Ivan (26 godina) je žestoki tradicionalista iz Dalmacije, poznavatelj starina i tradicionalnih obreda - latinskog i staroslavenskog (kojeg preferira), voditelj pučkih pjevača i sakristan jedne crkve u primorju. Spašava i obnavlja sve šta se spasit dade, pa makar glava i čast bili u pitanju.
nedjelja, 28. ožujka 2010.
Gostujući autor - Veliki tjedan u Dalmaciji (1)
Dragi čitatelji bloga, danas pred vas stavljam tekst koji govori o običajima vezanim uz Veliki tjedan u jednom mjestu u Dalmaciji. Evo nekoliko riječi o autoru kojemu veliko hvala za trud u pisanju i pripremi:
subota, 27. ožujka 2010.
Gostujući autor - Bl. Elisabeth Hesselblad i brigitinke
Ivan je nedavno bio u Rimu i to ga je ponukalo da nam napiše nekoliko riječi o jednoj manje poznatoj blaženici, bl. Elisabeth Hesselblad, brigitinskoj sestri koja je umrla u Rimu 1954. Ostavio sam u tekstu ime sv. Brigite i njezina reda u izvornom švedskom obliku kako ga je Ivan i napisao, a dodao sam nekoliko linkova. Sve Ivanove tekstove na ovom blogu sada možete naći pod novom oznakom.
Zadnja rečenica o pjevanju brigitinki me zaintrigirala, pa sam zamolio Ivana da odmah dopiše nastavak o toj temi.
Evo i pjesama koje nam je Ivan pripremio:
Nedavno sam pročitao komentar u jednom članku gdje čitateljica spominje kako joj se čini da se premalo govori o ženama u našoj Crkvi. Mislim da je ona u pravu pa mi je palo na pamet da bih mogao iskoristiti priliku i preporučiti vam da pročitate ovaj tekst o bl. Majci Elisabeth Hesselblad, jednoj pobožnoj i jakoj ženi koja je vratila birgittinski red nazad u Švedsku poslije više od 300 godina i koja je uspjela dobiti samostan u Rimu, upravo u crkvi i kući gdje je sv. Birgitta proživjela svojih zadnjih 20 godina:
Blessed Maria Elisabeth Hesselblad
Foundress of the Order
Of the Most Holy Saviour of Saint Bridget
Ima puno jakih žena kroz katoličku povijest o kojima se može čitati, sv. Tereza Avilska, Sestra Faustina, sv. Hildegarda od Bingena itd. O njima se može naći dobrih knjiga i na hrvatskome. Međutim, mislim da ima mnogo ljudi koji nikada nisu čuli za bl. Elisabethu Hesselblad, pa bih vam preporučio da pročitate članak koji su napisale sestre birgittinke. Također mi je posebno zanimljiva njezina priča jer je ona bila rođena u protestantskoj crkvi a kasnije je konvertirala u katolicizam. Bog nije izabrao neku pobožnu ženu iz neke druge zemlje kako bi se vratio birgittinski red u Švedsku i ponovno se počeo širiti po svijetu, nego je upravo izabrao zemljakinju sv. Birgitte za takav veliki posao.
Bl. Majka Elisabeth je sahranjena u Rimu u birgitinskom samostanu na Piazza Farnese gdje je također i njihova crkva. Još uvijek je sačuvana i soba u kojoj je sv. Birgitta živjela. U ovoj sobi također su sačuvane i relikvije sv. Birgitte (tijelo sv. Birgitte i njezine kćer sv. Katarine nalazi se u gradu Vadsteni u Švedskoj).
Vratio sam se prije dva tjedna iz Rima. Moja žena nam je iznenadno organizirala tjedan dana u Rimu za moj rođendan. Bili smo smješteni u birgittinskom samostanu koji prima goste. Sestre birgittinke općenito primaju goste u svim svojim samostanima po svijetu. Ima ih također u Betlehemu, da znate ako biste slučajno koji put željeli putovati u Svetu Zemlju. Mogu vam odmah reći da nisu baš jeftini, ali možete lako spustiti cijenu za više od pola ako ih zamolite za to. Samo im nemojte reći da sam vam ja ovo rekao :):):)
Ako budete koji put putovali u Rim, svakako bih vam preporučio da obiđete birgittinski samostan koji se nalazi na Piazza Farnese. Poštanska adresa im je Via Montserrat 54, a samostan se nalazi na ulici na desnoj strani od crkve. Sestre će vam rado pokazati sobu sv. Birgitte i grob bl. Elisabeth. Najbolje je ipak da im se javite za to unaprijed na e-mail: piazzafarnese NA brigidine.org.
Piazza Farnese vam se nalazi deset minuta pješke od Vatikana.
Obišli smo još puno zanimljivih mjesta i crkava u Rimu, ali neću vam previše oko toga dosađivati jer su mnogi od vas sigurno tamo i bili ili možete naći bolje informacije o tome nego što bi ih ja mogao dati. Međutim, vjerujem da mnogi pobožni ljudi lako promaše obični birgittinski samostan kada su već u Rimu. Želio bih vam također reći da ima jedna franjevačka crkva (od Navještenja) na ulici sv. Pija X. koja se nalazi odmah prije one velike ulice koja vodi do bazilike sv. Petra (Via della Conciliazione). Tamo se svako jutro slavi stara misa u 07:00 sati. Sada ima, naravno, više crkva u Rimu gdje se slavi stara misa, ali ova nam je bila blizu budući se nalazi samo pet minuta pješke od birgittinskog samostana. I kod birgittinki se slavi sv. misa svako jutro na kojima možete slušati kako lijepo pjevaju. Morat ću neki drugi put napisati članak o njihovom pjevanjem jer one između ostalog pjevaju pjesme koje je napisala sv. Birgitta i koje se samo kod njih može čuti.
Pozdrav
Ivan
P.S.
Približava se Uskrs. Ja svake godine običavam za devetnicu moliti krunicu od Božanskog Milosrđa koja se moli od Velikog petka do sljedeće subote prije Malog Uskrsa. Isus je također želio da se nakon devetnice ispovjedi i pričesti. Hoćete i vi sa mnom ove godine moliti devetnicu? (devetnica i krunica)
Zadnja rečenica o pjevanju brigitinki me zaintrigirala, pa sam zamolio Ivana da odmah dopiše nastavak o toj temi.
Sveta Birgitta je željela da sestre imaju svoje vlastite bogoslužne pjesme pa je sama puno tekstove napisala uz koje je kasnije jedan glazbenik u Vadsteni iskomponirao pjesme. Čuje se u pjesmama da ima sličnost sa liturgijskom glazbom koja se pjevala po europskim samostanima u ono vrijeme, ali se također čuje da ima i skandinavskih ukrasa. Snimio sam vam dvije predivne pjesme sv. Birgitte i dodao tekst. Nadam se da će vam se svidjeti njihovo pjevanje.
