EUHARISTIJA I SPASITELJEVA SMRT
II
Kada je razmatramo kao žrtvu i kao pričest, nalazimo smrt na još zamjetniji način.
Svećenik posebno nad kruhom pa posebno nad vinom izgovara riječi sakramenta kako bi se upravo po njima tijelo odvojilo od krvi, a to je smrt. Smrt se ne događa uistinu jer se tomu protivi slavno i uskrslo stanje u kojem se nalazi Isus Krist, no on od nje uzima sve što može: uzima stanje smrti jer ga vidimo kao janje za nas zaklano. Na taj način Isus Krist svojom otajstvenom smrću nastavlja žrtvu Križa, tisućama puta obnovljenu za grijehe svijeta.
U pričesti završava Spasiteljeva smrt. Srce pričesnika postaje njegovim grobom jer se svete prilike rasplinju pod utjecajem prirodne topline te prestaje sakramentalno stanje. Isus-Hostija više se ne nalazi u nama tijelom – događa se smrt u sakramentu, prinesena je žrtva paljenica.
Srce pravednika postat će mu slavnim grobom, a srce grešnika grobom sramote. Prestankom sakramentalnog stanja Naš Gospodin u prvi grob stavlja svoje božanstvo i svoj Sveti Duh, i u njima klicu uskrsnuća. No u okrivljenom srcu Isus neće preživjeti, u njemu Euharistija ne doseže svoj cilj. Pričest u njemu postaje oskvrnuće. To je nasilna i nepravedna smrt Našega Gospodina, razapeta zbog novih krvnika.