petak, 31. srpnja 2020.

Nadajmo se da je parodija, a ne pravi neugodnjak


"Biskup"

Postoji, već znadoh,
malo biće s mitrom,
rijetko kad se javi
reakcijom hitrom.

Za spasenje duša
on baš malo mari,
važnije od toga
tjelesne su stvari.

Zatvara sve crkve
kad se kašlje, kiše.
Što vlast od njeg traži,
on joj da i više.

Antiseptik, maske,
promptno ureduje
sve što na tv-u
od stožera čuje.

Kad prehlada-gripa
posvud kosi žrtve
od jutra do mraka
ne ispraća mrtve.

Zaboravlja brzo
svečana suslavlja,
Jedini je slogan
Samo da je zdravlja.

Na posljednje mjesto
stavlja Isukrsta,
zabranjuje pričest
primati na usta.

Kada na poslušnost
narod pozvat treba,
uvijek će se naći
neki ivo dže…

Beskorisne riječi
takvog su poete,
uvjerit ne mogu
niti malo dijete.

ponedjeljak, 27. srpnja 2020.

Sveta Ano, oprosti mu

Osobno jedinstvo i međunaravna razmjena svojstava


Je li Presveta i Vazda Djevica Marija uistinu Majka Božja, i jesu li stoga njezini roditelji uistinu baka i djed Isusu? Franjo kao da nije sasvim siguran

To je barem – naime da kanda nije posve siguran – najdobrohotnije ili makar najobzirnije objašnjenje uporabe navodnika u njegovu službenom tvitu na blagdan sv. Ane:
"Na spomendan svetog Joakima i Ane, Isusovih 'djeda i bake', pozivam mlade da učine neko djelo nježnosti prema starijim osobama, pogotovo onim najosamljenijim, u njihovim domovima ili boravištima. Dragi mladi, svaka starija osoba vaš je djed ili baka!"
No, kako je definirano na Efeškom saboru, Blažena Djevica Marija uistinu je Majka Božja, dakle očito su njezini roditelji uistinu djed i baka našega Gospodina Isusa Krista, a ne Njegovi "djed i baka"...

Eh, isusovci...


https://rorate-caeli.blogspot.com/2020/07/is-all-holy-and-ever-virgin-mary-truly.html

srijeda, 22. srpnja 2020.

Po zagovoru svetoga Blaža


Danas su objavljeni premještaji svećenika u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Za nas je najznačajnija ova odluka:
Puškarić mr. Borna, razriješen je službe pročelnika Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije, urednika Službenog vjesnika Zagrebačke nadbiskupije i službe rektora crkve Krista Kralja na Mirogoju te je imenovan župnikom moderatorom u župi Sv. Blaža u Zagrebu;

U skladu s time, od kraja kolovoza, odnosno početka rujna zajednica okupljena oko tradicionalne mise, trenutno u crkvi sv. Jurja, seli se u zagrebačku crkvu sv. Blaža. O svim detaljima bit ćete na vrijeme obaviješteni. Pozivam sve čitatelje ovoga bloga kao i sve koji pohađaju tradicionalnu misu da redovito mole za duhovnu i tjelesnu zaštitu vlč. Puškarića te što uspješniji prelazak svih nas na novo mjesto i u nove okolnosti.

četvrtak, 16. srpnja 2020.

Gostujući autor - Ukazanja


Bojazan i nada

Nadbiskup Viganò nedavno je u intervjuu za LifeSite pružio svesrdnu potporu marijanskom ukazanju u Civitavecchiji, vezanom, hoćeš-nećeš, uz lik međugorske "Gospe". Naime u ljeto 1994. jedan je čivitavekijski svećenik, župnik, hodočastio u Međugorje i odanle donio svojem župljaninu Fabiju Gregoriju kipić "Gospe" Međugorske, kojemu na podnožju piše velikim slovima: "Međugorje", a izrađen je na temelju onog što su autoru, Stjepanu Vlahi, o njezinu izgledu rekli međugorski vidioci. Kipić je u dvorištu Fabija Gregorija 1995. prosuzio krvlju, i to muškom, kako je pokazala analiza koju je zatražio mjesni biskup Girolamo Grillo, a Fabio će poslije, unutarnjim govorom, primiti poruku da je to Isusova krv. Mons. Grillo uskoro će povjerovati u nadnaravnost toga plača, i odustati od zahtjeva za usporedbom krvi s kipa s krvlju muških članova obitelji Gregori, kada kip i pred njim, u njegovu domu, baš dok on bude molio: "Svrni dakle, zagovornice naša, one svoje milostive oči na nas", proplače krvavim suzama. Poruke koje su primili Gregorijevi slažu se s fatimskima, a Fabiova kći Jessica navodno je od Gospe doznala i sadržaj Treće tajne.

