Na što pako na posljedku prevratno družtvo slobodnih zidara danas posvuda najžešće udara jeste : ženitba kršćanska, taj živi i bitni znak one svete sveze, koja Isusa Krsta sa svetom crkvom i sa cielim čovječanstvom na uvieke spaja. Znaju ti zlobni ljudi, da je kršćanski brak vječiti izvor obitelji, države i cieloga družtva ; znaju, da kakvi je brak takva je i obitelj, takva je država i družtvo, zato iz svih sila svuda nastoje, da braku kršćanski značaj i kršćansko znamenovanje otmu uvjereni bivši, da tim ujedno i obitelji i državi i cielomu družtvu kršćanski značaj i kršćansko znamenovanje otimaju. Znano je u obće, što se je sa kršćanskim brakom i u sredini samih katoličkih naroda, francuzkoga i talijanskoga, pod uplivom i gospodstvom slobodnih zidara dogodilo, dogodilo se je naime, da je braku bitni kršćanski značaj nerazriešivosti samim držav nim zakonom oduzet. Tiem je pako oduzeta i svetost i jedinstvo braku proti naročitomu kršćan skomu zakonu, kako ga je Isus sam u svetom evangjelju izrekao i sveta majka crkva do dana današnjega uzčuvala. Nemože se ni pomisliti, kolika je danas u tom obziru pometnja pojmova uplivom slobodnih zidara i u samih katolika gdje što nastala.
Da ovo razjasnim, dosta će biti, da se spo menem na nješto, što sam ovo upravo dana u javnih spisih i glasilih kano živu istinu čitao. Žalibože tiče se nas Slavena, koji bi iz osobitih razloga imali bditi i na oprezu biti. Došao nedavno u Beč ugledan Poljak, grof, ter imajuć posla u odličnoj nekoj obitelji, zagleda se ondje u krasnu mladu djevojku. Zaprosi ju i zaruči se s njome. Nitko sretniji od njega. Poslije njekoliko mjeseci odputuje kući svojoj, da sve za svatbu i sretno drugovanje spremi. A kad tamo, poče od nesudjene svoje vje renice dobivati listova, koji ga u čudo baciše; djevojče naime moli zaručnika svoga, da skupa š njom prije vjenčanja na protestantičku sliedbu priedje. Na što joj naravno odgovori : za Boga! što ti je palo na pamet; mi smo stara katolička obitelj, pak se iz svega srdca i sve duše držimo vjere pra otaca naših, koju ničim na svietu ovom zamjenili nebi. Djevojče medjutim ostade svedjer pri svojem. Zaručnik se povrati u Beč, pak poslije dugoga i dugoga zapitkivanja i nutkanja pade jednom pred zaručnicom na koljena i izprosi od nje, da mu pravi razlog svoga čudnovatoga ponašanja očituje. A taj je bio: čuj me brajne — odgovori djevojče na uvieke se zavezati u braku katoličkom, to je ipak previše. Bog zna, što nam danas sutra i jed nom i drugom u glavu puhnuti može ; bolje je, sada da se već providimo i na protestantizam priedjemo, pak da se nikad i u nijednom slučaju nepokajemo. Bože moj, kolika razvratnost i nemarnost, kada se sviet sa zlimi knjigami i sa zlimi nauci zavesti dade! U onaj isti čas, kada se sa sviem žarom srdca i ljubavi svoje, u kojoj se srdce i ljubav božja odziva, za milom i dragom dušom, u kojoj Bog sam sa slikom i prilikom svojom prebiva, zane seš na razdvoj i rastanak misliti, na to bi se i staro pogansko doba svako nježnjije srdce ženskinje zgrozilo a zavedena eto i izopačena sviest kršćanskoga djeteta to mirno i hladnokrvno podnosi. Osim toga pako jasno je, ko što je pri sjajnom suncu jasan dan, da sve što ženski spol danas il u obitelji il' u družtvu časti, ugleda i štovanja uživa, to sve jedino po Isusu Krstu i njegovom zakonu uživa. Od biti u braku kršćanskom evangjeoski zakon nerazrie šivosti, znači žensku glavu u staro sužanjstvo, u staru potištenost odbiti i pretvoriti u puko orudje mužke pohote i zablude, koja se svaki čas mienja. Evo dakle kako duboko zalutati može nježno žensko čeljade, kada se po slobodnih zidarih zavesti i od kršćanske vjere odvratiti dade. Samo se pako po sebi razumije, da se je gore spomenuti vjerenik svetoj vjeri svojoj dušom tielom odan, odmah od rekao saveza sa čeljadetom, koje već prvim počet kom na rastanak i na divorcij misli.
