Uz nas vijek budi

Jučer je održano zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba pod geslom "Hvala ti, Majko, vijek’ uz nas budi. Tko će nam pomoći, ako ne ti?" ili, kako piše u Malom Misalu, "hvala Ti, Majko, uz nas vijek budi, tko će nam pomoć ako ne Ti!" ili, kako piše u starijim molitvenicima, "Hvala ti, Majko, od nas vijek budi, Tko će nam pomoć, ako ne ti?" To je završetak pjesme "Ljiljane bijeli" Dragutina Domjanića. Sviđa mi se ta praksa da se svake godine za moto hodočašća uzme neki stih iz hrvatskih marijanskih pjesama. 

Evo, uživajte u fotografijama. Ubacit ću poneki komentar, no to možete i zanemariti. 

Nakon salauke koja se na Zagreb sručila večer prije, subotnji je dan bio vrlo ugodan i idealan za hodočašće. Bilo mi je puno lakše popeti se na Sljeme, nego mjesec i pol ranije kada sam onamo išao s FSSP-ovcima. 

Prostor koji služi kao zamjena za katedralu, ondje smo primili blagoslov prije početka hodočašća. 

Uobičajena prva postaja križnoga puta na Ksaveru.

Još jedna standardna postaja. 

Ne znam zašto ove godine biskup nije misu služio na normalnom oltaru u crkvi kao što je učinio prošle, nego je koristio neki bezvezni stol dijagonalno od ulaza u crkvu. 

Ja sam sjeo kod župnog dvora i pridružio se u ponekoj pjesmi. Na jakom razglasu čule su se pjesme, ali ne i ostatak mise. Čekao sam završetak mise da iznesu legendarni čaj. 

Ovaj simbol našao sam na vrećici s čokoladnim bananicama. Ne znam što znači, ali pretpostavljam da ga stavljaju na vrlo ukusne proizvode. 

Lijepo li je ležat na Gorščici / A još ljepše pjevati Majčici

Redovita sudionica hodočašća

Neka gospođa načula je i pohvalila kako pričam svojim nećacima o sv. Benediktu. Bilo me sram priznati da je (dugačka) priča zapravo o dječaku Benediktu koji je unatoč protivljenju svojih roditelja odlučio potajice hodočastiti u Mariju Bistricu i zahvaliti Majci Božjoj što je preživio usprkos tome što se rodio kao nedonošće s lošim liječničkim prognozama, a na tom hodočašću je doživio svakakve opasne dogodovštine. Tako da sam im iza toga ispričao iz života pravog sv. Benedikta nekoliko anegdota kojih sam se uspio sjetiti. Nažalost, nije im bilo tako zanimljivo, pa su me kasnije tražili da priča obavezno bude "izmišljena" (čak i ako je utemeljena na istinitim događajima). Nije mi preostalo drugo nego opisati tužnu sudbinu djevojčice Aurelije u zadnjim danima "buđenja zmaja" iznad Pompeja. 

Obavezni memento mori kraj puta.

Ženidba u Lazu Bistričkom

Pojte, pojte, romari, Majki Božjoj Bistrički...

Nismo im se svidjeli.

Ove godine nije bilo gospodina s gitarom koji je uvijek predvodio pjesme (nadam se da je živ), a u Bistricu nas je uvela limena glazba. Zanimljivo da par lokalaca u autima baš nije moglo pričekati 5-10 minuta dok prolazi kolona hodočasnika, nego su morali ići kroz nju do svog dvorišta. 

Zahvalili smo za dobivene milosti kao i za one koje ćemo tek dobiti, kako nas je prošle nedjelje podsjetio da trebamo činiti p. John Anthony Boughton. 

Majko Božja Bistrička, moli se za nas. Mi smo Tvoji putnici, blagoslovi nas.