Nadam se također da ćete jedne godine uspjeti organizirati hodočašće iz Hrvatske za Vadstenu kad se bude slavila stara misa. Mislim da ova ideja nije nerealna jer već imamo više svećenika u Švedskoj koji redovito slave tridentsku misu, a najkasnije iduće godine će se preseliti u Švedsku dva svećenika iz instituta Christ the King. Oni će, naravno, gledati da se ponekad slavi stara misa na hodočasničkim mjestima poput Vadstene.
Naši Hrvati inače svake godine imaju veliko hodočašće u Vadstenu u petom mjesecu. Uvijek dolaze svećenici i biskupi iz Hrvatske, pa se tada i slavi sveta misa na hrvatskom u velikoj crkvi gdje su sv. Birgitta i njezina kćer sv. Katarina sahranjene. Nadam se da ćete imati razumjevanje što vam se moram pohvaliti da sam prošle godine u petom mjesecu pjevao jednu cijelu staru misu stojeći samo par metara od groba sv Birgitte [naravno da hoćemo :-), opaska Toma] Usput sam za pričest pjevao pjesmu Summe Trinitati koju možete poslušati ispod. Par sata ranije je kardinal Bozanić slavio misu na hrvatskom. Pokušao sam preko drugih svećenika gledati kako bi se moglo nagovoriti kardinala Bozanića da i on bude na staroj misi, ali nažalost mi nije uspjelo, barem ne ovaj put...
Evo i pjesama koje nam je Ivan pripremio:
Rogatus Deus rumpere
Rogatus Deus rumpere caelos et huc descendere,
venit nobis in Virgine, nos volens salvos facere.
Sputa, flagella, lancea, mine, probra, crux, verbera,
clavi, spine, mors, vulnera, fel, vincla carnis tubera.
Haec sunt, que Virgo viderat, suo parari Filio,
qui liberare venerat a gravi nos exilio.
Patibulo suspenditur, latronibus coniungitur,
a cunctis fere spernitur, sic desolatus moritur.
O quam predigni rivuli in cruce Christi sanguinis,
et quos fuderunt oculi, sub cruce Maris virginis.
Sic corda nostra penetret, o Ihesu, tua passio,
ut semper nos inhabitet tua vera dilectio.
Maria, mater gracie, mater misericordiae,
tu nos ab hosteprotege, et hora mortis suscipe.
Gloria Tibi, Domine, qui natus es de Virgine,
cum Patre et Sancto Spiritu, in sempiterna saecula. Amen.
God had been requested to break the heavens and come down,
and he came to us in a Virgin´s womb, wishing to save us.
Spitting, whips, lance, threats, desecration, cross, lashes,
nails, briars, death, wounds, gall, chains, boils.
These the Virgin saw being prepared for her Son,
who had come to free us from our harsh exile.
He is raised on the cross, joined with thieves,
despised by almost all, and He dies forsaken.
O how precious are the streams of blood at the cross of Christ,
and the streams shed by the eyes of the Virgin Mother at the cross.
May thy suffering, o Jesus, penetrate so deep into our hearts
that thy true love shall always dwell within us.
Mary, mother of mercy, mother of compassion, protect us
from the enemy and at the hour of our death receive us.
Glory to Thee, o Lord, who art born of a Virgin, with the
Father and the Holy Spirit, for ever and ever. Amen.
Summe Trinitati
Summe Trinitati, simplici Deo una divinitas, equalis gloria,
coeterna majestas, Patri Prolique Sanctoque Flamini.
Qui totum subdit suuis orbem legibus.
Prestet nobis gratiam Trinus Deus et Unus, qui ab eterno,
o Maia summe placuisti.
Qui totum...
To the highest Trinity, the indivisible God, one deity, equal
honour, eternal majesty, to the Father and the Son and the
Holy Spirit, who subjects the whole world to his laws.
May the God three and one have mercy upon us, the God
whom since eternity thou hast much pleased, o Mary.
Who subjects...
ponedjeljak, 22. ožujka 2010.
Bilo jednom...
Kroz čitavu osnovnu školu išao sam na vjeronauk, najprije u župi, a onda i u školi. Ne sjećam se da sam ikad nešto na vjeronauku i naučio. Zato mi je bilo vrlo zanimljivo pročitati iz časopisa Napredak dva članka pod naslovom Izabrane katekeze o glavnih istinah vjere naše (Napredak, 5, 1(1859) i Napredak, 9, 1(1860)). Evo kako nepoznati autor započinje svoj tekst:
Prije nego li počne učitelj govoriti djeci o važnih istinah vjere kršćanske, koje su temelj vjerozakonskog obučavanja, jedino siguran pravac ćudorednoga, nabožnoga življenja i jamčevina duševnoga spasenja, ima postupno obučavati, t. j. nevalja odmah zboriti o Bogu, o spasitelju, o zapoviedih, o poslednjih i. t. d. nego kao u svakoj stvari početak u sebi tražiti, o sebi govoriti. Što hasni djetetu kazivati koje šta drugotna o vjeri i. t. d. dok nesaznade, što je samo, iz česa sastoji, odkuda je i zašto je na svietu? Glavna su dakle prije svega pitanja; što je čovjek? iz česa sastoji? zašto je na svietu ili koja mu je svrha? odkuda mu postanak? i ovim slična pitanja. Tako treba najprije početi: takovim načinom će diete spoznav svoju vriednost spremnijom voljom i nedužnom znatiželjom slušati poviedanja o Bogu, o njegovoj dobroti i ljubavi, riečju o njegovih savršenostih.Pročitajte cijele članke: prvi dio – O Bogu i njegovih svojstvih, drugi dio – Bog je vječan.
***
Evo dviju zanimljivih arhivskih snimki. Prva je proslava svetog Ive u Podmilačju iz 1969. godine sa brojnim detaljima vrijednim pažnje (poput prijelazne litugije koja je zadržala stari oblik ali je na narodnom jeziku).
Druga je kratka reportaža o gradu Vilniusu (Litva) iz 1936. g. s naracijom na njemačkom jeziku. Posebno bih vam skrenuo pozornost na zadnjih nekoliko minuta, počevši otprilike od 8 minuta i 30 sekundi. Tamo je prikazana pobožnost ljudi koji s ulice prate svetu misu koja je bila služena na starim gradskim vratima (Aušros Vartai/Ostra Brama) gdje je smještena vrlo čašćena ikona Bogorodice. Tako je bilo sve do drugog svjetskog rata, a usporedbu s današnjim stanjem možete vidjeti na kratkom popratnom videu snimljenom sedamdeset godina kasnije.
petak, 19. ožujka 2010.
Strahu zlih duhova, moli za nas!
