Imade taj knez nebeski također zadaću, one duše koje imadu u nebo doći, dovesti u raj radosti.

Anđeli su čisti dusi, koji mogu uzeti i vidljivu priliku

Svi anđeli su dusi (Hebr. 1, 14.) i bića bez tijela. (sv. Gr. Nz.) Anđeli imadu samo duh, a ljudi duh i tijelo zajedno. (sv. Gr. Nz.) 

— Mogu si anđeli uzeti iz zraka eterička tjelesa. (sv. Gr. Nz.) 

Tako je n. pr. arkanđel Rafael, pratilac mladoga Tobije, uzeo spodobu odličnoga židova Azarije. (Tob. 5, 18.) Na grobu uskrsnuloga Spasitelja javili se anđeli u spodobi mladića (Mark. 16. 5.), kod uzašašća Kristova u spodobi muževa. (Dj. ap. 1, 10.) 

— To tijelo samo je prividno tijelo. Ono nije združeno s duhom, kako je ljudska duša s tijelom; to prividno tijelo samo je kao koprena postavljena na anđela, koja odmah opet pane, čim je anđeo izvršio svoj posebni nalog. 

Anđeli su uzvišeniji od ljudi; jer imadu veliko spoznanje i veliku silu. 

Anđeli po odličnosti nadmašuju sva ostala bića, koja je Bog stvorio. (sv. Aug.) Krist je rekao, da ni anđeli ne znadu dana ni ure zadnjega suda (Mat, 24, 36.); po tomu znadu anđeli više od ljudi. 

— Anđeo smrti ubio je u Egiptu prvorođence. Drugi je učinio, da je jedne noći do 200.000 asirskih vojnika umrlo u taboru kralja Senaheriba, koji je pogrdio pravoga Boga. (Is. 37.)  

Anđeli imadu osobitu moć nad elementima (počelima); to je stoga, što Bog po višim silama djeluje na niže. Anđeli dakle imadu osobitu moć na vatru; jedan anđeo štitio je tri mladića u Babilonu u plamenu užarene peći. (Dan. 3, 49.) Anđeli imadu osobitu moć nad vodom; jedan anđeo bi zamutio jezero i učinio, da je svaki ozdravio, koji je prvi sašao u jezero poslije uzgibanja. (Iv. 5, 4) Anđeli imadu osobitu moć nad zrakom; jedan anđeo nošaše proroka Habakuka brzo poput strijele k Danijelu u lavlju jamu, da mu donese jelo. (Dan 14, 35.) Nešto slična se dogodilo đakonu Filipu poslije krštenja dvoranina etiopskoga. (Djel. ap. 8, 39.) Anđeli imadu osobitu moć nad zemljom; zemlja se potresla, kad je anđeo sašao ka grobu uskrsnuloga Spasitelja. (Mt. 28, 2.) Stoga anđeli moraju imati veliku moć i sv. Pismo ih naziva "moći i sile". (1. Petr. 3, 22.) 

Bog je stvorio anđele na svoju slavu i na svoju službu i na njihovu vlastitu blaženost. 

Anđeli služe na slavu Božju. Jer su oni među svima stvorovima Bogu najsličniji, to u njima odsijeva najviše Božja savršenost. Kao što je lijepa slika u čast slikaru, tako su anđeli, ta sjajna slika Božja, u čast Bogu. Slave oni Boga u nebu također neprestanim slavospjevom. 

— I na službu Božju anđeli su stvoreni. Svi anđeli su službujući dusi; njih naime šalje Bog u tu svrhu da budu ljudima na pomoć u stjecanju vječne blaženosti. (Hebr. 1, 14.) Već njihovo ime znači, da su sluge Božji; jer "anđeo" znači poslanik. Razmotri i treću prošnju u Očenašu. 

— I zli dusi služe na proslavu Božju; jer Bog njihove napadaje obraća u svoju čast, a na naše dobro. S pravom naziva Goethe đavla "silom, koja neprestano zlo hoće, a neprestano dobro čini". 

Broj anđela je neizmjerno velik. 

