Druga međunarodna konferencija udruge bl. Ivan Merz

Apologetska udruga bl. Ivan Merz organizira u subotu 18. studenog 2023. u hotelu Antunović (Zagrebačka avenija 100 A, Zagreb) Drugu međunarodnu konferenciju s temom Stojte čvrsto u vjeri. Plenarno izlaganje održat će kardinal Gerhard Müller a uz njega će biti i drugi zanimljivi predavači poput biskupa Mariana Elegantija iz Švicarske. Potpuni program i sve informacije o prijavi na konferenciju naći ćete na stranici katolik.hr. 

S obzirom da je prva konferencija održana 2021. s temom Duhovna kriza Crkve (1,2) bila vrlo dobro primljena od svih koji su joj prisustvovali, vjerujem da će i ovogodišnja postići sličan uspjeh.

Kako se valja vladati u crkvi

Na svakom mjestu, u svakom kutiću može se moliti, nu crkva je svakako za molitvu najshodnije mjesto.

Bio čovjek ma gdje i u čijoj god kući, ima se pristojno ponašati. — Svoju pristojnost treba da čovjek osobito pokaže u kući božjoj, u crkvi, gdje je samome Bogu na dogled.

Ovo počitanje prama hramu Gospodnjem pokazat će kršćanin i svojom vanjštinom, te će u nedjelje i blagdane javnoj službi prisustvovati u pristojnom stajaćem ruhu, a ne možda u svakidanjem odijelu, što ga nosi kod kuće, kod posla.

Lagano i čedno koracanje zahtijeva se od čovjeka u svakoj kući, a kamo tek u crkvi. Ne smije se zakasniti u crkvu, jer je to znakom ne samo nepristojnosti, ravnodušnosti i neštovanja prama Božanstvu, nego to smeta i svećenika i ostali svijet u pobožnosti. Ako li se s važnih razloga zakasni u crkvu, onda valja polagacko, tihim korakom unići u crkvu i sa strane gdje ostati.

Ne valja se za službe božje leđima okretati k žrtveniku, gdje se sv. misa služi, a licem gledati natrag na pjevalište. Nelijepo je bez razloga za vrijeme propovijedi iz crkve izlaziti, jer se tim pokazuje nehaj za božji nauk, a i druge se svojim izlaskom buni.

Narivavanje, obaziranje po crkvi, nasmješkivanje ne samo da je nepristojno i neuglađeno, nego je i grješno. Unišavši u crkvu pozdravimo znanca, kraj kojega baš prolazimo i to samo prignuvši nešto glavu.

Stariji neka posjedaju u klupe, a mlađi, koji su jači i zdraviji, neka stoje. Ako dođe koji starac, starica ili odličniji stranac, treba mu ustupiti mjesto u klupi.

Kod službe božje treba pokazati svojom pobožnosti, da smo nadahnuti svetošću, da nam se duša vinula u više blaženstvo. Ne sramimo se ovršavati čina, koje propisuje naša vjera, primjerice sklopiti ruke, pokleknuti i t. d.

Ko se ne bi htio u crkvi pristojan pokazati, ne bi došao molitve radi, već bi dolazio k službi božjoj iz znaličnosti, da vidi druge, a oni opet njega ili kako se ono veli: »da si oči pase, ili da se pokaže svijetu u svojoj gizdi, ili možda čak s gorih razloga«, taj bi doista bolje učinio, da ne ide crkvi ni blizu, nego da snizi kuću Gospodnju do kuće prostih požuda svojih.

Malenu djecu vodimo tek onda u crkvu, kad smo sigurni, da će se mirno ponašati. Ako li ko ljuto kašlje, ili ga inače muči kakova bolest, kojom bi mogao drugoga smetati, bolje mu je da ostane kod kuće.

Najnepristojnije pak jest voditi pse sa sobom u crkvu.

Za službe božje pokraj crkve brzo se voziti, bičem pucketati, halabučiti, pucati iz puške i t. d. zle su i grde navike, koje može počiniti samo čovjek, ne imajući smisla za ono, što je pristojno, lijepo i uzvišeno.

Iz crkve treba izlaziti mirno, čedno i ponizno.

Kad je crkva dupkom puna, neka najprije oni izađu, koji su bliže vratima, a onda tek oni, koji su dalje unutar crkve. Tako je u redu, a zgodnije je i za svakoga; jer bi se u velikoj nalozi kod vrata mogla i nesreća dogoditi.

Mladeži napose a osobito ženskoj preporučamo nabožnost i lijepo i čedno vladanje u crkvi.

