Objavljen je godišnji izvještaj Društva za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus" za 2013. godinu. Prošli izvještaji: za 2011. godinu, za 2012. godinu.
Evo, iduce godine cu proslijediti poziv svim clanovima Drustva i onda cu uvrstiti u izvjestaj :-) Slazem se da je to vrlo bitna stavka medju onima koje nisu zapisane.
Jedino ako smijem primijetiti, potkrala se jedna pogreška; naime u tekstu piše „Neka nam uzor, zagovornica i zaštitnica na misi i u svakodnevnom životu bude ona koja ni pod križem slušajući pogrde i zlostavljanja njezina Sina, ni na trenutak nije posumnjala u Božja obećanja.”
To je direktno u suprotnosti sa papa Franjinom spontanom dogmom „Maria Suspicata“ koja kaže „at the foot of the cross. The Gospel does not tell us anything: if she spoke a word or not… She was silent, but in her heart, how many things told the Lord! ‘You, that day, this and the other that we read, you had told me that he would be great, you had told me that you would have given him the throne of David, his forefather, that he would have reigned forever and now I see him there!’ Our Lady was human! And perhaps she even had the desire to say: ‘Lies! I was deceived!”
SH Uz svo dužno poštovanje prema aktualnom Pt nasljedniku, ali ipak i određeni restrictio mentalis, zaključujem: kako očito nešto ne štima s njegovom (Bergogl.) mariologijom. Ili je to retorička figura, svojevrsno stvaranje pihološke problemske situacije kojoj moj um jednostavno nije dorastao? Zato je tu Lombardi, koji će kao dobri Hermes, sve to lijepo izglancati, ispolirati, predstaviti i objasniti u pravom smislu, potom će novinari dodati senzacionalni naslov, a dobronamjerne dušice ostati u pravoj vjeri izvanredno obogaćene novim senzacionalnim spoznajama „vjerojatnog mišljenja“. Možda se to već dogodilo. Ne znam. Od nekog vremena ne pratim „vatikanske sapunice“. Nevezano uz temu jako mi je zanimljiva heraldika grba prefekta papinskog doma. Domišljato. Moram priznati. :-) Łongin
Lijevo je biskupski grb Benedikta XVI (tj. još prije nadbiskupa Ratzingera),a desno je zmaj proboden od sv. Jurja. Zanimljivo, papa Bergoglio, mons. Gänswein i mons. Ratzinger (Benediktov brat) su sva trojica imenjaci, Jurji.
M.B. Gledano očima djeteta kao neki crtić: zmaj je, čini se, otpuhnuo medu i maura a iznad njega sja bijela (simbolika tišine ili praznine) sedmokraka zvijezda. Jakobova kapica i jezero krvi jedino je što se čini kao neko čvrsto uporište. No dobro. Valjda simbolika ima i dublje značenje. Ne znam zašto je šeširić zelene boje. :) Łongin
Aggelos hvala na pojašnjenju. Ovo stvarno nisam znao. Još mi samo treba rječnik stranih riječi za "galero", a što se crvenila tiče: nadam se kako se to neće dogoditi, a izgledno je kako bi se moglo dogoditi. Ne znam. Možda još ove godine. Łongin
Poštovani Toma Ovo s emocijama sam već negdje čuo i to od crkvene osobe na visoku položaju koja je prilikom govora o nepokazivanju emocija udarala šakom o stol dok sam je mirno promatrao. Dakle, viđeno, doživljeno i spoznato. No dobro. Što se fluktuiranja tiče ne znam kako ga shvatiti, evo listam i čitam Klaića: 1. latinski, talasati se, kolebati, titrati (shvaćam kao: kolebam, titram, talasam) 2. izmjenične varijacije, nestalnost, lelujanje, nepostojanost, nestabilnost, kolebanje (dakle, imam izmjenične varijacije, nestalan sam, lelujam, nepostojan sam, nestabilan sam, kolebljiv) 3. porast i opadanje, promjenljivost (rastem, razvijam se ali i padam, ili pak, ne dao Bog, otpadam). Ništa čudno. Želim biti savršen, a nisam. Kojeg li čudnovatog proturječja da ne kažem paradoksa veličanstvene istine. Čemu bih onda ispovijedao grijehe i priznavao sve ono čega je bilo previše ili pak premalo ili gdje sam u potpunosti zakazao i pod utjecaj zla svojom krivnjom potpao. Uvijek je u pitanju ljubav. Evo poštovani Toma, shvaćam primjedbu kao upozorenje na moju kolebljivost, kao brzo prelaženje s jednog na drugo promatranje objekta ili pak promijene aspekata, mijenjam se ili pak pažnjom brzo prelazim s objekta na objekt. Mišljenja sam da je dobro ponekad ili gdjegdje pokazati i koju emociju. Nismo aplikacije na računalima s usavršenim softverima koji su do te mjere usavršeni kako ne pokazuju nikakvu emociju. Možda i jest problem suvremenog društva i kulture u kojoj živimo, kao ljudi Crkve, razvoj "savršenog" sustava potiskivanja emocija. Čovjek sam. Razmišljam, ali i osjećam, pa i suosjećam. Možda i jest iz nekog aspekta rasterećujuće pisati na ovakvom blogu, i gdjekad se može shvatiti sebičnim jer je svako mišljenje podložno kritici čitateljstva. Zato i volim komentirati na vašem blogu jer znam kako neću dobiti podilazeće hvalospjeve i nailaziti na odobravanje. Naprotiv, veseli me i kritika i kritičnost, nekada i vrlo britka koja meni samomu (a vjerujem i još pokojemu dobronamjerniku) brusi narav i oblikuje mišljenja i stavove i poglede u kojima se ne moramo uvijek slagati. Priznajem. U naravnom životu ne obilujem ovakvom retorikom, ali kada „ispuhnem“ ono što doista mislim o nekim osobama, mišljenjima i stavovima, obično se traži čaša vode od strane slušatelja. Puno sam naučio na vašem blogu i rado ga posjećujem. Tu i tamo ostavim kakav pisani trag. Meni je svojevrsno rasterećenje, reakcije obogaćenje i na kraju zadovoljstvo jer uspijevam verbalizirati ono što se mnogi ne usude ili se boje, a s druge strane suočiti se sa svojim strahovima i sumnjama, kojih u posljednje vrijeme nije malo. Sa svoje strane opažam neki napredak. Žalim zbog verbalnih okršajima s nekim osobama koje više ne vidim na ovom blogu a uistinu bih to volio. Mislim da vam može služiti na čast, bez laskanja i ulagivanja, jer sam inače bio jako ispunjen predrasudama prema nekim stvarima koje ste naglašavali (konkretno vezano uz tradicionalni obred, liturgijske anomalije i slične stvari kojih se pribojavam da se polako ali sigurno udomaćuju na našem području, konkretno u Crkvi u Hrvata). Po mojem tadašnjem mišljenju to je bilo pretjerano pa i smiješno ili bolje tragikomično, pa su i moje reakcije bile takve. Kad sam rekao da mi je žao to sam doista i mislio, i na kraju, jer sam samo čovjek nije mi strano ono što je uistinu ljudsko (pritom ne mislim na savršenu ljudsku narav Sina Božjega) jer sam i sam griješnik i potrebnik Božjega milosrđa. Nadam se da shvaćate poantu. I ne zamjerite mi ako ste mi ponekad služili kao vreća za boks. To sam ja Łongin vaš brat.
Pretpostavljam da vam ne bi trebao rječnik da vam netko pokloni "sombrero", no da udovoljim vašoj znatiželji, galero je vrsta šešira s širokim obodom, a koliko je meni poznato, sama riječ "galero" znači, sasvim predvidljivo - "šešir".