U nadnaravnost ovoga ukazanja vjerovao je, primjerice, poznati egzorcist Amorth, kao i Ivan Pavao II., koji je kad je policija kipić bila odnijela poslao svog prijatelja, poljskoga kardinala Deskura da Gregoriju daruje te u Papino ime blagoslovi drugi kipić međugorske "Gospe". Taj se drugi kip poslije znojio mirisnim uljem, a u danima agonije Ivana Pavla II., 2005. godine, lio je vodene suze.

No međugorska "Gospa", kao što je poznato, poručuje da su pred Bogom sve vjere iste! Stoga se postavlja pitanje zašto bi Majka Božja od svih kipova odabrala baš onaj lažnoga, međuvjerskoga, krivovjernog ukazanja da bi se preko toga kipa ukazala u Civitavecchiji te potvrdila ono što je poručila u Fatimi.

Ili to nije Majka Božja, nego je, poradi kazne za neistinoljubivost i neposluh, Bog dopustio zavodničko djelovanje đavlu, koji ponavlja Gospine poruke zato da bi promicao lažna ukazanja te u konačnici podrovao vjeru u fatimsko?

To se pitanje nadaje i u vezi s akitskom privatnom objavom, jer je ona vezana uz kip amsterdamskoga ukazanja, u kojem se "Gospa" ne samo slaže, primjerice, s Hansom Küngom da danas čovjek više ne mora biti bezbožan ako je za socijalizam nego je i zatražila da je zovemo "Gospa Svih Naroda, koja je negda bila Marija"*. A znamo da osim od Imena Isusova đavli najviše strepe upravo od svetog imena Marijina. Pa ipak, biskup Ito, koji je (1984.) priznao akitsko ukazanje, hodočastio je (1988.) u Amsterdam "Gospi Svih Naroda, negdašnjoj Mariji", u njezinu kapelu, te je ondje u nazočnosti vidjelice Ide Peerdeman odslužio misu. A biskup haarlemsko-amsterdamski ukazanje je"Gospe Svih Naroda, koja je negda bila Marija", priznao (2002.).

Egzorcist Amorth vjerovao je i u međugorsko ukazanje, kojemu je, kažu, i Ivan Pavao II. bio sklon. Navodno je Ivan Pavao II. u godini "Duha Asiza", 1986., preko fra Smiljana Kožula primio od međugorske "Gospe" krunicu koju je poljubila. Kardinal Deskur također je vjerovao u međugorsku "Gospu"...

Ja vjerujem u Gospu Fatimsku, ali se nadam da neću zbog toga povjerovati naposljetku i u amsterdamsku, preko akitske, pa i u međugorsku, možda preko čivitavekijske. U amsterdamsku, negdašnju Mariju, kao ni u međugorsku, međuvjersku, ne vjerujem, pa onda ni u akitsku i čivitavekijsku. Ali se pribojavam da zbog toga ne obnevjerujem i kad je riječ o Fatimskoj.

___________________
* Taj naslov sama je u poruci od 2. srpnja 1951. ovako objasnila: "'koja je nekoć bila Marija' znači ovo: mnogi ljudi Mariju su znali kao Mariju. No sada, u ovom novom razdoblju koje počinje, želim biti Gospa Svih Naroda. To svatko razumije."

srijeda, 15. srpnja 2020.

Velika misionarka


Uvijek je lijepo upoznati svetce i svetice koje nisam poznavao. Tako me nedavno zaintrigirao uvodni odlomak u eseju iz jedne zanimljive knjige o francuskim misionarima:

nedjelja, 12. srpnja 2020.

Budi se istok i zapad

Evo nekoliko nedavno uslikanih fotografija koje bi mogle zanimati posjetitelje ovoga bloga. Nisam ih dosad objavio jer sam u vrijeme njihova nastanka bio zauzet drugim obavezama.

utorak, 7. srpnja 2020.

Duhovna lirika utorkom 68


Ivo Lendić
PRVA PRIČEST BOLESNE DJECE

Danas oblaci nisko lete. Kriče galebovi;
nad pučinom mutnom hranu ištu.
Tužno zvone radnički čekići
na brodogradilištu.

Danas poniknuta bolnica šuti
kao netko,
koji je osjetio najdublju bol,
a odmah zatim
veliku
radost.

Danas su se po prvi put pričestila bolesna djeca
sitnih prozirnih ručica,
blijeda i lijepa kao niz
drhtavih
cvjetova.

Osjećajući ujedno i strah i sreću
jutros su se pričestila po prvi put
bolesna djeca,
koja odavno ne vidješe majke,
i kojima je obraz
svet i čist
i prozirno žut.

