva.

Članak 20.

Za rad u Društvu i njegovim tijelima članovi ne primaju novčanu naknadu. Naknadu članovi Društva mogu dobiti samo za pokriće efektivnih troškova učinjenih u dogovoru s Izvršnim odborom. Za obavljanje financijskih, administrativnih, izdavačkih, organizacijskih i drugih poslova Društva, Društvo može angažirati suradnike.

Izvršni odbor odlučuje o eventualnoj nagradi suradnicima u izdavanju publikacija i knjiga.

Izvršni odbor odlučuje o honorarima za predavače na savjetovanjima i seminarima koje Društvo organizira, te za suradnike u provođenju radionica i seminara.


Završne odredbe

Članak 21.

U slučaju prestanka rada Društva sva njegova imovina predaje se Caritasu u Zagrebu.

Članak 22.

Osobe nazočne osnivačkoj Skupštini Društva koje su pisanom izjavom (pristupnicom) prije početka rada osnivačke Skupštine pristupile u članstvo Društva, stekle su status redovnoga člana i bez provođenja postupka predviđenog sukladno članku 15. stavak 2. ukoliko zadovoljavaju uvjete iz članka 14. stavak 2. Statuta.

Članak 23.

Iznimno od članka 7. stavak 3., mandat članova Skupštine koji nisu članovi Izvršnog odbora ili Suda časti, a izabrani su na osnivačkoj Skupštini, traje dvije godine.

Članak 24.

Statut stupa na snagu danom donošenja, a primjenjuje se od dana potvrde Statuta u Registru udruga pri Ministarstvu uprave Republike Hrvatske.

Predsjedatelj osnivačke Skupštine:

____________________________

***

***

Prinesi ruku i stavi je u moj bok...

O slavni apostole Toma koji si priveo Kristu tolike poganske narode, tebi se sada obraćaju vjerničke duše da ih dovedeš istom Kristu koji će se kroz pet dana objaviti svojoj Crkvi. Kako bi zaslužili da se pojavimo u njegovu božanskom prisustvu, trebamo prije svega svjetlost koja nas vodi do njega. Ta svjetlost je vjera: išti za nas vjeru. Jednoć se Gospodin udostojao prići tvojoj slabosti i ukloniti sumnju koju si imao u stvarnost uskrsnuća; moli da se udostoji i nas u slabosti poduprijeti i dadne da ga naše srce osjeti. Pa ipak, o sveti Apostole, mi ne ištemo jasno gledanje, već jednostavnu i poučljivu vjeru; jer Onaj koji dolazi i za nas, tebi je, pokazavši se, rekao: Blaženi koji ne vidješe, a ipak vjeruju! Mi želimo biti pribrojeni takvima. Stoga nam zadobij tu vjeru koja je iz srca i volje da bismo u prisutnosti božanskog Djeteta, povijena i položena u jaslama, i mi mogli uskliknuti: Gospodin moj i Bog moj!

Moli, o sveti Apostole, za narode kojima si navijestio Evanđelje, a padoše natrag u sjenu smrti. Da uskoro dođe dan kada će im Sunce pravde nanovo zasjati. Blagoslovi napore apostolskih ljudi koji svoj znoj i svoju krv posvećuju misijama; daj da tvojim zagovorom dani tame budu skraćeni, i da krajevi poškropljeni tvojom krvlju najzad ugledaju početak kraljevstva Božjeg koje si im naviještao i koje iščekujemo.

(prilagođeno prema: Dom Guéranger: L'Année Liturgique)

Predispitivanje o udruzi (3)

Evo novog prijedloga žiga. Na njemu ćete naći prijedlog imena: Društvo za promicanje Tradicionalne Mise "Benedictus", ali i novo grafičko oblikovanje. Hvala svima na primjedbama do sada, neke sam i prihvatio, a i one koje nisu primjenjene u ovoj inačici ipak su bile korisne. Žig bi trebao biti promjera 40 mm, pa si probajte smanjiti sliku do te veličine za potpuniji dojam.

Opet nekoliko napomena:

• Većina čitatelja je preporučila društvo, a ne udrugu.
• "Za promicanje" se čini bolje jer stavlja naglasak na predmet, a ne na osobe koje to čine. Neki su primjetili da je "ljubitelja" previše subjektivno.
• Najveće diskusije imali smo mi u "užem odboru" oko toga da li izabrati "tradicionalne mise" ili "tradicionalne liturgije". Ja sam na kraju odlučio ovako jer mi se čini da je riječ misa bliža običnom čovjeku, nego liturgija, ali i zato što je naziv već ionako dosta dug, a riječ liturgija je dulja od riječi misa.
• S obzirom na produljenje naziva ("za promicanje" umjesto "ljubitelja"), slova na obodu bi se morala još smanjiti, pa bi slovo B izrazito dominiralo. Zato je Benedictus pomaknuto prema gore, B je malo smanjeno i učinjeno sličnijim verziji iz uglate glagoljice, a na dno je došao križ kao vizualni podsjetnik na identitet udruge za one koji ne znaju ni što je tradicionalna misa niti prepoznaju glagoljično slovo. Usto, križ se značenjski vrlo lijepo povezuje sa Benedictus (uz ostala prije spomenuta tumačenja) jer je to osnovni čin blagoslivljanja.

Uz komentare, koje možete unijeti u anketni formular, pozivam sve zainteresirane i voljne da nacrtaju i svoju verziju žiga (po mogućnosti u vektorskom svg formatu) i pošalju mi na našu mail adresu koju imate u lijevom stupcu bloga.

DODANO 13.11.2010. Evo jedne malo modificirane verzije. Možete komentirati i prvu verziju i drugu u istoj formi dolje.

DODANO 13.11.2010. Evo još jedne malo modificirane verzije. Možete komentirati i prvu i drugu i treću verziju u istoj formi dolje.