Hvala Aggelos. Istina je tako jednostavna. Uštedio si mi trud. Ako smijem Ti, iako nismo ovce pasli zajedno i moralni smo stranci. Morao sam uzeti rječnik i baš kad sam htio potražiti famozni "galero" jer me asocirao na Galerija iz rimske povijesti. Mislio sam da ima neke veze s njim. Baš sad pišem bratu Tomi komentar na moj višak fluktuiranja i emocijama. Łongin
Aggelos NB "galero" nema u Klaićevu rječniku. Nema ga ni u rječniku kršć. simbolike i ikonografije tj. pod "križatica" (biret) spominje se kard. crveni šešir sa širokim obodom koji je u prikazima sv. Bonaventure pod nogama ili obješen na stablo. Na wikipediji je objašnjenje mnogo zanimljivije. Łongin
Msgr. Georg Gänswein (Riedern am Wald, 30. srpnja 1965.), njemački je nadbiskup, kapelan Njegove Svetosti, prefekt Papinskog doma, titularni nadbiskup Urbs Salvia i osobni tajnik umirovljenog pape Benedikta XVI. Jako je zanimljivo kako je pohađao Međunarodno sjemenište sv.Pija X. u Švicarskoj! Braća tradicionalisti (lefebvreovci) već odavno očekuju tradicionalnog papu koji će vratiti Crkvi njenu svetu tradiciju, zar ne?! Ako je Gänswein taj papa kojega tradicionalisti očekuju, u bliskoj nas budućnosti očekuju velike zanimljivosti u Katoličkoj Crkvi. Total-reforma povratka na pretkoncilske pozicije, što nebi uopće bilo loše... Nadbiskup Gänswein će u svomu papinskome grbu, možda i pridodati jednu veliku metlu od koje će se modernistima dizati kosa na glavi (i ne samo kosa, nego i novac s bankovnih računa koji su pokrali od katolika=Crkve). Poslije pokoncilske havarije sigurno ne bi tada nedostajalo novih Ex Cathedrâ, enciklika, motuproprija i osuda silnih -izama, novi Koncil, te mnoštvo ekskomunikacijâ. Sve je u rukama Božanske Providnosti. Bog je svemoćan, i zna kad će osloboditi svoje stado od vukova.
Uh, brate moj! Ne znam kad je slijedeća instalacija kardinala. Vjerojatno u kasno proljeće. Papa Franjo ima velikog posla ove godine, čini se. Čuo sam od jedne osobe kako neki pr-stručnjaci i sociolozi spominju opasnu igru svjetskih medija glede pohvala na poteze našega novog Pontifeksa. Kažu da će ta krivulja lauda doseći određeni vrhunac, i onda slijedi nagli pad popularnosti pape u očima medija, tj. u javnosti. To je njihova igra kako bi ga medijski pokušali uništiti, odnosno ocrniti u očima svijeta, te pokazati današnjem naraštaju kako se ništa dobro ne može izroditi iz Katoličke Crkve. Mislim da bi papi bliski suradnici koji su u uredu za odnose s javnosti morali upozoriti na opasnu i podmuklu igru supermoćnih svjetskih medija. Nisam paranoik. Postoje pravilnosti ondje gdje ih ne smije biti.
To je čini se već i počelo. U četvrtak glasnogovornik Zelenih u Njemačkoj trkelja o predkoncilskom Franjinom shvaćanju brakova jer ne priznaje gay-"brakove". Jučer je također tamo izletio neki svećenik na javnoj televiziji sa "pokajničkom" izjavom da je otac djece i da je morao to izreći javno jer je novi papa milosrdniji. A danas čitam u novinama da kreće priča oko poljskog nuncija u Dominikanskoj Republici koji je navodno sistemski pedofilizirao, a Vatikan ga ne želi izručiti jer je njegov državljanin. Sve miriše na kampanju, tj. artiljeriju prije pješaštva...
Miševi izlaze iz rupa jer mačak je slijep pa ne može loviti! Bilo bi dobro kad bi budući papa došao iz tradicional-miljea pa ih pukao po tamburi da im zuji u ušima kroz vječnost. Sjetite se priče iz doba proroka Samuela koji je odrastao među sličnim farizejima, tj. sinovima svećenika Elija. Vidimo, MAPET, kome se više daruje, mnogo će više morati opravdati Bogu. Mudro nepoučen, filozofija je svetih monaha kasnoga srednjeg vijeka u svezi svega što odskače od svakodnevnih dužnosti.
"Franjo će 22. veljače na redovnom konzistoriju proglasiti nove kardinale. No njihova imena ćemo doznati mnogo ranije, odnosno možda već u nedjelju, 12. siječnja, tijekom angelusa." veli novinar Silvije Tomašević. Valjda ne mulja. Łongin
Eto, došao si do informacije prije mene. Takve stvari ne smije muljati, iako je (ispravi me ako griješim) dopisnik kompromitirane HRT. Jesi li ikad razmišljao o svećeničkom pozivu? Prečasni Vitković nije više tako mlad. Tko će celebrirati staru Misu u sv. Martinu poslije njega?
Poštovani Bernarde Ne čitam i ne pratim medije tipa večernji, Jutarnji ...a potom cijele litanije lažmejkera. Ovo sam uguglao i izbacilo je VL i famozni članak, pa reko' ne budi lijen, možda Silva pogodi. Čisto iz zabave. Ma to je i maloj bebi jasno da je HRT elektronska utvrda najnižeg i najpodlijeg manipuliranja ljudi koji su ili u "alfa stanju" i ne žele koristiti "gornji kat". Famozni "homofobni" referendum razgolio je ovu nakaradu do kraja. No za rušenje babilonske kule nipošto ne treba kriviti opeke. Što se pitanja o zvanju tiče imam nekog dugogodišnjeg staža u redovništvu, studija na Haereticumu, iskustvo "posljednje večere" pred jadnom komisijom" koja me bacila s mjesta vjeroučitelja i postavila drugog podobnijeg, koji uz dugogodišnje neplaćeno ne znam ni sam što drži radno mjesto za razliku od mene naivne tada mlade budale koja je vjerovala u poštenje i kako se ne radi o poslu nego o odgovornoj crkvenoj službi. No dobro. O simoniji je zanimljivo čitati i o nepotizmu isto tako, no doživjeti to na vlastitoj koži tjera "želudac u glavu". No, vratimo se zvanju, zbog dvojbene ili dubiozne savjesti i pretjerane strogosti prema samome sebi, da ne kažem skrupula, ili pak bolesne težnje za nekim savršenstvom, nisam se usudio položiti svečane zavjete. Za sada razmišljam: Non sum dignus. Znam, Bogu je sve moguće. Za sada mi se ta odluka čini strašnim korakom u tamu. Ako zbog ičega žalim tada je to čin kojim u ime Krista ne mogu odriješiti skrušenoga grešnika i milosrdno mu naložiti pokoru. Za sada, s obzirom na mogućnost ovakve odluke duboko bih morao posegnuti u motive. Konkretno, izvan redovništva ne vidim kvalitetan prezbiterat, a dijecezanske svećenike, žao mi je što to moram reći (ne želim nikoga sablazniti) uopće ne doživljavam. Tu i tamo u tragovima pronašao bi se koji, "ali rijedak li si" moj velečasni. Što se tiče vlč. Vitkovića i služenja mise u st. Martinu uopće ne gajim nikakve sumnje kako će se razvojem događanja koji će uskoro uslijediti (ne, ne bih se htio graditi prorokom, a ni proročkim sinom) pronaći svećenik (prezbiter), a možda i biskup koji će taj "čin" "odraditi" kako treba. Što se mene tiče, sve je bolje od onoga što se sve češće vidi, čuje i doživljava u našim župama. Naravno, ne želim biti prekritičan, ali realnost je strašna. Osobno bih volio biskupa Ivana Šaška u toj ulozi, ako u sebi pronađe hrabrosti i liturgijskog poštenja (mislim i na njegovo poznavanje jezika, osobito latinskog i njemačkog). No dobro, smijem sanjati. Bogu ništa nije nemoguće. Potrebno je samo malo dobre volje i svi sretni i zadovoljni. Łongin
