-str.18-19m.jpg)
Ovakvih je primjera bilo na desetke ako ne i stotine, ali se nažalost često ništa nije sačuvalo.
četvrtak, 9. siječnja 2014.
"srušio misleći da je to dobro"
Ovakvih je primjera bilo na desetke ako ne i stotine, ali se nažalost često ništa nije sačuvalo.
24 komentara:
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.
Sablazna je činjenica rušenja tridentskih oltara, paljenja liturgijske obleke i devastacije svega kaj se nije uklapalo u duh aggiornamenta. Mislite li da je II. vatikanski vrijedio ove silne devastacije prebogate crkvene baštine?
OdgovoriIzbrišiBernard
Poštovani Bernarde
IzbrišiDobro. Mogu razmišljati pa i napisati glupost, štoviše, više njih. Intencija mi nije nikoga povrijediti ili osuditi. No, teško je oteti se takvom dojmu kad svednevice gledamo i slušamo one koji zapravo govore, a ništa ne kažu ili što je još gore: lažu. Možda bi koji novi Erazmo sastavio neke nove poboljšane Pohvale gluposti. Čitaj sve što slijedi s rezervom. Mislim zbog naglaska kako nije sve tako i toliko crno, ali „black is black“. Ima mnogo toga lijepog, dobrog, svetog, istinitog, i časnog i u pravom smislu sakralnog: u Crkvi. Krist nikada ne napušta svoju Zaručnicu.
Elementarni problem vidim u tome što Tridentinum, koji si spomenuo, nije uspio zaživjeti, a kamoli I. i II. vaticanum. Možda, kažem možda (i tu sto posto sigurno ne mislim na tužnu skupinu "Mi smo Crkva" i kingmajstorizirane klaunove) su ipak u pravu oni koji priželjkuju neki naredni Koncil, koji će u duhu ostalih prethodnih ipak donijeti, ne neki novi Credo, nego konkretne zaključke s definicijama koje se ne mogu široko i samovoljno tumačiti, nego " ili- ili". Lijepo donijeti referentne sveobvezujuće točke ili kanone kojima se „ipso facto i de iure“ proglašava što jest, a što nije istinski katoličko i usput, kojima se izopćuju liturgocidaši, crkvorušitelji, oltarorušitelji, homosimpatizeri i homoakteri, dvosjedaši, korumpiraši (čitaj krumpiraši), pastoralocidaši, abuzusofili, pedofili ... Svi koji bez srama, javno i otvoreno razaraju vitalnost Crkve utemeljene na Kristovu Evanđelju, u duhu apostolske i otačke Predaje i pozitivnim svečano proglašenim dokumentima Učiteljstva, osobito mislim na dogmatiku i ispravno shvaćenu liturgiju i sakramentologiju.
Nadalje, stvoriti ili jednostavno reaktualizirati jasnu katoličku nepodilazeću fundamentalnu teologiju, koja će se predavati na crkvenim učilištima, na liniji jasnog razgraničenja između katolicizacije i dekatolicizacije i deprotestantizacije unutar katolicizma (osobito mislim na tumačenje Pisma u duhu otaca, a ne egzegetiziranih nadobudnika), dejudaizacije, deislamizacije, deistočnoreligizacije, denewadgizacije, delobizacije (gay, pedo, sado, mazo ...) i sličnih pojava u nekih dušobrižništvu sklonih nepodobnika, a istaknutih predstavnika (ne bih rekao Crkve, nego jada i čemera moralne unutarcrkvene dekadencije, niti je laž, niti je kleveta već surova istina kako svi sve znaju a nitko nikomu ne može ništa što je ujedno razlog da se događa svašta).
Osobito je potrebno deekumenizirati sve ono što se naziva „ekumenizmom“, ili se barem krije pod velom ekumenizma a to nije ni u kom smislu, nego praktično uvođenje u sinkretizam (čitaj sinkretenizam). Dati jasnu i nedvojbenu definiciju što ekumenizam jest, a ne donositi interpretacije kako se komu svidi i koji nadobudno sukladno tome organiziratju takve evente koji normalnom (valjda ih još takvih ima, mislim na katolike) tjeraju želudac u glavu.