DODANO 14.11.2010. Evo još jedne malo modificirane verzije. Razmaci među slovima su mrvicu promijenjeni i slovo B je lagano zaobljeno da djeluje prirodnije. Možete komentirati sve četiri verzije u istoj formi dolje i dati svoje prijedloge.

Predispitivanje o udruzi (2)

Nastavljamo s ispitivanjem javnog mijenja. Hvala svima koji su popunili prvu anketu. Oni koji nisu, još stignu.

Pred vama je najprije forma za izbor kombinacije koja bi davala ime udruge o kojoj sam više pisao u uvodnom tekstu, pa neću ponavljati. Izaberite riječi koje vam se čine najprikladnije ili, ako vam se ni jedna ponuđena opcija ne sviđa, upišite svoj prijedlog.

Iza toga slijedi jedan mogući žig udruge prikazan u najprimitivnijem obliku. Nekoliko napomena:

• Nismo htjeli koristiti pridjev katolički ili neku inačicu jer ne znamo zahtijeva li to nekakvu potvrdu od službenih institucija Katoličke Crkve, a ova udruga bila bi najprije osnovana kao udruga građana.
• Benedictus je spretno izabrano ime (prijedlog jednog od naših čitatelja) jer je kratko, očito je na latinskom, a ipak ga većina katolika može prepoznati (pojavljuje se i u misi i u molitvama poput Zdravo Marijo itd.). Također je i ime pape koji je oslobodio tradicionalnu misu tako da se čak i mi u Hrvatskoj možemo nadati da će uskoro biti javno služena.
• Slovo B u sredini žiga pisano glagoljicom ističe (uz latinski naziv udruge) vrijednu glagoljašku baštinu na našim prostorima. Mislim da možemo slobodno reći da više nema starog antagonizma između latinštine i glagoljaštva jer je i jedno i drugo kod nas postalo muzejski primjerak. Zato se možemo zalagati za očuvanje obaju vidova ovog vjerskog i kulturnog blaga utemeljenog na tradiciji.
• Naziv udruge, izgled žiga i gore opisani elementi definitivno nisu konačni i rado ću pročitati vaše komentare i sugestije koje možete upisati u formular. Možete se javiti i ako znate nekoga tko je vješt u grafičkom uređivanju. Jedna ideja (od mnogih) bila bi umjesto ovog generičkog B uzeti neko koje ima više simbolike i ljepote (npr. inicijal iz nekog od starih misala).
• Unose iz formulara čitamo samo Marko i ja, pa se ne morate bojati otvoreno pisati.

Tri izvrsne knjige...

...koje biste morali nabaviti i pročitati jer ih imamo prevedene na hrvatski i sve zajedno koštaju 120 kuna. Sve tri knjige možete nabaviti u knjižari Sv. Antun na Kaptolu, a prvu i treću i preko Verbumove internet knjižare.

***

Uwe Michael Lang: Okretanje prema Gospodinu
Orijentacija u liturgijskoj molitvi

Okretanje prema Gospodinu prikazuje povijesne i teološke dokaze za tradicionalno, zajedničko okretanje u liturgijskoj molitvi, poznato kao "gledanje prema istoku" i daje doprinos suvremenoj raspravi o katoličkoj liturgiji. Lang, član londonskog Oratorija (oratorijanac), proučava okretanje u liturgijskoj molitvi pod povijesnim, teološkim i pastoralnim vidom. U povoljnom trenutku ova knjiga ukratko prikazuje spor koji, unatoč drukčijem prividu, nikada nije prestao, pa ni nakon Drugoga vatikanskog sabora. Povijesno istraživanje čini da je rasprava manje pristrana, a među vjernicima raste osjećaj za probleme koji su svojstveni određenom sklopu događaja koji jedva pokazuje da je liturgija otvorena stvarima koje nas nadilaze i svijetu koji dolazi.
U toj situaciji Langova sjajna, objektivna i uopće ne polemična knjiga vrijedna je vodilja. Ne tvrdeći da pruža važne nove uvide, Lang brižno pokazuje rezultate novog istraživanja i nudi potrebnu građu da se stvore utemeljene prosudbe. Iz takvih povijesnih dokaza autor izvodi teološke odgovore koje predlaže.

(izvor)

* Nakladnik: Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove
* Biblioteka: Radost i nada
* Godina izdanja: 2007.
* Prevoditelj: Ivan Antunović, Elvis Razov
* Jezik: Hrvatski
* Broj stranica: 150
* Jezik izvornika: Engleski
* Uvez: Meki
* Dimenzije: 18,5 x 10,5 cm
* Cijena: 50 kn

Dodatno:

• Joseph Cardinal Ratzinger: Foreword to U.M. Lang's Turning Towards the Lord: Orientation in Liturgical Prayer
• Joseph Cardinal Ratzinger: The Altar and the Direction of Liturgical Prayer
• U. M. Lang: Latinski jezik - spona jedinstva među narodima i kulturama

***

Moyra Doorly: Nema mjesta za Boga
Negacija transcendentnog u suvremenoj crkvenoj arhitekturi

U svojoj knjizi Doorly istražuje arhitekturu religijske imanentnosti i nailazi na njezin nedostatak. Začuđuje prigrljivanje modernističke arhitekture od strane Crkve i određenih filozofskih osnova njezinih utemeljitelja te postojanih nakana u odbacivanju hijerarhije, simbolizma i tradicije. Suvremeni modernisti ne samo da odbacuju prošlost nego je i pokušavaju diskreditirati i uništiti je ogoljivanjem povijesnih Crkava i građenjem novih, lišenih osjećaja za sveto. Ipak, tradicija crkvene arhitekture ustraje u progovaranju vjernicima suosjećajući s njihovim vjerovanjima, a nastavit će to činiti i nakon što suvremeni eksperimenti u Los Angelesu, Oaklandu, Rimu, Milwaukeeu i San Giovanni Rotondu izađu iz mode. Knjiga Nema mjesta za Boga: negacija transcendentnoga u suvremenoj crkvenoj arhitekturi predstavlja pokušaj istraživanja utjecaja modernizma na oblikovanje Crkava i propitkivanje o tome imaju li te modernističke ideje o prostoru tako štetan učinak na crkvene građevine kao što su imale na civilne.
Moyra Doorly, arhitektica koja živi u Engleskoj, također je katolička novinarka i spisateljica. Pisala je za mnoge poznate časopise, uključujući The Guardian, The New Statesman i Tatler.