Neka se drugi u životnim sumnjama i borbama obraćaju kamo im drago. Mi ćemo slijediti glas svete Crkve, od Boga postavljene učiteljice života, koja nas upućuje na sv. Josipa u borbi s vlašću tmine, u borbi sa sotonom koji ide za propašću naše duše. Strahu zlih duhova, sv. Josipe, moli za nas! Moli za nas, da nikada ne nasjednemo prišaptavanjima đavolskim protiv svete vjere katoličke! Moli za nas, da nikada ne nasjednemo prišaptavanjima đavolskim protiv ufanja u Božje milosrđe! Moli za nas, da nikada ne nasjednemo prišaptavanjima đavolskim i ne prestanemo ljubiti Boga, naše najveće dobro.! Pomozi nam da prijeđemo sretno preko svih đavolskih prijevara, da uzmognemo jednom s tobom zajedno slaviti Boga u nebu zauvijek!
(Blaženi Alojzije Stepinac, Propovjedi prema Litanijama sv. Josipa)
nedjelja, 14. ožujka 2010.
Gostujući autor - Hrvat iz Brazila
Nema potrebe da vam predstavljam autora teksta koji slijedi, on će to sam učiniti. Malo sam pomogao Vladimiru u prilagodbi teksta na hrvatski tako da za eventualne neskladnosti u tekstu možete okriviti mene. U nekim stvarima se ne bih izrazio poput njega, ali ovo je njegov tekst i nadam se da vjerno prenosi sve što je želio. Vjerujem da će vam biti zanimljiv kao što je i meni i očekujem da ćemo i u budućnosti surađivati.
***
Moj djed, Franjo Dujmović, napustio je hrvatsku zemlju 1944. g. s mojom bakom Marijom Dujmović. Pobjegavši od komunističke prijetnje, ostavio je rodbinu i imanje (poput mnogih ljudi u to vrijeme) te također posao u Hrvatskom novinarskom društvu. Nakon mnogih “lukavština” pomoću kojih su prošli komunističku kontrolu u Europi, namjeravajući da dođu do Argentine (kamo su mnogi Hrvati išli), on i moja baka stigli su u Rio de Janeiro 1945. g., a kasnije su otišli u Sao Paulo, točnije Sao Bernardo do Campo gdje su bili neki Hrvati koje su poznavali. U tom su gradu rođene moja mama i teta. Moja majka posjetila je Hrvatsku 1984. g. kako bi upoznala zemlju svojih roditelja. Ondje je, to jest u Banja Luci, upoznala moga oca. Ondje su se vjenčali i došli živjeti u Brazil. Moj otac ostavio je devetero braće i sestara za sobom… i tada započinje moja povijest.
Zovem se Vladimir Antonio Sesar, imam 22 godine i imam sestru Ivanu kojoj je 25. Naravno, odrastajući na pravom hrvatskom obiteljskom ustroju, ja i ne mogu biti ništa drugo doli katolik. Još sam kao djete išao na poduke za prvu pričest, i ne sluteći koliko su različita katolička poučavanja u Europi i Južnoj Americi. Znale su se događati neke stvari koje nisam razumio: Zašto moj otac nije htio pljeskati u crkvi poput svih ostalih? Zašto je moj otac kritizirao brojne ljude iz brazilskog klera? Nisam razumio, ali to me i nije zanimalo.
Dugo je trebalo da se malo više zainteresiram za katoličke stvari. Poput većine ljudi, u crkvu sam išao samo na Uskrs, Božić i možda kada bi netko umro. Moj je otac uvijek bio razočaran Crkvom ovdje, govorio je da je u Hercegovini, gdje je rođen, sve bilo u tim stvarima drugačije. A ja još nisam razumio…
Jednoga dana pozvan sam na “katolički” događaj koji je promicala karizmatska skupina. Bilo je fantastično! Prekretnica u mome obraćenju! Tako sam barem mislio… Nije trebalo proći puno vremena da uočim neke nedosljednosti, mnoge proturječne stvari koje su činili ljudi iz ove skupine, zapravo, iz svih karizmatskih skupina. Počeo sam se u to vrijeme baviti stanjem religije u Brazilu i došao sam do zaključka koji je bio očit: Tvrdnja da je “Brazil najveća katolička nacija na svijetu” je velika laž! Na misu ide vrlo malio udio ljudi, a protestantizam niče posvuda… crkve se otvaraju u kućnim garažama. A brazilski su biskupi na to gledali kao da je to normalno. Moj se otac uvijek jako ljutio na njih… i ja sam počeo shvaćati zašto. Teologija oslobođenja je imala jako uporište u Brazilu i većina biskupa bili su zatrovani komunizmom. Taj je “katolički” kler ovdje u Brazilu bio odgovoran za izbor našeg sadašnjeg predsjednika koji podupire pobačaj i druge strašne grijehe. Brazilska biskupska konferencija (CNBB) također je podupirala upadanje i zauzimanje privatnih posjeda!!! Što sam mogao očekivati od takve “katoličke” Crkve u Brazilu?
Takvo se stanje moglo vidjeti u Brazilu: biskupi i svećenici su skoro svi bili uronjeni u komunistički mentalitet. Ostatak je, gotovo u potpunosti, uključen u karizmatizam. I to su putovi koje je katolički narod slijedio, a većina se bavila i drugim religijama. Sasvim je normalno u Brazilu biti katolik i kardecist (spiritist) ili se baviti nekom od brojnih religija poteklih iz Afrike. A izvan crkve, protestantizam se poput čudovišta, kako rekoh, širio po čitavoj državi.
Ali, kako nisam bio svjestan svega toga, činilo mi se da je karizmatski smjer najbolji! U njemu sam mogao vidjeti istinsku katoličku obnovu Duha Svetoga u tako teškim vremenima za Crkvu! RCC, tj. “Katolička karizmatska obnova” bila je rješenje za sve probleme Crkve! Zato sam počeo svaki tjedan ići na sastanke jedne karizmatske grupe mladih. Mislio sam da tako pomažem Crkvi. Bog u svojoj beskrajnoj milosti uvijek nas prati i koristi sve događaje za nas, čak i one loše. Nakon nekog vremena u toj grupi, postao sam njezin “koordinator”. Kako se sve to događalo, počeo sam puno proučavati katoličku apologetiku. Nisam mogao prihvatiti neke od stvari koje sam često viđao u toj grupi koja se nazivala “katoličkom”. Morao sam naći neke temelje za usporedbu, da vidim je li sve to stvarno ili nije… Ne znam da li vi, braćo moja u Hrvatskoj, znate kako je čudno i ludo karizmatsko okruženje, da li ste već čuli za “počinak u Duhu” (ljudi kao da su obuzeti Duhom Svetim padaju na tlo), “molitve u jezicima” (ljudi počinju nerazumljivo blebetati, kao na kuli babilonskoj, a to zovu darom!!!), sve stvari potpuno suprotne katoličkoj pobožnosti, naučavanju, evanđelju… kao da bi Duh Sveti djelovao na principu “dostave”… samo zatražite i darovi će vam biti ostavljeni pred vratima!
