Dana 10. travnja, godine Gospodnje 2014., na godišnjicu
mučeničke smrti Svetoga Dujma, održano je 2. tradicionalno hodočašće "Sedam crkava grada Zagreba".
Prvo tradicionalno hodočašće sam održao ja sam, a u drugom mi se pridružilo nekoliko osoba. Fotografije kojima je ilustriran ovaj post su kombinacija prvog i drugog hodočašća.
Razlog i svrha hodočašća je bio da se kroz molitvu i hod te obilazak nekoliko ljepših zagrebačkih crkava uzdigne duh k Bogu i iskaže zahvala za sve što nam je u životu darovao. Glavna zaštitnica hodočašća je Presveta Bogorodica Blažena Djevica Marija, kao što ćete moći vidjeti i iz izbora crkvi kojim dominiraju one posvećene našoj nebeskoj Majci.
Išli smo slijedećom rutom:
Krenuli smo oko 14:00h od južnog ulaza na groblje Mirogoj (s Bijeničke ceste)
1. Majka Božja Remetska
2. Sv. Franje Ksaverskog - Ksaver
3. Sv. Ivana Krstitelja - Nova Ves
(Prolazak pored kapelice sv. Dizme - Ribnjak - Pored crkve sv. Martina)
4. Bazilika Srca Isusova - Palmotićeva
(Zrinjevac, Trg, Zakmardijeve stube)
5. Sv. Marka
(Kamenita vrata)
6. Crkva pohoda BDM - Dolac
7. Katedrala
S Mirogoja se krenulo zbog dva razloga. Prvi je da se odmah na početku podsjetimo gdje će na kraju završiti naše tijelo i samim time ne žalimo malo truda i znoja u prolasku ovim hodočašćem. Drugi razlog je što je uvijek lijepo prošetati tihim mirogojskim alejama i izmoliti krunicu.
Nakratko smo sabrali duh u crkvi Krista Kralja i započeli s usponom prema Remetama.
U crkvi
Majke Božje Remetske smo kako dolikuje zapalili svijeću pored čudotvorne slike Djevice Marije...
...i izmolili litanije svetoga Pavla Pustinjaka, osnivača reda pavlina čiji kip se nalazi na fasadi i oltaru u crkvi.
Svijeću i litanije je pripremio jedan od članova
Društva Benedictus kojem se ovom prilikom još jednom iskreno zahvaljujem.
Onda je uslijedio najnaporniji dio hodočašća od Remeta do Ksavera. Neki od hodočasnika su teško disali što je spriječilo nepotreban razgovor i naše misli usmjerilo k Bogu.
Na
Ksaveru je crkva bila zatvorena, ali smo ljubaznošću jedne časne sestre pušteni na pokrajnji ulaz i u lijepoj crkvi izmolili nekoliko desetica.
Prirodu su zamijenile urbane vile, a mi smo se ugodnom šetnjom spustili do crkve sv. Ivana Krstitelja, treće crkve na našem hodočašću. Budući je bila subota poslijepodne znali smo da moramo naići na barem pokoju svadbu što se i dogodilo kod sv. Ivana pa u samu crkvu nismo ulazili, ali smo izmolili deseticu u lijepom parku ispred. Mladu nisam slikao jer je imala buket od umjetnog cvijeća.
Sretno mladencima!
Mi smo krenuli dalje, prošli pored nekih od najjačih firmi u ovom dijelu Europe i prekrižili se ispred
kapelice svetog Dizme, jedinog svetca kojeg je sam gospodin Isus "proglasio svetim". Jedna zanimljivost govori da su na tom mjestu, koje je prije bilo izvan gradskih zidina, bili osuđenici dovođeni na smaknuće . Zato je i podignuta kapelica sv. Dizmi koji je i sam bio osuđen i pokajao se u zadnji čas.
Dok nam noga hita pored drage nam crkve
sv. Martina, upućujemo strelovitu molitvu i shvaćamo da je već 17:20. Cilj je stići na misu u Katedralu koja počinje u 18:00h pa smo produžili korak.
Četvrta crkva je Bazilika Srca Isusova u Palmotićevoj, taman prije nego počne još jedna svadba molimo deseticu i idemo dalje.
Preko Zrinjevca, preko Trga, uz Zakmardijeve stube i eto nas na Gornjem Gradu.
U ateističkoj katedrali iliti matičnom uredu na Gornjem gradu još jedna svadba ili možda bolje reći ugovor.
Crkva sv. Marka je po običaju zatvorena, zato kratka molitva pred vratima, upućena i za obraćenje vladajućih i oporbe. Pridružuje nam se turistica iz New Jerseya, u Westinu su joj rekli da može na misu u sv. Marka u 6!? Pokazat ćemo joj kraći put do Katedrale, ali ne stignem joj reći nekoliko viceva o New Jerseyu (kao npr.
Q: Why is New Jersey called the Garden State? A: Because Oil, Petrolium, Nuclear, Land Fill, & Toxic Waste State Didn't fit on a license plate! Q. What's the difference between a Rider University sorority sister and a scarecrow? A. One lives in a field and is stuffed with hay. The other frightens birds and small animals.)
Možda i bolje, čini se kao jako simpatična gospođa i dok mi zastajemo na predzadnjoj postaji našeg hodočašća, crkvi
sv. Marije na Dolcu ona nastavlja dalje.
Stižemo u katedralu, točno u 18:01 ulazimo baš kako počinje misa.
Nakon mise pridružuju nam se i jedan hodočasnik slabijeg psihofizičkog stanja koji ne bi izdržao težinu hoda, ali je htio barem nakratko navratiti - zašto ne, svi su dobrodošli!
Niže je ruta kojom smo išli.
Hvala dragome Bogu i Blaženoj Djevici Mariji na ovom prekrasnom iskustvu koje ćemo uskoro ponoviti.