(izvor)

* Nakladnik: Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove
* Biblioteka: Radost i nada
* Godina izdanja: 2008.
* Prevoditelj: Ivan Antunović, Elvis Razov
* Jezik: Hrvatski
* Broj stranica: 141
* Jezik izvornika: Engleski
* Uvez: Meki
* Dimenzije: 18,5 x 10,5 cm
* Cijena: 50 kn

Dodatno:

• Why Are There So Many Ugly Churches? | An interview with Moyra Doorly
• Moyra Doorly: A Great Building Disaster | From No Place For God: The Denial of the Transcendent in Modern Church Architecture
• Francis Phillips reviews No Place For God

***

Athanasius Schneider: Dominus est
Razmišljanja jednog biskupa iz Središnje Azije o svetoj Pričesti

Knjižica preuzv. Mons. Atanazija Schneidera, pomoćnog biskupa Karagande u Kazakstanu, pod veoma značajnim naslovom Dominus Est - To je Gospodin, želi doprinijeti aktualnoj diskusiji o Euharistiji, o stvarnoj i bitnoj Kristovoj prisutnosti pod posvećenim prilikama Kruha i Vina. Značajno je da Mons. Schneider započinje svoje izlaganje s osobnim iskustvom sjećajući se duboke euharistijske vjere svoje majke i dviju drugih žena, vjere sačuvane kroz tolike patnje i žrtve koje je mala katolička zajednica te Zemlje podnijela u godinama sovjetskog progona. Polazeći od tog svog iskustva, koje je u njemu razbudilo veliku vjeru, divljenje i pobožnost prema Gospodinu prisutnom u Euharistiji, on nam donosi povijesno-teološki excursus-pregled koji razjašnjava kako je praksa primanja Svete Pričesti u usta i na koljenima bila prihvaćena i prakticirana u Crkvi kroz dugi period vremena.

(izvor)

* Nakladnik: Duh i voda
* Godina izdanja: 2008.
* Jezik izvornika: Talijanski
* Jezik: Hrvatski
* Prevoditelj: Josip Marcelić
* Broj stranica: 74
* Uvez: Meki
* Priređivač(i): Božidar Medvid
* Dimenzije: 16,5 x 11,5 cm
* Cijena: 20 kn

Dodatno:

• A blog about Bishop Athanasius Schneider, ORC and his works, especially his book, "Dominus Est"
• The little book that will cause a great storm | Alcuin Reid on a book endorsed by Cardinal Francis Arinze
• Različiti intervjui i predstavljanja knjige: engleski, engleski, njemački, njemački, talijanski, portugalski.

***

Sve tri knjižice vam svesrdno preporučujem. Moglo bi se prigovoriti da je font u prve dvije presitan, a prijevod i izbor fotografija u trećoj manjkav, ali dobre strane daleko nadmašuju možebitne nedostatke.
Meni je zanimljivo da je "Dominus Est!" objavljen u biblioteci koja se inače bavi karizmatskim temama i kojekakvim modernim viđenjima i objavama. A naprosto mi je čudesno da su prve dvije knjige našle mjesto u istoj biblioteci u kojoj se nalaze i knjige poznatih heretika poput Anthonyja de Mella ili Teilharda de Chardina. To je još jednom pouka da se ne smije generalizirati te da se blago ponekad može naći i na njivi prekrivenoj kukoljem.

Predispitivanje o udruzi

S ozbirom na nedavni odgovor komisije Ecclesia Dei, čini mi se prikladnim da započnem provedbu ili makar predprovedbu jedne ideje o kojoj sam već duže vremena razmišljao.

Ukratko rečeno, zanima me koliko ljudi je zainteresirano za osnivanje udruge koja bi za cilj imala očuvanje tradicionalne katoličke liturgije (kod nas ne samo latinske, nego i glagoljaške) te s time povezane stvari (gregorijansko i glagoljaško pjevanje, izdavanje literature o toj temi, organiziranje tribina i radionica itd.). Jednom riječju radilo bi se o organizacijskoj potpori za što bolje, potpunije i raširenije slavljenje svete mise prema izvanrednom obliku rimskog obreda.

Osnovne smjernice takve udruge bile bi poprilično jasne:

• Vjernost i poslušnost Svetom Ocu i mjesnom biskupu.
• Pozitivno predstavljanje katoličke baštine vezane prije svega uz liturgiju izvanrednog oblika rimskog obreda. Pri tome bi se poštivalo povijesno nasljeđe pojedinog kraja. Tako bi, recimo, u Zagrebu, gdje bi bilo središte udruge, bio naglašeniji latinski oblik, ali bez zanemarivanja staroslavenskog/glagoljaškog vida tradicije.
• U tom smislu razvila bi se i izdavačka djelatnost, počevši od jednostavnijih i manje zahtjevnih projekata (prevođenje brošurica i izdavanje na internetu te u vlastitoj nakladi) do zahtjevnijih (prevođenje, ali i pisanje novih knjiga, možda u suradnji s nekim od zainteresiranih već postojećih izdavača)
• Dvije naglašene grane djelovanja bile bi i obrazovanje, tj. poduka ministranata i zainteresiranih svećenika za stari obred te organiziranje i poduka pjevača za liturgijska slavlja.
• Organizacija povremenih ili redovitih predavanja i tribina o vezanoj tematici. Pri tome nije nužno da bi se zadržali samo na liturgijskim pitanjima, nego bi se bavili i drugim vjerskim i kulturnim pitanjima, posebno onima oko kojih postoji neznanje, šutnja i predrasude. Opet ponavljam, to bi bilo prvenstveno u pozitivnom smislu iznošenje podataka, analiza i svjedočanstava, a ne ulaženje u konflikte s onima koji propagiraju drugačije ideje.
• Konačno, trebala bi postojati dobra logistička potpora za sve gore spomenute aktivnosti.