Hvala Alexe, shvatio sam poruku i naravno pouku, već sam upoznao, mislim, dovoljno. Tvoje je iskustvo, uvjeren sam, drugačije i možda pozitivnije u tom smislu. Mislim na ono što si napisao i pritom mislio. Moje, na tvoju ili vašu žalost, nije (časne iznimke duboko cijenim i ljubim njihove zaista svete i posvećene ruke i predano srce koje je doista po Srcu Krista, dakako i druge poštujem, zbog Evanđelja i poradi Krista, ali gledajući samo sakrament i Krista tj. posvetu, koju su primili ali životom zanijekali: jadno, otvoreno, javno i sramotno). Govorim iz svoje doživljajno spoznajne razine. Kad jednom dobiješ nož u leđa, teško da ćeš si dopustiti drugi put, a ne želim hodati s retrovizorom na ramenu. Tako da što se dijecezanstva tiče za mene je to nešto uglavnom "mrtvo", besplodno ili što bi talijani rekli "mai". Oni su meni uvijek popovi i mo'š me ubit'. Čak imam i novi naziv za ovakve: jednostavno ih zovem Armani. No, vjerujući kako ste dobronamjerni savjetnici moram istaknuti, prije svega i sebi samom posvijestiti, kako je jako opasno tražiti svoje, a ne Božje Kraljevstvo. No, istini za ljubav, to opet moram naglasiti, kako ne bi bilo sablazni, upoznao sam tako revne dijecezance čak vrsne teologe pred čijim bi se životom i primjerom, u svakom segmentu, mogli postidjeti i najpobožniji redovnici. No, shvatite me, molim vas u pravom smislu. To je moje viđenje, moj doživljaj, govorim iz svoje kože. Ono itekako može biti iskrivljeno. Hej! Ta i ja sam grešnik. Ne izuzimam sebe u pogledu nedostojnosti i neprikladnosti: ta i sam sam zaista grešnik. Ma bio i najispovijeđeniji. Trebam Krista. U dubini, imam viziju i odluka je već donesena, no dan, sat, mjesec i godina koraka (a strah me je, priznajem, i dršćem i to nije fraza) znade samo Onaj koji ... (ako imate Duha savršeno ćete razumijeti što hoću reći). Ne bih detaljizirao jer ovo je ipak jedan, po mojem mišljenju ozbiljan blog. Ne bih se htio svlačiti ili pak staviti srce da ga prosuđuju oni koji su u svemu sto posto sigurni što je volja Božja. To, vjerujem, svatko dobro zna po moralnoj savjesti koja mu je darovana. Zato i govorim načelno i možda zagonetno. Pa sukladno tome može znatiželjnicima ići na živce. Moram se osvrnuti i na Bernardov ajde nazvat ću ga savjet. Što se monaštva tiče. Podosta sam pročitao pa i posjetio (naravno kada se to moglo braću kartuzijance, upoznao njihov život i besprijekornu duhovnost i karizmu) no mislim da sam za monaštvo premekan, nemojte me krivo shvatiti, ali kad je čovjek urbaniziran teško prihvaća one trenutke kada te zidovi čelije figurativno ali doživljajno doslovce žderu. Lako je potonuti. Premda živim svojevrsno urbano monaštvo, a ni pustinja mi nije nepoznato mjesto na koje se rado povlačim kada i koliko to mogu, ipak za ono temeljitije, konkretno, koje više obvezuje nemam hrabrosti ili pak ludosti. Svejedno. A i sami se možete osvjedočiti kako nisam baš odveć šutljiv. Budimo realni, ni prepametan. Ako i izostaju komentari (primjerice na ovom blogu) kada bi se od mene to očekivalo to je samo zato jer me pokriva veo neznanja i određene nesigurnosti, ali i nastojanja u izbjegavanju nepotrebnih sukoba i nesuglasica. Svoju sam prgavost pokazao i time da primjerice Kiikki ili kako mu je već ime ne posjećuje ovaj blog, a volim čuti i drugu stranu, pa makar se ni u čemu ne slagali. Mislim kako je i Tomi već dosta mojih plahti, jer mu se vjerojatno ne uklapaju u koncept: a ja si mislim, ako je stvar od Boga, nemaš se čega bojati. Zapravo se divim količini znanja i podataka kojim obiluju upućeniji i vjerujem učeniji od mene. Ne laskam im. Zahvalan sam Bogu što sam puno naučio i počeo promatrati stvari malo cjelovitije i objektivnije. Uh, opet plahta. Łongin
Alex vrlo rado bih to učinio, ali u virtualnom svijetu "ne vjerujem ni vlastitoj sjeni". Što se pak diskrecije tiče, mislim da postoje neke granice, a već sam i previše toga rekao, vrlo otvoreno. Barem tako mislim. Dakako, nisam uvijek objektivan. Štoviše, razvidno je kako sam u nekim stvarima iznimno subjektivan. Znam da ovo nije forum, FB ili e-pošta, nema inboxa, pa je to stanoviti problem. No, možeš mi reći i ovako. Uglavnom sjedim pa ne vjerujem da bi me oborilo s nogu. Oprosti, ali imam x razloga za oprez i budnost. Łongin
Bilo bi najbolje da se gornji komentar koji sadrži e-mail adresu pobriše u nekom razumnom vremenu. Alex neka dolje odgovori da je percipirao adresu, a nakon toga Toma može pobrisati post koji sadrži tu adresu. Oprosti, Toma, na gnjavljenju.
Ništa, empty space. Nema nikakvih poruka. Mislim, ako me sjećanje valjano služi, kako Alex nije čest posjetitelj na ovom blogu pa za sada ne stižu nikakvi dobronamjerni savjeti. U svakom slučaju M.B. hvala na savjetu. Kraj toliko opcija na računalu nikada mi nije padalo na pamet otvoriti novu adresu. S moje strane to je revolucionarni preokret. Łongin
Novi kardinali bit će imenovani na konzistoriju o blagdanu Katedre sv. Petra, 22 . veljače. O datumu je službeno izvijestio sam Vatikan prije dosta vremena. Magisterove projekcije o tome tko bi mogao postati kardinal. Svakako novi državni tajnik Parolin, potom G. L. Mueller, onda novi prefekt Kongregacije za kler Stella, potom novi tajnik Biskupske sinode Baldisseri (koji je u svojstvu tajnika Kongregacije za biskupe bio tajnik konklava u kojem je izabran papa Franjo i ovaj mu je stavio na glavu svoj kardinalski biret). Moguće i knjižničar i arhivar Jean-Louis Bruguès (Muellera i Bruguesa je imenovao Benedikt). Od metropolitanskih nadbiskupa svakako Rio, Buenos Aires, Westminster, jedan ili dva grada u Italiji (Venecija i Torino). Moguće Mechelen-Bruxelles. Osim Bergogliovog nasljednika, svi navedeni su imenovani u Benediktovo vrijeme. Prava zanimljivost bi mogli biti oni kojih na ovom popisu nema (ili npr. ako Baldisseri ne postane kardinal) ili ako npr. liberalni Nichols iz Londona postane kardinal, a Leonard iz Bruxellesa bude preskočen (inače je njegov prethodnik Daneels bio po kardinalskom stažu "najstariji" od svih kardinala koji su birali Franju, a koji mjesec potom navršio je 80).
