Javna objava svećenika koji je svojedobno javno napisao: "Radije bih se klanjao Antikristu i Belzebulu i da me opsjednu sve legije demona nego da budem 'tradicionalist'."
Na jednom mjestu rasprava o krštenju i spasenju nerođene djece.
Jedna jako osjetljiva tema koja roditeljima može izazvati dodatni teret i bol.
Svijet je takav kakav je. Problem zla i patnje nikada nećemo do kraja odgonetnuti. To je pitanje koje treba ostaviti za susret s Bogom, ali vjerujem da nas tada odgovor neće ni zanimati jer ćemo živjeti u punini sve što treba.
Vezano za djecu ukratko treba reći:
1. Sva djeca idu direktno u Raj.
2. Nema Čistilišta za djecu jer se ona nemaju od čega čistiti. Pitanje istočnog grijeha nije isto što i grijesi koje smo osobno počinili i sad ne treba ulaziti u tu temu.
3. Limb ne postoji. O limbu su govorili pojedini teolozi ali to nikada nije bila službena nauka Crkve.
4. Sakramentalno krštenje je velika milost ali Bog nije vezan/ograničen sakramentima. Krštenje nije magijski čin koji omogućava ulaz u specijalni klub. Ako roditelji nisu ni mogli krstiti djecu nema nikakvog razloga da to nose na savjesti niti se zbog toga trebaju uznemiravati.
5. Nerođena djeca koja su preminula su osobe u punom smislu te riječi, imaju besmrtnu dušu i kod Boga žive u punini.
Apsurd je uopće pomišljati da bi Bog koji je išao za nas na Križ drugačije promatrao vječno spasenje djece.
Tema rasprave na jednom mjestu odnosila se isključivo na nerođenu djecu i problematiku podjele sakramenta krštenja.
Krštenje se podjeljuje polijevanjem vodom uz izgovaranje formule krštenja (Ja te krstim....). Kao i svaki drugi sakrament krštenje može primiti samo živa osoba.
Uvoditi neke nove termine pa sklapati čudne izraze oko "krštenja nerođenih" je pogreška u sebi koja zbunjuje ljude i može stvarati dodatne nepotrebne terete. Takvih fikcija se treba kloniti.
Isto tako pretjerana i nezdrava pobožnost po ovom pitanju također vodi u ideologiju i manipuliranje psihom i emocijama.
Sva ostala djeca koja su preminula prije dobi rasuđivanja (razum/sposobnost za grijeh) također idu direktno u Raj bez obzira na vjersku pripadnost.
Bog je otac svih ljudi i kad govorimo o vječnosti, u konačnom smislu moguća su isključivo dva puta: Raj ili Pakao.
Ako netko misli da bi bilo koja djeca mogla/trebala biti odvojena od Boga prije svega treba stručnu pomoć.
Inocent III., Maiores Ecclesiae causas (1201.)
Kazna za istočni grijeh jest lišenost gledanja Boga, a kazna za osobni grijeh jest muka vječne gehene.
Firentinski sabor, Laetentur caeli (6. srpnja 1439.)
Duše pak onih koji umiru u osobnom smrtnom grijehu ili samo s istočnim grijehom odmah silaze u pakao, ali se kažnjavaju nejednakim kaznama.
Tridentski sabor, V. sjednica, Dekret o istočnom grijehu, kan. 4 (17. lipnja 1546.)
[…] i mala djeca koja još nisu mogla osobno počiniti nikakav grijeh zato se uistinu krste za oproštenje grijeha, da se u njima preporodom očisti ono što su naslijedila svojim naravnim podrijetlom.
Firentinski sabor, Cantate Domino (4. veljače 1442.)
Što se pak tiče djece, zbog opasnosti smrti koja često može nastupiti, budući da im se ne može pomoći drugim sredstvom osim sakramentom krštenja, kojim se izbavljaju od vlasti đavla i postaju posinjeni sinovi Božji, [sveta Rimska Crkva] upozorava da se sveto krštenje ne smije odgađati četrdeset ili osamdeset dana ili neko drugo vrijeme, prema običaju nekih, nego ga treba podijeliti čim se to može prikladno učiniti. Međutim, ako prijeti smrtna opasnost, neka se djeca krste odmah i bez ikakva odgađanja. Ako nema svećenika, neka ih prema crkvenom obrascu krsti i laik ili žena, kako je potpunije izloženo u dekretu za Armence.
