Dva teksta o posveti Rusije

Posveta Rusije. Zahtjev našega Gospodina i raščlamba toga zahtjeva

Dana 13. lipnja 1929., dok je sestra Lucija bila u novicijatu sestara dorotejki u Tuyu u Španjolskoj, Gospa je ispunila Svoje obećanje od 13. srpnja 1917.: "Doći ću tražiti posvetu Rusije..." Sestra Lucija piše [1] da se molila sama u samostanskoj kapelici u pola noći, uz upaljeno samo Vječno svjetlo pri Svetohraništu, kad:

Najednom se sva kapelica ispuni nadnaravnom svjetlošću, a na oltaru se ukaže križ od svjetla koji se dizao do stropa. Na gornjem dijelu križa, u još jačem svjetlu, vidio se lik čovjeka od struka naviše, na grudima Mu golub, a na križ pribijeno tijelo drugog čovjeka. Malo ispod struka toga drugog čovjeka [Krista na križu] lebdio je kalež, a nad njim velika Hostija, na koju su padale kaplje krvi što su klizile s obraza i iz rane na grudima Raspetoga. Oblijevajući Hostiju, te su kaplje padale u kalež.

Ispod desnoga kraka križa nalazila se Gospa. (Pojavila se kao Gospa Fatimska, sa Svojim Bezgrješnim Srcem u lijevoj ruci, bez mača i ruža, ali ovijenim trnovom krunom i plamenovima.) Pod lijevim krakom križa velikim je slovima, nalik na kristalnu vodu koja teče ponad oltara, pisalo: MILOST I MILOSRĐE. Shvatila sam da mi se pokazalo otajstvo Presvetog Trojstva, i primila sam o tom otajstvu neka rasvjetljenja koja mi nije dopušteno otkriti.

Tada Gospa reče sestri Luciji:

Došao je trenutak u kojem Bog traži od Svetog Oca da, u zajedništvu sa svim biskupima svijeta, obavi posvetu Rusije Mojemu Bezgrješnom Srcu. On obećava da će ju time spasiti. Vrlo su brojne duše koje Božja pravda osuđuje zbog njihovih grijeha protiv Mene, stoga dolazim tražiti zadovoljštinu. Žrtvuj se na tu nakanu i moli! [2]

Zahtjev za svečanom javnom posvetom Rusije od strane pape i svih katoličkih biskupa, koji je Gospa uputila preko sestre Lucije, zahtjev je samoga Boga. U Tuyu je Gospa rekla Luciji: "Došao je trenutak u kojem Bog traži od Svetog Oca da..."

Gotovo 1000 godina odbijanje Božje svete volje i odbijanje samoga Boga raslo je. Godine 1054. pravoslavci su započeli raskol kad su rekli "da" Bogu, "da" Kristu, "da" Njegovoj Crkvi, ali "ne" Papi, namjesniku Isusa Krista. Oni ga priznaju "prvim među jednakima", ali ne priznaju njegovo prvenstvo upravljanja nad svim crkvenim patrijarsima, kardinalima i biskupima.

Godine 1517. Martin Luther je rekao "da" Bogu, "da" Kristu, "ne" Katoličkoj Crkvi i "ne" Papi. Tvrdio je da je vjeran Bogu i našemu Gospodinu, ali je odbacio Crkvu. Međutim nije moguće ostati vjeran Kristu odbacujući Njegovu Zaručnicu, Crkvu.

Godine 1717. masoni su rekli "da" Bogu, "ne" Kristu, "ne" Katoličkoj Crkvi i "ne" Papi. Tvrdili su da priznaju Boga (ne pravoga Boga, nego vlastitu zamisao Boga), ali više nisu željeli Krista i Njegovu Crkvu. Opet, nemoguće je služiti Bogu odbacujući Njegova Sina. "Otac i ja jedno smo", rekao je naš Gospodin.