U ovoj sam fazi čitao mnogo o katoličkom nauku kako bih mogao oboriti sve protestantske i karizmatske argumente. Zahvaljujući svojim korijenima imao sam mnogo argumenata u svojoj krvi da odbijem teologiju oslobođenja, znajući od svog oca kakvo je trpljenje komunizam uzrokovao u Hrvatskoj i imajući, naravno, uzor u poštovanom i čašćenom kardinalu Stepincu. Zato mi barem komunistički biskupi nisu bili uzrok smutnje.
Čak i s katoličkim sakramentima, karizmatski se ljudi ponašaju baš kao protestanti. Oni i misle i djeluju poput njih (usput, broj katolika koji su bili karizmatici, a prešli su na protestantizam, je ogroman). Ali što mi je onda činiti? Nakon što sam proučavao apologetiku usmjerenu protiv karizmatskih ideja, u čemu su mi pomogle mnoge stranice na internetu, a posebno jedna koja se zove Monfort.org.br , imao sam sve argumente da pobijem neispravne ideje, ali još uvijek sam bio koordinator one karizmatske grupe. Započeo sam s malim promjenama, uz velike posljedice. Htio sam da molimo krunicu prije svakog našeg sastanka… zbog toga su mladi otišli… oni su željeli glazbu, pljeskanje, šale… ne krunicu… i, naravno, ja sam preuzeo odgovornost za ovo “čišćenje”… i onda sam javno izbačen iz zajednice, bez prethodnih upozorenja.
Bogu hvala!!! Nakon toga, počeo sam ići u tradicionalnu grupu u Sao Paulu, istu onu koja ima stranicu s koje sam proučavao mnoge tekstove, Monfortska kulturna udruga. Ova je udruga (sastavljena samo od laika) podupirala ustanovljenje Instituta dobrog Pastira (IBP), ovdje u Sao Paulu. Nažalost, pater Perrel je kasnije optužio ljude iz Monforta da žele kontrolirati institut u Sao Paulu kako bi pokorili insitut odatle. IBP je zatvorio svoja vrata ovdje u Brazilu i to je bilo veoma žalosno i katastrofa… Nakon te epizode, napustio sam ovu grupu, zajedno s drugim ljudima, a i paterom Renatom Leiteom koji je bio superior IBP-a u Brazilu. Hvala Bogu, imamo oko pet mjesta u Sao Paulu s nedjeljnim tridentskim misama. Imao sam kamo ići.
Sada bih trebao reći malo više o Hrvatima ovdje u Sao Paulu i njihovu odnosu s katoličkom vjerom. Vrlo važna činjenica koju bi trebalo zabilježiti je da je pater Renato kojeg sam već spomenuo uvijek puno pomagao hrvatskoj zajednici ovdje u Sao Paulu. Došao je u Hrvatski Dom kako bi ga blagoslovio povodom pedesete godišnjice utemeljenja (slike). Čak je jednom mjesečno služio tridentsku misu kroz skoro čitavu godinu (2008. g.). Ali, nažalost, naši Hrvati ovdje u Sao Paulu nisu jako zainteresirani za svoju kulturu i religiju. Na tim misama skoro da i nismo mogli vidjeti ikojeg Hrvata osim mene, moga oca i moje kume Elze Pavičić. Mnogi ljudi samo imaju “ic” u prezimenu… a slabo poznaju hrvatsku kulturu, jezik i religiju…
Nakon te godine dana što su se služile mise u Croatia Sacra Paulistana, tajnica kluba koja ima određenu upraviteljsku moć rekla je da klub nema nikakve “religiozne ciljeve” i da ga ne bismo trebali koristiti za mise… da se molimo samo za “važne događaje”… Tužnog sam se srca pitao “Zašto onda riječ ‘sacra’ u imenu kluba?” koji također nosi ime Dom Kardinal Stepinac. Nakon toga više nismo imali tridentskih misa u našem Hrvatskom Domu. Tako da sam to ostavio u Božjim rukama.
I danas, naravno, nastavljam ići na tridentsku misu svake nedjelje i ostalim danima u tjednu kada nisam zauzet svojim obavezama na postdiplomskoj nastavi iz informatičkih sustava, te kad god dobijem slobodan dan u njemačkoj tvrtki za koju radim.
Nakon mnogih stvari kroz koje sam prošao, siguran sam da će biti još mnogo više toga i u današnje vrijeme se molim Bogu posebno da se vrati tridentska misa u moj hrvatski dom. Ali sada ne više u onaj Dom u Sao Paulu, nego u prvobitnu hrvatsku zemlju. I također, ako Bog hoće, da mi dopusti da se vratim onamo gdje su moji korijeni, da slušam tridentsku misu poput svojih predaka, sve do kraja.
Blaženi kardinale Stepinac, moli za nas!
Zovem se Vladimir Antonio Sesar, imam 22 godine i imam sestru Ivanu kojoj je 25. Naravno, odrastajući na pravom hrvatskom obiteljskom ustroju, ja i ne mogu biti ništa drugo doli katolik. Još sam kao djete išao na poduke za prvu pričest, i ne sluteći koliko su različita katolička poučavanja u Europi i Južnoj Americi. Znale su se događati neke stvari koje nisam razumio: Zašto moj otac nije htio pljeskati u crkvi poput svih ostalih? Zašto je moj otac kritizirao brojne ljude iz brazilskog klera? Nisam razumio, ali to me i nije zanimalo.
Dugo je trebalo da se malo više zainteresiram za katoličke stvari. Poput većine ljudi, u crkvu sam išao samo na Uskrs, Božić i možda kada bi netko umro. Moj je otac uvijek bio razočaran Crkvom ovdje, govorio je da je u Hercegovini, gdje je rođen, sve bilo u tim stvarima drugačije. A ja još nisam razumio…
Jednoga dana pozvan sam na “katolički” događaj koji je promicala karizmatska skupina. Bilo je fantastično! Prekretnica u mome obraćenju! Tako sam barem mislio… Nije trebalo proći puno vremena da uočim neke nedosljednosti, mnoge proturječne stvari koje su činili ljudi iz ove skupine, zapravo, iz svih karizmatskih skupina. Počeo sam se u to vrijeme baviti stanjem religije u Brazilu i došao sam do zaključka koji je bio očit: Tvrdnja da je “Brazil najveća katolička nacija na svijetu” je velika laž! Na misu ide vrlo malio udio ljudi, a protestantizam niče posvuda… crkve se otvaraju u kućnim garažama. A brazilski su biskupi na to gledali kao da je to normalno. Moj se otac uvijek jako ljutio na njih… i ja sam počeo shvaćati zašto. Teologija oslobođenja je imala jako uporište u Brazilu i većina biskupa bili su zatrovani komunizmom. Taj je “katolički” kler ovdje u Brazilu bio odgovoran za izbor našeg sadašnjeg predsjednika koji podupire pobačaj i druge strašne grijehe. Brazilska biskupska konferencija (CNBB) također je podupirala upadanje i zauzimanje privatnih posjeda!!! Što sam mogao očekivati od takve “katoličke” Crkve u Brazilu?
