Ne čini to

Blažica je došla iz škole kući pa otišla odmah u kuhinju, da majci pomogne. "Idi, Blažice, u vrt i donesi zelenja i malo luka, ali da mi se nijesi dotakla grožđa, koje još nije dozrelo! Razumiješ?'' reče joj mati. 

Blažica je odskakutala u vrt, uzela zelenja i luka pa je pjevajući htjela da se vrati. Bila je već blizu vrata, kadli opazi na jednom trsu, što se vijao oko plota, lijep grozd, koji je bio po njezinu mišljenju već dosta zreo. 

Blažica je stajala jedan čas neodlučna. Nešto joj je govorilo, neka ga samo otrgne i pojede, jer je već zreo i sladak. Drugi joj opet unutrašnji glas govoraše: "Blažice, ne čini to, jer ti je to zabranjeno, pa je stoga grijeh!'' — Ona stupi bliže grozdu, da ga ogleda, pa videći da je već prilično zreo, htjede da pozoblje samo zrele jagodice. No u taj čas pomisli, da bi je majka mogla vidjeti, kako zoblje grožđe, pa zato odustane od svoga nauma. No u isti čas joj neki zloduh opet reče: "Ta otrgni cio grozd, zrele jagode pojedi, a ostalo baci. Tvoja majka ne zna za svaki grozd, a ti ćeš zasladiti s nekoliko zrna svoje suho grlo." 

"Zbilja, ala sam luda; tako ću učiniti!" pa odreže cio grozd i počne ga požudno zubima trgati, samo da bude prije gotova. Ali pošto je jedva dva tri puta zagrizla, zavikne strašno i baci grozd na stranu. — Među zrele se jagode sakrila osa, koje Blažica nije opazila, i koja ju je, kad je cio grozd k ustima prinijela, ubola upravo u gornju usnu tako nemilo, da je osjetila grozan bol. 

Nato je otrčala k majci u kuhinju i plačući joj ispripovjedila, što se dogodilo. Mati joj odgovori: "Vidiš, dijete moje, to ti je kazan Božja, što me nijesi poslušala, već si radije slušala glas napasti, pa ćeš sad radi kratka užitka morati trpjeti!" Blažici je zbilja gornja usna ubrzo natekla i dosta ju je dugo boljela.

(izvor)