Ako postoji jedna istina naše vjere koju bi bilo bolje da u potpunosti prihvatimo i jasno razumijemo, onda je to vječnost pakla.

Prvo treba istražiti i spoznati zašto Crkva nije mogla podnijeti umovanje onih ljudi koji obećavahu očišćenje ili oproštenje samom đavlu, nakon najstrožije i najdugotrajnije kazne. Naime, mnogi sveti ljudi, upućeni u Sveto pismo i Staroga i Novoga zavjeta, nisu nimalo zavidjeli ni na očišćenju ni na blaženstvu kakvim god i kolikim god bilo anđelima, a nakon bilo kakve kazne. Nego su prije uvidjeli kako se ne može obesmisliti i obeskrijepiti božanska osudba, jer je Gospodin pretkazao da će na sudu prozboriti i reći: »Idite od mene, prokleti, u oganj vječni, što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim.« Time zaista pokazuje kako će đavao i njegovi anđeli gorjeti u vječnom ognju. A ovo što je pisano u Otkrivenju: »A njihov zavodnik, đavao, bi bačen u ognjeno i sumporno jezero, kamo i Zvijer i lažni Prorok. I bit će mučeni dan i noć, u vijeke vjekova.« Što je ondje nazvano "vječno" (aeternum), ovdje je “u vijeke vjekova“ (in saecula saeculorum), a Sveto pismo tako običava označivati samo ono što nema konca u vremenu.

I zbog toga ne može se naći nikakav drugi, pravedniji i bjelodaniji razlog (zašto najistinskija pobožnost vjeruje čvrsto i postojano, da đavlu i njegovim anđelima neće biti nikakva povratka u pravednost i život svetih) od samoga Svetoga pisma, koje nije nikoga obmanulo, i koje kaže da ih Bog nije poštedio, nego ih je u međuvremenu tako unaprijed osudio, te »ih je strmoglavio u pakao i predao mračnim bezdanima gdje ih čuva za Sud«, kad će ih primiti vječni oganj, gdje će se mučiti na vijeke vjekova. Ako je tomu tako, kako da se onda svi ljudi ili samo neki — nakon bilo kojeg vremena — izuzmu iz te vječne kazne, a da se odmah ne oslabi vjera, kojom se vjeruje kako će kazna zlodusima biti vjekovječna? Ako oni kojima se kaže: »Idite od mene, prokleti, u oganj vječni što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim«, ili svi ili neki neće ondje uvijek biti, zašto onda i vjerovati kako će đavao i njegovi anđeli ondje vječno boraviti? Ili možda Božja osudba, koju je izrekao opakima: i anđelima i ljudima, za anđele će biti istinita, a za ljude lažna? Tako će zaista biti, ako bude prevladalo, ne ono što Bog reče, nego što čovjek nagađa. A budući da takvo što ne može biti, oni koji se žele osloboditi vječne kazne, trebaju — dok je još vremena - prije poslušati Božju zapovijed negoli raspravljati protiv Boga.

(O državi Božjoj, XXI, 23)