(Marija Jambrišak, O pristojnom vladanju u svim životnim prilikama)

Bila je u nesvijesti

U kategoriji "moja sudbina" bitno.net donosi ispovijest gospođe koja je uspjela dobiti poništenje za svoj prvi crkveni brak. Moglo bi se izdvojiti puno detalja iz te priče. Od toga kako je nakon početnog neuspjeha na sudu, našla pravnicu koja ju je uputila što mora navesti u tužbi da bi joj brak ipak bio proglašen ništavnim. Preko toga kako je rasla u vjeri sve dok nije postala novus ordo čitačica koja "zna da sveta misa bez pričesti nije potpuna". Pa do toga koliko je mnogo trpjela od zločestih vjernika koji je nikad nisu direktno kritizirali, ali su mnogo šuškali i prijeko je gledali. Izborivši se za svoju potvrdu da je slobodna žena, odlučila je uz pomoć bitno.neta svoje "svjedočanstvo napisati kako bi potaknula i ohrabrila druge vjernike da pokrenu postupak za proglašenje ništavosti braka". Zaista plemenit cilj. Doduše, malo zastario jer su takve stvari bile aktualne prije pet-šest godina, sad se rješava pitanje pravilne pripreme i zaručničkog tečaja za istospolne parove. No važno je srediti stvari kako danas-sutra ne bi bilo novih šuškanja i ružnih pogleda ako se gospođi (i drugima poput nje) otvori put prema đakonatu i prezbiterijatu. 

Iako bi se mogli šaliti s katoličkim razvodom i onima koji uopće danas posežu za njime (većini preljubnika to i nije posebno bitno pitanje), mislim da je ipak zanimljivije promotriti kako je odjednom valjanost katoličke ženidbe postala tako općeprihvaćeno upitna. Do te mjere da valjda svatko tko ima vremena i volje uz pomoć kanonskog pravnika može naći elemente zašto njegov ili njezin brak nije valjan. Jednu od najsablažnjivijih stvari koje sam čuo od svećenika kazao je jedan koji i sam priprema mlade za ženidbu rekavši da misli kako više od 50% crkvenih ženidbi nije valjano. I nikom ništa. Zaručnički tečajevi se pretpostavljam odvijaju kao i prije deset ili dvadeset godina da se zadovolji forma, a ne da se eliminiraju ili znatno umanje razlozi zbog kojih bi brak bio ništavan. Svaka čast dobrim katolkinjama koje na takvim tečajevima objašnjavaju kako koristiti trakice da se spriječi začeće (vjerojatno korisno, ali meni pomalo neprikladno kad predavačica stoji pred svetohraništem). Mislim da bi ipak bilo važnije jasno i glasno objasniti stvari poput svrhe i temeljnih obilježja katoličke ženidbe. Tako da nitko ne može slučajno "upasti" u ništetan brak jer eto nije baš pazio na vjeronauku u zimskom semestru 6. razreda. Nego da se za ništetnost traži izričito odbijanje jednog od supružnika tih temeljnih postavki kršćanskog braka. Kao što recimo zločesti svećenik može misu učiniti nevaljanom ako izgovarajući riječi pretvorbe u sebi ipak ima intenciju da ne čini ono što izgovara. To bi onda ipak bio znatno manji postotak nevaljanih ženidbi slično kao što imamo i relativno mali postotak nevaljanih krštenja ili ređenja (barem za sad). 

Tko želi biti ministrant?

Ako ste muškarac ili mladić koji redovito ide na tradicionalnu latinsku misu u crkvu sv. Blaža i želite naučiti ministrirati na tradicionalnoj misi, javite mi se na adresu ovog bloga ( tomablizanac@gmail.com ).

Bitno je da ste redovito na tradicionalnoj misi i na raspolaganju za ministriranje. Budući da nakon ukidanja tradicionalne mise u Sigetu nema toliko prilika za vježbanje, za početak bi se nalazili nedjeljom točno u 16 sati tako da prije mise u crkvi sv. Blaža kratko vježbamo ministriranje. Kasnije se ovisno o interesu i potrebama mogu dogovoriti i drugi termini. 

S obzirom da protokom vremena ljudi dobivaju različite nove obaveze i službe, uvijek nam treba novih kandidata koji mogu preuzeti odgovornu i važnu ministrantsku službu. Naravno, napredovanje u pojedinim ulogama ide postupno, uvijek uz podršku i vodstvo iskusnijih ministranata. 

Na vodu besedu pisati

Izgleda da je počela sinoda o sinodalnosti ili barem neka od njezinih zahuktalijih faza. Naravno da svakom normalnom čovjeku kad čuje takav naziv prvo pada na pamet komični skeč. Nažalost, u Katoličkoj crkvi se za takve budalaštine troše milijuni, a sve kako bi zainteresirani pojedinci i lobiji kroz stranice verbalnih proljeva provukli neke promjene koje priželjkuju. Sudeći po istaknutim rečenicama iz papinskih odgovora na kojekakve dubije, sinodalnost kao nedefinirani pojam u modi tiče se prvenstveno spolnih odnosa homoseksualaca i preljubnika. Dakle, ništa novo. Komični likovi poput Tucha cmok-cmok Fernandeza iskaču redovito na naslovnicama crkvenih vijesti, a papa Franjo objavio je opet neku encikliku o klimatskim promjenama ili tako nekakvim budalaštinama. Izvještavati ili raspravljati o tim stvarima izgleda mi zanimljivo otprilike kao sudjelovati u radnim skupinicama oko okruglih stolova na gornjoj fotografiji. Ipak, moram barem zabilježiti da se nešto događa. A što točno, mislim da ne znaju ni oni koji su u Vatikanu. Vidjet ćemo jasnije kad se mulj malo nataloži i močvara razbistri.