- Neke stvari iz političke i socijalne sfere nije lako jednoznačno objasniti ili protumačiti. Čak i sada kad je štraj završio nije mi baš sasvim jasno zašto se štrajkalo. Jesu li zaista problem bili koeficijenti ili je tu u igri puno veća frustriranost nastavnika zbog kurikulske reforme, škole za život, podcijenjivanja od strane napornih roditelja i nezainteresiranosti učenika. Jesu li sindikati mogli izbjeći štrajk složnim i temeljitim radom sindikalista, je li Plenković otezao samo zbog umišljenosti i bahatosti. Kako riješiti pitanje uravnilovke dobrih, prosječnih i loših nastavnika. Pokazuje li ovako dugi štrajk da učitelje zapravo i nije briga za učenike itd. itd.
- Neprihvatljivo je da crkveni pastiri ne žele uputiti vjernike i vjeroučitelje kako se smiju ili ne smiju involvirati vezano uz štrajk, ali su unatoč tome spremni u rijetkom javnom istupu osuditi kršenje onoga što uopće nisu unaprijed zahtijevali. Naravno da je nekorektno ono što je riječki nadbiskup napravio, neovisno što mislili o riječkom pozeru (ja mislim da je egomanijak koji se pozicionirao na granici između navijača i vjeroučitelja jer se tako može najbolje eksponirati)
- Hrvatska je jako kruta vezano uz prihvatljivi oblik školovanja. Držao sam prošlih tjedana različitim pojedincima i grupama djece i mladih poduke. Dosad sam već godinama imao iskustvo rada sa studentima i donekle s nadarenim srednjoškolcima, ali ovakav rad mi je više proširio perspektivu. Čini mi se da bismo se trebali puno više otvoriti drugačijim tipovima učenja kao što je homeschooling, ali i udruživanje više obitelji radi efikasnosti i socijalizacije. Zatim pokretanje privatnih škola i centara u kojima će raditi osobe koje dijele pedagoške, ali još i važnije moralne i vjerske principe. Ne kažem da treba ukinuti redovito školstvo, daleko od toga. Ali ne vidim zašto se različiti oblici školovanja ne bi mogli kombinirati ako su roditelji spremni preuzeti o tome veću brigu. Naravno da se neki minimalni uvjeti mogu postaviti, pa ako dijete ne zna osnove (i to zaista nužne osnove) onoga što je trebalo savladati u prošloj akademskoj godini, mora od iduće godine krenuti u strukturiraniji i državi podređeniji tip školovanja. A što se tiče standardizacije, vezano uz upise u srednje škole, treba uvesti malu maturu koja će nositi većinu bodova, uz to što poželjnije škole mogu imati kao i sada prijemne ispite. To bi riješilo i dosta problema s nerealnim ocjenjivanjem.
- Mlađa djeca zaista upijaju što ih se uči i ako im se posveti pažnja vrlo su dobro motivirani. Naravno, tu se i od roditelja traži strogi nadzor nad mobitelima, kompjuterima i općenito elektronikom. Tableti su potpuni krah učenja osim u vrlo ograničenim uvjetima. Zapravo, jedino mi programiranje pada na pamet, sve ostalo je bolje ili isprintati ili, ako je nužno, prikazati na velikom ekranu/platnu i to samo na kapaljku. Valjda je ta prijemčivost djece jedan od glavnih razloga zašto je školstvo kod nas tako nefleksibilno. Znam da otkrivam toplu vodu, ali kad vidim kako je lako djeci samo izborom tekstova, slika, primjera, pojedinih riječi i opisa sugerirati što je dobro, a što loše, cijenim još više one osobe koje se bore protiv perverzacije lektire ili nametanja spolnog i građanskog odgoja. Osjećam se i dosta prevareno što se tijekom mog školovanja očekivalo da školarci čitaju knjige koje često promiču nemoral, materijalizam i nihilizam. Koliko je zapravo lažna ta pretpostavka da bi netko morao čitati primjerice Krležu, Salingera ili Zolu. Da bi povijest trebao promatrati kroz prizmu modernih ideoloških tumačenja. Ili da u umjetnosti ne postoji lijepo i ružno te da treba književnom djelu, slici ili skladbi pristupati indiferentno, analizirajući ih bez osvrta na duh koji leži u njima.