Naposljetku, godine 1917., Lenjin je rekao "ne" Bogu, Kristu, Katoličkoj Crkvi i Papi. U komunizmu vidimo vrhunac onoga što je započeto pravoslavnim raskolom te luteranskim krivovjerjem: drsko odbacivanje ne samo Katoličke Crkve nego također odbacivanje Isusa Krista, pa čak i same pomisli na svemogućeg Boga. Posveta Rusije obrnut će prevrat i pobunu protiv Boga koju je započeo pravoslavni raskol 1504., unaprijedilo Lutherovo krivovjerje "sola scriptura" 1517., proširilo masonsko otpadništvo i produbio komunizam.

Upravo ta četiri "ne" obrnut će posveta Rusije. Kako je rekao naš Gospodin, Crkva je Njegova Zaručnica. To nalazimo u Poslanici Efežanima. Ne možemo biti za Krista, a protiv Njegove Crkve, kako je mislio Luther. Ne možemo biti za Boga, a protiv Krista. Naš Gospodin rekao je farizejima: "Kad bi Bog bio vaš Otac, prihvatili biste Mene, jer sam Ja lik Svojega Oca. Otac i Ja jedno smo. Ne, vama je otac đavao." Bog Sin lik je Očev. "Filipe, zar ne znaš da smo Otac i Ja jedno? Ako si vidio Mene, vidio si i Oca." Tako da je Marx u stanovitom smislu samo ostvarivao, govoreći "ne" Bogu, logiku što je u sebi sadržava "ne" Kristu, "ne" Njegovoj Crkvi i "ne" Njegovu namjesniku na zemlji. No sve će to obrnuti posveta i obraćenje Rusije. Obrnut će čak i "ne" pravoslavaca, koji su 1054. zanijekali Papino prvenstvo.

Pa kad se napokon doista zbude posveta Rusije i svjetski mir, moramo upamtiti da to nije došlo po nama. Po bilo kome od nas, kao ni po svima nama zajedno. Nije čak ni po zaslugama Svetog Oca, nego su to zasluge naše Gospe.

U isto vrijeme Bog želi i da cijeli svijet vidi važnost i jedincat položaj Svetog Oca i katoličkih biskupa, zapravo: Katoličke Crkve. Zato je inzistirao da to bude ne samo Sveti Otac nego katolički biskupi zajedno sa Svetim Ocem, kako bi svijet vidio izravnu vezu između toga što se Rusija obratila i toga što su Papa i biskupi izvršili njezinu posvetu Bezgrješnom Srcu Marijinu.

Narod će činiti nekoliko stvari. Govoriti neka je hvala Bogu i Gospi što smo primili tu milost mira u svijetu. Neka je hvala Bogu Sinu zbog toga što je postao čovjekom i utemeljio te uzdržava Svoju jedinu pravu, Katoličku Crkvu.

Također će govoriti neka je Bogu hvala što je jasno upozorio na vlast, ugled i važnost katoličke hijerarhije, a posebno na prvenstvo koje Papa ima nad biskupima u Crkvi. Budući da će se posveta dogoditi po izravnom nalogu Pape, koji zapovijeda biskupima, narod će tada vidjeti da Papa nije jednak među biskupima, nego da im je nadređen. Taj čin posvete jasno će, javno i konačno očitovati cijelom svijetu na najčudesniji način volju Božju na kojoj se temelji papinstvo i po kojoj Papa ima nad svim drugim biskupima prvenstvo ne samo u časti nego i u vlasti.

U konačnici, Bog je dao Crkvi i svijetu taj Svoj nepromjenjivi plan da svjetski mir zadobiju jedino posvetom Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu od strane katoličkih biskupa i Pape. Svemogući je Bog tako odredio zato da bi pokazao Crkvi i svijetu ne samo potrebu i važnost pobožnosti Gospi nego i da bi pokazao tom posvetom Rusije i posljedičnim svjetskim mirom da je utemeljio samo jednu, Katoličku Crkvu te da je u njoj ustanovio hijerarhiju i dao prvenstvo vlasti Papi. [3]

Budući da je Bog javno uvrijeđen ateističkim komunizmom, glavnom od ruskih zabluda na koje je Gospa upozorila 1917., On traži da se javna naknada za tu tešku hulu dade ponovnim posvećenjem ruske zemlje i naroda službi Božjoj. Međutim naložio je da se to učini na određeni način.

