srijeda, 29. travnja 2015.

Iznenađenje!

Današnja Papina propovijed podsjetila me da sam već više puta vidio kombinaciju "Duh Sveti - iznenađenje - novost" koju papa Franjo upotrebljava. Ne baš detaljna pretraga članaka u kojima se spominju slične Papine izjave navodi me na pitanje: o kakvim to iznenađenjima Papa govori? Posebno mi je neobično da se u današnjoj homiliji poziva na vrijeme kada javna objava još nije bila završena. Da li to sve, kako sumnjam, smjera na forsiranu binarnu sinodu sazvanu kako bi se "raspravljalo" o pitanjima o kojima nema rasprave? Ili se radi o nekim drugim iznenađenjima?

***

Bojimo se velikih Božjih iznenađenja, kojima nas on uvijek iznova iznenađuje. Papa je preporučio vjernicima da se ne zatvaraju pred novinama što ih Bog želi uvesti u naš život... (31.3.2013.)

 ...kazao je Papa pitajući: Jesmo li spremni za Božja iznenađenja ili se zatvaramo, sa strahom, pred novim koje dolazi od Duha Svetoga? Jesmo li odvažni krenuti novim putovima koje nam pokazuje Bog ili se branimo, zatvoreni u prolazne strukture koje su izgubile sposobnost prihvata? (20.5.2013.)

...da se kaže moguće je dovde i ne dalje, i na kraju tu ostajemo. To je pomalo napast straha od slobode, straha od Duha Svetoga. Prema tom strahu, bolje je biti siguran. (13.6.2013.)

„Takvi mrzovoljni kršćani ne vjeruju u Duha Svetoga; ne vjeruju u slobodu koja dolazi po takvom propovijedanju; koje te upozorava, poučava; koje te pljuska, ali koje čini da Crkva time raste“.
„Videći tu djecu koja se plaše plesa ili plakanja; uplašene svim i svačim; koji u svemu traže sigurnost, mislim na mrzovoljne kršćane koji stalno kritiziraju propovjednike Istine, budući da se sami boje otvoriti vrata Duhu Svetomu. Molimo za njih, ali i za sebe, da sami ne postanemo mrzovoljni, uskraćujući Duhu Svetom slobodu da nam dođe po sablazni ili ludosti propovijedanja“ – kazao je na koncu Sveti Otac. (14.12.2013.)

Božja je riječ slobodna, ali je i iznenađenje, jer naš je Bog, Bog iznenađenja. Novína je – istaknuo je Papa. ... Naš Bog uvijek čini nove stvari, a od nas traži poslušnost toj novíni. Glede toga, Isus je u Evanđelju vrlo jasan: novo vino u nove mjehove. Bog donosi vino, ali treba ga primiti s ovim otvaranjem novíni. A to se naziva poslušnost. (21.1.2014.)

Tko smo mi da Duhu Svetomu zatvaramo vrata? pitanje je koje je Sveti Otac više puta ponovio u propovijedi na misi u Domu svete Marte. Duh Sveti vodi i potiče Crkvu da prekoračuje granice, da ide naprijed – ustvrdio je papa Franjo.
Duh puše kamo želi, ali najčešća je napast vjernika ispriječiti mu se na putu; usmjeravati ga u jednom umjesto u drugom smjeru. ...
Bog je danas – ponovio je Papa – u ruke Duha Svetoga stavio vodstvo Crkve. Duh je Sveti taj koji nas – kako kaže Isus – poučava u svemu, i učinit će da se sjećamo onoga što nas je Isus učio. On je živa Božja prisutnost u Crkvi. On vodi i potiče Crkvu da ide naprijed, da ide preko granica. Duh Sveti sa svojim darovima Crkvu vodi; Isusova se Crkva ne može shvatiti bez ovoga Tješitelja, kojeg nam je Bog dao te čini ove nepojmljive odabire – kazao je Papa.  (13.5.2014.)

Budući da ih zakon nije nosio prema Isusu, bio je mrtav i zbog toga ih Isus opominje da su zatvoreni; da nisu sposobni prepoznati znakove vremena i da nisu otvoreni Bogu koji nas iznenađuje. „To bi nas trebalo potaknuti na promišljanje“ – smatra Papa – „jesam li ja navezan na svoje stvari, na svoje naume; jesam li zatvoren? Ili sam otvoren prema Bogu iznenađenja?... Jesam li sposoban shvatiti znakove vremena i biti vjeran glasu Gospodnjem koji se u njima očituje?“ (14.10.2014.)

Biskupska sinoda nije nikakav parlament, nego zaštićeni eklezijalni prostor gdje Duh Sveti može govoriti. (1.12.2014.)