Takvo se stanje moglo vidjeti u Brazilu: biskupi i svećenici su skoro svi bili uronjeni u komunistički mentalitet. Ostatak je, gotovo u potpunosti, uključen u karizmatizam. I to su putovi koje je katolički narod slijedio, a većina se bavila i drugim religijama. Sasvim je normalno u Brazilu biti katolik i kardecist (spiritist) ili se baviti nekom od brojnih religija poteklih iz Afrike. A izvan crkve, protestantizam se poput čudovišta, kako rekoh, širio po čitavoj državi.
Ali, kako nisam bio svjestan svega toga, činilo mi se da je karizmatski smjer najbolji! U njemu sam mogao vidjeti istinsku katoličku obnovu Duha Svetoga u tako teškim vremenima za Crkvu! RCC, tj. “Katolička karizmatska obnova” bila je rješenje za sve probleme Crkve! Zato sam počeo svaki tjedan ići na sastanke jedne karizmatske grupe mladih. Mislio sam da tako pomažem Crkvi. Bog u svojoj beskrajnoj milosti uvijek nas prati i koristi sve događaje za nas, čak i one loše. Nakon nekog vremena u toj grupi, postao sam njezin “koordinator”. Kako se sve to događalo, počeo sam puno proučavati katoličku apologetiku. Nisam mogao prihvatiti neke od stvari koje sam često viđao u toj grupi koja se nazivala “katoličkom”. Morao sam naći neke temelje za usporedbu, da vidim je li sve to stvarno ili nije… Ne znam da li vi, braćo moja u Hrvatskoj, znate kako je čudno i ludo karizmatsko okruženje, da li ste već čuli za “počinak u Duhu” (ljudi kao da su obuzeti Duhom Svetim padaju na tlo), “molitve u jezicima” (ljudi počinju nerazumljivo blebetati, kao na kuli babilonskoj, a to zovu darom!!!), sve stvari potpuno suprotne katoličkoj pobožnosti, naučavanju, evanđelju… kao da bi Duh Sveti djelovao na principu “dostave”… samo zatražite i darovi će vam biti ostavljeni pred vratima!
U ovoj sam fazi čitao mnogo o katoličkom nauku kako bih mogao oboriti sve protestantske i karizmatske argumente. Zahvaljujući svojim korijenima imao sam mnogo argumenata u svojoj krvi da odbijem teologiju oslobođenja, znajući od svog oca kakvo je trpljenje komunizam uzrokovao u Hrvatskoj i imajući, naravno, uzor u poštovanom i čašćenom kardinalu Stepincu. Zato mi barem komunistički biskupi nisu bili uzrok smutnje.
Čak i s katoličkim sakramentima, karizmatski se ljudi ponašaju baš kao protestanti. Oni i misle i djeluju poput njih (usput, broj katolika koji su bili karizmatici, a prešli su na protestantizam, je ogroman). Ali što mi je onda činiti? Nakon što sam proučavao apologetiku usmjerenu protiv karizmatskih ideja, u čemu su mi pomogle mnoge stranice na internetu, a posebno jedna koja se zove Monfort.org.br , imao sam sve argumente da pobijem neispravne ideje, ali još uvijek sam bio koordinator one karizmatske grupe. Započeo sam s malim promjenama, uz velike posljedice. Htio sam da molimo krunicu prije svakog našeg sastanka… zbog toga su mladi otišli… oni su željeli glazbu, pljeskanje, šale… ne krunicu… i, naravno, ja sam preuzeo odgovornost za ovo “čišćenje”… i onda sam javno izbačen iz zajednice, bez prethodnih upozorenja.
Bogu hvala!!! Nakon toga, počeo sam ići u tradicionalnu grupu u Sao Paulu, istu onu koja ima stranicu s koje sam proučavao mnoge tekstove, Monfortska kulturna udruga. Ova je udruga (sastavljena samo od laika) podupirala ustanovljenje Instituta dobrog Pastira (IBP), ovdje u Sao Paulu. Nažalost, pater Perrel je kasnije optužio ljude iz Monforta da žele kontrolirati institut u Sao Paulu kako bi pokorili insitut odatle. IBP je zatvorio svoja vrata ovdje u Brazilu i to je bilo veoma žalosno i katastrofa… Nakon te epizode, napustio sam ovu grupu, zajedno s drugim ljudima, a i paterom Renatom Leiteom koji je bio superior IBP-a u Brazilu. Hvala Bogu, imamo oko pet mjesta u Sao Paulu s nedjeljnim tridentskim misama. Imao sam kamo ići.
Sada bih trebao reći malo više o Hrvatima ovdje u Sao Paulu i njihovu odnosu s katoličkom vjerom. Vrlo važna činjenica koju bi trebalo zabilježiti je da je pater Renato kojeg sam već spomenuo uvijek puno pomagao hrvatskoj zajednici ovdje u Sao Paulu. Došao je u Hrvatski Dom kako bi ga blagoslovio povodom pedesete godišnjice utemeljenja (slike). Čak je jednom mjesečno služio tridentsku misu kroz skoro čitavu godinu (2008. g.). Ali, nažalost, naši Hrvati ovdje u Sao Paulu nisu jako zainteresirani za svoju kulturu i religiju. Na tim misama skoro da i nismo mogli vidjeti ikojeg Hrvata osim mene, moga oca i moje kume Elze Pavičić. Mnogi ljudi samo imaju “ic” u prezimenu… a slabo poznaju hrvatsku kulturu, jezik i religiju…
Nakon te godine dana što su se služile mise u Croatia Sacra Paulistana, tajnica kluba koja ima određenu upraviteljsku moć rekla je da klub nema nikakve “religiozne ciljeve” i da ga ne bismo trebali koristiti za mise… da se molimo samo za “važne događaje”… Tužnog sam se srca pitao “Zašto onda riječ ‘sacra’ u imenu kluba?” koji također nosi ime Dom Kardinal Stepinac. Nakon toga više nismo imali tridentskih misa u našem Hrvatskom Domu. Tako da sam to ostavio u Božjim rukama.
I danas, naravno, nastavljam ići na tridentsku misu svake nedjelje i ostalim danima u tjednu kada nisam zauzet svojim obavezama na postdiplomskoj nastavi iz informatičkih sustava, te kad god dobijem slobodan dan u njemačkoj tvrtki za koju radim.
Nakon mnogih stvari kroz koje sam prošao, siguran sam da će biti još mnogo više toga i u današnje vrijeme se molim Bogu posebno da se vrati tridentska misa u moj hrvatski dom. Ali sada ne više u onaj Dom u Sao Paulu, nego u prvobitnu hrvatsku zemlju. I također, ako Bog hoće, da mi dopusti da se vratim onamo gdje su moji korijeni, da slušam tridentsku misu poput svojih predaka, sve do kraja.