E, sad, ljudi smo takvi kakvi jesmo i iskustvo mi govori da će mnogi pohvaliti ove inicijative ili čak obećati pomoć, a kasnije se na njih neće moći računati. Ali, isto tako vjerujem da ima ljudi koji su spremni odvojiti dio svoga vremena (a to je najdragocjeniji dar koji možemo nekome ponuditi) kako bi iskoristili svoje sposobnosti za gore spomenute ciljeve. Ova udruga koju spominjem bit će osnovana prije ili kasnije, ali je jasno da njezino djelovanje ovisi prije svega o tome tko će se i kako u njoj angažirati.
Da ne duljim previše, molim vas da ispunite sljedeću anketu. Polja označena zvjezdicom (*) su obavezna.

Bezgrješno Začeće Blažene Djevice Marije

MOLITVA Bože, koji si bezgrješnim Začećem Djevice pripravio dostojno prebivalište svojemu Sinu, molimo da ti, koji si je očuvao od svake ljage, predvidjevši smrt svoga Sina, podaš da i mi njezinim zagovorom dođemo k tebi čisti. Po istom Kristu...
IZA POSLANICE Blagoslovljena si, Djevo Marijo, od Gospodina Boga Svevišnjega nad sve žene na zemlji. Ti si slava Jeruzalema, ti si radost Izraela, ti dika puka našega.
Aleluja, aleluja. Sva si lijepa, o Marijo, i ljage istočne nema na tebi, aleluja.
EVANĐELJE Slijedi sveto Evanđelje po Luki (1, 26-28) — U ono vrijeme posla Bog anđela Gabrijela u galilejski grad Nazaret k djevici Mariji, koja je bila zaručena s Davidovim potomkom Josipom. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti među ženama!«
PRIKAZNA MOLITVA Primi, Gospodine, spasonosnu žrtvu, koju ti prinosimo o svetkovini bezgrješnog Začeća blažene djevice Marije, i podaj da se njezinim zagovorom onako izbavimo od svojih krivica kako priznajemo da je ona tvojom milošću od svake ljage unaprijed bila sačuvana. Po Gospodinu...
POPRIČESNA Otajstva koja primismo, Gospodine Bože naš, iscijelila u nama rane onoga grijeha od kojega si divno očuvao bezgrješno Začeće blažene Marije. Po Gospodinu...

Novi odgovor komisije Ecclesia Dei (Sv. Nikola, hvala!)

UPDATE, 7 December 2010 (for our foreign guests): Please read this post from June 2010 for some background.

U studenom 2010. je poslano novo (treće po redu) pismo komisiji Ecclesia Dei. Možete ga naći među dokumentima. Danas, 6.12.2010. je stigao i odgovor komisije.

Uskoro ću staviti i skeniranu kopiju, a u međuvremenu evo prijepisa. Osobne informacije sam izbacio i na njihovu mjestu stoji ---.

Ključna riječ "assurance" prevedena je ovdje "obećanje", ali se može prevesti i kao jamstvo ili garancija.

* * *

Pontificia Comissio "Ecclesia Dei"

N. ---

Vatican City, 25 November 2010

Dear Mr. ---,

This Pontifical Commission would like to thank you for your kind letter of 8 November 2010.

This Pontifical Commission is able to inform you that after contacting His Eminence Josip Cardinal Bozanić, it has received the assurance of His Eminence that the Holy Mass in the Extraordinary Form will be celebrated in one of the churches in Zagreb.

With every good wish, I remain

Sincerely yours in Christ,

Rev. Mons. Guido Pozzo

Secretary

Mr. ---
---
10000 ZAGREB
CROAZIA

* * *

Dragi g. ---,

ova pontifikalna komisija želi vam zahvaliti za vaše prijazno pismo od 8. studenog 2010.

Ova pontifikalna komisija može vas izvijestiti da je nakon kontaktiranja Njegove Uzoritosti Josipa kardinala Bozanića, primila obećanje Njegove Uzoritosti da će Sveta Misa u izvanrednom obliku biti slavljena u jednoj od crkava u Zagrebu.

Sa svakom dobrom željom, ostajem

iskreno Vaš u Kristu,

preč. Guido Pozzo

Tajnik

DODANO 11.12.2010.
Evo i kopije pisma iz koje su izbrisani osobni podaci:

Kardinal Bozanić govori o celibatu na ređenju đakona

...
Dragi ređenici, razlozi celibata ukorijenjeni su u samoj osobi Krista. Isus Krist se predstavlja kao vjerni Zaručnik Crkve koju ljubi i sav se predaje za nju. Pozvani ste uključiti se u tu zaručničku Kristovu ljubav kako biste se sa zrelom afektivnošću i darom cijeloga života u ljubavi predali službi Kristovoj Crkvi. Naime, čovjek je stvoren da bude ljubljen i da ljubi; izvan tog iskustva njegov je život prazan i pust.

Celibat ne može biti sveden samo na jednostavnu disciplinsku normu, niti samo na pragmatične razloge koji podcrtavaju funkcionalnu dimenziju celibata, tj. da je svećenik time više raspoloživ za službu u Crkvi jer se ne treba brinuti za svoju obitelj. Sveti Otac kaže da bi takvo obrazlaganje moglo skrivati i stanovitu sebičnost koja izbjegava žrtve i napore braka. Benedikt XVI. opetovano naglašava kako pravi temelj celibata ima svoju teocentričnu i eshatološku dimenziju.

