The Good, the Bad and the Ugly

Danas je blagdan Gospe Lurdske. Nekoliko mladih vjernika primilo je prije svete mise Gospin škapular uz lijepi nagovor u kojem su poučeni o ispravnom shvaćanju, življenju i umiranju sa škapularom. 

Bitno.netovci su dosta skrenuli u modernističko-heretičkom smjeru. Ili su samo shvatili da im je u današnjoj crkvenoj klimi pogodnije istaknuti taj svoj profil. Jedan objašnjava kako se ne smije iščitavati Božje zaštitničko djelovanje u očuvanju nekog svetog kipa ili slike (poput one na Kamenitim vratima ili na desetinama drugih svetišta) jer se onda mora odgovoriti i na pitanje zašto Bog nije zaštitio ljude poginule u potresu. Drugi ogorčeno ponavlja kako Bog nikoga ne kažnjava i s tim ciljem citira onog profesora koji kad mu je na misi vruće, izuje cipele i čarape. Jučer je bio blagdan bl. Alojzija Stepinca, pa ponavljam samo jedan navod tog malo jačeg autoriteta: 

Nije tragika naših dana u tome, što su nam ruševine napunile zemlju, što se i velika carstva ruše kao kuće od karata, pa onda mali narodi i države strepe još više, nego je tragika u tome, što se uslijed pomanjkanja vjere svi događaji u svijetu promatraju čisto naravnim očima, umjesto očima vjere, koja u svim zbivanjima sadašnjice gleda samo svemoguću desnicu Božju. A ta desnica nije zatajila nikad do sada, pa neće ni u buduće. Zato naša jedina briga ima biti, da budemo u prijateljstvu s Bogom. I vi ćete vidjeti, da se nisu nikada prevarili ni pojedinci ni narodi, koji nadu svoju postavljaju u njega, Stvoritelja neba i zemlje. Ali ima razloga strahovanju za bogohulnike i psovače, za narode koji podnose one, što povlače po blatu sveto Ime njegovo.

Treći pak brani Rupnika jer kao nije napastovao redovnice, nego su to bile samo svjetovne žene. Kad smo već kod Rupnika, evo pogleda na njegovo djelo u novoj (gornjoj) crkvi Majke Božje Lurdske u Zagrebu. 

Lako tako, nek narod gleda u krasotu, a vi okrenuli leđa. 

Nisam uspio na župnim stranicama naći ni kratki osvrt na ovaj mozaik. Nadao sam se da će nam primjerice uvaženi liturgičar p. Ante Crnčević koji je član tamošnje redovničke zajednice, objasniti značenje ovih kombinacija boja koje i skupocjene materijale mogu učiniti banalnima, ovih raspuknutih zvjezdica i prekinutih obruba, "kružnih" lukova i područja među njima koja sigurno imaju neka tumačenja nebeskih sfera (ali kojih i zašto su tako čudnih proporcija?). Oval pod nogama likova sadrži trokut (Trojstvo?) i krug (Mjesec?), može li se to dovesti u vezu s poznatom Rupnikovom perverzijom koju nećemo eksplicitno navoditi.  I konačno, možda i prvo što upada u oči osobi koja prvi puta ugleda ovaj mozaik (a već je vidjela rupnikovske alienske face), zašto su likovi tako nagnuti (da ne kažem nešto ružnije). Pretpostavljam da sjede, ali na čemu? Ne radi se tu o bogatom plaštu koji kao u klasičnim slikovnim prikazima prekriva stolac. Ruho je ovdje eksplicitno skupljeno uz noge ili kao plašt odmaknuto i podmotano. Kao da se namjerno htjelo naglasiti da je prostor ispod tih "sjedećih" tijela prazan. Reći će netko da previše toga učitavam u ovo umjetničko djelo, ali kaže jedna od Rupnikovih žrtava: "Njegova seksualna opsesija nije bila nepredviđena, već duboko povezana s njegovim poimanjem umjetnosti i njegovom teološkom mišlju."

Nažalost, nikakvog razjašnjenja ove bogate ikonografske simbolike nisam našao. No, naišao sam na neki intervju s p. Rupnikom iz kojeg izdvajam njegovo tumačenje Gospodinovih riječi: "Možete li zamisliti da u dva kilograma kruha ima kilogram i pol soli? Nećemo svijet spasiti time što ćemo svi biti katolici, ističe Rupnik". Čini mi se da je njemu najbitnije da ima dovoljno "soli" koja bi plaćala njegova remek djela. 

Vjerujem da su i hrvatski klerici koji su naručivali Rupnikove mozaike sretni što su time pokazali da prihvaćaju drugovatikansku režimsku umjetnost i imaju istančan ukus. Daj Bože da jednoga dana po zagovoru Gospe Lurdske i molitvi o. Ante Antića i ovaj najnoviji Rupnikov mozaik bude stučen sa zida. Nadam se ne od nekog potresa ili bezbožne rulje, nego iz svjesne odluke budućih katolika da ih u domu Božjem okružuju lijepe, istinite i poticajne svete slike. 

Možda se pitate zašto opet neke negativnosti na današnji lijepi blagdan. Dijelom bih se i složio s time, ali kod ovih se stvari radi o slikama koje će oblikovati i odrasle i mlade katolike kroz godine i desetljeća koja su pred nama. Što mislite kakvu će sliku Isusa i Marije imati dijete koje iz nedjelje u nedjelju (daj Bože da ga roditelji još vode na misu) gleda ova bezizražajna lica, ove crne oči, ove savijene figure. 

Za kraj, da se malo rastresemo od ovih teških tema, navodno nam uskoro dolazi msgr. Dražen Kutleša kao zagrebački nadbiskup koadjutor. Znam da se o tome već dugo piše, ali kažu da je sad samo pitanje dana. Vidjet ćemo.