Treba moliti da se Crkva za ovaj Božić otvori Božjem daru, da se prepusti iznenađenju Duha Svetoga, da bude Crkva-Rodilja, Crkva-Majka. (20.12.2014.)

U životu Crkve od temeljne je važnosti otvorenost novìnama Duha Svetoga. ... „Nisu shvatili da je Bog Bog novìnâ“ – rekao je Papa. Nisu shvatili „da je Duh Sveti došao upravo zato: kako bi nas obnovio“ i kako stalno na taj način djeluje. „To pomalo ispunja strahom. U povijesti Crkve od tada pa sve do danas možemo vidjeti koliko je straha od iznenađenjâ Duha Svetoga.“ ... Jednostavno „raditi stvari kako smo ih uvijek radili“ – napomenuo je Papa – alternativa je koja vodi u smrt. Stoga je potaknuo da „riskiramo, u molitvi i poniznosti, i prihvatimo ono što Duh Sveti traži da promijenimo“. Homiliju je zaključio molitvom da nam Gospodin udijeli milost da se ne bojimo kad nam Duh Sveti kaže da učinimo korak naprijed, te apostolsku hrabrost kako naš život ne bi postao „muzej sjećanja“. (29.4.2015.)

utorak, 28. travnja 2015.

Koja je svrha dijaloga s krivovjercima, raskolnicima, krivobošcima, neznabošcima...?

Ako se radi o tome da saznamo više informacija o "drugome", to se u današnje vrijeme može učiniti lakše nego ikada bez ikakvih javnih sastanaka. Ako je svrha pomoći u obraćenju sugovornika na jedinu vjeru u kojoj se može spasiti, onda je ono što se naziva "dijalog" katastrofalni neuspjeh i trebalo bi ga ne poticati, nego zabraniti.

Čini mi se da je jedna od važnijih zadaća katolika danas iznositi istinu o učenju onih koji nam se odozgo nameću kao "dijaloški partneri". Dakle, svaki puta kada dijalog prijeđe iz svjetovne suradnje (npr. treba dogovoriti s muslimanima gdje će se graditi vodovod) prema hvaljenju pozitivnih aspekata lažnih religija, vjernici katolici dužni su, prije svega u osobnom kontaktu, ali i javnim reagiranjem, upotpuniti sliku upozorenjima o pogubnosti poganskih i krivovjernih nauka.

***



U utorak, 28. travnja 2015., nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić primio je na kratki razgovor gosp. Sri Sri Ravi Shankar-a, duhovnog vođu iz Indije i utemeljitelja fondacije „Umjetnost življenja“. Gosp. Sri Sri zatražio je preko Međureligijskoga vijeća u BiH susret s kardinalom Puljićem kojega je želio upoznati. U kratkom razgovoru sugovornici su razmijenili mišljenja o aktualnim svjetskim temama, ističući da je uvijek potrebno dijalogizirati i graditi mir. [1]

***

Dijalog s islamom ostaje obveza, jer su sjedinjeni vjernici izvanredna snaga mira, istaknuto je u izjavi koju je objavilo Papinsko vijeće za međureligijski dijalog. [2]

***

No, dok Biblija zbog kronološkog razloga ne govori o Kuranu ili Muhamedu, Kuran u Isusu Kristu i nekim sadržajima kršćanske vjere pruža informacije o kojima kršćani sebe ne prepoznaju. Stoga je ovaj "medijski nesporazum" prouzrokovao mnoge polemike, sukobe i predrasude koje su opteretile kršćansko-muslimanske odnose do danas. Predavač je to zorno potkrijepio s nekoliko primjera, te postavio pitanja "kako protumačiti proturječja, odnosno od kuda "šumovi" u komunikaciji; je li isti Bog; ista objava; je li problem u Isusu Kristu, Muhamedu, zajednici". Ohrabrujući slušateljstvo, dr. Kovač je iznio i nekoliko primjera pozitivnih odnosa u povijesti i danas, te u tom duhu u zaključku naglasio kako je potrebno pospješivati religijsku kulturu i intertekstualnu hermeneutiku. To podrazumijeva upoznati Pisma i predaju drugoga, biti spreman na kritičko (samo)propitkivanje, dati prostora drugome, nadići "teologije" isključivosti i nevjere, razvijati teologiju dijaloga i različitosti.
Božja objava bez ljudskog posredovanja ostaje nijema i ne dostiže svoj cilj: povezati čovjeka s Bogom i drugima. Božja riječ nužno se obznanjuje kroz ljudsku riječ, ulazi u povijest ljudi, poprima oznake svijeta, nosi dijalošku perspektivu. Kršćani i muslimani nemaju monopol na Boga i Istinu: Bog je otajstvo, rekao je na kraju dr. Kovač. [3]

***

Više informacija: Quo Vadis Croatia, Antemurale Christianitatis.

subota, 25. travnja 2015.