Radi kraljevstva nebeskoga neki se potpuno predaju Bogu i ljudima i postaju rječiti znak budućega svijeta. Celibat je anticipacija Božje budućnosti. U svijetu koji ne razmišlja o Božjoj budućnosti, u agnostičkom svijetu kojemu je dosta samo sadašnjost zatvorena u ovozemnoj dimenziji, celibat je izazov i smetnja. Izazov, jer je anticipacija budućnosti, širenje horizonata našega svijeta i svjedočenje da je Božja budućnost već prisutna. Celibat je smetnja i nerazumljiv onome koji se želi zatvoriti samo u ovaj svijet. Osoba koja živi u celibatu radi kraljevstva nebeskoga, egzistencijalno svjedoči da već na zemlji računa s Bogom u svom konkretnom životu, da Boga doživljava kao stvarnost te zbog Njega donosi odluke koje se izričito tiču njezina života.

4. Sveti Otac primjećuje da svijet koji osporava celibat, istodobno sve više promiče modu ne vjenčati se. Pritom Papa naglašava kako je to ne vjenčati se posve različito od celibata. Naime, nevjenčavanje se zasniva na želji da se živi samo za sebe, da se ne prihvati nikakva konačna veza i obveza, da se u svakom trenutku odlučuje što uzeti od života, a što ne. To je trend koji se danas želi nametnuti i koji čovjeka onesposobljuje za konačnu odluku. A celibat je upravo suprotno. On je konačni da Bogu u Crkvi. On je dopuštanje Bogu da nas uzme za ruku. On je predanje Bogu. Čin je to vjernosti i povjerenja. Celibat je ne onoj autonomiji koja se ne želi vezati, koja ne želi donijeti odluku i reći konačni da.

Vi ste, dragi mladići, dragi ređenici, potrebni mladima, svojim vršnjacima, zaručnicama i zaručnicima, kako bi oni mogli lakše reći svoj da i posvetiti svoj život u braku. Vaš konačni da u celibatu, potreban je konačnom da u braku. U današnjem svijetu, u načinu života koji se nameće, vaša je vjernost celibatu posebno potrebna bračnoj vjernosti. Ima danas onih koji govore i pišu protiv svećeničkog celibata, premda ih se celibat životno ne tiče. Očito im smeta zbog toga što je znak i izazov. Življeni celibat govori o ljudskoj egzistenciji koja se potpuno predaje u Božje ruke. Tako celibat postaje znak Božje prisutnosti u svijetu. Za svijet celibat je sablazan naše vjere.

Međutim, takva sablazan ne predstavlja opasnost za Crkvu. Ona ju dapače jača i hrabri. Opasnost za Crkvu je sablazan koja dolazi iz nje same, koju prouzročuje nevjernost njezinih sinova i kćeri. Stoga Sveti Otac danas sa svom odlučnošću poziva Crkvu, a posebno zaređene službenike, na čišćenje, vjerodostojnost života te dosljednost službe i življenja.

Upravo zbog te svoje odlučnosti Papa je toliko napadan, jer neprijatelj ne želi da se Crkva čisti, neprijatelju smetaju sveti svećenici. Draga braćo i sestre, neprestano zahvaljujmo Bogu za naše svećenike i druge posvećene osobe koje iz dana u dan svjedoče vjernost svojim životom u posvećenom celibatu i djevičanstvu. Oni su veliki blagoslov za Crkvu. Papa u Pismu bogoslovima piše: »Hvala Bogu, svi mi poznajemo osvjedočene, vjerom prožete i izgrađene svećenike, koji svjedoče vidljivo da se takvim životom, upravo u celibatu, može postići istinska, puna i zrela ljudskost«

Veliki katekizam svetog Pija X.

Neki naši čitatelji ne vole polemički intonirane tekstove. Takvi slobodno mogu produžiti na kraj ovoga posta.

***

Godine 1992. tada mlada nakladnička kuća Verbum prevela je i objavila Veliki katekizam proglašen od sv. Pija X. Nakon više od tri godine pojavio se u časopisu Crkva u svijetu kritički prikaz ovoga djela. Autor prikaza je Josip Periš, a možete ga pročitati ovdje. U idućem broju časopisa objavljena su i reagiranja na taj osvrt koja prenosim u nastavku zajedno s mojim naglascima i komentarima.

***

REGIRANJA U POVODU ČLANKA HRVATSKI PRIJEVOD KATEKIZMA PIJA X.

I.

[lijevo je slika autora ovog prvog reagiranja, don Srećka Bezića] Gosp. Josip Periš napisao je u prošlom broju "Crkve u svijetu" (1/1996) osam stranica teksta s naslovom: "Hrvatski prijevod katekizma Pija X." Nakon uvoda od pola stranice na dvije i po stranice raspravlja o katekizmu sv. pape Pija X. iz 1905. godine, a zatim na dvije stranice o njegovu katekizmu iz 1912. godine, a "osvrt na hrvatski prijevod" napisan je na tri nepune stranice. Međutim, cijeli Perišev tekst uopće ne odgovara glavnom naslovu, jer se nigdje pa ni u posebnom "osvrtu na hrvatski prijevod" niti jednom riječju ne raspravlja o hrvatskom prijevodu, dakle o jezičnoj strani toga našeg izdanja, nego se bavi izmišljenim pitanjem izbora toga ili bilo kojega katekizma sv. Pija X. i tom izboru pripisuje tolike i takve insinuacije, koje nisu dostojne članka s pretenzijama studioznosti. Mene pak g. Periš u neugodnom kontekstu spominje osam puta, bilo kao crkvenog cenzora ili teološkog lektora ili biskupskog povjerenika za školski vjeronauk, bilo kao "crkvene strukture" pa je time i zaslužio ovaj moj odgovor.

Kod našega izdanja nema nikavih nejasnoća, ali čini se, da ih ima u mentalitetu našeg kritičara. Njemu najprije nije jasno stajalište mjesnih crkvenih vlasti u odnosu na izdani katekizam zato prigovara da je ovo izdanje dobilo "sva moguća odobrenja 'odozgo", da su izdavači dobili sve moguće 'blagoslove" odozgo, te da nema uopće potrebe za "tolikom crkvenom podrškom". Ova tri ponavljanja istog pojma dokazuju da naš kritičar ne uvažava propise crkvenog prava (kan. 775 i 827), koji traže da dijecezanski biskup pripremi katekizam, da podupire katehetske pothvate te da provjeri i odobri izdavanje katekizma.