MB Hvala Vam (Ti) na trudu. Meni se stvarno nije dalo spekulirati o budućim "crvenkapicama". A da Silvine prognoze nisu mi se činile zanimljivima. Možda padne kakvo iznenađenje u smislu kojeg nigdje spomenutog, neočekivanog ili "in pectore" kardinala". Łongin
Što se tiče "biglietta" s imenima budućih kardinala, oni će to postati tek održavanjem konzistorija na blagdan Petrove Katedre, iako ne moraju biti fizički prisutni i preuzeti svoj biret odnosno titularnu crkvu. Zanimljivo Klement IX (umro 1670) je imenovao kardinalima svog gotovo osamdesetgodišnjeg nasljednika Klementa X (ujedno deset godina starijeg od sebe) i još šestoricu 10 dana prije smrti. Nisu primili biret i naslovnu crkvu, ali je konzistorij održan. Kasnije je Klement X podijelio ostaloj šestorici birete i listine s imenovanjem naslovne crkve. Trenutno je broj izbornika 107, na dan 22. veljače bit će ih 106 (onaj koji će navršiti 80 nije nitko drugi nego "prvi" među izbornicima, G. B. Re, koji prvenstvo predaje T. Bertoneu). No, kako postoje dvojica izbornika koji nisu ušli u konklav 2013. onda se broj 122 zapravo svodi na onih "korektnih" 120. Što se tiče Lukinog komentara o Muelleru, on zbilja nije imenovan kardinalom na konzistoriju 2012/2, no na tom konzistoriju koji je iznenadio ali baš sve vatikaniste imenovana su samo šestorica dijecezanskih nadbiskupa, i to svi izvan Evrope. Ako je papa ostavio Muellera na njegovoj poziciji, bilo bi neobično da je imenovao Stellu i Baldisserija, a njega preskočio. Imenovanja za Rio i Buenos Aires su posve očekivana. Prazna mjesta su postojala u Santiagu, Managui i Quitu. Kako je Čile ipak najznačajniji od tih, a emeritus je član famoznog Vijeća osmorice, Čileanac je svakako dobio prednost, a Managuu je Benedikt bio preskočio na račun Quita, pa je sada Managua dobila prednost. Quebec je kao sjedište primasa "dobio" zamjenu za Ouelleta, koji je sada u Kuriji (Kanada sad ima četvoricu izbornika, ogroman broj, a novoimenovani ima samo 55 godina). Seoul je bio posve očekivan. Ako ćemo malo po ideološkim linijama, Westminster je dobio crveni šešir, a Mechelen-Bruxelles nije. Isto tako, niti Venecija niti Torino nisu dobili, a dobio je nadbiskup Perugie, kojeg je spomenuo Magister. Nadbiskup Palerma već ima 75, vikar grada Rima Vallini će navršiti 75 za manje od godinu i pol, no dotični Valter Bassetti je od njega mlađi samo dvije godine. Vjerojatno će biti predsjednik talijanske biskupske konferencije u jednom mandatu, kad istekne mandat Sirijevom-Ratzingerovom-Bertoneovom čovjeku Bagnascu. Za kraj sam ostavio Filipine. Dakle, Filipini imaju tri regije: veliki sjeverni otok Luzon, najnaseljeniji, na kojem je Manila, veliki južni otok Mindanao s kojeg je budući kardinal Quevedo i skup manjih otoka u sredini, Bisayas gdje se nalazi grad Cebu. Uglavnom, nadbiskup Cebua, čiji su prethodnici već dobivali grimiz, a služio je pontifikalnu TLM je preskočen. Na otoku Mindanau TLM služi samo FSSPX. Doduše, mlađi je 11 godina od Queveda, koji će ove godine navršiti 75 pa... Kad smo kod cistercita, budući kardinal Tempesta je prvi cistercitski kardinal nakon više od 250 godina. Doduše, danas su redovnici prvoborci modernizma.
A našem nadbiskupu Eteroviću, na čije mjesto je došao dezignirani kardinal Baldisseri Papinog Zucchetta ima težak zadatak: sastaviti popis triju imena za budućeg nadbiskupa u Koelnu, takav da bude pravovjeran bar toliko koliko Meisner, a da ga kelnski Kaptol bude voljan potvrditi. Inače, Wojtyla je tada već kardinala i berlinskog nadbiskupa Meisnera praktično oktroirao modernističkom kaptolu pred četvrt stoljeća.
I da, tajnik bl. Ivana XXIII., Capovilla, postaje kardinal. Očito u povodu skorašnje kanonizacije. Bit će stariji od trenutno najstarijeg kardinala. Nemam vremena pogledati, ali mislim da je to najstariji ikada imenovani kardinal (mislim na dob u trenutku imenovanja).
Rorate je upravo stavio sliku budućeg kardinala Gualtiera (Valtera) Bassetta kako slavi TLM kod Instituta Krista Kralja. Po godištu (1942.), očito je u bogosloviji učio TLM. Koristeći tražilice dobivam da je više puta (dakle ne jednom) bio prisutan na zavjetovanjima redovnika i redovnica Instituta. Hajde, ako bi "svi papini ljudi" bili tako raspoloženi prema tradicionalnim redovima...
M.B.-ov komentar o novim "crvenkapicama" uglavnom mi se sviđa osim onog dijela, dakako zadnjega: "Doduše, danas su redovnici prvoborci modernizma." Tu se ne bih složio. Pa nisu baš svi podlegli. Nekako ne mogu spojiti npr. cistercite, trapiste, benediktince, naravno kartuzijance, franjevce svih triju grana (osobito one strožih struja), karmelićane ...neke sam namjerno preskočio, kao modernizmu sklone "grupacije" u Crkvi. Łongin
Sud mi zbilja zvuči kao univerzalan, a trebao je biti partikularan. Dakle, mnogi od prvoboraca modernizma bili su i jesu redovnici. Ne svi prvoborci i ne svi redovnici. Ah, kad se sjetim kako bi nastajali redovi i već u drugoj generaciji davali naučitelje: cisterciti Bernarda, franjevci Bonaventuru i Antuna Padovanskog, dominikanci Tomu Akvinskog i Alberta Velikog, isusovci Kanizija i Bellarmina, ne računajući karmelićane i redemptoriste čiji su osnivači ujedno i naučitelji. Možda tako bude s Franjevcima Bezgrešne. Možda se među njima krije mladi redovnik koji za par stoljeća, ako bude volja Božja da ovaj svijet ostane, postane naučitelj.
Također, jedna zanimljivost je da će kardinal iz Haitija biti biskup dijeceze les Cayes koja je sufragan nadbiskupije glavnog grada Port-au-Princea. Dakle, kardinal će imati nadređenog metropolitanskog nadbiskupa :-) Slično, kardinal Lehmann imao metropolitanskog šefa Zollitscha (obojica su slavni progresivci), ali Mainz je stolica samo Bonifacija, nekad bio nadbiskupija s više nego tucetom sufragana, biskup je bio kancelar Svetog Rimskog Carstva i krunio je njemačkog kralja Otonovom krunom koja je danas u beču (posebno bi se išli u Italiju okruniti, najčešće tzv. Željeznom krunom Langobardije).
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.
Mislim da nije u redu da je propustiti spomenuti godišnji roštilj Društva postala redovna praksa (i očito otvorena politika) Predsjednika Društva :-)
OdgovoriIzbrišiEvo, iduce godine cu proslijediti poziv svim clanovima Drustva i onda cu uvrstiti u izvjestaj :-)
IzbrišiSlazem se da je to vrlo bitna stavka medju onima koje nisu zapisane.
Stvarno lijepo i opširno izvješće. Hvala.
OdgovoriIzbrišiJedino ako smijem primijetiti, potkrala se jedna pogreška; naime u tekstu piše „Neka nam uzor, zagovornica i zaštitnica na misi i u svakodnevnom životu bude ona koja ni pod križem slušajući pogrde i zlostavljanja njezina Sina, ni na trenutak nije posumnjala u Božja obećanja.”
To je direktno u suprotnosti sa papa Franjinom spontanom dogmom „Maria Suspicata“ koja kaže „at the foot of the cross. The Gospel does not tell us anything: if she spoke a word or not… She was silent, but in her heart, how many things told the Lord! ‘You, that day, this and the other that we read, you had told me that he would be great, you had told me that you would have given him the throne of David, his forefather, that he would have reigned forever and now I see him there!’ Our Lady was human! And perhaps she even had the desire to say: ‘Lies! I was deceived!”
:-)
S.H.
