Isto prije petsto godina i danas. Zašto su htjeli promijeniti?

John Rylands Library, Manchester

Al Ain III

S ovim postom završit ćemo izvještaj iz Al Aina.

Al Ain II

 Započeo sam dan obilnim doručkom. 

Al Ain I

Put me opet vodio preko istanbulskog aerodroma.

Duhovna lirika utorkom 77

Velimir Deželić stariji

SPOMENI SE

Spomeni se, Djevice, Majčice moja, 

Sirotno Tvoje sam dijete, 

Znam, ja bih davno u noć zaluto — 

Bez pomoći Tvoje svete. 

Dogara mi svijeća i mrak se već hvata, 

Krv se u žilama ledeni, 

Staklene skoro smračit će oči, 

Smrt stupa već hladna k meni. 

Već posljedna ruža na bokoru cvate, 

Hladni znoj rosi mi čelo, 

Djevice, uberi ružu za me, 

Na moje je stavi čelo. 

Da pokajno umrem, to Majčice divna, 

Od svog mi Sinka ishodi, 

Onda uz nebesni blagi osmijeh 

Daj, k Njemu me, k Njemu vodi ! 

Kad stupim u strahu pred Višnjega obraz, 

Srce Mu prikaži moje, 

On će napisano na njemu naći 

Veliko Ime Tvoje. 

Smilovat će Višnji se osmijehom na me, 

Ne će da prestrogo sudi, 

Sklopit ću ruke i drhtat, klicat: 

O hvaljen mi, Kriste, budi!

Ne čini to

Blažica je došla iz škole kući pa otišla odmah u kuhinju, da majci pomogne. "Idi, Blažice, u vrt i donesi zelenja i malo luka, ali da mi se nijesi dotakla grožđa, koje još nije dozrelo! Razumiješ?'' reče joj mati. 

Blažica je odskakutala u vrt, uzela zelenja i luka pa je pjevajući htjela da se vrati. Bila je već blizu vrata, kadli opazi na jednom trsu, što se vijao oko plota, lijep grozd, koji je bio po njezinu mišljenju već dosta zreo. 

Blažica je stajala jedan čas neodlučna. Nešto joj je govorilo, neka ga samo otrgne i pojede, jer je već zreo i sladak. Drugi joj opet unutrašnji glas govoraše: "Blažice, ne čini to, jer ti je to zabranjeno, pa je stoga grijeh!'' — Ona stupi bliže grozdu, da ga ogleda, pa videći da je već prilično zreo, htjede da pozoblje samo zrele jagodice. No u taj čas pomisli, da bi je majka mogla vidjeti, kako zoblje grožđe, pa zato odustane od svoga nauma. No u isti čas joj neki zloduh opet reče: "Ta otrgni cio grozd, zrele jagode pojedi, a ostalo baci. Tvoja majka ne zna za svaki grozd, a ti ćeš zasladiti s nekoliko zrna svoje suho grlo." 

"Zbilja, ala sam luda; tako ću učiniti!" pa odreže cio grozd i počne ga požudno zubima trgati, samo da bude prije gotova. Ali pošto je jedva dva tri puta zagrizla, zavikne strašno i baci grozd na stranu. — Među zrele se jagode sakrila osa, koje Blažica nije opazila, i koja ju je, kad je cio grozd k ustima prinijela, ubola upravo u gornju usnu tako nemilo, da je osjetila grozan bol. 

Nato je otrčala k majci u kuhinju i plačući joj ispripovjedila, što se dogodilo. Mati joj odgovori: "Vidiš, dijete moje, to ti je kazan Božja, što me nijesi poslušala, već si radije slušala glas napasti, pa ćeš sad radi kratka užitka morati trpjeti!" Blažici je zbilja gornja usna ubrzo natekla i dosta ju je dugo boljela.

(izvor)

Crven fesić, joj, nanice

 Nakon odmora krećemo dalje. 

Crven fesić, nano

 U Zagrebu je tog jutra padala kišica.

Sva svetost i sva oslobođenja

Sve dobro, što imamo u Crkvi Božjoj, imamo zahvaliti ovoj svetoj krvi Kristovoj. Sama Crkva Kristova plod je krvi Isusove. Bezgrješno začeće Bl. Dj. Marije plod je zasluga krvi Kristove ; svi sveti na nebu plod su i slava krvi Kristove ; sva obraćenja svih grješnika u svijetu djelo su krvi Kristove; sve krjeposti i sva svetost svih pravednika i na nebu i na zemlji i u čistilištu plod su krvi Kristove ; sva oslobođenja vjernih duša iz čistilišta u raj nebeski plod su krvi Kristove ; svi crkveni oprosti i jubileji učinak su krvi Isusove ; svi sveti sakramenti i sva njihova veličajna djelovanja plod su krvi Isusove. Sve u jedno: sve, što je na nebu i na zemlji i u čistilištu dobro i sveto, to je pupoljak, to je cvijetak, da, to je plod krvi Isusove. 

(izvor)