Ah da, naravno naglasiti Crkvu siromašnih i siromašnu s jasnim razgraničenjem što jest, a što nije u duhu evanđeoskog siromaštva (ne mislim na prigodničarske evente poput onog biskupa i njegove palače u smislu "sram te bilo" za primjer ostalima. Jer ako možeš odvojiti milijune za neki event, koji me uopće ne zanima, razumnom biću nameće se pitanje: Otkud? Kako? Od čega? Od kojeg i kakvog rada? No, kao smrtniku ako i to doživimo, bit će jako zanimljivo još jedno odreknuće pa će se popuniti preuređeni samostan u "vatikanskim vrtovima". Naziv novoga reda mogao bi biti papaemeritusićani ili takvo što :) Suma sumarum. Kud ćeš veće devastacije od ove postojeće, samo zato što se izgubio kompas: objektivni moralni red, naravni i pozitivni božanski zakoni (ontološki jesu, praktično nisu, tj. zanijekani su) zbog svojevrsnog sveprisutnog relativističkog deizma "Inside". Pa sad ti vidi, prosudi, ljubi, nadaj se i vjeruj. Ponovno se nadam kako se nisam izopćio. Shvatite ovo kao diskurs. Osvrt ili tako nekako, kako bilo. Ne odražava u svemu sve moje stavove koje imam u pojedinačnim situacijama "u koje me vrgoše moji dušmani". Łongin
Uh, opet plahta. Toma, molim te, oprosti. Mislim stvarno i iskreno. Nadam se da ne kvarim koncept bloga. Łongin
IzbrišiPoštovani Longine,
Izbrišine brinite se! Niste se ničim kompromitirali, a kamoli ekskomunicirali. Toliko se toga lošega dogodilo našoj Crkvi samo u našemu vremenu, da nije ni čudo što smo obilježeni novim i nepotrebnim(?) ranama, zapravo sablaznima koje nas svakodnevice opterećuju. Da nije Krista danas bismo bili društvo mrtvih pjesnika, nimalo različiti od patetike svijeta - izgubljeni u prijevodu. Na nama je predati se u ruke Božje. Bog je jedini pokretač koji je svima dao slobodu izbora. Svi mi jednostavni i maleni katolici krvarimo kao i Kristovo Božansko Srce. Svako Vam dobro u Gospodinu.
Bernard
Meni se ova gornja plahta prilično svidjela :-)
IzbrišiJe li članak namjerno napisan nepismeno ili...?
OdgovoriIzbrišiStipe
U ovom slucaju treba pohvaliti fra Ivana Maletica sto ima svijest o ovome. Nisam siguran koliko bi drugih zupnika reagirali isto. Prije mislim da bi "spasioca" poslali na Britanac da proda kolekcionarima i tim novcem plati mjesalicu betona za novi oltar
OdgovoriIzbriši"srušio misleći da je to dobro"
OdgovoriIzbriši... tu storiju sam čuo od jedne svoje susjede rodom iz Miljevaca.
Po njezinoj priči (bila je svjedok) narod se bio usprotivio rušenju pa je lokalni
zupnik pozvao u pomoć jednog svog kolegu i njih su dvojica
noću batovima ('macima' !) obavili tu rabotu. Srušeni su bili kako oltari
tako i mramorne pričesne ograde i to u dvije miljevačke crkve
Sv. Petra i Pavla te Imena Isusova. Oba su oltara nedavno
obnovljena, dok pričesne ograde nisu.
KV
Da i ja sam cuo tu pricu, pogotovo da je taj kolega bio revan. Narod je doslovno plakao. Zanimljivo je da se taj kolega ubrzo kasnije skinuo i ne bas slavno završio. Inace cak nije ni taj fra Stanko bio tako zestok, samo je bio poslusan biskupu Ivasu za kojeg kazu da je bio jedan od najzescih post koncilskih rusitelja.
IzbrišiNaravno nije Ivas tad jos bio biskup ali je bio vrlo utjecajan
IzbrišiU Bosni su volovima izvlačili oltare iz crkve! Ne mogu vjerovati da smo sami sebi učinili tako strašan kulturocid, a da o duhovno nanesenoj šteti ne pišem.
OdgovoriIzbrišiPax et bonum!
Baš malo čitam pater Dudin rođendanski intervju http://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/bonaventura-duda-na-svoj-90-rodendan/ i nekako mi je najzanimljiviji bio izbor papinskih fotografija u njegovoj sobi: "Potom je lijepa slika novog pape Franje, a imam još bl. papu Ivana XXIII., papu Pavla VI."