Danijel opisuje prijestol Božji i govori: "Tisuću puta tisuća služilo mu i 10.000 x 100.000 stajahu pred njim." (Dan. 7, 10.) Sv. Pismo govori često o nebeskim četama. (Luk. 2, 13.; 3. Kralj. 22, 19.; 2. Dn. 18, 18.) A Krist govori na Maslinskoj gori, da bi mu Otac mogao poslati više od 12 legija (= 12 x 6.000) anđela u pomoć. Broj anđela prekoračuje broj svih tjelesnih stvari (sv. T. Akv.), stoga i broj svih ljudi, koji su ikada živjeli ili će živjeti. "Broj anđela je veći od broja zvijezda na nebu, pijeska u moru i lišća na drveću." (sv. Dion. Areop.) 

Nijesu svi anđeli jednaki; imade devet korova ili redova anđeoskih. 

Devet planeta se kreće oko našega sunca; samo mjesto petoga ima 280 manjih planeta. I među službenicima crkvenim opstoji neki stanoviti red, koji se ravna prema različnosti službene vlasti: vrhovna glava u crkvi je papa; uz njega je 70 kardinala; od pape postavljeni biskupi vladaju biskupijama, a njihovi pomoćnici, svećenici, pojedinim župama. 

— Red anđela ravna se po darovima od Boga dobivenim i od Boga im određenim službama. Neki anđeli Boga više proslavljuju, a neki mu služe. (Dan. 7, 10.) U najvećoj blizini Božjega prijestolja su serafini, t. j. goreći, jer oni od ljubavi do Boga kao da gore; poslije njih su herubini, koji se odlikuju velikim znanjem. Sv. Pismo spominje napose arkanđele, osobito: Mihaela (borioca s nevjernim anđelima u nebu), Gabrijela (navjestitelja rođenja Kristova i sv. Ivana Krstitelja) i Rafaela (pratioca Tobijina). Dakako, i među palim anđelima ima redova (najviši Lucifer) (Ef. 6, 12), jer su pali iz svih devet korova. 

(izvor)

Vlašićev lekcionar

Već je duže vremena na internetu dostupan Žuvićev lekcionar iz kojega se čita i pjeva i na tradicionalnim misama u crkvi sv. Blaža i na Sigetu. No, katolicima u Dalmaciji (i Dubrovniku) bit će posebno koristan Vlašićev lekcionar koji se u tim krajevima upotrebljavao sve do nesretne postkoncilske liturgijske reformacije. Zahvaljujem osobi koja ga je dala skenirati i stavila nam ga na raspolaganje. 

Evanđelistar to jest Epistole i Evanđelja preko sve godine po novom Rimskom Misalu dozvolom pape Pija X. udijeljenom dubrovačkom biskupu Dr. Josipu Marčeliću priredio [...] o. Petar Vlašić franjevac u Dubrovniku 1921.  (250 MB!)

Koga zanimaju okolnosti nastanka i reakcije na ovaj lekcionar, može pročitati članak Jerka Fućaka Prosudbe Vlašićeva Evanđelistara. 

On i lijepo nebo vrijedni su svega

Časna sestra milosrdnica Leopoldina Čović (1901.-1926.)

Izvanredna milost sjedinjenja s Bogom donosi redovito sa sobom drugu izvanrednu milost: čežnju za trpljenjem. Pojavila se ta čežnja u njoj osobito u vrijeme, kad je još u djetinstvu od ljubavi k Srcu Isusovu častila Njegov kip. „Već sam u to vrijeme zavolila trpljenje pa sam se na svaki način svladavala... Postila sam mnogo“. O tom priča njezina majka: »Bilo je to godine 1913. ili 1914. Kroz cijelu je zimu jela samo jednom na dan i to uveče. Jutrom je primala sv. Pričest i ne bi uzela ništa. Kad bi o podne došla iz škole, nije ručala, već bi sjela u jedan kut u sobi i smiješeći se promatrala, kako mi ostali jedemo. Kad bi došlo doba za večeru, onda bi jela«. Zašto je ona to činila, majka ne zna. No Marija piše: »To sam činila na neko nutarnje nadahnuće. Nisam nikad ni pomislila, da činim možda nešto izvanredno, jer sam u sebi osjećala poticaj, da mi tako valja činiti.«

Želja za trpljenjem ostat će do kraja njezina života jednom od najtežih muka. Trpljenjem je htjela dokazati svoju ljubav, a što je više željela trpjeti, to joj se više činilo, da Isus udaljuje od nje križ i muku. U toj boli se je tješila svojom neznatnošću. Govorila bi: »Trpljenje je hrana jakih i velikih duša, a ja sam slaba i malena«.