Pio XII., govor talijanskim katoličkim primaljama (29. listopada 1951.)
Ako se ono što smo dosad rekli odnosi na zaštitu naravnoga života i skrb za njega, s mnogo jačim razlogom mora vrijediti za nadnaravni život koji novorođenče prima krštenjem. U sadašnjem poretku [spasenja] nema drugoga sredstva kojim bi se taj život udijelio djetetu koje još nema uporabu razuma. A ipak je stanje milosti u trenutku smrti apsolutno nužno za spasenje; bez njega nije moguće postići nadnaravnu sreću, blaženo gledanje Boga.
Talijanski izvornik i službeni sken, AAS 43 (1951), str. 841.
Sveti oficij, Monitum (18. veljače 1958.)
Stoga ova Vrhovna sveta kongregacija, uz odobrenje Vrhovnoga Svećenika, upozorava Kristove vjernike da malu djecu treba krstiti što prije, prema odredbi kanona 770. Župnike pak i propovjednike potiče da zahtijevaju izvršavanje te obveze.
Latinski izvornik, AAS 50 (1958), str. 114, dokument II. „Monitum”.
Prije nekih mjesec dana imao sam priliku provesti nekoliko dana u jednom samostanu u Bosni sa mješovitim društvom raznih vjera i ateistima. Rasplela se priča na sijelu o spasenju i ljudi iz druge tradicije vjerske imali su priliku svjedočiti kako je naša Crkva neusaglašena…od stava da se spasava samo unutar Crkve do teze kako se svi dobri ljudi spašavaju bez obzira u što vjeruju i vjeruju li uopće. Poslije tog posjeta svako bi doživio manju krizu vjere jer očito da se ni mi za stolom u refektoriju me možemo oko bilo čega usuglasiti. Pitanje koje mi se nametnulo nakon tog posjeta bilo je: svodi li se sve samo na salonske razgovore ili zaista na uvjerenje i šta znači danas biti vjernik katolik?
OdgovoriIzbrišiBosanac
"3. Limb ne postoji. O limbu su govorili pojedini teolozi ali to nikada nije bila službena nauka Crkve."
OdgovoriIzbrišiNakon toga krene predstavljati teološke stavove koji nemaju veze sa naukom Crkve kao službeni nauk Crkve, a zadnja rečenica je šlag na torti.
Ne znam koga ovakvi svećenici pokušavaju obogatiti sa svojim Facebook objavama i takvim sentimentalističkim pristupom vjeri. Bonus k tome je korištenje platforme za pljuvanje po ostalim svećenicima, uz istovremeno neposjedovanje trunke samokritičnosti.
AnonM
"Neki pak umiru izvan Gospodina, kao nekrštena djeca, i oni idu u limb, jer imaju narav okrenutu od Boga po krivnji istočnoga grijeha: tako da se nazivaju 'sinovi gnjeva' (Ef 2, 3).
OdgovoriIzbriši'Okrenutost malenih ubit će ih.' (Izreke 1, 32)
I oni imaju kaznu osude, ali ne osjeta, jer je ne osjećaju."
- sv. Antun Padovanski, De commemoratione fidelium animarum
Treba li i sveti Antun, prije svega, stručnu pomoć?
.
"Trostruko je naime mjesto ili prebivalište, namijenjeno za kažnjavanje ljudskih grijeha poslije ovoga života, prema trostrukoj vrsti grijeha. Postoji naime mjesto čišćenja [čistilište] i ovo se duguje za laki grijeh; postoji limb i on se duguje za istočni grijeh, postoji pakao i on se duguje za smrtni grijeh. I vjeruje se da su ta mjesta položena stupnjevito pod zemljom..." -sv. Bonaventura(Centiloquium, II., 4.);
...limb otaca i limb djece se bez sumnje razlikuju prema kakvoći nagrade ili kazne. Djeci naime ne pripada nada blaženoga života, koja je pristojala ocima u limbu, jer je u njima [ocima] također svjetlilo svjetlo vjere i milosti. No, što se tiče položaja, dokazivo se vjeruje da su oba mjesta jedno; osim što je limb otaca bio na višem mjestu nego limb djece..." -sv. Toma Akvinski, (Summa theologica, IIIs, q. 69., a. 6.)
Jesu li sv. Bonaventura i sv. Toma "pojedini teolozi"?
Lijepo je to prikazao Murus u svom tekstu iako, naravno, u ovoj raspravi sam limb nije kljucno pitanje.
Izbriši