- Udžbenici su prešareni, prekonfuzni i prečesto se mijenjaju. Nema nikakvog razloga zašto učitelj koji to želi ne bi mogao predavati osnovno gradivo iz udžbenika koji mu odgovaraju, a stari su 10 ili više godina. Što se to, primjerice, dogodilo u zadnjih dvadeset godina u matematici (ili metodici matematike), a da bi se zbog toga morao zamijeniti kvalitetan udžbenik. Jasno da učitelj može i treba redovito osvježavati primjere, zadatke, eventualne dodatne materijale i slično. Većina novih udžbenika koje sam vidio nisu kvalitetni. Odvlače pažnju od onoga što treba naučiti i ako pokušavaju biti zabavni, uglavnom su banalni. Gradivo je smanjeno (to se moglo napraviti i preskakanjem pojedinih lekcija ili zadataka), ilustracije su odvratni zastarjeli cliparti i bolje bi bilo da ih nema.
- Ima jako puno dobrih materijala na internetu. I tu ne mislim samo na ilegalne kopije knjiga i časopisa (1,2,3), nego i na mnogo onih kojima je istekao copyright (4,5) ili su ih autori ili izdavači sami učinili besplatno dostupnima (6,7). O slikama dostupnim primjerice preko wikipedije ili glazbi na youtubeu i sličnom ne treba ni govoriti.
- Interdisciplinarnost je u radu s jednim djetetom ili samo nekoliko njih sasvim prirodna i spontana. Matematički radni listići sa zadacima na njemačkom. Ili francuski slikovni riječnik iz kojega će dijete nakon promatranja jedne scene preslikati i napisati nazive za nekoliko pojmova. Ili vježbanje pjevanja adventskih pjesama uz kratko povremeno tumačenje pojedinih teoloških ideja koje se u njima kriju. Ili odlazak u muzej uz vlastito snalaženje u prometu, interpretacija i čitanje iz plana soba, analiza tehnike i razdoblja u kojemu je predmet ili slika nastala, no ujedno i kratka molitvica pred slikom Gospe ili relikvijama kojeg sveca. Osnovne računske operacije u dućanu ili u šetnji, uz drilanje na papiru kad se dođe doma. Intenzivna fizička aktivnost ili samo igra kad je potreban predah. Domaćinstvo koje uključuje pripremu ručka za koji poslije treba napisati recept. Predah od "teže" matematike uz zabavne zadatke ili narodne zagonetke. Molitva kojom prirodno počinju i završavaju aktivnosti...
- Osnovno gradivo nekog predmeta iz jedne školske godine može se intenzivnijim radom bez neprirodnog rasporeda sati (ali i bez monotonosti) savladati u roku od par tjedana. Uz redovita i kratka ponavljanja naučenog, to ostavlja zaista mnogo vremena za kreativnost i preferencije nastavnika. Ne vidim nikakvog razloga zašto roditelji koji su za to zainteresirani ne bi odabrali nastavnika ili nastavnice koji odgovaraju njihovoj viziji odgoja i obrazovanja.
- Obično je moj plan rada bio: ajmo vidjeti što ima zanimljivo o nekoj temi na uobičajenim mjestima na internetu ili u prvih par knjiga koje zgrabim s police. Navest ću samo nekoliko za ovaj blog prigodnijih primjera zanimljivosti na koje sam naišao u pripremi toga što ćemo raditi (već mi je i dojadio ovaj tekst, ali da ne ostane sve apstraktno):
Drugi dan: pročitaj antifonu i psalam 114. iz večernje za mrtve. Nije tako puno, vidi, ti pročitaj prvo na hrvatskom, pa ću ja stupac na latinskom. Pogledaj antifonu i početak psalma, isti su kao u ovom iluminiranom časoslovu Les Belles Heures:
Vidiš kako mi katolici već stoljećima istim riječima molimo Boga za svoje pokojne? Što prikazuje slika itd.
Iz istog iluminiranog sveska drugi smo put proučili niz slika o sv. Jeronimu (folije 183r - 189v) od kojih izdvajam samo ovu pomalo zabavnu epizodu koju nisam prije susreo. Sv. Jeronim je bio poznati protivnik raspuštenosti kod monaha, pa su ga, kad je bio u jednom samostanu, redovnici koji nisu htjeli prihvatiti njegove stroge zahtjeve prevarili dok je spavao.
 |
| (kliknite na sliku za veći prikaz) |
Nećemo o tome kako je gorespomenuti školarac našao našu čitanku iz 3. razreda te počeo samoinicijativno čitati o prvom danu škole Josipa Broza. Vjerojatno sam dosta loše objasnio riječi poput diktator i komunistička propaganda. Ali moram priznati da su ilustracije miljama ispred današnjih udžbenika.