Govoreći o Gospi, sveti nam Bernard kaže: "Mnogo je nesavršenog u našim prinosima Bogu što će Ona učiniti Njemu prihvatljivim." Sveti Alfonz Liguori objašnjava da svoj dar, ako želimo da ga svemogući Bog prihvati, trebamo prikazati preko Blažene Djevice Marije.

Bog želi da se posveta Rusije dogodi po rukama Njegove Presvete Majke, koja ne samo da će posvetu učiniti Njemu ugodnijom nego će i privući svijet Svojemu Bezgrješnom Srcu mirom koji će mu potom donijeti. Malo prije smrti blažena Jacinta iz Fatime rekla je Luciji:

Neće proći još puno vremena prije nego što odem u nebo. Ti ćeš ostati ovdje da objaviš kako Bog želi ustanoviti u svijetu pobožnost prema Bezgrješnom Srcu Marijinu. Kad dođe trenutak za to, nemoj se sakriti. Reci svima da nam Bog daje milosti po Bezgrješnom Srcu Marijinu, neka ih mole od Marije; i reci da Srce Isusovo hoće da se uz Njega časti i Njezino Bezgrješno Srce. Neka mole mir od Njezina Bezgrješnog Srca, jer ga je Bog Njoj povjerio. [4]

Zbog obraćenja Rusije na katoličku vjeru, misionarskog djelovanja obraćene Rusije nakon toga te zbog moralnog čuda obraćenja Rusije i ostatak će se svijeta obratiti. Ne možemo imati mir Kristov u cijelom svijetu bez obraćenja svijeta na pravu vjeru koju je Isus Krist utemeljio, naime na vjeru katoličku. Posveta Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu, kad se bude izvršila onako kako se to zahtijeva, dovest će raskolnike, protestante, masone, komuniste i sve narode u ovčinjak prave Crkve i pod zaštitu Bezgrješnog Srca Marijina, koje će tada biti ljubljeno i štovano onako kako to naš Gospodin želi.

Konačno, zahtjev iz Tuya, za posvetom Rusije, posebno se ističe ulogom koju biskupima, a naročito Svetom Ocu, daje u Božjem planu za mir. Vjernici su u ukazanju u Fatimi upućeni na molitvu i žrtvu te mogu svojim žrtvama i molitvama pomoći da dođe do posvete. No u Tuyu je Papa označen kao glavni odgovorni za budući mir: "Bog traži od Svetog Oca..." Mir u svijetu, kazuje nam fatimska poruka, zavisi od posluha Pape i biskupa zahtjevu za posvetom Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu. Neće se i ne može ostvariti nikojim drugim sredstvom.

Dana 5. svibnja 1917. Sveti je Otac Papa Benedikt XV. javno zamolio Blaženu Djevicu Mariju da pokaže njemu i cijelom ljudskom rodu put do mira. Majka puna ljubavi spremno je pristala te je osam dana poslije, 13. svibnja, došla zajamčiti Papi i čovječanstvu mir za cijeli svijet, ali pod uvjetom da Sveti Otac i Crkva vjerno izvrše zahtjeve koji se pred njih postavljaju.

Bilješke:

1. Na zahtjev svoga duhovnika o. Gonçalvesa sestra je Lucija u svibnju 1936. sastavila izvještaj o ukazanju. Frère Michel de la Sainte Trinitè, "The Whole Truth About Fatima", sv. II.: "The Secret and the Church", str. 504.

2. Documentos, str. 463 – 465.; Frère Michel de la Sainte Trinitè, "The Whole Truth About Fatima", sv. II.: "The Secret and the Church", str. 463. – 464.

3. O. Nicholas Gruner, "Do Not Despise Prophecy", The Fatima Crusader, 54, 1997., str. 3 i d.

4. Iz "Trećeg sjećanja" s. Lucije; Documentos, str. 235.; vidi također: Frère Michel de la Sainte Trinitè, "The Whole Truth About Fatima", sv. II.: "The Secret and the Church", str. 283.

www.fatima.org/essentials/message/reqconsec.asp

***

Posveta Rusije. Posljedice za svijet

Za izvršenje

Kad Papa i svi katolički biskupi posvete Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu, koji će biti ishod? Kako će obećano slavodobiće Bezgrješnog Srca Marijina izgledati?

