subota, 25. veljače 2012.

Smiljana Rendić, 2. put

Još kada sam za prvi članak o Smiljani Rendić na ovom blogu istraživao što ima dostupno o njoj i od nje na internetu, naišao sam na neke reference s člancima neobičnih naslova. Podsjetio me nedavno netko na te naslove, pa sam otišao do Gradske Knjižnice i potražio dotične članke. Nažalost, u knjižnici ne dopuštaju fotokopiranje, pa sam ono što mi se učinilo zanimljivim fotografirao i kasnije na kompjuteru pretočio(?) u tekst. Ispravio sam pogreške koje u tom automatskom procesu često nastaju, ali mi se nije dalo dodatno uređivati tekst, prije svega unositi kurziv. Fusnote sam prebacio na kraj svakog članka.

Toliko o tehničkim detaljima, a možda bi bilo dobro reći i koju riječ o čemu se ovdje zapravo radi. Dominikanac p. Tomo Vereš napisao je za časopis Matice Hrvatske članak Kršćanin i suvremena tehnika (Kolo, 1969, 3, str. 213-220). Ni po čemu izniman članak ostao bi vjerojatno vrlo brzo prekriven prašinom zaborava da se nije javila Smiljana Rendić svojom reakcijom u članku "Bog, to su drugi"  (Kolo, 1970, 7, str. 818-825). Vereš odgovara člankom Judaiziranje kršćanstva (Kolo 1970, 7, str. 826-829), a Rendić na to odvraća tekstom Knut oca Tome (Kolo 1970, 10, str 1187-1190). S rečenicom u Verešovu Umjesto odgovora (Kolo 1970, 10, str 1193) završava ova diskusija.

Dok sam listao stranice od prvog do posljednjeg gore navedenog članka, naišao sam na jedan tako prikladan tekst da sam jednostavno morao i njega uvrstiti. Mene je nenamjerna ironija tog teksta, samog po sebi ne posebno vrijednog, postavljenog nekako unutar ove diskusije, jako zabavila. No, isto tako mi je ilustrirala zašto je Rendić postajala sve ogorčenija u svome viđenju stanja u Crkvi. Doista mislim da je Vereš ovdje bio samo katalizator za njene vrlo opravdane izljeve nezadovoljstva. Interesantno mi je bilo čitati ove tekstove jer se u nekim stvarima slažem i s Verešom iako se s Rendićkom slažem u onim važnijim. Isto tako mislim da ako znaš dijeliti, trebaš znati i primiti, ali je to sigurno puno teže ako stojiš sam protiv svih. Razumjet ćete o čemu pričam. 

Na kraju je i jedna poslastica (ostavlja gorki okus) koja izvrsno opisuje neka moderna blebetanja ili mistificiranja, kako bi rekla Rendić. Otkrit ćete je sami, ali nemojte preskakati. Pročitajte i tekstove koji vam se čine dosadni. Posebno je prvi tekst takav. Prije nego krenete, evo vam nekoliko natuknica:
  • Koje rečenice vama iskaču kod čitanja prvog teksta? (Meni iste kao i Rendićki.)
  • ekrazantan - uništavajući, eksplozivan, snažan, razoran, rasprsan, ubitačan, porazan; ekrazirati - razbiti u parampačad (Klaić, Rječnik stranih riječi)
  • knut - kožni bič s olovnim kuglicama ili bodljama na kraju koji se upotrebljavao za kažnjavanje u Rusiji za vrijeme carizma (do 1845. kada je zamijenjen trostrukim kožnim remenom) (Klaić, Rječnik stranih riječi)
  •  Marcion - utemeljitelj marcionita. Oko 140. u Rimu prima kršćanstvo, ali je uskoro (144) zbog svog nauka i protužidovskog stava isključen iz Crkve. Odbacivao Stari zavjet, držeći da Bog stvoritelj Starog zavjeta nema ništa zajedničko s Bogom ljubavi Novog zavjeta. Jedino je Pavao to ispravno shvatio i suprotstavio milost Zakonu, dok su ostali evanđelisti bili previše pod utjecajem židovstva. Kanonskim spisima Novog zavjeta Marcion je priznavao samo 10 Pavlovih poslanica i svoje izdanje Lukina evanđelja, izbacivši iz njih sve što bi, po njegovu mišljenju, kvarilo izvorno Pavlovo učenje. Marcionovo učenje potaknulo je Crkvu da 150-200. proglasi kanon Staroga i Novog zavjeta.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 19



BOŽANSKI ZARUČNIK CRKVE

II

Život supruge lišene supruga više nije život, već agonija i korota. Dok je uz supruga, žena je snažna i radosna, posjeduje srce svojega supruga i sretna je što predaje život da mu služi.

Takav je i Crkva spram Euharistije.

Euharistija je cilj njezine ljubavi, središte njezina srca, sreća i radost njezina života.

Danju i noću Crkva putem svoje djece bdije pod nogama Boga prisutna u Svetohraništu da bi mu odala čast, ljubila ga i služila mu. Euharistija je razlog, duša i cilj svega štovanja koje Crkva iskazuje Bogu. Bez nje štovanje prestaje jer nema razloga za postojanje.

subota, 18. veljače 2012.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 18



BOŽANSKI ZARUČNIK CRKVE

Krist je ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju, da je posveti čisteći je u kupelji vode uz pratnju riječi, da sam sebi privede Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore, bez ičega tomu slična, da bude sveta i bez mane. Ef 5, 25

I

Još je jedan od razloga utemeljenja Euharistije ljubav Isusa Krista prema njegovoj Crkvi.