Blaženi kardinale Stepinac, moli za nas!
nedjelja, 7. ožujka 2010.
Aktualno, važno i zanimljivo
Na stranici katolik.hr, o kojoj sam prije nekoliko mjeseci pisao, započela je istoimena udruga jedan, slobodno mogu reći, kapitalan projekt. Ostavljam članici ove udruge da vam svojim riječima objasni o čemu se radi:
Prije godinu dana do mene je došla knjiga Radio Replies, kompilacija širokog spektra apologetskih odgovora. Tekst je oblikovan u sitnom fontu slova, s vrlo malim proredom na nekoliko stotina strana. Putujući vlakom doma, nasumice sam otvarala stranice i tako birala što pročitati. Uslijedilo je veliko oduševljene jer sam na jednom mjestu mogla pronaći odgovore na mnoga pitanja.Za sada je objavljen jedan dio materije iz prvog sveska Krugovalnih odgovora (Radio Replies). Kako kažu i na samoj stranici katolik.hr:
Autori knjige, svećenici Leslie Rumbly i Charles M. Carty, su preko radio emisije 40-tih godina 20. stoljeća odgovarali na pitanja slušatelja koji su se često javljali u namjeri da ospore istinost i autentičnost nauka Katoličke Crkve, no Rumbly i Carty na svako pitanje pružaju jednostavan i jasan odgovor. Oni odgovaraju, obrazlažu, objašnjavaju na način koji je svakome blizak i razumljiv, koristeći pritom jednostavne slike iz svakodnevnog života. Zašto ima smisla vjerovati? Tko je stvorio Boga? Tko je napisao Bibliju? Da li su Adam i Eva stvarno postojali? Gdje se nalazi raj? Zašto je grijeh opasan?… samo su neka od preko tisuću pitanja i odgovora objavljenih u knjizi Krugovalni odgovori, inačica naziva knjige na hrvatskom jeziku.
Nadamo se da će i hrvatsko izdanje ove knjige biti sredstvo evangelizacije u današnjem vremenu u kojem se promiču ideje protivne kršćanskom duhu zbog čega i mnogi vjernici katolici gube orijentaciju te pod sveprisutnim utjecajem liberalnog društva skreću s pravog puta.
Pa ipak, radi se o dobrim ljudima koji žele činiti dobro, ali za to nemaju jasan svjetonazor. Svoju djecu odgajaju bez vjere, ali su ipak razočarani njihovim kompromitirajućim moralom. Uvrijedili bi se da im kažete da nisu kršćani, a ipak ne vjeruju da je Krist Bog. Ova knjiga je namjenjena upravo onima koji pogrešno vjeruju o Crkvi. Ne zato da bismo dokazali kako su oni ,,u krivu“; niti da bi se vidjelo kako smo mi „u pravu“; nego da se predstavi istina, kako bi milošću Božjom istina pobijedila. Kad čovjek gladuje, nitko ga ne treba uputiti da izbjegava otrov; niti da jede kruh jer sadrži vitamine. Treba mu samo posvijestiti da gladuje, i da je kruh pri ruci, a prirodni zakoni će učiniti ostalo. Ova knjiga „Krugovalnih odgovora“ sa 1588 pitanja i odgovora ima sličan zadatak. Njezin prvotni zadatak nije poniziti netočnosti, niti uzvisiti Katoličku crkvu kao intelektualno nadmoćnu i samopravednu, nego predstaviti istinu na pristojan i jasan način, kako bi milošću Božjom duše pristigle sretnom prihvaćanju Krista.
(nadbiskup Fulton J. Sheen)
Projekt je otvoren za Vašu pomoć u prevođenju, koja može biti od velike važnosti za njegovu što skoriju realizaciju. Ukoliko posjedujete kompetencije i voljni ste aktivno se uključiti, možete se obratiti na kontakt adresu Udruge.Svesrdno vam preporučujem ovaj projekt! Pomozite kako možete: u prevođenju, u lekturi i korekturi, u molitvenoj potpori, u čitanju i širenju ovih odgovora među ljudima oko vas. Apostolsko djelovanje među bližnjima je jedan od zahtjeva koji se postavlja pred svakog katolika. Evo jednog konkretnog načina na koji možete djelovati u tom smjeru. Uostalom, pročitajte predgovor nadbiskupa Fultona Sheena; njegove riječi su, kao i obično, nenadmašne.
***
Ne zaboravite Haiti. Evo jedne hrvatske televizijske emisije stare mjesec dana (odaberite Paralele od 31.1.2010.) i jednog članka (čitav tekst) na engleskom koji prati vlč. Ricka Frechettea koji djeluje na Haitiju već više od dvadeset godina. Vrlo potresna reportaža.
Pomozite im: Hrvatski Caritas, Hrvatski Crveni križ.
Detaljno tumačenje različitih dijelova ovog obreda možete čitati na stranicama New Liturgical Movementa (prvi, drugi dio), a svakako bih vam preporučio da pogledate (koliko stignete) snimku ovog veličanstvenog i rijetkog događaja. Uz snimku možete čuti i objašnjenja kompetentnih komentatora koji s različitih strana osvjetljuju što se u pojedinom trenutku događa.
Pomozite im: Hrvatski Caritas, Hrvatski Crveni križ.