OdgovoriIzbrišiOk, još mogu shvatiti da nema pape Pija XI za kojeg je još pater Duda bio mali ili pape Pija XII koji kod nekih može izazvati neke kontraverze (recimo da braća ne bi posumnjala na sedevakantizam) , ali da se nitko od njegove subraće nije sjetio pokloniti mu fotku npr. njega i pape Benedikta XVI snimljenu u HNK !? ... zlobnici bi mogli reći da ga možda dobri pater Duda nemre vidjeti ni na slici ... :-)
P.S. nisam znao di bi ovo napisao pa nadam se da neće smetati na ovom postu o postkoncilskim razbijačima oltara :-)
S.H.
S.H.
IzbrišiZa sve ostalo dostatna je i ova riječ nadasve mudrog fratra: "Neću dalje jer imam još dva-tri puta toliko slika i sličica!" Bogu hvala imao sam milost vidjeti podosta iz spomenute zbirke slika i sličica. Na mene su osobit dojam ostavile slike Blaženoga Alojzija Viktora Stepinca u najrazličitijim prigodama iz vremena itekako nesklonih katoličanstvu. :) Łongin
Pa nisam ja ništa loše mislio... I ja vjerujem da on jako voli blaženog Stepinca. Čak sam čuo i to od par osoba da je često znao reći "pa nije Stepinac dogma..." :-)
IzbrišiS.H.
fra. o. Bonaventura Duda je trebao reći da ni II. vaticanum nije dogma.
Izbriširazočarani vjernik
S.H. & razočarani vjernik
IzbrišiPrije bih vjerovao da "krava leti" u pogledu tih par osoba. Očito su nešto propustili čuti ili su pak iz konteksta izvukli.
Bude li vremena osvrnut' ću se na to.
razočarani vjernik
fra. Bonaventura o Koncilu (Koncilima) i dogmama znade više nego li ćemo mi ikada znati. Ne zaboravi kako se radi o doktoru teologije. No ono što resi ovoga fratra nije dubina njegova znanja, poznavanja ili nepoznavanja materije, nego nehinjena jednostavnost, dubina i pronicavost kakvu čovjek jednostavno treba doživjeti. Oni koji kritiziraju profesora, od kojega sam najviše na teologiji naučio, ili ga ne poznaju, ili su zavidni ili jednostavno ne žele prihvatiti genijalca u svojoj sredini. A nemojmo prezirati ni sjedina, a ni redovnički život nije "mlijeko". Łongin
Ma Longine sve 5! … Evo ako mogu prvi viknuti „Santo Subito“! :-)
IzbrišiLijepo ste rekli: „od kojega sam najviše na teologiji naučio,” … Svjedoci smo da velika većina današnjih teologa kaže isto poput vas … zato danas i imamo takav procvat u našoj crkvi :-)
S.H.
Longine,
Izbrišiznate kako se ono kaže. "Čovjek ništa ne razumije, mora da ima doktorat..." Znanstvenici počesto žive u kulama od bjelokosti, odričući se mnogo toga da bi pronašli "sveti gral" (ako je u pitanju konkretan znanstveni cilj) ili da bi se posvetili znanstvenom radu općenito. Velika znanja mogu odvesti čovjeka na krivi put. Sjetite se Sarumana!
Dakako, ovo nije upućeno na fra Dudu nego na znanstvenike općenito. I Pokojni Karl Rahner i Hans Kueng su ljudi s doktoratima. Znali su (odnosno znaju) o teologiji puno više od mene, Tebe, velike većine biskupa i velike većine papa (nisu svi pape u rangu Benedikta XIV. i Benedikta XVI.). Znaju više od Male Terezije, Martina Porresa ili Stanislava Kostke. Bog, međutim, nije htio da Objava bude onakva kakvom su je držali gnostici (poglavito manihejci). Tako je sveti Toma postigao slavu oltara kao naučitelj i uzor teolozima, a sveta Zita kao obična služavka. A slično su bl. car i kralj Karlo i njegova Zita (za koju se vodi kauza) iako na najvišoj stepenici društva život vodili kao obični kršćani, poglavito supružnici i roditelji, koji tu svoju najvišu stepenicu u društvu imali pred očima samo kao dužnost, a nikad kao privilegiju.
M.B.
IzbrišiE baš si me našao s doktoratom i akademskim naslovima. Osobito sa znanstvenim ciljevima. Imam plahtu u pripremi, ali sam preumoran i ne bih htio "in afectu" odreagirati, što većinom činim, pa se sam sebi nasmijem, odmahnem rukom i idem dalje.
S.H.