Mnogi nisu svjesni da nam je Bog dao probljesak slavodobića Bezgrješnog Srca Marijina. Bilo je to u Portugalu pošto su portugalski biskupi svečano posvetili svoju zemlju Bezgrješnom Srcu 13. svibnja 1931.

Zbog posvete Portugal je iskusio trostruko čudo:

1) dogodila se veličanstvena katolička obnova, u kojoj je došlo do zapanjujućeg preporoda katoličkog života;

2) zbila se čudesna politička i socijalna reforma, u skladu s katoličkim socijalnim načelima, i

3) dogodilo se dvostruko čudo mira, tako da je Portugal bio pošteđen i španjolskoga građanskog i drugoga svjetskog rata.

Portugalski kardinal Cerejeira ustvrdio je da spomenute milosti, koje su potpuno preobrazile naciju, valja pripisati Gospi Fatimskoj. Izjavio je: "Da izrazi ono što se dvadeset pet godina ovdje zbivalo, portugalski rječnik nema drugu riječ nego: čudo. Da, uvjereni smo da čudesnu preobrazbu Portugala dugujemo zaštiti Presvete Djevice."

Kardinal je izjavio i da je mnogostruki blagoslov koji je Gospa stekla Portugalu uzorak onoga što će Ona steći cijelom svijetu kad Rusija bude valjano posvećena Njezinu Bezgrješnom Srcu: "Ono što se odigralo u Portugalu objava je čuda, i nagoviješta što je Bezgrješno Srce Marijino pripravilo svijetu."

S posvetom Rusije Bezgrješnom Srcu i slavodobićem Bezgrješnog Srca čitav će svijet iskusiti milosti što ih je Portugal iskusio nakon svoje posvete. No bit će sad u globalnim razmjerima, pa zato nužno još mnogo dojmljivije! Diljem svijeta bit će mir. Nacije će prihvatiti vladavinu Krista Kralja, i stoga zasnovati svoje zakone na Njegovu Zakonu. Katolička će se Crkva obnoviti i sve će se nacije obratiti na gorljivo življenje u skladu s katoličkom vjerom.

Za podrobniji opis čudesne preobrazbe Portugala, u kojoj se ogleda ono što će cijeli svijet iskusiti kad se izvrši zajednička posveta Rusije, vidi "The Consecrations of Portugal (1931, 1938) and their Benefits".

Za neizvršenje

Povijest je pokazala posljedice papinsko-biskupskog propuštanja da se posveti Rusija. Vidjeli smo bezbrojne ratove i sukobe: drugi svjetski rat, korejski i vijetnamski rat, bezbrojne krvave prevrate u Africi, Latinskoj Americi i jugoistočnoj Aziji, nedavni irački rat itd. Vodi se također, i na našem tlu, rat protiv nerođenih, u kojem ubijaju 50 milijuna djece godišnje diljem svijeta.

Svuda su oko nas dokazi da ne živimo u razdoblju mira koje je obećala Fatimska Gospa. A ipak, sve te užasne kazne mogle su izbjeći, kao što se i budući problemi još mogu izbjeći, posvetom Rusije. Upravo papinsko-biskupsko odgađanje ispunjenja Božjeg naloga da se izvrši zajednička posveta Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu omogućilo je strašna pustošenja u prošlom stoljeću – nakon 1929., kad je posveta formalno zapovjeđena. Razaranje će samo nastaviti rasti ako nije postignuto obraćenje Rusije: vidjet ćemo pretkazano porobljavanje cijelog svijeta i stvarno uništenje raznih nacija.

Prema tome posljedice nemara da se obavi taj jednostavni čin posvete neizmjerne su. Moramo moliti da se on uskoro obavi, kako bismo bili pošteđeni porobljavanja i uništavanja. Kao što je prvi Papa, sveti Petar, bio izbavljen iz zatvora molitvama prvih kršćana, tako sadašnjem Papi mogu pomoći naše molitve, pa da se najzad pokori nebeskom zahtjevu i posveti Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu.


http://www.fatima.org/essentials/requests/conseqworld.asp