Soba je bila sva
zelenilom okićena.
Skromno je zvonilo zvonce.
Djeca su nepomično u gipsu, blistavih zjena,
u ruci je njihovoj voštanica
zapaljena.

Vani su letjeli oblaci. Vani je bilo tužno;
kričahu galebovi, koji hranu ištu.
Tužno su zvonili primorskim jutrom
čekići na brodogradilištu.

Bog zna, da li od tuge ili od sreće,
svećeniku su zasjale suze
u odbljesku svijeće,
kad im je Hostiju dao,
i kad ih je, pošto je bijeli oltarnik povio,
ciborijem blagoslovio.

A sada plovi parobrod pod bolnicom.
Putnici mašu,
ko da bi htjeli poslati zdravlje s pozdravima.
O, da znate, putnici, koliko je sreće i tuge
u ovoj kući bola današnji dan zanjiho,
jasno bi vam bilo, zašto je šutljiv ovaj samotni kut.
zašto je danas sve tiho
i zašto vam mahanjem ne zaželi niko
sretan put.

Oblaci još uvijek nisko lete. Kriče galebovi;
nad pučinom mutnom hranu ištu.
Tužno zvone radnički čekići
na brodogradilištu...

subota, 4. srpnja 2020.

Šareno

Počelo je vrijeme ljetnih odmora, pa ću na jednom mjestu sakupiti nekoliko novijih preporuka za filmove/serije i knjige koje ne traže preveliku koncentraciju. Tko želi više naslova, lako će ih pronaći na ovom blogu preko oznaka knjige ili filmovi.


Bumblebee - film s transformersima; za djecu, ali ne baš jako malu

Kingdom - drugu sezonu serije još nisam pogledao, ali prva je vrlo dobra korejska priča o zombijima u 17. stoljeću

The Expanse - serija koja je kroz tri sezone većinom bila interesantna, ali prema kraju postaje previše apstraktna

Big Night - simpa nepretenciozan film o dva brata Talijana koji vode restoran pred zatvaranjem

Chernobyl - razvikana miniserija koja zaslužuje pažnju koju je dobila; nema puno iznenađenja, ali su radnja i likovi vrlo dobri

Shoplifters - neloš japanski film, a i završetak je dosta realno osmišljen

Infinity train - animirana serija s kratkim epizodama, bajkovite priče su zgodno izmaštane; pomalo je naporno da su muški likovi redovito bezveznjaci, ali u tome je u duhu našeg vremena

The Mandalorian - dječja serija iz franšize ratovi zvijezda, u skladu s time likovi su plitki, ali su efekti privlačni

Tokyo Idols - tužan život drugačijeg tipa ovisnika izgubljenih u besmislu

One Child Nation - prikazuje banalnost zla koje prožima modernu Kinu (ali i zapad) u odnosu na vrijednost ljudskog života

***

King's Champion - lagana bajka o ratniku koji se mora ponovno aktivirati jer zlo, dakako, ne spava

We Have Always Lived in the Castle - dvije sestre i stari stric žive u velikoj kući na lijepom  imanju;  nakon velike tragedije sve je utihnulo, a oni bi jako htjeli da tako i ostane; neobična perspektiva i stil pisanja

The Murderbot Diaries - četiri pripovijetke od kojih je prva najbolja, a druga najlošija; sigurnosni robot koji se pokušava prilagoditi novim životnim okolnostima

Summer of Night - ima jedan neprikladan detalj, ali je u globalu izvrstan roman o zlu koje raste u uspavanom američkom gradiću

Swan Song - iz nekog razloga početkom ove godine pročitao sam (ili poslušao) više (post)apokaliptičnih romana, a ovo je najbolji od njih

They Thirst - od istog autora kao prethodno djelo, zamjetno slabije, ali za vampirske romane nije loše

Every Single Second - vidio sam da je Marko dobro ocijenio na Goodreads, pa sam i ja pročitao i nije mi žao; ima malo previše "važnih" tema, ali to je u knjigama za mlade i očekivano

Bad Blood: Secrets and Lies in a Silicon Valley Startup - što se događa kada karizmatična prodavačica magle osnuje firmu u društvu gdje je jedan od glavnih slogana "fake it till you make it"

Nothing to Envy: Ordinary Lives in North Korea - opis depresivne sjevernokorejske svakodnevice zanimljiv jer prikazuje sve iz perspektive običnih ljudi 

Our Land and Our Lady - pročitao sam tek nekoliko poglavlja, ali svidjeli su mi se opisi doživljaja prvih misionara i istraživača u Americi

A Traveller in Rome - anegdote koje ilustriraju Rim od davne povijesti do pedesetih godina prošlog stoljeća kada je autor pisao; tek sam počeo čitati, no vrlo je privlačan stil i štikleci o Rimu