Sv. Marko, moli za sve nas!

Sretan imendan dragom bratu Marku i svima koji nose ime ovog velikog svetca!

petak, 24. travnja 2015.

Torino 3

U ovom zadnjem nastavku izvještaja o Torinu, reći ću samo nekoliko riječi o posjetu torinskom ili turinskom platnu (sacra sindone) koje je ove godine izloženo kroz dva mjeseca, a pohodit će ga u lipnju i Papa. Ne bi imalo smisla da počnem opisivati povijest torinskog platna, o platnu i svemu uz njega vezanom postoji čitava znanstvena disciplina, sindonologija. Najdetaljnija stranica s informacijama je ona na engleskom koja je već spomenuta na ovom blogu, www.shroud.com. Na hrvatskom se možete poslužiti primjerice člancima fra Josipa Marcelića.

Torino 2

U nedjelju sam najprije išao na tradicionalnu misu u crkvu kojom od kraja 16. stoljeća upravlja Bratovština milosrđa.

četvrtak, 23. travnja 2015.

Torino 1

Prošli sam vikend bio u Torinu (Turinu). Premda sam namjeravao posjetiti ovaj grad jednog dana iz razloga o kojima ću pisati neki drugi put, najava izlaganja torinskog platna potaknula me da planove ostvarim prije nego sam očekivao. 

Kao i obično, podijelit ću sa čitateljima ovoga bloga neke fotografije i komentare, a čisto iz tehničkih razloga, rasporedit ću čitav opis na tri članka. 

nedjelja, 19. travnja 2015.

Izvještaj sa tradicionalne mise na nedjelju Dobrog pastira

Zagovorom svete majke Marije kojoj se zasigurno mnogi molimo za ponovno služenje tradicionalne mise u Zagrebu, ove nedjelje, 19.04.2015., kako je bilo najavljeno na blogu, velečasni Leszek Królikowski služio je svetu misnu žrtvu prema drevnom obredu.
Pater Królikowski, koji je član Instituta Dobrog Pastira je misu služio na nedjelju Dobrog Pastira, na desetu godišnjicu izbora za papu slavnovladajućeg, a sada slavnoumirovljenog pape Benedikta... još jedna potvrda da je misa služena providnošću Božjom.
Rekordan broj vjernika, više od stotinu, se nagurao u dragoj nam crkvi sv. Martina, gladan duhovne okrijepe i žedan napiti se sa izvora Tradicije.




Velečasni je imao vrlo inspirativnu propovijed, uspio sam uhvatiti jedan dio gdje govori o lažnom ekumenizmu. Nažalost zvuk je prilično loš, ali mislim da se ipak može čuti kako pater osuđuje one koji nam govore da trebamo tražiti sličnosti između ovce i vuka, i ovca i vuk imaju jednu glavu, četiri noge itd... znate već - svi smo mi kršćani, bili protestanti, moderni heretici ili katolici. Dobra usporedba...



Još par fotografija za vašu duhovnu nasladu...








Nakon mise, pater je imao kratko predavanje o Institutu Dobrog Pastira. Objasnio je da je Institut osnovan 2006. godine. Osnovalo ga je pet svećenika iz FSSPX-a, a trenutno broji oko 30 svećenika te još 30ak bogoslova. Glavnina svećenika je u Francuskoj i Latinskoj Americi, ali imaju "kuće" i u Poljskoj, Slovačkoj i Rimu.
Kao specifičnosti Instituta je naveo dvije stvari koje su navedene u statutima Instituta - činjenicu da isključio služe tradicionalnu latinsku misu i da imaju slobodu u konstruktivnoj kritici dokumenata 21. ekumenskog sabora Katoličke Crkve. Više o Institutu možete pročitati ovdje.

Na našu veliku radost pater je izrazio spremnost i želju da češće dođe u Hrvatsku služiti tradicionalnu misu.
Na tu nakanu vjerujem da će svi čitatelji ovoga bloga odmah stati i izmoliti Zdravo Mariju i naravno uvrstiti tu nakanu u svoje redovite molitve.

Bogu hvala!

četvrtak, 9. travnja 2015.