Gospodin Periš tvrdi da "crkvene strukture" u ovom slučaju "možda nisu svjesne, što je prevedeno, odobreno i izdano s ovim katekizmom" a sam u daljnjem tekstu kaže, daje "ovaj prevedeni katekizam pravovjeran". On dalje kaže, da je i "podrška crkvenih vlasti" pokazatelj "da pozorni čitatelj nasluti pravu nakanu izdavanja ovog katekizma". On, dakle, ne prihvaća onu nakanu; koju je nadbiskup-ordinarij izričito precizirao u svojoj "popratnoj riječi", a otiskana je na str. 6. masnim, istaknutim slovima. Prema mišljenju našega kritičara tragično je to, što "valjda priređivač" uopće ne zna o kojem je katekizmu riječ, a još je tragičnije - nastavlja kritičar - što to ne zna niti cenzor i teološki lektor objedinjen u jednoj osobi". Nadbiskup-ordinarij msgr. Jurić na početku je knjige otvoreno i široko rastumačio o kojoj se knjizi iz kompendija ovdje radi. Zato ne prihvaćati tu preočitu istinu i zamjenjivati je tragedijom, po svim parametrima graniči s iracionalizmom, a što se moga znanja tiče, ja sam dovoljno o tome rekao u svojemu predavanju na "promociji" ovoga katekizma 18. siječnja 1993. godine u foyeru Hrvatskog narodnog kazališta u Spltu.

Službenim dopisom Nadbiskupskog ordinarijata u Splitu br. 486/92, od 24. ožujka 1992. bio sam zamoljen i ovlašten pregledati prijevod s talijanskog i ocijeniti, može li se taj prijevod Velikog katekizma sv. Pija tiskati. Na temelju te ovlasti potpuno sam promijenio ili samo djelomice popravio 1063 točke (od sveukupnih 1367 točaka) te izvijestio Ordinarijat da se ništa ne protivi tiskanju te knjige. Izvršio sam, dakle, cenzorsku dužnost. Izdavači knjige su iz zahvanosti za moj trud podveli taj moj jednoznačni rad pod dva naslova, što je našeg kritičara očito iritiralo, jer je - svakako ne sa sklonošću - primijetio da su dva naslova "objedinjena u jednoj osobi". Vođeni istim razlogom izdavači su ispod mojega imena upisali i moju današnju službu pa su sasvim nehotice napisali "biskupski povjerenik za katekizam u školi" umjesto "biskupski povjerenik za školski vjeronauk". Premda je naš kritičar g. Periš posumnjao da se tu radi o "slučajnoj pogrešci", ipak je to uzeo za argument da to "svakako aludira na povratak unatrag, kad se izraz katekizam poistovjećivao s katehezom". Na izrazu, u koji je sam kritičar posumnjao, dakle na nesigurnoj podlozi, on gradi još jaču tezu: "Ovdje, još više, katekizam postaje sinonim za školski vjeronauk". Ovi su zaključci našega kritičara izvan svake logike pa dokazuju njegov animozitet prema povjereničkoj službi ili prema osobi, koja je obavlja. Ovo je opažanje toliko zanimljivije, što kritičar ove svoje zaključke ne izvodi iz nadbiskupovih uvodnih riječi: "Od ove godine se u našim javnim školama predaje katolički vjeronauk. Time bi se mlađem naraštaju pružilo solidno poznavanje svoje vjere" jer dakako, ne smije kritizirati svoga ordinarija izvlačeći mnogo lakše i "pravilnije" iz njegovih riječi svoje željene zaključke, ali ima smjelosti bez logike i bez stvarne podloge konstruirati neistinite prigovore drugome.

U tekstu kritike g. Periša ima i protuslovlja. Dok na jednom mjestu tvrdi, da je prevedeni katekizam pravovjeran, na drugom mjestu tvrdi, da je to izdanje katekizma "u mnogim elementima tendenciozno" [za neke je ljude već sam spomen pravovjerja tendenciozan, ako ne i nešto gore]. Dok za prevedeni katekizam kaže da "po svojoj nadiđenoj metodi pitanja i odgovora nije ni primjeren ni preporučljiv suvremenom čovjeku i kršćaninu koji želi upoznati i produbiti kršćansku vjeru" [pitam se kako je kritičar reagirao kad je vidio Kompendij Katekizma Katoličke Crkve koji je izdan za pape Benedikta XVI., "ali, ali, ... zar nismo takve metode ... prevazišli?"], dotle za tu istu metodu pitanja i odgovora, koju je uzeo Studio Domenicano iz Bologne, preveo A. Mateljan i izdala CuS kaže (uz svoju osobnu rezervu) da je "metodički i sadržajno daleko suvremeniji" [izgleda da je katekizam sv. Pija X. ipak prepravovjeran].

Tri godine poslije hrvatskog izdanja Velikog* katekizma sv. Pija X. pojavio se g. Josip Periš i odapeo na taj katekizam i na sve nas, koji smo sudjelovali u njegovu izdanju, sve modernističke strijele: pripisao nam tendencioznost, podmetnuo "možda neki potihi otpor u Crkvi svemu što je novo", sve nas proglasio neznalicama i natražnjacima ("povratak unatrag"), oslonio se uglavnom na dva istomišljenika kritičara djela sv. Pija X, uskratio je ovome velikom papi oznaku kanoniziranog sveca (u tekstu 19 puta spominje papino ime, a niti jedan put ne stavlja kraticu "sv." ispred njegova imena, a tu kraticu ne stavlja ni u naslovu svoga članka), izvrće naše nakane i osporava postignuće svrhe [sviđa mi se što don Srećko odgovara jasno i neuvijeno].