SH
IzbrišiUz svo dužno poštovanje prema aktualnom Pt nasljedniku, ali ipak i određeni restrictio mentalis, zaključujem: kako očito nešto ne štima s njegovom (Bergogl.) mariologijom. Ili je to retorička figura, svojevrsno stvaranje pihološke problemske situacije kojoj moj um jednostavno nije dorastao? Zato je tu Lombardi, koji će kao dobri Hermes, sve to lijepo izglancati, ispolirati, predstaviti i objasniti u pravom smislu, potom će novinari dodati senzacionalni naslov, a dobronamjerne dušice ostati u pravoj vjeri izvanredno obogaćene novim senzacionalnim spoznajama „vjerojatnog mišljenja“. Možda se to već dogodilo. Ne znam. Od nekog vremena ne pratim „vatikanske sapunice“. Nevezano uz temu jako mi je zanimljiva heraldika grba prefekta papinskog doma. Domišljato. Moram priznati. :-) Łongin
Isprika. Uz gornji tekst. Mislio sam papinskih domova. To što nisam stavio poveznicu pripišite mojoj lijenosti ili pak nemaru. Łongin
IzbrišiEvo grba mons. Gänsweina.
IzbrišiLijevo je biskupski grb Benedikta XVI (tj. još prije nadbiskupa Ratzingera),a desno je zmaj proboden od sv. Jurja. Zanimljivo, papa Bergoglio, mons. Gänswein i mons. Ratzinger (Benediktov brat) su sva trojica imenjaci, Jurji.
IzbrišiM.B.
IzbrišiGledano očima djeteta kao neki crtić: zmaj je, čini se, otpuhnuo medu i maura a iznad njega sja bijela (simbolika tišine ili praznine) sedmokraka zvijezda. Jakobova kapica i jezero krvi jedino je što se čini kao neko čvrsto uporište. No dobro. Valjda simbolika ima i dublje značenje. Ne znam zašto je šeširić zelene boje. :) Łongin
U heraldici je zeleni galero znak biskupske službe, dok je razumljivo, crveni kardinalski. Možda i ovaj mons. Gänsweina jednom, daj Bože, pocrveni.
OdgovoriIzbrišiAggelos
Izbrišihvala na pojašnjenju. Ovo stvarno nisam znao. Još mi samo treba rječnik stranih riječi za "galero", a što se crvenila tiče: nadam se kako se to neće dogoditi, a izgledno je kako bi se moglo dogoditi. Ne znam. Možda još ove godine. Łongin
Longine, malo mi previse fluktuirate. Nemojte biti toliko vodjeni emocijama.
IzbrišiPoštovani Toma
IzbrišiOvo s emocijama sam već negdje čuo i to od crkvene osobe na visoku položaju koja je prilikom govora o nepokazivanju emocija udarala šakom o stol dok sam je mirno promatrao. Dakle, viđeno, doživljeno i spoznato. No dobro. Što se fluktuiranja tiče ne znam kako ga shvatiti, evo listam i čitam Klaića:
1. latinski, talasati se, kolebati, titrati (shvaćam kao: kolebam, titram, talasam)
2. izmjenične varijacije, nestalnost, lelujanje, nepostojanost, nestabilnost, kolebanje (dakle, imam izmjenične varijacije, nestalan sam, lelujam, nepostojan sam, nestabilan sam, kolebljiv)
3. porast i opadanje, promjenljivost (rastem, razvijam se ali i padam, ili pak, ne dao Bog, otpadam). Ništa čudno. Želim biti savršen, a nisam. Kojeg li čudnovatog proturječja da ne kažem paradoksa veličanstvene istine. Čemu bih onda ispovijedao grijehe i priznavao sve ono čega je bilo previše ili pak premalo ili gdje sam u potpunosti zakazao i pod utjecaj zla svojom krivnjom potpao. Uvijek je u pitanju ljubav.
Evo poštovani Toma, shvaćam primjedbu kao upozorenje na moju kolebljivost, kao brzo prelaženje s jednog na drugo promatranje objekta ili pak promijene aspekata, mijenjam se ili pak pažnjom brzo prelazim s objekta na objekt. Mišljenja sam da je dobro ponekad ili gdjegdje pokazati i koju emociju. Nismo aplikacije na računalima s usavršenim softverima koji su do te mjere usavršeni kako ne pokazuju nikakvu emociju.
Možda i jest problem suvremenog društva i kulture u kojoj živimo, kao ljudi Crkve, razvoj "savršenog" sustava potiskivanja emocija. Čovjek sam. Razmišljam, ali i osjećam, pa i suosjećam. Možda i jest iz nekog aspekta rasterećujuće pisati na ovakvom blogu, i gdjekad se može shvatiti sebičnim jer je svako mišljenje podložno kritici čitateljstva. Zato i volim komentirati na vašem blogu jer znam kako neću dobiti podilazeće hvalospjeve i nailaziti na odobravanje. Naprotiv, veseli me i kritika i kritičnost, nekada i vrlo britka koja meni samomu (a vjerujem i još pokojemu dobronamjerniku) brusi narav i oblikuje mišljenja i stavove i poglede u kojima se ne moramo uvijek slagati.
Priznajem. U naravnom životu ne obilujem ovakvom retorikom, ali kada „ispuhnem“ ono što doista mislim o nekim osobama, mišljenjima i stavovima, obično se traži čaša vode od strane slušatelja. Puno sam naučio na vašem blogu i rado ga posjećujem. Tu i tamo ostavim kakav pisani trag. Meni je svojevrsno rasterećenje, reakcije obogaćenje i na kraju zadovoljstvo jer uspijevam verbalizirati ono što se mnogi ne usude ili se boje, a s druge strane suočiti se sa svojim strahovima i sumnjama, kojih u posljednje vrijeme nije malo. Sa svoje strane opažam neki napredak.
Žalim zbog verbalnih okršajima s nekim osobama koje više ne vidim na ovom blogu a uistinu bih to volio. Mislim da vam može služiti na čast, bez laskanja i ulagivanja, jer sam inače bio jako ispunjen predrasudama prema nekim stvarima koje ste naglašavali (konkretno vezano uz tradicionalni obred, liturgijske anomalije i slične stvari kojih se pribojavam da se polako ali sigurno udomaćuju na našem području, konkretno u Crkvi u Hrvata). Po mojem tadašnjem mišljenju to je bilo pretjerano pa i smiješno ili bolje tragikomično, pa su i moje reakcije bile takve. Kad sam rekao da mi je žao to sam doista i mislio, i na kraju, jer sam samo čovjek nije mi strano ono što je uistinu ljudsko (pritom ne mislim na savršenu ljudsku narav Sina Božjega) jer sam i sam griješnik i potrebnik Božjega milosrđa. Nadam se da shvaćate poantu. I ne zamjerite mi ako ste mi ponekad služili kao vreća za boks. To sam ja Łongin vaš brat.
Pretpostavljam da vam ne bi trebao rječnik da vam netko pokloni "sombrero", no da udovoljim vašoj znatiželji, galero je vrsta šešira s širokim obodom, a koliko je meni poznato, sama riječ "galero" znači, sasvim predvidljivo - "šešir".
OdgovoriIzbrišiHvala Aggelos.
IzbrišiIstina je tako jednostavna. Uštedio si mi trud. Ako smijem Ti, iako nismo ovce pasli zajedno i moralni smo stranci. Morao sam uzeti rječnik i baš kad sam htio potražiti famozni "galero" jer me asocirao na Galerija iz rimske povijesti. Mislio sam da ima neke veze s njim. Baš sad pišem bratu Tomi komentar na moj višak fluktuiranja i emocijama. Łongin
Aggelos
IzbrišiNB "galero" nema u Klaićevu rječniku. Nema ga ni u rječniku kršć. simbolike i ikonografije tj. pod "križatica" (biret) spominje se kard. crveni šešir sa širokim obodom koji je u prikazima sv. Bonaventure pod nogama ili obješen na stablo. Na wikipediji je objašnjenje mnogo zanimljivije. Łongin
Msgr. Georg Gänswein (Riedern am Wald, 30. srpnja 1965.), njemački je nadbiskup, kapelan Njegove Svetosti, prefekt Papinskog doma, titularni nadbiskup Urbs Salvia i osobni tajnik umirovljenog pape Benedikta XVI. Jako je zanimljivo kako je pohađao Međunarodno sjemenište sv.Pija X. u Švicarskoj!