***
Prenosim s IKA-e uz dodatak linkova na vezane sadržaje:
Pohod relikvije sv. Margarete Marije Alacoque redovničkoj zajednici dehonijanaca, svećenika Srca Isusova, te župi Blažene Djevice Marije Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u zagrebačkoj Trnovčici, u povodu 320. obljetnice njezine smrti i 90. obljetnice proglašenja svetom, održat će se od 11. do 14. ožujka. Dehonijanci, svećenici Presvetog Srca Isusova, svjesni posebnog zadatka širenja pobožnosti Srcu Isusovu odlučili su pokrenuti dušobrižničku akciju Pohoda relikvije sv. Margarete Marije Alacoque svugdje gdje djeluju. Relikviju svete Margarete Marije primili su na dar svećenici Poljske provincije 2008. godine od kustosa svetišta u Paray le Monialu, gdje je 17. listopada 1690. svetica umrla. Time je započeo hod relikvije po redovničkim kućama i župama, prvo po Poljskoj, a sada i po Europi. Želja dehonijanaca je podsjetiti na Veliku objavu ljubavi koju je naviještala sv. Margareta Marija Alacoque. Presveto Srce Isusovo poslužilo se glasom skromne redovnice družbe Pohođenja, Margarete Marije, kako bi "probudilo" svijet – jer Ljubav nije bila ljubljena! U objavama koje je primala od 1673. do 1675. Isus joj je, pokazavši svoje Srce, povjerio: "Evo Srca koje je toliko ljubilo ljude, da se potpuno predalo i podnijelo patnje i muke u znak svjedočanstva svoje velike ljubavi. Od mnogih, na žalost, ne primam nikakve nagrade, dapače samo nezahvalnost, ravnodušnost, nepoštivanje, svetogrđe i prijezir prema meni u svetoj Euharistiji. No, najviše me boli što tako sa mnom postupaju i ona srca koja su Mi posvećena". Od svete Margarete Isus traži uvođenje svetkovine Presvetog Srca Isusova kada svi vjernici trebaju pristupati Stolu Gospodnjem u znak zadovoljštine za sve uvrede njegovom Srcu. Obećava izliti obilje milosti na sve one koji će mu na taj način iskazivati čast. Isus, također, traži obavljanje devetnice prvih petaka – devetnice spasa – i daje svojih 12 obećanja, između ostalog, milost konačne pokore svima koji se budu pričestili kroz devet prvih petaka uzastopce. "Neće umrijeti u mojoj nemilosti, niti bez svetih sakramenata. Moje Srce bit će im sigurno utočište u tom posljednjem času". U sklopu pohoda, u petak 12. ožujka u 20 sati, Hrvatska dehonijanska mladež, zajednica mladih posvećena Srcu Isusovu, bit će domaćin Susreta mladih grada Zagreba koji obuhvaća svečanu misu, posvetu mladih Srcu Isusovu i štovanje relikvije sv. Margarete. Također, u okviru jubileja klauzurnih sestara Pohoda Marijina o 400. godini njihova osnutka u kapeli Corpus Domini na zagrebačkoj Trešnjevci dolaze relikvije sv. Margarete Marije Alacoque. One će biti izložene na čašćenje 14. ožujka navečer i 15. ožujka dopodne. Boravak relikvija svetice završava se misom u 11 sati u ponedjeljak 15. ožujka.
***
Nedavno je na televiziji bio prikazan film Sjaji Marija Zvijezda o trapističkom samostanu pored Banja Luke. Film na žalost nisam pogledao (možda se netko sjeti staviti ga na internet!), ali na internetu se može pročitati izvrstan feljton o povijesti samostana i njegovom utemeljitelju Franzu Pfanneru: ovdje ili ovdje (ili ovdje ako se popravi).
U Muzeju Mimara u Zagrebu možete do 11. travnja pogledati izložbu "140. obljetnica trapističke opatije Marije Zvijezde u Banjoj Luci".
Prošli tjedan posvećena je u Dentonu (Nebraska u SAD-u) kapela Gospe Guadalupske vezana uz bogosloviju Svećeničkog bratstva svetog Petra (FSSP). S obzirom na karizmu ove družbe, ova je posveta dakako bila prema tradicionalnom obredu.U Muzeju Mimara u Zagrebu možete do 11. travnja pogledati izložbu "140. obljetnica trapističke opatije Marije Zvijezde u Banjoj Luci".
Na izložbi se može vidjeti svakodnevni život redovnika trapista koji su na banjolučkome području izgradili gospodarske zgrade, ambulantu-bolnicu, sirotište, žitnicu, ciglanu, siranu, pilanu, sušionicu voća, pivovaru, tiskaru i knjižnicu, obiteljske kuće za radnike, odnosno donijeli su u taj kraj Bosne i Hercegovine duh europskoga napretka.
Izložba [...] sadrži mnoge izvorne fotografije i dokumente relevantne za opatiju, liturgijsko ruho i vrlo vrijedno liturgijsko posuđe, opatsko prstenje i pektorale, te mnoge druge izloške.
***
Detaljno tumačenje različitih dijelova ovog obreda možete čitati na stranicama New Liturgical Movementa (prvi, drugi dio), a svakako bih vam preporučio da pogledate (koliko stignete) snimku ovog veličanstvenog i rijetkog događaja. Uz snimku možete čuti i objašnjenja kompetentnih komentatora koji s različitih strana osvjetljuju što se u pojedinom trenutku događa.
petak, 5. ožujka 2010.
Gostujući autor - Magister Mathias: O postu (2)
Prvi dio je objavljen prije tjedan dana.
Ako tako postiš , tvoj će post biti na slavu Božju, kada mu tako služiš te služiš i izgrađuješ svoga bližnjega dobrim primjerom. On vidi tvoja dobra djela i slavi Boga koristeći te kao uzora. Za tebe takav post stječe veliku korist. Naše tijelo, koje žudi protiv duha (Gal 5,17), postaje sve slabije dok mu god dopuštamo da ima ono za čim žudi. Ako zadovoljiš svoju dušu požudom, načinit ćeš od sebe ruglo neprijateljima (Sir 18,31). Konj koji je predebeo zbacit će jahača u propast i smrt. Tako je i s predebelim tijelom i njegovim duhom. Ako tko želi da mu duh vlada nad tijelom, onda mora postiti kako smo rekli. Takav post obuzdava i podvrgava tijelo. Onaj tko želi smanjiti vatru, mora ukloniti nekoliko komada drveta. Na isti se način onaj tko želi umanjiti požude, pohlepu i druge vatre poroka mora uzdržavati od obilja pića i hrane.
Iz takva posta počinju rasti sva zdanja kreposti. Tko ne može nadzirati svoje jelo i pilo, ne može ni vježbati ikoju krepost. Uvijek je trom na dobro i naklonjen zlu. Đavao nikad ne gubi svoju moć nad tijelom po požudama i zlim čežnjama, osim kroz post. Zato Gospodin kaže: ovaj se rod đavolski ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom (usp. Mk 9,29). Kroz post put mršavi, kako smo rekli, a duh se deblja Božjom milošću i krepostima. Kako se tijelo hrani hranom, tako duh raste u krepostima postom. Božja utjeha uvijek dolazi u pomoć onima koji se uzdržavaju od zabranjenih predmeta utjehe svijeta i ojačava ih dan za danom da mognu rasti u krepostima. Božja utjeha je nebeski kruh koji obnavlja dušu kad god ju posjećuje. Tako i treba biti: svojom milostinjom prinosimo svoju imovinu Bogu; svojim postom prinosimo same sebe i zato Bog donosi samoga sebe nama radi posta. Tako je Iliji nakon posta dopušteno da čuje Boga i govori s njime kao s bliskim, a Danijelu je preko anđela dopušteno da vidi tajne koje je Bog otkrio. Postom čovjek postaje stranac svijetu i demonima, a blizak Bogu i svetim anđelima. Tako su također anđeli pristupili i služili Gospodinu kada je postio. Post čini čovjeka anđelima sličnim i čini anđele ne samo njegovim suputnicima, već i slugama. Oni su u službi spasenja da služe onome za koga znaju da će im biti budući sunarodnjak.