Uz nas vijek budi

Jučer je održano zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba pod geslom "Hvala ti, Majko, vijek’ uz nas budi. Tko će nam pomoći, ako ne ti?" ili, kako piše u Malom Misalu, "hvala Ti, Majko, uz nas vijek budi, tko će nam pomoć ako ne Ti!" ili, kako piše u starijim molitvenicima, "Hvala ti, Majko, od nas vijek budi, Tko će nam pomoć, ako ne ti?" To je završetak pjesme "Ljiljane bijeli" Dragutina Domjanića. Sviđa mi se ta praksa da se svake godine za moto hodočašća uzme neki stih iz hrvatskih marijanskih pjesama. 

Evo, uživajte u fotografijama. Ubacit ću poneki komentar, no to možete i zanemariti. 

Da i to vidim

Povodom posjeta turskog predsjednika Erdoğana, odlučio sam otići do zagrebačke džamije u kvartu Borovje.

Krštenje nije samo primanje u kršćansku zajednicu, iliti "Mate, odričeš li se sotone?"

Neki izvatci iz tradicionalnog obreda krštenja koji bi, da nisu bili izbačeni u novom obredu krštenja, mogli pomoći majci djeteta, njezinoj suradnici u grijehu i sablazni te crkvenim pastirima koji se suobličuju ovome svijetu. Umjesto I. ubacio sam slučajno ime, samo radi konkretnosti.

***

℣ Mate, što išteš od Crkve Božje? ℟ [kum] Vjeru.

℣ Što ti daje vjera? ℟ Život vječni.

Zatim lagano tri puta puhne u lice djetetu i rekne jednom:

Iziđi iz njega, nečisti duše, a daj mjesto Duhu Svetomu Utješitelju.

Svemogući, vjekovječni Bože, Oče Gospodina našega Isusa Krista, dostoj se pogledati na ovoga službenika svoga Matu, kojega si se dostojao pozvati k počecima vjere. Istjeraj iz njegova srca svu sljepoću, rastrgni sve sotonine veze kojima je bio svezan. Otvori mu, Gospodine, vrata svoje blagosti, da bude obilježen znamenjem Tvoje mudrosti te bez ikakve ružne požude radosno prema blagom mirisu Tvojih zapovijedi služi Tebi u Tvojoj Crkvi i napreduje od dana do dana. Po istom Kristu Gospodinu našem. ℟ Amen.

Zaklinjem te, nečisti duše, u ime O ✠ ca, i Si ✠ na i Duha ✠ Svetoga, da iziđeš i odstupiš od ovoga službenika Božjeg Mate, jer ti, prokleti osuđeniče, zapovijeda onaj koji je nogama išao po moru i pružio desnicu Petru kad se topio. Dakle, prokleti đavle, spoznaj svoju osudu, i daj čast Bogu živomu i pravomu, daj čast Isusu Kristu, Sinu njegovu, i Duhu Svetomu te odstupi od ovoga Božjeg službenika Mate, jer se Bog i Gospodin naš Isus Krist dostojao njega pozvati k svojoj svetoj milosti i blagoslovu i studencu krštenja. I nikada se ti, prokleti đavle, ne usudi povrijediti ovo znamenje svetoga kri ✠ ža, što mu ga mi dajemo na čelu. Po istom Kristu Gospodinu našem. ℟ Amen.

Zaklinjem te, svaki nečisti duše, imenom Boga ✠ Oca svemogućega i imenom Isusa ✠ Krista Sina njegova, Gospodina i Suca našega, i krepošću Duha ✠ Svetoga, da odstupiš od ovoga stvora Božjeg Mate, kojega se naš Gospodin dostojao pozvati k svetomu hramu svojemu, da postane hram Boga živoga i Duh Sveti da stanuje u njemu. Po istom Kristu Gospodinu našem, koji će doći suditi žive i mrtve i svijet ognjem. ℟ Amen.

Dotičući se desnog i lijevog uha reče:

Efeta, to jest: Otvori se.

Zatim se dotakne nosnica govoreći:

Na ugodni miris. A ti, đavle, odlazi, jer se približuje sud Božji.

Primi goruću svijeću i neporočan čuvaj svoje krštenje. Vrši Božje zapovijedi, da Gospodinu, kada dođe na svadbu, možeš poći ususret zajedno sa svim svetima u nebeskom dvoru i da živiš u vijeke vjekova. ℟ Amen. 

(podebljani dio izbačen)