OdgovoriIzbrišiBraća tradicionalisti (lefebvreovci) već odavno očekuju tradicionalnog papu koji će vratiti Crkvi njenu svetu tradiciju, zar ne?! Ako je Gänswein taj papa kojega tradicionalisti očekuju, u bliskoj nas budućnosti očekuju velike zanimljivosti u Katoličkoj Crkvi. Total-reforma povratka na pretkoncilske pozicije, što nebi uopće bilo loše... Nadbiskup Gänswein će u svomu papinskome grbu, možda i pridodati jednu veliku metlu od koje će se modernistima dizati kosa na glavi (i ne samo kosa, nego i novac s bankovnih računa koji su pokrali od katolika=Crkve). Poslije pokoncilske havarije sigurno ne bi tada nedostajalo novih Ex Cathedrâ, enciklika, motuproprija i osuda silnih -izama, novi Koncil, te mnoštvo ekskomunikacijâ. Sve je u rukama Božanske Providnosti. Bog je svemoćan, i zna kad će osloboditi svoje stado od vukova.
Bernard
Bernard
IzbrišiTo bi zaista moglo biti zanimljivo. Ne znam kada je slijedeća instalacija novih kardinala. Łongin
Uh, brate moj!
OdgovoriIzbrišiNe znam kad je slijedeća instalacija kardinala. Vjerojatno u kasno proljeće.
Papa Franjo ima velikog posla ove godine, čini se.
Čuo sam od jedne osobe kako neki pr-stručnjaci i sociolozi spominju opasnu igru svjetskih medija glede pohvala na poteze našega novog Pontifeksa. Kažu da će ta krivulja lauda doseći određeni vrhunac, i onda slijedi nagli pad popularnosti pape u očima medija, tj. u javnosti. To je njihova igra kako bi ga medijski pokušali uništiti, odnosno ocrniti u očima svijeta, te pokazati današnjem naraštaju kako se ništa dobro ne može izroditi iz Katoličke Crkve. Mislim da bi papi bliski suradnici koji su u uredu za odnose s javnosti morali upozoriti na opasnu i podmuklu igru supermoćnih svjetskih medija. Nisam paranoik. Postoje pravilnosti ondje gdje ih ne smije biti.
Bernard
To je čini se već i počelo. U četvrtak glasnogovornik Zelenih u Njemačkoj trkelja o predkoncilskom Franjinom shvaćanju brakova jer ne priznaje gay-"brakove". Jučer je također tamo izletio neki svećenik na javnoj televiziji sa "pokajničkom" izjavom da je otac djece i da je morao to izreći javno jer je novi papa milosrdniji. A danas čitam u novinama da kreće priča oko poljskog nuncija u Dominikanskoj Republici koji je navodno sistemski pedofilizirao, a Vatikan ga ne želi izručiti jer je njegov državljanin. Sve miriše na kampanju, tj. artiljeriju prije pješaštva...
IzbrišiMiševi izlaze iz rupa jer mačak je slijep pa ne može loviti! Bilo bi dobro kad bi budući papa došao iz tradicional-miljea pa ih pukao po tamburi da im zuji u ušima kroz vječnost. Sjetite se priče iz doba proroka Samuela koji je odrastao među sličnim farizejima, tj. sinovima svećenika Elija. Vidimo, MAPET, kome se više daruje, mnogo će više morati opravdati Bogu.
IzbrišiMudro nepoučen, filozofija je svetih monaha kasnoga srednjeg vijeka u svezi svega što odskače od svakodnevnih dužnosti.
Bernard
"Franjo će 22. veljače na redovnom konzistoriju proglasiti nove kardinale. No njihova imena ćemo doznati mnogo ranije, odnosno možda već u nedjelju, 12. siječnja, tijekom angelusa." veli novinar Silvije Tomašević. Valjda ne mulja. Łongin
OdgovoriIzbrišiEto, došao si do informacije prije mene. Takve stvari ne smije muljati, iako je (ispravi me ako griješim) dopisnik kompromitirane HRT.
OdgovoriIzbrišiJesi li ikad razmišljao o svećeničkom pozivu? Prečasni Vitković nije više tako mlad. Tko će celebrirati staru Misu u sv. Martinu poslije njega?
Bernard
Poštovani Bernarde
IzbrišiNe čitam i ne pratim medije tipa večernji, Jutarnji ...a potom cijele litanije lažmejkera. Ovo sam uguglao i izbacilo je VL i famozni članak, pa reko' ne budi lijen, možda Silva pogodi. Čisto iz zabave. Ma to je i maloj bebi jasno da je HRT elektronska utvrda najnižeg i najpodlijeg manipuliranja ljudi koji su ili u "alfa stanju" i ne žele koristiti "gornji kat". Famozni "homofobni" referendum razgolio je ovu nakaradu do kraja. No za rušenje babilonske kule nipošto ne treba kriviti opeke. Što se pitanja o zvanju tiče imam nekog dugogodišnjeg staža u redovništvu, studija na Haereticumu, iskustvo "posljednje večere" pred jadnom komisijom" koja me bacila s mjesta vjeroučitelja i postavila drugog podobnijeg, koji uz dugogodišnje neplaćeno ne znam ni sam što drži radno mjesto za razliku od mene naivne tada mlade budale koja je vjerovala u poštenje i kako se ne radi o poslu nego o odgovornoj crkvenoj službi. No dobro. O simoniji je zanimljivo čitati i o nepotizmu isto tako, no doživjeti to na vlastitoj koži tjera "želudac u glavu". No, vratimo se zvanju, zbog dvojbene ili dubiozne savjesti i pretjerane strogosti prema samome sebi, da ne kažem skrupula, ili pak bolesne težnje za nekim savršenstvom, nisam se usudio položiti svečane zavjete. Za sada razmišljam: Non sum dignus. Znam, Bogu je sve moguće. Za sada mi se ta odluka čini strašnim korakom u tamu. Ako zbog ičega žalim tada je to čin kojim u ime Krista ne mogu odriješiti skrušenoga grešnika i milosrdno mu naložiti pokoru. Za sada, s obzirom na mogućnost ovakve odluke duboko bih morao posegnuti u motive. Konkretno, izvan redovništva ne vidim kvalitetan prezbiterat, a dijecezanske svećenike, žao mi je što to moram reći (ne želim nikoga sablazniti) uopće ne doživljavam. Tu i tamo u tragovima pronašao bi se koji, "ali rijedak li si" moj velečasni. Što se tiče vlč. Vitkovića i služenja mise u st. Martinu uopće ne gajim nikakve sumnje kako će se razvojem događanja koji će uskoro uslijediti (ne, ne bih se htio graditi prorokom, a ni proročkim sinom) pronaći svećenik (prezbiter), a možda i biskup koji će taj "čin" "odraditi" kako treba. Što se mene tiče, sve je bolje od onoga što se sve češće vidi, čuje i doživljava u našim župama. Naravno, ne želim biti prekritičan, ali realnost je strašna. Osobno bih volio biskupa Ivana Šaška u toj ulozi, ako u sebi pronađe hrabrosti i liturgijskog poštenja (mislim i na njegovo poznavanje jezika, osobito latinskog i njemačkog). No dobro, smijem sanjati. Bogu ništa nije nemoguće. Potrebno je samo malo dobre volje i svi sretni i zadovoljni. Łongin
"Konkretno,izvan redovnistva ne vidim kvalitetan prezbiterat.."
IzbrišiLongine,vrlo redo cu vam pomoci da upoznate,naravno samo ako vi zelite.
Alex
Postoji izbor i u monaštvu!
