Bila sam tu, kad je pripravljao nebo, kad je stalnim zakonom i međom ograđivao bezdane, kad je gore učvršćivao uzduh i premjerao vodene izvore, kad je okolo udario granice moru, postavljao zakone vodama, da ne bi prelazile svojih međa, kad je postavljao temelje zemlje. Bila sam s njim i upravljala sam svim stvarima i veselila sam se sve dane i sve vrijeme igrala sam se pred njim, igrala sam se na zemaljskoj kugli, jer je moj užitak boraviti sa sinovima ljudskim. Zato me, djeco, poslušajte: Blago onima, koji idu mojim putevima! Slušajte moju nauku i budite mudri i nemojte je odbaciti.
Gornji tekst je izvadak iz današnje poslanice na misi svetkovine Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije. Lekcionar koji redovito koristimo priredio je Nikola Žuvić te je izdan 1940. godine. Crkva, dakako, riječi koje izgovara Božanska mudrost primjenjuje na Gospu. Slušajući celebranta koji je pjevao ove riječi i motreći prekrasni vitraj na sjevernom zidu svetišta crkve sv. Katarine, pala mi je na pamet jedna teorija. Možda neki ljudi teško zablude u poznavanju osnovnih prirodnih zakona i fizikalnog uređenja svijeta upravo zato što ne žele prihvatiti Blaženu Djevicu Mariju i častiti je onom slavom koju joj je Bog podario. Ako odbijaju Božju mudrost koja se veselila pred Stvoriteljem dok je on stvarao i uređivao čitav svemir, nije li prirodno da im se zamrači pamet pred tim istim svemirom. Primjerice, znamo da teorija ravne zemlje potječe upravo iz miljea protestantskih fundamentalista, a oni su poznati i po tome što opako omalovažavaju Bogorodicu.
Mi katolici moramo na poseban način posvetiti današnji blagdan pobožnosti prema presvetoj Djevici razmatrajući (kako nas je uputio propovjednik) Njezine kreposti i pitajući se kako u njihovu svjetlu mi možemo djelovati.