Naš Gospodin, koji je sišao s neba da bi oblikovao i utemeljio svoju Crkvu, umro je za nju na Križu. Ona je izašla iz njegova otvorenog boka zajedno s krvlju i vodom koji su odande potekli kao nova Eva nastala od tijela drugoga Adama. Cilj svih djela i svih patnji Isusa Krista bio je da njegovoj Crkvi steknu beskonačno blago milosti i zasluga kojima može raspolagati u korist svoje djece. Crkva je, dakle, nasljednica tih milosti i zasluga.

No da je Isus morao otići na nebo nakon uskrsnuća te se zadovoljiti time da ostavi Crkvi da raspolaže njegovom istinom i milostima, ona bi na ovoj zemlji bila poput supruge u koroti koja oplakuje odlazak dragoga božanskog zaručnika.

Tome ne može biti tako. Takav rasplet događaja ne bi bio dostojan Spasiteljeve moći i ljubavi. Isus će ostati s Crkvom da bi bio njezin život, njezina moć i slava.

nedjelja, 12. veljače 2012.

Gostujući autor - Hodočašće u Švedskoj 17-19. svibnja

Foto: Chris Maluszynski

Dragi čitatelji,

posebno mi je drago obavijestiti vas da će se ove godine za Uzašašće održati jedno hodočašće od tri dana u Švedskoj oko grada Vadstene gdje su sahranjene sveta Brigita i njezina kćer sveta Katarina. Hodočašće će početi u četvrtak na Uzašašće 17.5. i trajat će sve skupa tri dana do subote 19.5. Hodočašće će voditi velečasni Marcus Künkel iz Instituta Krista Kralja koji od studenog prošle godine ima stalni boravak u Stockholmu. To vam eto znači da će se svaki dan u nekoj staroj crkvu slaviti stare mise. Na ovom hodočašću neće biti samo vjernici iz Švedske nego će ih doći i iz susjednih zemalja pa čak i iz Njemačke i Francuske. I ja ću ići i pjevat ću na misama pa bi mi, naravno, bilo posebno drago ako bi se pojavila i hrvatska reprezentacija :-)

Nije još točno određeno u koje ćemo crkve ići na koje dane, ali vas želim već sada o ovome obavijestiti. Ako postoji ikakav interes kod vas da idete na hodočašće, mislim da je dobro da što prije za ovo saznate. Jedan od tih dana (nadajmo se u subotu ili čak u četvrtak) sigurno ćemo imati misu u samostanskoj crkvi gdje su sahranjene sveta Brigita i Katarina tako da ćemo imati priliku pomoliti se kod njihovih relikvija.

Kod nas ima nekoliko ljudi koji se trenutno brinu oko svih detalja vezano uz crkve, kuda će se ići i gdje će se spavati pa ću vas više oko toga obavijestiti kada budem sve znao. Naravno da nećemo navaliti u neke skupe hotele, nego ćemo gledati da ovo što jeftinije prođe :-)
Kao što sam rekao, bilo bi mi jako drago ako vas ima nekoliko koji biste došli na ovo hodočašće. Švedska je posebno lijepa u petom mjesecu i ima prekrasnu prirodu.

Ako imate što za pitati, možete to učiniti u komentarima pa ću pokušati što prije odgovoriti. Ako vas bude nekoliko došlo, možemo također organizirati još neke stvari oko Göteborga gdje ja živim.

Lijep pozdrav,
Ivan Kovačić

subota, 11. veljače 2012.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 17



EUHARISTIJA – POTREBA NAŠEGA SRCA

III

Težnja ljubavi, njezina krajnja težnja, jest ujedinjenje onih koji se ljube, stapanje dvoje u jedno, dvaju srca u jedno, dvaju duhova u jedan, dviju duša u samo jednu dušu.
Poput majke koja doji dijete na grudima, tako je i nama Isus bliz kada ga blagujemo u Euharistiji.

Isus se podlaže zakonu ljubavi koji je sam utemeljio. Nakon što je postao nama jednak i živio našim životom, daje nam se u zajedništvu: čini nas jedno sa samim sobom.

To je božansko jedinstvo duša, sve savršenije i uvijek sve intimnije sukladno povećanju naših želja. Mi ostajemo u Njemu, On ostaje u nama. Jedno smo s Njime, sve dok se u nebu, u vječnom i proslavljenom zajedništvu, ne ostvari to neizrecivo jedinstvo koje je počelo na ovome svijetu u milosti, a usavršeno je Euharistijom!

Ljubav, dakle, živi prisutna s Isusom u Presvetom Sakramentu. S njime dijeli sva dobra. Ujedinjuje se s njime.

I tako su čežnje našeg srca zadovoljene – ono ne umije tražiti ništa više.

subota, 4. veljače 2012.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 16



EUHARISTIJA – POTREBA NAŠEGA SRCA

II

Ljubav teži za zajedništvom dobara i zajedničkim posjedovanjem. Ona želi podijeliti i sreću i nesreću. U njezinoj je prirodi da dijeli, da sve radosno i sretno daje.

Tako i Isus Krist u Presvetom Sakramentu velikodušno i obilato daje svoje zasluge, milosti, pa čak i svoju slavu! Kako se trsi davati! Odbija li nas ikada?

Sam sebe daje, uvijek i svima.

Prekriva svijet posvećenim hostijama. Želi da ga posjeduju sva njegova djeca. Kada je umnožio kruh u pustinji, preostalo je dvanaest košara od onih pet kruhova, jer je potrebno da svi imaju kruha!

Isus-Euharistija želi čitav svijet obaviti oblakom svojega sakramenta, oploditi sve narode tom oživljujućom vodom koja se gubi u oceanu vječnosti, no tek nakon što napoji i nahrani zadnjega od svojih izabranika!

Isus-Hostija, dakle, doista je s nama, čitav nam se daje.