Duhovna lirika utorkom 55

Papa Leon XIII.
(priredio Ante Špoljar)

PRESVETOJ DJEVICI

O nebeska sveta majko,
Kako si mi srcu draga!
Milo mi je izricati:
„Zdravo, moja majko blaga!“
Ti si sreća za me prava,
Moja nada, moja ljubav,
U nevolji svakoj si mi
Zaštita i oslon ubav.

Kad mi dušu zabrinutu
Stanu mučit razne strasti,
Kad se na nju ojađenu
Spusti kakav oblak tmasti:
Tada, ne daj Djevo, sveta,
Da ti strada biedno diete,
Već na one privini ga
Grudi svoje, grudi svete!

Kada jednom se približi
Čas posljednji žiću momu,
Satri svaku moć i snagu
Kletom duhu paklenomu.
Na umoru zatisni mi
Utruđene moje vjeđe,
A izruči dušu Bogu,
Da u vječnost sretno prieđe.

*

Auri dulce melos, dicere, Mater ave:
Dicere dulce melos, o pia Mater, ave.
Tu mihi deliciae, spes bona, castus amor,
Rebus in adversis tu mihi praesidium.
Si mens sollicitis icta cupidinibus,
Tristitiae et luctus anxia sentit onus:
Si natum aerumnis videris usque premi,
Materno refove, Virgo, benigna sinu.
At celeri heu properat iam pede summa dies.
Detruso stygii daemone ad ima lacus,
Adsis, o Mater; languiduloque seni
Lumina fessa manu molliter ipsa tege,
Et fugientem animam tu bona redde Deo.


(Versione libera)
Quanto all' orecchio mio suona soave
A te, Madre Maria, ripeter ave.

Ripeter ave e dirti, o Madre pia,
E a me dolce, ineffabile armonia.

Delizia, casto amor, buona speranza,
Tale tu se', ch'ogni desire avanza.

Quando spirto m' assal maligno e immondo,
Quando d' ambascie piu m' opprime il pondo,

E l' affanno del cor si fa piu crudo,
Tu mio conforto, mia difesa e scudo.

Se a me tuo figlio apri il materno seno,
Fugge ogni nube, il ciel si fa sereno.

Ma gia morte s' appressa: deh! in quell' ora,
Madre, m' aita: lene lene allora

Quando l' ultimo di ne disfaville,
Colle man chiudi le stanche pupille;

E conquiso il demon che intorno rugge
Cupidamente, all' anima che fugge

Tu pietosa, o Maria, l' ala distendi,
Ratto la leva al cielo, a Dio la rendi.