IzbrišiBernard
Hvala Alexe, shvatio sam poruku i naravno pouku, već sam upoznao, mislim, dovoljno. Tvoje je iskustvo, uvjeren sam, drugačije i možda pozitivnije u tom smislu. Mislim na ono što si napisao i pritom mislio. Moje, na tvoju ili vašu žalost, nije (časne iznimke duboko cijenim i ljubim njihove zaista svete i posvećene ruke i predano srce koje je doista po Srcu Krista, dakako i druge poštujem, zbog Evanđelja i poradi Krista, ali gledajući samo sakrament i Krista tj. posvetu, koju su primili ali životom zanijekali: jadno, otvoreno, javno i sramotno). Govorim iz svoje doživljajno spoznajne razine. Kad jednom dobiješ nož u leđa, teško da ćeš si dopustiti drugi put, a ne želim hodati s retrovizorom na ramenu. Tako da što se dijecezanstva tiče za mene je to nešto uglavnom "mrtvo", besplodno ili što bi talijani rekli "mai". Oni su meni uvijek popovi i mo'š me ubit'. Čak imam i novi naziv za ovakve: jednostavno ih zovem Armani.
IzbrišiNo, vjerujući kako ste dobronamjerni savjetnici moram istaknuti, prije svega i sebi samom posvijestiti, kako je jako opasno tražiti svoje, a ne Božje Kraljevstvo. No, istini za ljubav, to opet moram naglasiti, kako ne bi bilo sablazni, upoznao sam tako revne dijecezance čak vrsne teologe pred čijim bi se životom i primjerom, u svakom segmentu, mogli postidjeti i najpobožniji redovnici. No, shvatite me, molim vas u pravom smislu. To je moje viđenje, moj doživljaj, govorim iz svoje kože. Ono itekako može biti iskrivljeno. Hej! Ta i ja sam grešnik. Ne izuzimam sebe u pogledu nedostojnosti i neprikladnosti: ta i sam sam zaista grešnik. Ma bio i najispovijeđeniji. Trebam Krista.
U dubini, imam viziju i odluka je već donesena, no dan, sat, mjesec i godina koraka (a strah me je, priznajem, i dršćem i to nije fraza) znade samo Onaj koji ... (ako imate Duha savršeno ćete razumijeti što hoću reći). Ne bih detaljizirao jer ovo je ipak jedan, po mojem mišljenju ozbiljan blog. Ne bih se htio svlačiti ili pak staviti srce da ga prosuđuju oni koji su u svemu sto posto sigurni što je volja Božja. To, vjerujem, svatko dobro zna po moralnoj savjesti koja mu je darovana. Zato i govorim načelno i možda zagonetno. Pa sukladno tome može znatiželjnicima ići na živce. Moram se osvrnuti i na Bernardov ajde nazvat ću ga savjet. Što se monaštva tiče. Podosta sam pročitao pa i posjetio (naravno kada se to moglo braću kartuzijance, upoznao njihov život i besprijekornu duhovnost i karizmu) no mislim da sam za monaštvo premekan, nemojte me krivo shvatiti, ali kad je čovjek urbaniziran teško prihvaća one trenutke kada te zidovi čelije figurativno ali doživljajno doslovce žderu. Lako je potonuti. Premda živim svojevrsno urbano monaštvo, a ni pustinja mi nije nepoznato mjesto na koje se rado povlačim kada i koliko to mogu, ipak za ono temeljitije, konkretno, koje više obvezuje nemam hrabrosti ili pak ludosti. Svejedno. A i sami se možete osvjedočiti kako nisam baš odveć šutljiv. Budimo realni, ni prepametan. Ako i izostaju komentari (primjerice na ovom blogu) kada bi se od mene to očekivalo to je samo zato jer me pokriva veo neznanja i određene nesigurnosti, ali i nastojanja u izbjegavanju nepotrebnih sukoba i nesuglasica. Svoju sam prgavost pokazao i time da primjerice Kiikki ili kako mu je već ime ne posjećuje ovaj blog, a volim čuti i drugu stranu, pa makar se ni u čemu ne slagali. Mislim kako je i Tomi već dosta mojih plahti, jer mu se vjerojatno ne uklapaju u koncept: a ja si mislim, ako je stvar od Boga, nemaš se čega bojati. Zapravo se divim količini znanja i podataka kojim obiluju upućeniji i vjerujem učeniji od mene. Ne laskam im. Zahvalan sam Bogu što sam puno naučio i počeo promatrati stvari malo cjelovitije i objektivnije. Uh, opet plahta. Łongin
Longine,nesto bih vam rekao na ovo sve,i jos nesto ali diskretno,dali bi ste mi dali koji kontakt da vas kontaktiram?
IzbrišiAlex
Alex
Izbrišivrlo rado bih to učinio, ali u virtualnom svijetu "ne vjerujem ni vlastitoj sjeni". Što se pak diskrecije tiče, mislim da postoje neke granice, a već sam i previše toga rekao, vrlo otvoreno. Barem tako mislim. Dakako, nisam uvijek objektivan. Štoviše, razvidno je kako sam u nekim stvarima iznimno subjektivan. Znam da ovo nije forum, FB ili e-pošta, nema inboxa, pa je to stanoviti problem. No, možeš mi reći i ovako. Uglavnom sjedim pa ne vjerujem da bi me oborilo s nogu. Oprosti, ali imam x razloga za oprez i budnost. Łongin
Uvijek možete otvoriti neku novu adresu na gmailu i koristiti je samo jednokratno.
IzbrišiMB hvala na savjetu. Łongin
IzbrišiM.B. je pročitao moju informatičku (ne)pismenost. No dobro adresa je: longin13237777@gmail.com. Pa Alexe raspali. I ostali, naravno. Łongin
IzbrišiToliko o oprezu i budnosti. Baš sam dosljedan :-) Łongin
IzbrišiBilo bi najbolje da se gornji komentar koji sadrži e-mail adresu pobriše u nekom razumnom vremenu. Alex neka dolje odgovori da je percipirao adresu, a nakon toga Toma može pobrisati post koji sadrži tu adresu.
IzbrišiOprosti, Toma, na gnjavljenju.
M.B. sad si me stvarno isprepadao. U čemu je problem? Łongin
IzbrišiNi u čemu. Tek toliko da se Ti još ugodnije osjećaš.
IzbrišiNišta, empty space. Nema nikakvih poruka. Mislim, ako me sjećanje valjano služi, kako Alex nije čest posjetitelj na ovom blogu pa za sada ne stižu nikakvi dobronamjerni savjeti. U svakom slučaju M.B. hvala na savjetu. Kraj toliko opcija na računalu nikada mi nije padalo na pamet otvoriti novu adresu. S moje strane to je revolucionarni preokret. Łongin
IzbrišiNovi kardinali bit će imenovani na konzistoriju o blagdanu Katedre sv. Petra, 22 . veljače. O datumu je službeno izvijestio sam Vatikan prije dosta vremena.
OdgovoriIzbrišiMagisterove projekcije o tome tko bi mogao postati kardinal. Svakako novi državni tajnik Parolin, potom G. L. Mueller, onda novi prefekt Kongregacije za kler Stella, potom novi tajnik Biskupske sinode Baldisseri (koji je u svojstvu tajnika Kongregacije za biskupe bio tajnik konklava u kojem je izabran papa Franjo i ovaj mu je stavio na glavu svoj kardinalski biret). Moguće i knjižničar i arhivar Jean-Louis Bruguès (Muellera i Bruguesa je imenovao Benedikt). Od metropolitanskih nadbiskupa svakako Rio, Buenos Aires, Westminster, jedan ili dva grada u Italiji (Venecija i Torino). Moguće Mechelen-Bruxelles. Osim Bergogliovog nasljednika, svi navedeni su imenovani u Benediktovo vrijeme. Prava zanimljivost bi mogli biti oni kojih na ovom popisu nema (ili npr. ako Baldisseri ne postane kardinal) ili ako npr. liberalni Nichols iz Londona postane kardinal, a Leonard iz Bruxellesa bude preskočen (inače je njegov prethodnik Daneels bio po kardinalskom stažu "najstariji" od svih kardinala koji su birali Franju, a koji mjesec potom navršio je 80).