Za kraj samo jedan list sa zgodnim tekstovima
 |
| (desni klik, open link in new tab) |
i jedna pjesma koju smo ukratko analizirali.
Gjuro Arnold
NA ŠETNJI
Po livadam se domu svom
Sve bržim vijem krokom;
Nada mnom muklo mrmlja grom
I dalje mine skokom.
U oblacim se vozi Bog
Vrh drvlja, grmlja, cvieća —
I svakog već se stvora svog
Bar jednom kapljom sjeća.
Tek meni ušti cio roj
I mojim snenim vjedjam —
O, znaš li možda, oče moj,
Da viek za tobom žedjam?
Odličan komentar!
OdgovoriIzbrišiNastavnici su strajkali zbog frustracije.
OdgovoriIzbrišiPlenkovic je otezao jer medjunarodni gazde nisu htjeli udovoljit uciteljima, a nadali su se da ce se strajk osut.
Crkvena hijerarhija suti i javi se samo kad treba obuzdat nekoga tko zaprijeti sadasnjoj vladi (sada miletic, prije manduric) jer su ispod stola sklopili pakt o nenapadanju sa sadasnjom vladom i njihovim medjunarodnim gazdama, pedofilski skandali o crkvi po medijima su zamukli, ali jednako tako su zamukli i biskupi protiv bilo kojih drustvenih zbivanja (one dvije referendumske inicijative su saptom ugusene).
Spoznaja da se moze brze i kvalitetnije radit jedan na jedan, nego jedan na trideset je otkrivanje tople vode.
Guster
"Spoznaja da se moze brze i kvalitetnije radit jedan na jedan, nego jedan na trideset je otkrivanje tople vode."
IzbrišiNaravno, ali zasto se onda to ne omoguci onima koji to zele i mogu?
Glede "homeschooling-a" (kućnog obrazovanja), ono mora što prije biti odobreno i trebamo se boriti da se omogući. Također, Crkva bi se trebala boriti za pravo da se u katoličkim školama omogući sprovođenje drugačijeg programa.
OdgovoriIzbrišiNadalje, primarna je svrha spolnog čina, rađanje djece (ali ne samo to), nego rađanje i dobrobit djece. Direktno u dobrobit djece spada obrazovanje djeteta stoga roditelj polaže direktno pravo na odabir obrazovanja djeteta. Stoga, ako sistem u kojem živimo ima isključivo jedan dozvoljeni način obrazovanja, radi se o kršenju ljudskih prava.
To je što se tiče naravnog reda u kojem roditelji polažu primarno pravo na obrazovanje djetea, a u nadnaravnom redu, Crkva polaže direktno pravo na vjersko obrazovanje djeteta.
Tako da mislim da situacija u kojoj živimo, odnosno sa ovakvim obrazovanjem je kršenje ljudskih prava (tj. roditeljeva prava na odabir obrazovanja djeteta).
Lipi pozdrav,
Mate
Načelno se slažem s Vama, osobito u tome da crkveni pastiri trebaju dobro misliti kakve poruku narodu šalju svojim ograđivanjem od štrajkaša bez neke opravdane svrhe( iako se ne slažem da je Miletić egomanijak, jer se taj čovjek zbilja trudi poboljšati društvo, makar bio modernist u nekim pogledima, a Vi mi se činite malo zavisnim na njega) i da je vrlo važno obrazovanje u duhu kat. prave vjere, te da je kućno obrazovanje poželjno.
OdgovoriIzbrišiSve to stoji, ali ima nešto što ovdje niste naveli, a vrlo je bitno: druženje i prijateljstvo. Makar katolički "homeschooling" bio jako poželjan i dobar, štoviše jedan od najboljih načina učenja, tu se ipak radi praktički o odnosu samo roditelja ili učitelja sa jednim djetetom, ev. više iz iste obitelji, bez nekog kontakta sa ostalom djecom. Djeca bi trebala pronalaziti prijatelje i društvo od najranije dobi, osobito u ovom vremenu gdje su svi na mobitelima, a najlakše i najprije će ih pronaći u školi. Ja se npr. dobro sjećam onih davnih godina kada sam ja išao u OŠ, i mogu reći da sam često, skoro bih rekao stalno bio vani, vrludao po kvartu i gradu sa još trojicom prijatelja, nema čeg nismo radili(ali nismo bili na mobitelima, ugl. smo igrali nogomet, igrali se rata i sl.)i to nam je davalo između ostalog neki poticaj da uopće idemo u školu, ta vezanost, a zbilja ne znam kako bi djeca iz home scool-a pronalazila dobre prijatelje.
