Gdje bio da bio

Bijah nedavno na putu, pa sam odlučio podijeliti nekoliko prikladnih fotografija sa čitateljima našeg bloga. Najprije nekoliko nagovještaja o kojem gradu se radi. Odgovor poslije jednog arhitektonskog detalja (odmah ćete shvatiti kojeg, pa ne gledajte ispod ako još želite pogađati).

Da, pogodili ste, to je Bordeaux, a ove fotografije odozgo uslikane su s tornja Pey-Berland. Opis bordoških znamenitosti potražite na wikipediji, a ja ću vam pokazati još nekoliko fotki. Vrlo malo katedrale izvana i iznutra jer više možete lako naći na internetu:

Ovu ćemo gospođu još susresti.

Basilique Saint-Seurin

Oni oštrija oka lako će primjetiti koji je motiv prikazan na sljedećem vitraju.

Crkva Naše Gospe

Boja u fontani je dio ružičaste propagandne mašinerije (doduše, ne znam koliko je stanje u Europi usporedivo s onim u Americi).

Sljedeća fotografija lijepo dočarava kako je većina zgrada u Bordeauxu izgledala prije obnove fasada u proteklim desetljećima. Popriličan kontrast!

Crkva svetog Križa

Tko pozna ovog svetca na vitraju, skidam mu kapu (sanctus Mummolus).

Bazilika svetog Mihaela

Bordeaux je (bio) važna postaja na hodočasničkom putu svetog Jakova.

Malo ću izvan reda ubaciti jednu crkvu koja nije u samom centru, do nje sam se prošetao velikim grobljem koje je bilo redovnicima kartuzijancima prije revolucije mjesto vrtova, njiva, voćnjaka... Barem mi je tako rekla jedna ljubazna gospođa koja mi je poprilično nadugačko objasnila povijest i umjetničke kvalitete crkve svetog Brune.

I poslastica za kraj. U Bordeauxu su prisutna svećenička bratstva sv. Petra, sv. Pija X. i Ustanova Dobroga Pastira i to s po tri nedjeljne mise svaki. Ja sam išao na mise samo kod ovih posljednjih. Mislio sam jednom prisustvovati misi i u gore prikazanoj crkvi sv. Brune u kojoj su svećenici bratstva sv. Petra (kao i dijecezanski svećenici koji služe novu misu), ali su se u to vrijeme spremali za izložbu u crkvi, a tradicionalna misa je navodno trebala biti navečer u nekoj kapelici. S obzirom da je bio prvi petak, nisam htio riskirati.

Ustanovi Dobroga Pastira povjerena je na upravljanje crkva svetog Eligija (Saint Éloi). Smještena je u samom centru grada i nije ju teško pronaći jer je odmah pored jednog od najimpresivnijih sačuvanih monumentalnih ulaza u stari grad (pogledajte petu fotografiju od početka ovog posta, skroz desno).

Mnoge od crkava koje sam posjetio izvana izgledaju lijepo, ali nisu iznutra obnovljene, često ih je devastirala još francuska ili pak drugovatikanska revolucija. Saint Eloi izgleda besprijekorno i izvana i iznutra. Pred svakim oltarom ili kipom može se zapaliti svijeća i općenito nema ružnih/tužnih kompromisa.

Nisam htio slikati za vrijeme mise, pa imam samo dvije fotografije. Prva je mutna i prikazuje dolazak jednog debeljuškastog simpatičnog svećenika koji je čini mi se tamo glavni, a izgleda baš kao što bi čovjek zamislio pretkoncilskog župnika. Ako se dobro sjećam, misa je na blagdan svetog Jeronima.

Druga je na blagdan svetih Anđela Čuvara (?), a prikazuje propovijed mlađeg svećenika. Moram priznati da mi je bilo drago što je vrlo brzo govorio molitve jer me pomalo iritira običaj da sav narod izgovara baš sve što i ministrant (+Gloriju).

Evo i objašnjenja kipa svetog Ekspedita kojeg vidite na sljedećoj fotografiji.

Legende ga opisuju kao rimskog centuriona koji se u Armeniji preobratio na kršćanstvo; prema jednoj od njih vrag u obliku vrane ga je sreo prije preobraćenja i predložio mu da se pokrsti sljedeći dan; Ekspedit je na to zgazio vranu s usklikom "Kršćaninom ću postati danas".

Jedne večeri sam se priključio privatnoj misi na pokrajnjem oltaru Srca Isusova. Svećenik koji ju je služio me prije upozorio da će to biti tiha misa, ali meni je to, kako rekoh, odgovaralo. U isto je vrijeme župnik služio svoju misu na glavnom oltaru.

Ministranti raspremaju nakon mise.

Vjerujem da će iduća fotografija obradovati naše čitatelje štovatelje svete Filomene.

Evo i svetice koju ste već mogli vidjeti u katedrali, a na ploči ćete naći nekoliko detalja iz njezina života.

Ustanova Dobrog Pastira je zadnjih godina u velikim previranjima (1,2), ali drago mi je da nisam ništa od toga primjetio u samoj crkvi. Uostalom, bilo što drugo bio bi vrlo loš znak.

Konačno, ugodnom večernjom šetnjom uz rijeku Garonne napuštamo Bordeaux.