[lijevo je slika don Josipa Periša] U prošlosti i u sadašnjosti naše Katoličke crkve ipak je bilo dobro, da se duhovi očituju, neka se zna, što tko misli i što tko hoće, pa će budućnost pokazati rezultate. [Sigurno vas neće iznenaditi ime današnjeg "biskupskog povjerenika za školski vjeronauk" ili, bolje rečeno, Predstojnika Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, za kojeg se vjerojatno nitko neće zabuniti, pa mu napisati da je "biskupski povjerenik za katekizam u školi". Da, to je don Josip Periš.]

*Nisam promijenio naziv "Veliki" prevedenom katekizmu, jer njegov pravi naziv ("maggiore - veći" ima smisla samo u sklopu drugih dijelova "kompendija", a izdvojen iz njih on više nema komparacije pa ostaje u pozitivu. Cfr. S. Maria Maggiore - S. M. Velika.

Srećko Bezić

II.

[lijevo je slika autora drugog reagiranja, glavnog urednika Verbuma, Petra Balte] U Crkvi u svijetu br. 1. od 1996. godine objavljen je članak Hrvatski prijevod katekizma Pija X. u kojem nam don Josip Periš u svom tekstu pokušava imputirati subverzivne namjere u Crkvi, a sve to zbog djela Veliki katekizam sv. Pija X. kojeg smo objavili. Optužuje nas bez ikakvih činjenica i dokaza za smišljeni otpor crkvenom učiteljstvu, točnije sadašnjem Katekizmu Katoličke crkve. Stoga nije na odmet istaknuti neke činjenice.

1. Načelna razjašnjenja
Rad na hrvatskom prijevodu Katekizma sv. Pija X. započeo je još krajem osamdesetih godina, dakle znatno prije nego li je i bilo konkretnijeg govora o izdanju novog katekizma [Što mislite, bi li se itko usudio danas prevesti i objaviti takav katekizam?], upravo sa željom da sigurna crkvena nauka bude dostupna običnom puku. Kako se prijevod i brižna teološka lektura don Srećka Bezića odužila, objavljivanje se poklopilo s najavom izdavanja novog katekizma (francusko izdanje). Budući da se sa sigurnošću moglo smatrati kako će opsežni radovi na objavljivanju krvatskog prijevoda potrajati, a s druge strane društveni trenutak je zahtijevao jedan kompendij u kojem bi brojni za vjeru zainteresirani puk mogao pronaći jasno i pristupačno izložene vjerske istine [Ovo je svakako točna karakterizacija Velikog katekizma sv. Pija X.], odlučili smo se za objavljivanje ovoga katekizma i zbog povijesnih i zbog praktičnih razloga, što je istaknuo msgr. Ante Jurić u popratnoj riječi. To je tim razumljivije ako se uzme u obzir da se neprestano isticalo i ističe da je Katekizam Katoličke crkve namijenjen ne puku, nego prvenstveno biskupima i teološkim stručnjacima, i to kao osnova za nacionalne katekizme (to je istakao i don Josip Periš). Zbog svega navedenog ne čudi zadobivena podrška našem izdanju Velikog katekizma pija X, kako crkvenih poglavara tako i ljudi na terenu - kateheta, roditelja, vjeroučenika i mnogih koji su se po prvi put odvažili na susret s vjerom.

Budući da je bila riječ o prijevodu katekizma, savim naravno i u skladu sa Zakonikom kanonskog prava koji to propisuje, podnijeli smo molbu za dobivanje imprimatura, te je slijedila potom uobičajena procedura koja je uključivala teološku lekturu i cenzuru teksta. Čudi nas stoga isticanje don Josipa Periša da su "naši angažirani katolički laici dobili sve moguće blagoslove odozgo" (str. 83,90) te mišljenje da su ti "blagoslovi" prilikom izdavanja katekizma nepotrebni, što možemo shvatiti samo ili kao nepoznavanje prakse i kompetencija u Crkvi ili kao otvoreno zagovaranje stajališta da i na području katekizma svatko može izdavati (time i naučavati) ono što mu padne na pamet. Kamo bi nas to odvelo, ne treba ni objašnjavati [Pitam se pitam.].

2. Neargumentiranost kritike
Nakon ovih načelnih napomena valja nam se osvrnuti i na brojne konkretne nelogičnosti u tekstu don Josipa Periša. Najprije tvrdi, da "možda nismo svjesni što je prevedeno, odobreno i izdano ovim katekizmom" (str. 83), a onda na tome temelji čitavu argumentaciju teksta, pretvarajući kroz cijeli tekst "možda" u našu svjesnu i jasnu namjeru.

Također na početku teksta tvrdi (str. 83) da je Katekizam kojeg smo preveli bio kratka vijeka, te da je po drugi i posljednji put izdan 1906. godine, da bi na drugom mjestu (str. 89) pobio sam sebe ustvrdivši kako je konzultirao izdanje iz 1988. godine. Ovome ne treba komentara, ali kao nadopunu možemo nadodati da se Veliki katekizam sv. Pija X. (isti onakav kakvog ga je objavio Verbum i pod istim naslovom) i danas objavljuje u Italiji. On dakle i dalje ostaje, kako je u popratnoj riječi naglasio msgr. Jurić (a preko čega don Josip Periš nepolemizirajući prelazi?) od "neprolazne vrijednosti u doktrinarnom tumačenju sadržaja katoličke vjere".

U vremenu moralnih i doktrinarnih nedoumica, naš kritičar kao nedostatak Katekizma ističe među ostalim i "stilsku i teološku preciznost Katekizma" (str. 86), te što se on njome "nameće kao manual apologetike, dogmatike i morala", (str. 86). Ove navode i činjenice doživljavamo samo kao pohvalu katekizma, koju samo pojačava kritičareva izjava o nesumnivoj pravovjernosti katekizma (str. 90). Zar je sramota braniti svoju vjeru, priznati da ona posjeduje istine i dogme te da postoji jedan objektivan moralan red!? Sve je to vrijedilo jučer, vrijedi i danas, vrijedit će i sutra, kako za mlade tako i za stare. Ili možda don Josip Periš misli drugačije!?