Kada se pako sada pitamo: kako u tom obziru danas kod nas stvari stoje? onda nam je odprto odgovoriti ne najbolje. Ja sam u lanjskoj svojoj poslanici odgovorio o slučaju pravoga dvoženstva (bigamije) koji se u onih naših krajevih i to tako sjajnom i hotomičnom svetčanošću zbio i obavio, da je svemu svietu očevidno bilo, da se je tu namjerice ra dilo o javnom i nedvojbenom preziranju svete vjere Isusove i svete crkve božje. Ja sam po svetoj dužnosti svojoj i po očitih i božjih i ljudskih zakonih proti grdnoj toj rani i pošasti lieka tražio, pak ga žalibože niesam našao. Sada čujem za izvjestno, da su se i opet u ovih naših stranah dva slučaja dvomužtva iliti biandrie dogodila i to sve medju svietom odličnim, koji bi zvanjem i položajem svojim pozvan bio, da ostalomu svietu primjerom i ogledalom bude. Ovo su plodovi duha, koji je nastojanjem slobodnih zidara, kao svuda po ostalom svietu, tako žalibože ponješto i kod nas u javnom životu od njekoga vremena zavladao. To su muke i nevolje to su tuge i žalosti svakdanje, da tako reknem, svete majke crkve, u koje ime ja molim i zaklinjem stado moje i dragi narod moj, da se u ime časti i poštenja svoga, u ime prave prosvjete i bolje bu dućnosti svoje od slične razvratnosti više nego od same kuge i kolere čuva. Ovim svim slobodni zidari veliku štetu crkvi božjoj nanašaju, ali je crkva na čvrstoj i neporušivoj stieni sazidana, pak božjom pomoći svako zlo prije ili poslije pregori; ali kud kamo veća šteta i nesreća, koju tim istim načinom slobodni zidari državi i družtvu ljudskomu nanašaju.
(iz korizmene poslanice biskupa Strossmayera iz 1885. prema novinama Sriemski Hrvat)
U roku od 130 godina prevalili smo dalek put od otvorenog spominjanja slobodnog zidarstva u korizmenoj poslanici do držanja onih koji slobodno zidarstvo uopće spomenu teoretičarima zavjere i nazadnim mračnjacima. Zar je slobodno zidarstvo u međuvremenu nestalo, ili je (strah me i pomisliti) razlog nespominjanju taj što se dobar dio biskupa, pa i biskup Rima (op. grad u Italiji), zalažu za ideje upravo protivne Strossmayerovima? Povlači li to za sobom i neke logične zaključke ili je u pitanju tek slučajna idejna podudarnost s naprednim snagama u svijetu?
OdgovoriIzbrišiStvar je veoma jednostavna: masoni imaju svoje ljude u vrhu KC, a i ispod vrha. Dovoljno je sjetiti se pokojnog kard. Martinija, kojem je talijanska loža javno objavila osmrtnicu kao svom bratu. A on je pak uzor sadasnjem papi. To je poznato. Iz svega se da zaključiti da su masoni svoj nauk i praksu toliko raširili da se oni sada smatraju normalnima. "Mnogo je vukova u ovčinjaku, i mnogo ovaca izvan tora." (Augustin)
IzbrišiGringo. ;)
Augustin parafrazira Spasitelja. Da je mnogo vukova u ovčinjaku puno je lakše i shvatiti i prihvatiti nego da je mnogo ovaca izvan tora; osim ako se ne radi o ovcama koje bi tek to trebale postati (a nekako mi se čini da nije o tome riječ). Kako postojanje ovce (mnogo ovaca!) izvan tora povezati s činjenicom da nepriznavanje i jedne dogme Crkve čini heretika?
IzbrišiS javnim objavama se može i manipulirati. Ne tvrdim da je to slučaj s kard. Martinijem, ali slobodni zidari mogu takvom objavom i protivnika masonerije 'proglasiti' svojim. Zar i o Strossmayeru ne kruži takva fama, potaknuta svakako i njegovim sveslavenstvom i 'ekumenizmom' u dobrom dijelu njegova djelovanja.
Strossmayer je citavu tu korizmenu poslanicu posvetio pogubnom utjecaju slobodnog zidarstva, a na to ga je potakao sam papa svojom enciklikom Humanum genus.
IzbrišiKoliko je meni poznato, Strossmayer je u panslavenstvu vidio priliku da Srbi postanu katolici,a da ZG postane glavni grad. Osim sto je BG bio glavni grad na kraju,sve ostalo ostaše isto.
IzbrišiHrvoje, možeš li me uputiti na Strossmayerove riječi o tome?
IzbrišiTo sam stvarno davno bio procitao, no bilo mi se urezalo. Probat cu to iskopati no ne mogu prije sljedeceg tjedna.
IzbrišiNažalost Dizma nisam nigdje uspio naći taj podatak, ali ako me sjećanje dobro služi bio je vezan uz neki tekst prof. Slavka Sliškovića, dominikanca tu u ZG koji je Strossmayera obradio za svoju doktorsku tezu. Pa ako imaš volje i vremena... navali :) Pozdrav!
IzbrišiOvce izvan tora su primjerice oni pravoslavci koji uslijed nesavladivog neznanja ne ispovijedaju puninu istine, a pritom su ponizni i dobri kao "ovčice". To je, mislim, smisao Augustinove rečenice. Druga je stvar što se ovce izvan tora lako pretvore u vukove. Nažalost, u ova vremena nije ni u toru puno sigurnije.
OdgovoriIzbriši