To mi jedina zamjerka na homeschooling.
Zato ja ipak između državne škole, katoličke škole i kućnog školovanja preferiram najprije katoličke(pa možda i Novus ordo škole, iako sam sedevakantist)škole, pa onda tek home schooling i državne.
Mislim da bi se djeca i tako mogla druziti preko nekih drugih aktivnosti (glazba, jezici, sport) a i sa djecom drugih homeschoolerskih obitelji. Ali to nije poanta, nego da treba biti moguce roditeljima odluciti kako smatraju da je najbolje da obrazuju svoju djecu. Neke minimalne provjere mogu postojati, ali u principu se nece nitko vise nego roditelji brinuti za djecu da dobiju najbolje obrazovanje, bilo to u drzavnim, privatnim, vjerskim, obiteljskim itd. skolama.
Izbriši"Socijalizacija" je glavni argument onih protiv homeschoolinga, međutim kad se to bolje razmotri taj argument je ništavan. Prvo, ako budeš imao homeschooling, onda će prirodno izniknuti grupe, tj. zajednice djece koje se tako obrazuju i mogu organizirati druženja. Nadalje, socijalizacija je dolazi samo iz škole; dolazi iz sporta, glazbe (kao što je Toma lijepo naveo), ostalih zajednica, preko poznanstava roditelja itd. Drugim riječima, postoji niz aktivnosti gdje se djeca mogu družiti jedni sa drugim. Nadalje, često socijalizacija koju dijete dobiva u školi je loša, dijete uči psovke, gleda se neprikladan sadržaj na mobitelima itd.
IzbrišiMeni se homeschooling čini odličnim, pogtovo ako imam krug prijatelja koji bi isto činili, tako da i ako se dogodi da nešto ne mogu objasniti dijetetu, kolektivno se kao roditelji možemo organizirati da pomognemo u podučavanju. Taj veličanstveni homeschooling bi bio odličan, npr. zamisli da dijete čita krščanske djela književnosti, da se na njima uči čitati i odgaja se kroz njih, a ne neke poganske autore.
Nadalje, jedan prigovor je, kako osigurati da roditelji ne zapostave razvoj dijeteta krivo ga poučavajući ili ne poučavajući ga adekvatno? To je Slovenija rješila tako što dijete na kraju godine ode u lokalnu školu, polaže ispit iz jezika, matematike i stranog jezika i ako padne dijete gubi godinu i pravo homeschoolinga a ako prođe homeschooling se može nastaviti. Sigurno postoji bolje rješenje od Slovenskog modela, ali čini mi se to kao korak koji je u ovom stadiju naše države ostvariv.
Lipi pozdrav,
Mate
Također kod homeschoolinga u tradicionalnim zajednicama, većina djece dolazi iz brojnih obitelji, pa teško da će u takvom slučaju dijete koje ime četvero, petero, šestero ili i više braće i sestara, imati problema sa socijalizacijom...Bog je sve savršeno uredio.
IzbrišiL.J.