Za našeg kritičara nedostatak katekizma jest i pretjerana opširnost (str. 86). Ako je don Josipu Perišu pretjerano opširno izlaganje vjere na 269 stranica malog formata, koliko li mu je tek pretjerano opširan sadašnji Katekizam katoličke crkve sa svojih preko 700 stranica teksta? [Ovo je stvarno smiješna kritika. Katekizam sv. Pija X. ima otprilike tri puta manje znakova od krnje verzije "Katekizma Ivana Pavla II." dostupne na internetu. Pri tome treba spomenuti da u većem dijelu katekizma Pija X. svaki odgovor sadrži i čitavo pitanje, pa bi odgovori mogli i sami stajati bez gubitka smisla čime bi se tekst smanjio za jedno 30%.]

Optužuje nas da smo neopravdano svrstali ovaj katekizam u biblioteku Klasici katoličke kulture. Međutim, klasika je ono što je od neprolazne vrijednosti, a crkveno učiteljstvo kojeg je ovaj katekizam glas, upravo je simbol nečega što ne zastarjeva.

O etiketama kao što su "tendenciozno izdanje", "desno-konzervativna orjentacija" i si. ne isplati se trošiti riječi i prostor budući da ih don Josip Periš "lijepi" bez ikakvih argumenata i tumačenja, ne dajući naslutiti koliko su mu ti pojmovi jasni i što pod njima podrazumijeva.

3. Zaključak
Iz navedenoga možemo se složiti s don Josipom Perišem u sljedećem: Prevedeni Veliki katekizam Pija X. ima podršku crkvenih vlasti (str. 90), nesumnjivo je pravovjeran (str. 90), odlikuje se stilom i teološkom preciznošću (str. 86). [Dakle, i sam se kritičar nije usudio u ono vrijeme (1995. g.) iznijeti što mu zapravo leži na srcu, tj. zašto mu Katekizam sv. Pija X. smeta.] Ove činjenice (koje je iznio don Josip Periš) o katekizmu čiji smo nakladnici, te već spomenute vrlo pozitivne reakcije od strane osoba koje se njime koriste samo pojačavaju naše čuđenje nad neargumentiranim insinuacijama koje nam se podmeću u spomenutom tekstu.

Čuđenje je tim veće, ako se zna da istovremeno na hrvatskom jeziku postoje doktrinarno u najmanju ruku upitni katekizmi (tzv. nizozemski, katekizmi za srednju školu u izdanju katehetskog salezijanskog centra itd.) izdani i od formalno katoličkih izdavača [vidi npr. ovo].

U okolnostima kada i država dopušta javno djelovanje vjernika laika, kada naša Crkva, u skladu s II. vatikanskim koncilom, poziva laike na zauzetost i djelatnost, preispitivati nakane nakladnika Velikog katekizma sv. Pija X. na način na koji je to učinio don Josip Periš u svom tekstu, pokušavajući im dati skriveni podjarivački i anticrkveni smisao, klerikalistički je i u krajnjoj suprotnosti s koncilskim duhom. To je pokušaj natražnjačkog zaustavljanja duha II. vatikanskog koncila, odnosno slobodne i odgovorne laičke inicijative koju je Koncil proklamirao, posebice u dokumentu Apostolicam Actuosi-tatem. Uostalom i sam Katekizam Katoličke crkve poziva vjernike laike da iznađu "sredstva koja će omogućiti da zahtjevi kršćanskog nauka i života prožmu društvenu, političku i gospodarsku zbilju" (br. 899). Dapače, kako navodi slijedeća točka "Laici su obvezani, i na to imaju pravo, pojedinačno ili okupljeni u društvima, raditi na tome da svi ljudi po svoj zemlji upoznaju i prihvate Božju poruku spasenja" (br. 900). Kao što smo pokazali, upravo to je bila nakana izdavanja Velikog katekizma sv. Pija X, te nas veoma čudi ovakav pokušaj zaustavljanja i onako nažalost [rijetkih] laičkih inicijativa [Modernisti se pozivaju na laike i njihove inicijative dok god je to njima na ruku. A kad laici zatraže pravovjerje, ispravni moralni nauk ili katoličku liturgiju bez inovacija, onda se među tim istim modernistima javlja gori klerikalizam, nego onaj koji je vladao u nekim prijašnjim vremenima].

Mi ćemo i dalje, unatoč tome, svoj žar i svoja sredstva ulagati u širenje crkvenoga nauka - ne obazirući se na one koji crkvena sredstva troše u širenje svoga nauka. [Verbum je danas daleko najjača katolička izdavačka kuća na ovim prostorima, a na njihovim izvrsnim web stranicama možete naručiti i dva vjeronaučna udžbenika kojima je jedan od koautora don Josip Periš. Dakako, izdavač im nije Verbum, nego Kršćanska Sadašnjost, ali tko hoće može ih nabaviti i provjeriti kako izgleda katehetska vizija vlč. Periša.]

Petar Balta

***

S obzirom da je Veliki Katekizam sv. Pija X. već odavno rasprodan, a sumnjam da će ga itko ponovo tiskati, i više nego pohvalna je inicijativa udruge katolik.hr da ga objave na svojoj internetskoj stranici. Slično onome što sam već spomenuo na jednoj prošloj temi, novi Katekizam Katoličke Crkve je "sigurno pravilo za poučavanje vjere", ali nije tako sažet, jasan i praktičan kao ovaj stari katekizam koji odsada postaje puno dostupniji hrvatskim čitateljima. Više o samom katekizmu možete pročitati u uvodu kojim su ga predstavili na katolik.hr-u i ondje navedenim linkovima, ali ja bih vam ipak preporučio da odvojite par minuta i sami ga prolistate.

Veliki Katekizam proglašen od sv. Pija X. dostupan je:

• u html obliku na stranici katolik.hr
• u Word document obliku - c. 1 MB
• u pdf obliku (skenirana kopija knjiga) - c. 8 MB