MB
IzbrišiHvala Vam (Ti) na trudu. Meni se stvarno nije dalo spekulirati o budućim "crvenkapicama". A da Silvine prognoze nisu mi se činile zanimljivima. Možda padne kakvo iznenađenje u smislu kojeg nigdje spomenutog, neočekivanog ili "in pectore" kardinala". Łongin
Ne znam odakle Tomasevicu informacija da ce Mueller postati kardinal? Bio je on prefekt i na proslom konzistoriju pa nije dobio sesiric.
IzbrišiEvo i popisa novih kardinala:
OdgovoriIzbrišihttp://rorate-caeli.blogspot.com/2014/01/the-new-cardinals-of-holy-roman-church
Luka
OdgovoriIzbrišiOčito je bio dobro informiran ovaj put :-) Łongin
M.B.
OdgovoriIzbrišiMalo šale. Trebali bi kladionicu otvorit i davat prognoze :-)
Zaboravio sam se potpisati na komentar MB-ove prognoze tj. magistrove. Łongin
IzbrišiŠto se tiče "biglietta" s imenima budućih kardinala, oni će to postati tek održavanjem konzistorija na blagdan Petrove Katedre, iako ne moraju biti fizički prisutni i preuzeti svoj biret odnosno titularnu crkvu. Zanimljivo Klement IX (umro 1670) je imenovao kardinalima svog gotovo osamdesetgodišnjeg nasljednika Klementa X (ujedno deset godina starijeg od sebe) i još šestoricu 10 dana prije smrti. Nisu primili biret i naslovnu crkvu, ali je konzistorij održan. Kasnije je Klement X podijelio ostaloj šestorici birete i listine s imenovanjem naslovne crkve.
OdgovoriIzbrišiTrenutno je broj izbornika 107, na dan 22. veljače bit će ih 106 (onaj koji će navršiti 80 nije nitko drugi nego "prvi" među izbornicima, G. B. Re, koji prvenstvo predaje T. Bertoneu). No, kako postoje dvojica izbornika koji nisu ušli u konklav 2013. onda se broj 122 zapravo svodi na onih "korektnih" 120.
Što se tiče Lukinog komentara o Muelleru, on zbilja nije imenovan kardinalom na konzistoriju 2012/2, no na tom konzistoriju koji je iznenadio ali baš sve vatikaniste imenovana su samo šestorica dijecezanskih nadbiskupa, i to svi izvan Evrope. Ako je papa ostavio Muellera na njegovoj poziciji, bilo bi neobično da je imenovao Stellu i Baldisserija, a njega preskočio.
Imenovanja za Rio i Buenos Aires su posve očekivana. Prazna mjesta su postojala u Santiagu, Managui i Quitu. Kako je Čile ipak najznačajniji od tih, a emeritus je član famoznog Vijeća osmorice, Čileanac je svakako dobio prednost, a Managuu je Benedikt bio preskočio na račun Quita, pa je sada Managua dobila prednost.
Quebec je kao sjedište primasa "dobio" zamjenu za Ouelleta, koji je sada u Kuriji (Kanada sad ima četvoricu izbornika, ogroman broj, a novoimenovani ima samo 55 godina). Seoul je bio posve očekivan.
Ako ćemo malo po ideološkim linijama, Westminster je dobio crveni šešir, a Mechelen-Bruxelles nije. Isto tako, niti Venecija niti Torino nisu dobili, a dobio je nadbiskup Perugie, kojeg je spomenuo Magister. Nadbiskup Palerma već ima 75, vikar grada Rima Vallini će navršiti 75 za manje od godinu i pol, no dotični Valter Bassetti je od njega mlađi samo dvije godine. Vjerojatno će biti predsjednik talijanske biskupske konferencije u jednom mandatu, kad istekne mandat Sirijevom-Ratzingerovom-Bertoneovom čovjeku Bagnascu.
Za kraj sam ostavio Filipine. Dakle, Filipini imaju tri regije: veliki sjeverni otok Luzon, najnaseljeniji, na kojem je Manila, veliki južni otok Mindanao s kojeg je budući kardinal Quevedo i skup manjih otoka u sredini, Bisayas gdje se nalazi grad Cebu. Uglavnom, nadbiskup Cebua, čiji su prethodnici već dobivali grimiz, a služio je pontifikalnu TLM je preskočen. Na otoku Mindanau TLM služi samo FSSPX. Doduše, mlađi je 11 godina od Queveda, koji će ove godine navršiti 75 pa...
Kad smo kod cistercita, budući kardinal Tempesta je prvi cistercitski kardinal nakon više od 250 godina. Doduše, danas su redovnici prvoborci modernizma.
A našem nadbiskupu Eteroviću, na čije mjesto je došao dezignirani kardinal Baldisseri Papinog Zucchetta ima težak zadatak: sastaviti popis triju imena za budućeg nadbiskupa u Koelnu, takav da bude pravovjeran bar toliko koliko Meisner, a da ga kelnski Kaptol bude voljan potvrditi. Inače, Wojtyla je tada već kardinala i berlinskog nadbiskupa Meisnera praktično oktroirao modernističkom kaptolu pred četvrt stoljeća.
IzbrišiI da, tajnik bl. Ivana XXIII., Capovilla, postaje kardinal. Očito u povodu skorašnje kanonizacije. Bit će stariji od trenutno najstarijeg kardinala. Nemam vremena pogledati, ali mislim da je to najstariji ikada imenovani kardinal (mislim na dob u trenutku imenovanja).
IzbrišiRorate je upravo stavio sliku budućeg kardinala Gualtiera (Valtera) Bassetta kako slavi TLM kod Instituta Krista Kralja.
IzbrišiPo godištu (1942.), očito je u bogosloviji učio TLM.
Koristeći tražilice dobivam da je više puta (dakle ne jednom) bio prisutan na zavjetovanjima redovnika i redovnica Instituta.
Hajde, ako bi "svi papini ljudi" bili tako raspoloženi prema tradicionalnim redovima...
M.B.-ov komentar o novim "crvenkapicama" uglavnom mi se sviđa osim onog dijela, dakako zadnjega: "Doduše, danas su redovnici prvoborci modernizma." Tu se ne bih složio. Pa nisu baš svi podlegli. Nekako ne mogu spojiti npr. cistercite, trapiste, benediktince, naravno kartuzijance, franjevce svih triju grana (osobito one strožih struja), karmelićane ...neke sam namjerno preskočio, kao modernizmu sklone "grupacije" u Crkvi. Łongin
IzbrišiSud mi zbilja zvuči kao univerzalan, a trebao je biti partikularan. Dakle, mnogi od prvoboraca modernizma bili su i jesu redovnici. Ne svi prvoborci i ne svi redovnici.
IzbrišiAh, kad se sjetim kako bi nastajali redovi i već u drugoj generaciji davali naučitelje: cisterciti Bernarda, franjevci Bonaventuru i Antuna Padovanskog, dominikanci Tomu Akvinskog i Alberta Velikog, isusovci Kanizija i Bellarmina, ne računajući karmelićane i redemptoriste čiji su osnivači ujedno i naučitelji. Možda tako bude s Franjevcima Bezgrešne. Možda se među njima krije mladi redovnik koji za par stoljeća, ako bude volja Božja da ovaj svijet ostane, postane naučitelj.
M.B.
IzbrišiOvo svakako bolje zvuči. :-) Łongin
Također, jedna zanimljivost je da će kardinal iz Haitija biti biskup dijeceze les Cayes koja je sufragan nadbiskupije glavnog grada Port-au-Princea. Dakle, kardinal će imati nadređenog metropolitanskog nadbiskupa :-)
IzbrišiSlično, kardinal Lehmann imao metropolitanskog šefa Zollitscha (obojica su slavni progresivci), ali Mainz je stolica samo Bonifacija, nekad bio nadbiskupija s više nego tucetom sufragana, biskup je bio kancelar Svetog Rimskog Carstva i krunio je njemačkog kralja Otonovom krunom koja je danas u beču (posebno bi se išli u Italiju okruniti, najčešće tzv. Željeznom krunom Langobardije).