Mislim da sam shvatio poantu. Duda i njegov život nisu dobri. "Mogu li ga i ja mrziti?" (parafraziram scenu iz filma Kuća na stijeni) :-) Łongin
Što se tiče znanstvenika, Katolik s dna kace je preveo par članaka koji se bave pitanjem zašto su znanstvenici (ne teolozi) pretežno ljevičari (a mnogi od njih i ateisti ili kvazivjernici).
IzbrišiEvo, prvi, drugi. Misli se na zapadna sveučilišta, ne samo na FFZG (Pusićka, Pupovac i sl.).
Opet, ne mislim da bifra Duda bio ljevičar, nego ne volim taj naprednjački duh koji često puše sa sveučilišta.
Doduše, ima par akademskih građana u sv. Martinu i svi od reda su jako dobri ljudi.
M.B.
IzbrišiDio I.
Evo spominjane plahtice. Nadam se kako ne trebam posebno navoditi kako sam poprilično apolitičan u smislu tumačenja znanosti i znanstvenih krugova. Ako bi se radilo o izboru tada bi to bila ne mlaka i pasivna, nego neka umjerena struja, No, takve nema, barem ne na ovim prostorima. Toliko o politici koja na našim prostorima dobiva obilježje apokaliptike. Valjda je stvar u premiještanju slova pa se misao sama po sebi nametne. Ok. Sada ću opservirati :) Vjerojatno misliš na Sarumana iz znamenite sage. Zgodna usporedba. Pa dobro, 'ko šiša doktorate i akademske naslove. Pustimo ih njihovim nositeljima. No, ne radi se samo o znanosti. Shvatit' ćeš kako je teško biti objektivan u pogledu raznovrsnosti znanja kojima obiluje. Sad ga doživljavamo kao teologa, misnika, profesora emeritusa, bibličara, prevoditelja, a imao sam prilike zaviriti i u neke njegove biblijske prijevode koji su sve samo ne prosječni ili razvodnjeni, ali iz kojih je jasno kako je itekako teško odlučiti se između ove ili one riječi, inačice, kako se ne bi izgubio smisao itd.. Ne bih se samo na tome zadržao. Radi se i o duhovnosti i usklađenosti svih ostalih segmenata kako znanstvenih, tako i redovničkog, franjevačkog, a osobito svećeničkog. No, bojim se kako će nam u ovim krugovima pokoncilski teolozi uvijek biti "kamen smutnje" ili, što je još gore, uvijek ćemo brižljivo potražiti ono samo i upravo ono što na ovaj ili onaj način kompromitira isturenije ili znamenitije članove putujuće Crkve. Osobito dozivam u pamet onu „dok vi počivaste među torovima, krila golubice...“ To je tako, nema između, kad su takvi osobenjaci u pitanju ili ga vole ili se suzdržavaju od zavisti ili pak ne poštuju i omalovažavaju nečiji marljivi i predani rad: služenje u punom smislu riječi. Takvim nezadovoljnicima mogli bismo reći ili niste slušali, ili niste čuli njegove propovijedi, čitali perikope (ulomke evanđelja s komentarima i dr.). Ne bih htio nagađati, ali mislim da mu je i mitra pod nogama ako se dobro sjećam iz razgovora s osobama koje ga bolje poznaju. No dobro, jedna sigurno je. Netko prihvati, netko ne. Ali i to mnogo govori o osobama. Mišljenja sam kako je fra Bonaventura, promatrajući njegov opus, njegov život, doista pokazao jednu veliku mudrost i usklađenost s obzirom na darove i talente kojima ga je Isus opremio. Ja ga poznajem i kao dušobrižnika i ne bih se nikako mogao složiti s ocjenom kako bi fra Bonaventura bio privilegiofiličan (valjda postoji i taj izraz). Smatram kako "stari" svoj život, rad i sve drugo ne doživljava drugačije nego li službu. Osim toga, jako li su rijetki "mariofili" među teolozima i teološkim misliocima XX. i XXI. st., a to mi je uvijek neki pokazatelj temparature nečije katoličke duhovnosti, ako uzmemo u obzir ono jednostavno Grignonovo razlikovanje. Dakako da u složenom opusu Dudinih djela svatko može pronači ponešto nad čime bi se moglo duboko promišljati. Łongin
M.B.
IzbrišiDio II.