Uistinu je prikladno da posteći čovjek biva pozvan natrag u Božje prijateljstvo i bliskost s anđelima. Po zabranjenom je voću čovjek izgubio Božje prijateljstvo i anđeosko pouzdanje, izgubio je kreposti, uprljao se grijesima i založio se s đavlom. Zato je bilo prikladno da uzdržavanjem od hrane povrati što je izgubio dotičući hranu. Odbacuje ropstvo pod đavlom, zadobiva oprost od kazne i pribavlja mu se pomoć od Boga.
Post koji je svojevoljna kazna odriješuje od neželjene kazne u paklu, koja je upravo zato jer je neželjena tako teška i okrutna. Posteći jedan jedini dan – govoreći odvažno – odriješen si od kazne koju bi duša odradila jednom godinom u čistilištu. Zato Gospodin kaže Ezekielu: dajem ti po dan za svaku godinu (Ez 4,6). Ezekiel znači “Božja pomoć” ili “Božja snaga”, a tko je to? To je onaj kome Bog pripravlja snažni lijek milosti, tako da se svojevoljno disciplinira da nadoknadi svoj grijeh i da slijedi put pravednosti. Njemu se daje jedan dan mjesto godine; on plaća jednim danom rada ili jednim danom mrtvljenja i doseže takav stupanj pravednosti kakav ne bi postigao tijekom čitave godine u idućem životu.
Takav se post ne smije zbivati u grijehu, pa da onaj koji posti još ima želju griješiti. Takvima su upravljene ove riječi: Gle, u dan kada postite vaša se vlastita volja nalazi (usp. Iz 58,3 Vulg.). Naša se samovolja nalazi u dan kada postimo ako naša volja još pripada grijehu. Dokle god se naša volja ne uzdržava od grijeha, dotle je samovolja: potpuno je nešto što dolazi od nas. Ali kad se odvratimo od pristanka na grijeh, onda nije više naša volja, nego Božja, onoga koji upravlja u nama svojom milošću i kome se ponizno pokoravamo da postanemo pravedni. Kada se tijelo uzdržava od suvišne hrane, a duša od pristanka na grijeh, onda postimo na pravi način.
O dobrim učincima zdravoga posta
Ako tako postiš , tvoj će post biti na slavu Božju, kada mu tako služiš te služiš i izgrađuješ svoga bližnjega dobrim primjerom. On vidi tvoja dobra djela i slavi Boga koristeći te kao uzora. Za tebe takav post stječe veliku korist. Naše tijelo, koje žudi protiv duha (Gal 5,17), postaje sve slabije dok mu god dopuštamo da ima ono za čim žudi. Ako zadovoljiš svoju dušu požudom, načinit ćeš od sebe ruglo neprijateljima (Sir 18,31). Konj koji je predebeo zbacit će jahača u propast i smrt. Tako je i s predebelim tijelom i njegovim duhom. Ako tko želi da mu duh vlada nad tijelom, onda mora postiti kako smo rekli. Takav post obuzdava i podvrgava tijelo. Onaj tko želi smanjiti vatru, mora ukloniti nekoliko komada drveta. Na isti se način onaj tko želi umanjiti požude, pohlepu i druge vatre poroka mora uzdržavati od obilja pića i hrane.
Iz takva posta počinju rasti sva zdanja kreposti. Tko ne može nadzirati svoje jelo i pilo, ne može ni vježbati ikoju krepost. Uvijek je trom na dobro i naklonjen zlu. Đavao nikad ne gubi svoju moć nad tijelom po požudama i zlim čežnjama, osim kroz post. Zato Gospodin kaže: ovaj se rod đavolski ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom (usp. Mk 9,29). Kroz post put mršavi, kako smo rekli, a duh se deblja Božjom milošću i krepostima. Kako se tijelo hrani hranom, tako duh raste u krepostima postom. Božja utjeha uvijek dolazi u pomoć onima koji se uzdržavaju od zabranjenih predmeta utjehe svijeta i ojačava ih dan za danom da mognu rasti u krepostima. Božja utjeha je nebeski kruh koji obnavlja dušu kad god ju posjećuje. Tako i treba biti: svojom milostinjom prinosimo svoju imovinu Bogu; svojim postom prinosimo same sebe i zato Bog donosi samoga sebe nama radi posta. Tako je Iliji nakon posta dopušteno da čuje Boga i govori s njime kao s bliskim, a Danijelu je preko anđela dopušteno da vidi tajne koje je Bog otkrio. Postom čovjek postaje stranac svijetu i demonima, a blizak Bogu i svetim anđelima. Tako su također anđeli pristupili i služili Gospodinu kada je postio. Post čini čovjeka anđelima sličnim i čini anđele ne samo njegovim suputnicima, već i slugama. Oni su u službi spasenja da služe onome za koga znaju da će im biti budući sunarodnjak.
Uistinu je prikladno da posteći čovjek biva pozvan natrag u Božje prijateljstvo i bliskost s anđelima. Po zabranjenom je voću čovjek izgubio Božje prijateljstvo i anđeosko pouzdanje, izgubio je kreposti, uprljao se grijesima i založio se s đavlom. Zato je bilo prikladno da uzdržavanjem od hrane povrati što je izgubio dotičući hranu. Odbacuje ropstvo pod đavlom, zadobiva oprost od kazne i pribavlja mu se pomoć od Boga.
Post koji je svojevoljna kazna odriješuje od neželjene kazne u paklu, koja je upravo zato jer je neželjena tako teška i okrutna. Posteći jedan jedini dan – govoreći odvažno – odriješen si od kazne koju bi duša odradila jednom godinom u čistilištu. Zato Gospodin kaže Ezekielu: dajem ti po dan za svaku godinu (Ez 4,6). Ezekiel znači “Božja pomoć” ili “Božja snaga”, a tko je to? To je onaj kome Bog pripravlja snažni lijek milosti, tako da se svojevoljno disciplinira da nadoknadi svoj grijeh i da slijedi put pravednosti. Njemu se daje jedan dan mjesto godine; on plaća jednim danom rada ili jednim danom mrtvljenja i doseže takav stupanj pravednosti kakav ne bi postigao tijekom čitave godine u idućem životu.
Takav se post ne smije zbivati u grijehu, pa da onaj koji posti još ima želju griješiti. Takvima su upravljene ove riječi: Gle, u dan kada postite vaša se vlastita volja nalazi (usp. Iz 58,3 Vulg.). Naša se samovolja nalazi u dan kada postimo ako naša volja još pripada grijehu. Dokle god se naša volja ne uzdržava od grijeha, dotle je samovolja: potpuno je nešto što dolazi od nas. Ali kad se odvratimo od pristanka na grijeh, onda nije više naša volja, nego Božja, onoga koji upravlja u nama svojom milošću i kome se ponizno pokoravamo da postanemo pravedni. Kada se tijelo uzdržava od suvišne hrane, a duša od pristanka na grijeh, onda postimo na pravi način.