Tradicionalna misa u sv. Martinu 19.4.2015. u 11,30

U nedjelju 19. travnja u standardnom terminu u 11,30 bit će u crkvi sv. Martina u Vlaškoj ulici u Zagrebu služena tradicionalna latinska misa. Misu će slaviti pater Leszek Królikowski iz Instituta Dobrog Pastira, ustanove pod nadležnošću komisije Ecclesia Dei. Molimo Vas da ako ikako možete, svojom prisutnošću podržite nastojanja za ponovnom uspostavom redovitih slavlja tradicionalne mise u Zagrebu.

srijeda, 8. travnja 2015.

Ivan Krstitelj u doba milosrđa


U vremenima u kojima živimo čovjek ne može a da ne pomisli koliko je Ivan Krstitelj samo bio nemilosrdan.

Je li stvarno trebao suditi o slabosti kralja Heroda? Nismo li svi grešnici? Nismo li svi ranjena stvorenja, kojima je potrebno milosrđe? Nismo li pozvani da obraćamo jedni druge? Je li Ivan Krstitelj mislio da zna sve odgovore? A što je s elementarnom razboritošću? Je li pastoralno kritizirati jadnoga grešnika, i time ga možda navesti da još više zgriješi? A Saloma i Herodijada? Što je postigao? Taktika zastrašivanja nikad ne uspijeva.

Umjesto toga trebao se Ivan ograničiti na to da veliča radost monogamije, i da obraća svojim radosnim primjerom. Jer njegov bi primjer bio zarazan; ne postoji bolji način obraćanja nego što su radost i ljubav.

Očito je Ivan sve krivo shvatio, te se njegovo zanemarivanje pastoralnog obzira pokazalo naposljetku kao promašaj.

Doista, Franjo bi se ponašao sasvim drukčije. On bi se posavjetovao s kojim prijateljem rabinom pa zaključio: ako kralj Herod nastoji služiti svojem Bogu, tko sam ja da mu sudim?

Naime Ivan Krstitelj živio je u doba gnjeva, dok Franjo, naprotiv, živi u doba milosrđa, doba u kojem Duh Sveti nadahnjuje ljude da postupaju drukčije. Da budu pastoralni. Inkluzivni. Milosrdni. Krajnje, krajnje skromni. Neopterećeni prošlošću.

Franjin pogled uprt je u budućnost: u svijet bez ratova, siromaštva i nepravde, jer Duh Sveti danas nadahnjuje nove ljude da čine ono što negdašnji ljudi nikad ne bi mogli postići. Ivan Krstitelj krstio je vodom; Franjo krsti milosrđem i inkluzivnošću. Pogledajte koliko tviterskih sljedbenika ima!

Doista, kad razmislimo, taj Ivan Krstitelj baš je neki Metuzalem.


Izvor: https://mundabor.wordpress.com/2014/06/17/the-baptist-in-the-time-of-mercy/
Hvala prevoditelju!

subota, 4. travnja 2015.

Descendit ad inferos

Probudi se ti što spavaš! Ustani od mrtvih jer te Krist rasvjetljuje! Ja sam Bog tvoj, a radi tebe sam postao tvoj sin.


Radi tebe i radi ovih koji su tvoji potomci sada govorim i zapovijedam svima što su okovani: Iziđite! [...]


Radi tebe sam ja, Bog tvoj, postao sin tvoj.


Radi tebe sam ja, Gospodin, uzeo oblik sluge.


Radi tebe sam ja koji prebivam nad nebom došao na zemlju i čak pod zemlju.


Radi tebe, čovjeka, postao sam kao bespomoćan čovjek ubrojen među mrtvace.


Radi tebe koji si iz vrta istjeran ja sam u vrtu predan Židovima i u vrtu razapet.


Pogledaj kako mi je lice bilo radi tebe popljuvano zato da ti povratim onaj prvotni dar života.


Pogledaj kako su mi obrazi bili zaušnicama bijeni. To sam podnio da tvoje nagrđeno lice obnovim prema svojoj slici.


Pogledaj kako su mi leđa izbičevana. To sam podnio da zbacim teret tvojih grijeha što pritište tvoja leđa.


Pogledaj kako su mi ruke čavlima bile pričvršćene za drvo križa. To sam podnio za tebe koji si pružio svoju ruku prema zabranjenom drvetu.


Usnuo sam na križu i koplje je probolo bok moj radi tebe koji si u vrtu zaspao da od tvoga boka bude sazdana Eva. Moj je bok izliječio tvoj bok.


To što sam na križu usnuo tebe će izvesti iz podzemnog sna.


Ustani, idimo odavde! [...]

(iz Drevne homilije na Veliku i svetu subotu)


Sretan Uskrs svim čitateljima bloga!