Smjerno molimo, Gospodine, milosrđe tvoje, da u tvoje ime i krepošću tvoga blago+slova ozdrave ove životinje, što se muče u teškoj nemoći. Ugasila se u njima svaka đavolska moć i da ne boluju više, ti im, Gospodine, budi branitelj života i lijek za zdravlje.
Po Gospodinu našem Isusu Kristu Sinu tvojem, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova.
O. Amen.
I neka se poškrope blagoslovljenom vodom.
Papina bezgrešnost? Nezabludivost?
OdgovoriIzbrišiPapina nezabludivost ne štiti svako papino brbljanje ili dokument, već samo ex cathedra učenje.
Izbriši“A taj pak apostolski nauk prihvatili su svi časni oci, a sveti i pravovjerni učitelji su ga poštovali i slijedili; oni su najpotpunije znali da je ta Petrova stolica ostala uvijek netaknuta od svake zablude, prema božanskom obećanju Gospodina i Spasitelja našega“
Izbriši-Pastor aeternus
Memento Mori
Mislim da se ovdje ne radi o ex cathedra učenju jer bi za to papa trebao jasno i nedvosmisleno objaviti da koristi taj dar nezabludivosti i definira nauk.
IzbrišiOvu deklaraciju nije ni pisao papa (a kamoli definirao nešto) nego kardinal Fernandez, a papa je navodno potpisao, ali nisam našao dokument sa službenim potpisom i pečatom. Činjenica je da je papa odobrio dokument, ali ni to nije ex cathedra učenje.
Pastor aeternus:
... dogma: da se rimski prvosvećenik, kada govori sa Stolice (ex cathedra), to jest, kada vrši službu pastira i učitelja svih kršćana, i kada svojim VRHOVNIM APOSTOLSKIM AUTORITETOM DEFINIRA učenje o vjeri i ćudoređu koje treba držati čitava Crkva, odlikuje onom nezabludivošću, koja mu je obećana u blaženom Petru, i kojom je božanski Otkupitelj želio da bude opremljena njegova Crkva KOD DEFINIRANJA UČENJA O VJERI i i ćudoređu; zbog toga SU TAKVE DEFINICIJE rimskog prvosvećenika nepromjenjive po sebi...
https://katolik.hr/236-i-vatikanski-sabor-pastor-aeternus
Prije mjesec dana biskup Schneider je tumačio ovu dogmu, očito je slutio što papa i kardinal Fernandez smjeraju :)
Oko 16 minute je.
https://www.youtube.com/watch?v=geHEoniMf60
Oblačan
"već samo ex cathedra učenje"
OdgovoriIzbrišiMolim neko suvislo tumačenje pojma ex cathedra, utemeljeno na činjenicama i crkvenom nauku. Isto tako bih molio neko objašnjenje koje bi dokazalo da ovaj dokument nije ex cathedra (nije?)
What is included under “faith and morals”?
IzbrišiTheologians speak of the “Object” of Infallibility, i.e., those aspects of faith and morals which necessarily pertain to the Church’s Infallibility.
According to Msgr. G. Van Noort,1 there are both primary and secondary objects.
The primary object is all of the truths explicitly contained in Scripture or Tradition. The secondary object is “all those matters which are so closely connected with the revealed deposit that revelation itself would be imperiled unless an absolutely certain decision could be made about them.” Hence, the following must be considered as guaranteed by the Infallibility of the Church:
a. theological conclusions
b. dogmatic facts
c. the general discipline of the Church — in other words, the Church’s laws and the Church’s liturgy cannot contain something harmful to faith and morals.
d. approval of religious orders
e. canonization of saints
Dogmatic Theology, Vol. II, Christ’s Church, Newman Press: Westminster, 1957, pp. 108-119
Ako vam bilo tko tvrdi da nije tako, trazite ga da vam citira pretkoncilsko ucenje koje kaze da nije tako. Sve provjeravajte.
Memento Mori
Sto se misli pod "approval of religious orders"?
IzbrišiTB
IzbrišiIma jos dosta citata, izdvojiti cu nekoliko koje sam nasao po tom pitanju.
“By approving an order after sufficient examination declares that this mode of life is holy, without any error or superstition, and that both in its end and in its means provides a way to perfection.”
Suárez cites Augustine Epistle 118, “to dispute that what the universal Church is doing should be done is an act of the most insolent craziness.” He cites Aquinas in Contra impugnantes Dei cultum et religionem, “Since some religious orders… have been established by the Apostolic See [for many benefits and good works], anyone who tries to condemn one such clearly incurs condemnation himself”
The pope’s approval [of a religious order] has divine authority from the special assistance of the Holy Spirit that he is believed to have lest he should err in so serious a matter and therefore the approval has an infallible certainty. De virtute et statu religionis (2.15-18 (from 1608)) and De Fide Theologica (5.8.9 (1621)) “[An order requires] the addition of certain observances that make it a particular order or way of life… otherwise there would be no distinction between religious orders… But the danger of error is imminent in what is added through human intention. To avoid this Church approval is necessary. (St Bellarmine, De Monachis 4)
Znaci da Duh Sveti stiti Crkvu da nam ne moze dati crkveni red na laznim temeljima, no to nam je trenutno najmanji problem.