Kako se to djeca socijaliziraju u školi? Gledaju 45 minuta jedan drugome u potiljak, pa 5-10 minuta mile hodnicima do učionice gdje imaju sljedeći sat. Opet gledaju 45 minuta jedan drugome u potiljak, pa se opet sele u drugi razred, itd. Eventualno se druže na tjelesnom ili likovnom ili za vrijeme nekog izleta. No od ranih razreda osnovne škole većina dječaka ima ozbiljan problem s pornografijom, a djevojčice se odijevaju nečedno pa neke čak i kao prostitutke (ne pretjerujem, ali mislim da bi precizan opis nekih iskustava mogao biti sablazan). A sveci i Crkva su uvijek govorili da je bolje biti sam nego u lošem društvu. Otac Hardon, svećenik koji je bio glavni podupiratelj školovanja kod kuće u SAD je rekao da roditelji imaju ozbiljnu obavezu djecu maknuti iz tih bezbožnih svjetovnih škola i da čak i da djecu ne nauče ništa drugo nego igrati šah da su ona u velikog prednosti od onih u javnim školama jer barem nauče razmišljati dok se ove totalno zatupi. Također mislim da roditelji zaboravljaju da njihova dužnost nije da odgoje uspješnu djecu, već da ih moraju odgojiti za Nebo, sačuvati njihovu vjeru i čistoću, nevinost. A to je jako teško u javnim školama. Crkva nije nikada dopustila katolicima da upisuju djecu u javne sekularne škole pa čak ni u mješovite katoličke škole, tako da tu postoji i problem poslušnosti. Ako dijete ipak ide u ove naše bezbožne škole u najmanju ruku roditelji moraju pročitati svaki udžbenik i svaku lektiru i ono što je potencijalna sablazan i opasnost za vjeru i čistoću posve zabraniti, a o ostalim lažima i ideologijama kritički s djecom jako puno razgovarati. Čini mi se da se roditelji nekad vole vaditi na argument socijalizacije kada se zapravo njima samima ne da baviti djecom. Jer poznajem obitelji u kojima se djeca osjećaju toliko voljena i kojima je toliko lijepo u zajedničkim igrama u njihovom domu da nemaju nikakvu naglašenu potrebu za vršnjacima. Socijalizacija zapravo podrazumijeva da se osoba uči komunicirati s članovima društva raznih godina, a ne samo glupirati sa svojim vršnjacima. Moje je iskustvo da dijete koje se školuje kod kuće aktivno bira sebi prijatelje koji mu pašu po svjetonazoru za razliku od djece koja su u kolektivu te pasivno prihvaćaju što im se nudi. I.M.
IzbrišiŠto se tiče socijalizacije u školi, naravno da pod tim nisam mislio nekakvo isključivo druženje samo u školi, nego i naravno vani, po parkovima, igralištima, jedni kod drugih i sl., kako se inače djeca ustvari i druže. Po meni osobno, najbolje bi bilo da u Hrvatskoj postoje prave katoličke, tradicionalne katoličke škole koje bi vodio FSSPX ili, što je po meni bolje sedevakantisti( u HR postoje doduše neke Novus ordo katoličke škole, ali tamo je čini mi se dosta velik upliv modernizma). A vezano za kat. homeschooling, to definitivno podupirem, pa ako netko misli da je to pravi put za njegovu djecu i da će se dijete tako (ipak) dobro socijalizirati, samo naprijed. Međutim, tu djecu se također treba naučiti da život, a osobito kršćanski nije lak, već je kako to kaže pravedni Job "borba" na ovoj Zemlji, i da neće uvijek sretati vjerne i dobronamjerne ljude, osobito kada narastu, krenu u srednju, na fakultet, kada se zaposle te da je jako važno biti istovremeno ponizan- naravno prema Bogu i Crkvi, ali i katolički ponosan i borben- boriti se za Krista Kralja u svojoj državi i sredini, trpjeti i podnositi uvrede i naravno, svjedočiti i širiti vjeru u ovako bezbožnoj sredini.
IzbrišiEto, to je poanta.
Ja nisam toliko za homeschooling koliko zagovaram uncleschooling :D
OdgovoriIzbrišiPostoji razlog zašto u Hrvatskoj i u mnogo zemalja nije dopušteno niti će u takvom sustavu biti dopušteno školovanje kod kuće, i to se tiče upravo glavne svrhe obrazovanja, koja u liberalizmu nije uvećanje znanja i razumijevanja nego indoktrinacija u smrtonosnu ideologiju liberalizma, što u takvom sustavu ide zajedno s moralnom korupcijom. Zato se hoće riješiti tradicionalne katoličke poduke, a one u tzv. "katoličkim" modernističkim školama im nisu problem jer se tamo uz gorenavedene probleme pridodaje i korupcija vjere, što je razlog zašto tradicionalisti obično radije šalju djecu u svjetovne škole nego u takve, jer je nikakva poduka o vjeri u školi bolja nego naopaka (isto vrijedi i za "vjeronauk" u svjetovnim školama - kome je stalo do djeteta neće mu dopustiti da ga pohađa).
OdgovoriIzbrišiOvakvo školovanje treba biti - (pravo) katoličko vjersko i moralno, s redovitom zajedničkom molitvom, odvojeno po spolovima, podučanje s razumijevanjem. Tradicionalno je školovanje (uklj. fakultetsko) bilo u nadležnosti Crkve, i to se promijenilo tek s liberalnim vladarima i državama, kojima je iz nekih sebičnih ili opet propagandnih ciljeva to smetalo.