Ne treba s uma smetnuti kako je Duda mislilac, pjesnik pa i mistik. Nije papa, nije nepogriješiv... uglavnom volim teologe koji "šalju slike" tj. koji nadahnjuju i otvaraju obzore, djeluju motivirajuće. Imao sam prilike biti i na duhovnim vježbama koje je Duda vodio i mogu reći kako su sve, samo ne nešto prosječno. Doživio sam ga kao istinskog čovjeka Crkve i vrsnog poznavatelja naglasaka u liturgiji. Osobito je dojmljiva nevjerojatna sposobnost uklapanja i tumačenja Riječi Božje i riječi Božje koja je utkana i kojima obiluju liturgijski tekstovi koje je znao na idealan način uklopiti u razmatranja, koja su smislena, jezgrovita, sadržajna, poticajna i preobražavajuća, u smislu utkanosti u kvalitetan, kako molitveni izričaj, tako i duboko razmatralački doživljaj. Jednostavno ima dar takvoga tumačenja, nastavljam prethodnu misao, koje pobuđuje, koje potiče, koje se razvija i produbljuje do nevjerojatnih razmjera. Kada se k tomu pridodaju crtice ili štikleci koje vadi iz rukava, kako iz života svetih i glasovitih muževa i žena iz povijesti Crkve bacajući svijetlo na neke stvari koje bi vjerojatno prekrila prašina i pepeo ili pak veo zaborava.
No, dobro "koliko glava, toliko mišljenja". Dakako, da se slažem s većinom onoga što si napisao, no kao da probija neka nevoljkost neću je neutemeljeno krstiti zavišću. Kao da vam je nakako krivo što se, eto, jednom "starom" teologu, čovjeku Crkve, još k tome Hrvatu, poklonilo toliko medijske ili ine pozornosti. U pogledu interpretacije ovih ili onih mišljenja, djela i postupaka možemo biti i jesmo subjektivni. Možda gdjegdje i gdjekad prekritični. Zanimljivi su i razgovori koje je sposoban voditi sa svakim u kojima se, konkretno kada sam ga pitao o nekom detalju iz molitvene i pobožne prakse u Crkvi, dakle u kojima se stvarno zauzme, angažira, za rukav i idemo u knjižnicu, tražimo odgovore. Netko bi odmahnuo rukom i rekao: ma nije ti to bitno, no on je osjetivši trenutak zadovoljio moju duhovnu znatiželju pružajući mi konkretan odgovor i upućujući me gdje se oni mogu pronaći. Radilo se naime o jednom dijelu časoslova i pripadajućim psalmima srednjega časa. O izvorima i koje su se stvari i na koji način promijenile i utkale iz staroga molitvenika. Neću zalaziti u pojedinosti. Uglavnom, kada bih se vraćao sa susreta s ovim čovjekom ili kada bi se sretali to je uvijek bilo nešto neobično i nezaboravno, jer se doista, po mom skromnom sudu, radi o nevjerojatnoj osobi. Eto, toliko o Dudi od Łongina.
Ne bih se usudio nikoga kanonizirati za života. Ne znam. Razumijemo li starost? Osjećamo li i možemo li se uživjeti u taj period, koji nas, ako nas Bog poživi sigurno čeka. Kakvi ćemo tada biti? Kakve i u kojoj mjeri će biti naše kreposti ili ne daj Bože mane. Ne smetnimo s uma kako je preživio, ako se ne varam tri moždana udara, pa samo iz te perspektive gledajući, ne znam bi li konkretno ja uopće znao da imam nekakve sličice u sobi i sl. stvari. Tako da ... No, dobro, idem i ja biti (sveto, nadam se) zavidan. Łongin
LONGINe,
IzbrišiOtac fra Bonaventura Duda je najizvrsniji živući Teolog u hrvata pa i šire, svet svećenik i franjevac, najpoželjniji duhovnik, fantastičan bibličar, marijanist, i sve naj, naj, naj... Kada bi svi naši biskupi i svećenici bili kao fra Duda, doživjeli bismo to famozno proljeće Crkve bez promašenog ekumenizma i sličnih koncilskih devijacija.
Pogrešno sam se izrazio u mojemu prethodnom komentaru, no veoma mi je drago zbog tvojih plahti, kao i plahti ostalih komentatora. To ovaj blog čini katoličkim, nadasve. Otvorena i slobodna rasprava koja nas može motivirati za istinski rast u Vjeri. Tomi čestitke - mada i on zna katkad zabrljati stvari. Baš opravdava svoje ime.
razočarani vjernik
Sve vas stavljam u Bezgrešno Srce Marijino. Isus neće imati ništa protiv.
Izbriširazočarani vjernik