Memento Mori
Jako mi je cudno da bi potvrda od strane Svete Stolice pravila neke redovnicke zajednice ili same te zajednice bila ukljucena u nezabludivost (Crkve ili pape?). To mi izgleda kao teoloska spekulacija.
IzbrišiŠto se tiče opće discipline, u koju spada Bergogliovo odobrenje blagoslova sodomitskih i priležničkih zajednica:
Izbriši"Assertion 3: The Church’s infallibility extends to the general discipline of the Church. This proposition is theologically certain. (...)
When the Church’s rulers sanction a law, they implicitly make a twofold judgment: 1. This law squares with the Church’s doctrine of faith and morals; that is, it imposes nothing that is at odds with sound belief and good morals. This amounts to a doctrinal decree. (...)
But the Church is infallible in issuing a doctrinal decree as intimated above — and to such an extent that it can never sanction a universal law which would be at odds with faith or morality or would be by its very nature conducive to the injury of souls. (...)
Proof:
1. From the purpose of infallibility. (...) But if the Church could make a mistake in the manner alleged when it legislated for the general discipline, it would no longer be either a loyal guardian of revealed doctrine or a trustworthy teacher of the Christian way of life. It would not be a guardian of revealed doctrine, for the imposition of a vicious law would be, for all practical purposes, tantamount to an erroneous definition of doctrine; everyone would naturally conclude that what the Church had commanded squared with sound doctrine.
It would not be a teacher of the Christian way of life, for by its laws it would induce corruption into the practice of religious life.
2. From the official statement of the Church, which stigmatized as 'at least erroneous' the hypothesis 'that the Church could establish discipline which would be dangerous, harmful, and conducive to superstition and materialism'. [iz bule Auctorem Fidei, osuđena propozicija br. 78]"
Dakle, nemoguće je da Crkva odobri opću disciplinu koja bi se kosila s vjerskim i moralnim zakonom, jer bi takav čin bio ekvivalent pogrešnoj definiciji nauka, s obzirom da Crkva proglašavajući zakone implicitno daje sud da u tom zakonu nema ništa protiv vjere i morala.
Nastavak ispod
Što se tiče odobrenja vjerskih redova:
Izbriši"Assertion 4: The Church’s infallibility extends to the approval of religious orders. This proposition is theologically certain.
(...) The present discussion, therefore, has to do with the approval of this constitution, and furthermore, with that solemn and definitive approval which is reserved for the sovereign pontiff and by which a congregation is established as a religious order in the strict sense of the word. (...) No one claims that the Church is infallible in the decree of practical judgment — as, for instance, whether, in view of the circumstances, it would be expedient to allow the foundation of the new order — but only in the doctrinal judgment — as, for instance, whether such and such a constitution is an apt instrument for the acquiring of Christian perfection."
Citati su iz: Mons. Van Noort, Dogmatic Theology, sv. II, Christ’s Church, br. 90 i 93, pp. 114-117
Dakle, mons. Van Noort naglašava da je što se tiče vjerskih redova nepogrješivo samo odobrenje pravilā reda, točnije, da je to pravilo pogodan način za posvećenje.
Oba citirana nauka nose notu teološki siguran, što znači da se radi o "istini koju jednoglasno drže sve škole teologije i koja proizlazi iz objavljene istine, ali preko više od jedne stepenice zaključivanja", a nijekanje teološki sigurnog nauka naziva se prijestupom drskosti ("temeritas; propositio temeraria"), što obično rezultira smrtnim grijehom drskosti (p. Siksto Cartecchini, S.J., De valore notarum theologicarum et de criteriis ad eas dignoscendas, Rim, 1951.).
Također je što se tiče Bergogliovog skandaloznog dopuštenja korisno sjetiti se nauka Rimskog katekizma tj. Katekizma Tridentskog koncila, kojeg je izdao papa sv. Pio V., i koji u članku IX. (o Crkvi, odjeljak "Apostolska") naučava: "I kao što ta jedna [Katolička] Crkva ne može zabluditi u vjeri ili moralu, jer je vodi Duh Sveti, tako sva ostala društva koja sebi pripisuju ime crkve nužno moraju biti uronjena u najpogubnije zablude, jer su vođena duhom đavla."
Qui habet aures audiendi, audiat.
Nije dobro.
OdgovoriIzbrišiOblačan
Ex katedra 😂😂 da li su bila dva Isusova mišljenja javno i privatno jedno je govorio narodu a nešta sasvim drugo apostolima kako je rekao Isus jak je sotona u svojoj demagogiji izgleda da je Vatikan pun demagoga
OdgovoriIzbrišiKad Internet ratnici brbljaju, a nisu pročitali ono o čemu brbljaju, nego što piše Jutarnji list i slični mediji...
OdgovoriIzbrišihttps://www.youtube.com/watch?v=3SF7n_blVbw
Ne ide više ta taktika, da od ljudi radite budale. Ono da nas pokušavate uvjeriti da ono što smo svojim ušima čuli ili pročitali, da zapravo nismo čuli ni pročitali, ili da to znači nešto drugo, ili da je "uzeto izvan konteksta" itd. itd. Jasno sve piše u tom dokumentu i jasno smo pročitali. Spominju se "parovi". A pusti Jutarnji i slično...
IzbrišiPa Jutarnji list i slični mediji pišu jako afirmativno o papi, zašto bi sad u njihovo pisanje trebalo sumnjati?
Izbriši