Nisam pisao o predstojećem referendumu jer smatram da je očito na kojoj poziciji stojimo Marko i ja. Srećom, imate se gdje informirati o referendumu (
1,
2), crkveno učenje je potpuno jasno, a i čisto naravni prigovori redefiniranju braka su vrlo čvrsti (npr. drugi i treći odjeljak
ovdje). Možda na dan referenduma stavim post da vas podsjetim (premda očekujem da vam to neće biti nužno), ali ova je tema za nas potpuno nekontroverzna.
Ja cu naravno izaci na referendum i glasati "za". No tradicionalisti ne bi smjeli izgubiti iz vida da se na referendumu zapravo brani komunisticka definicija braka iz 1946. Protiv koje je bl. Stepinac napisao poslanicu jer je a.) brak u njome definiran sekularno; b.) brak njome definiran kao razrjesiv. Samo podsjetnik na to koliko smo nisko od tada pali...
OdgovoriIzbriši"Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?"
IzbrišiVolio bih procitati malo pojasnjenje ovih prigovora.
a) Sto bi znacilo da je brak definiran sekularno? Zar i Crkva ne dijeli brakove na sakramentalne i one koji to nisu?
b) Ne vidim gdje se definira da je razrjesiv. Mislim da pise "dozivotna zajednica" onda bi valjda bilo sasvim jasno da nije, ali i "zivotna zajednica" mi ne zvuci kao nesto privremeno?
1. Da je brak definiran sekularno, znaci da u nasem zajonodavstvu do 1946 uopce nije postojao brak kao civilnopravni akt, vec iskljucivo zenidba ka akt kanonskog prava (ili adekvatan drugi akt drugih priznatih religija). Ovakva o definicija braka kakvu branimo referendumom prvi je puta ozakonjena u Zakonu jugoslavenskom saveznom o braku iz 1946. Protiv nje su tada bile ustale i katolicka i pravoslavna crkva.
Izbriši2. Fali jedan pridjev: TRAJNA zivotna zajednica.
Nažalost, od tada je država ekspandirala svoje ovlasti i zone ljudskog života u koje se miješa. Znaš li možda kako je do 1946. bilo regulirano posvajanje djece? Tj. koji je bio uvjet za posvajanje? Je li neoženjena osoba mogla posvajati?
IzbrišiDrugo pitanje, šireg konteksta. Kod nasljeđivanja, kada je uveden nužni dio, a kako je bilo s poreznim povlasticama? Primjerice, nezakonito dijete moglo je dobiti oporukom svoj udio, ali kako je bilo s porezima? Jesu li uopće postojale olakšice na prvi nasljedni red?
Ono sto je najvaznije u cijeloj prici jest razlikovati ZENIDBU od BRAKA. Do komunizma brak u ovim krajevima uopce nije postojao, osim kratko vrijeme pod Napoleonom. Neozenjena osoba sigurno nije mogla posvajati, osim ako nije bio jako bliski rod (npr. stric). Nuzni dio je uveden jos u antickom rimskom pravu. Mislim da se porez na nasljedstvo kao takvo nije placao do 19 st., ali to bi morao provjeriti...
IzbrišiMapet,
IzbrišiHvala na informacijama i pojašnjenjima. Uz to što si naveo, dodao bih da je definicija braka koja je predložena ("životna zajednica muškarca i žene") toliko neprecizna da se jednako tako može primijeniti i na izvanbračne (tj. preljubničke) zajednice, kao što je istaknula jedna ljevičarka, tako da ćemo u Ustavu imati definiciju po kojoj se de facto i preljub može nazivati brak (no to je i sad slučaj jer što su drugi ili treći "brak", dok je "bivši" supružnik još živ, nego preljub).
Dakle, to je čisto naravna i sekularna, i u uz to još prilično neprecizna definicija, kojom se neće zaštiti katolička (tj. Božja) definicija braka niti onemogućiti sodomitima posvajanje djece, jer iako će se njom onemogućiti nazivanje protunaravnog bluda "(civilnim) brakom", budite sigurni da će komunisti u svakom drugom pogledu izjednačiti to dvoje.
Ali ovo je njihov čas i vlast tame (Lk 22:53). Imajmo strpljenja, proslavljenje Katoličke Crkve i uništenje Božjih neprijatelja nije daleko.
Nije sad da sam pravni stručnjak, ali nekako zdravorazumski meni se to o izvanbračnim zajednicama i bludu čini glupost. Brak o kojem se priča na ovom referendumu je zakonski okvir kojeg je društvo formiralo, a kojeg određeni ljudi (par muškarca i žene) može formalno zatražiti i dobiti od društva. Dok ga par od društva ne zatraži i javno pred društvom potpiše, dotle taj par nije u braku nego u izvanbračnoj zajednici. Tek kad par to potpiše, tek onda su u braku, ali onda više nisu u izvanbračnoj zajednici. Jedno i drugo ne može biti nikako. Ergo, tvrditi da se ovime izvanbračne zajednice izjednačavaju s bračnima je poprilična nebuloza.
IzbrišiŠto se bluda tiče, to ovisi kako definiramo blud. Ako je blud svaki seks izvan katoličkog sakramenta braka, onda taj pojam nema veze sa društvenom institucijom braka i nema ga se šta u tom okviru spominjati. Po toj definiciji blude automatski svi koji nisu katolici, a bludi i pokoji katolik ako šara okolo. A ako je pak blud spolni odnos izvan civilnog braka, onda osnovna logika kaže da se čovjek ili seksa u braku ili izvan njega, dakle ili je u braku ili u bludu. Jedno i drugo ne može nikako. Opet dakle nebuloza.
Dakle, po mom mišljenju je to o izjednačavanju braka, izvanbračne zajednice i bluda nelogična i nepromišljena besmislica.
Pa, činjenica jest da je "životna zajednica žene i muškarca" jako li-la definicija koja može biti podložna svoj sili interpretacija. Još ako to ide u Ustav, onda se to kroz danje zakone može na sve načine razvodniti i redefinirati, pa na kraju ispadne da su i direktor i tajnica u nekom malom poduzeću isto nekakva "životna zajednica", ergo brak (ne moraju čak ni mutiti ništa među sobom). Ili student i neka starija bakica kod koje živi kao podstanar. Mislim, namjerno dajem posve apsurdne primjere, ali imam posla s našom birokracijom dovoljno dugo da iz iskustva znam da se tu svaki zdrav razum treba isključiti pri čitanju propisa.
IzbrišiNaročito mi je zanimljivo, međutim, da do 1946. institucija civilnog braka uopće nije ni postojala, te da se crkva zapravo protivila uvođenju iste. Po meni je to možda čak i najbolje rješenje, da se civilno zakonodavstvo uopće ni ne petlja s nečim što je, u svom temelju, religijska ceremonija.
Jednoj interpretaciji nije podložna - onoj da je brak životna zajednica dvoje muškaraca ili dvije žene. Oko toga se ovdje bije bitka. Sve ovo ostalo 'razvodnjavanje' postoji i u crkvenom braku. Da neki direktor i tajnica dođu u crkvu i zatraže vjenčanje, bi li ih to što su direktor i tajnica spriječilo? Da neki student i neka bakica dođu u crkvu, postoji li u crkvenom kanonu odredba po kojoj se ne mogu vjenčati ljudi s velikom dobnom razlikom? No sve to skupa je nebitno, jer društvena institucija braka i religijski sakrament braka nije i ne mora biti ista stvar. To o petljanju civilnog zakonodavstva u nešto što je religijska ceremonija je teška budalaština obzirom na današnji sastav i klimu u društvu. Društvu je od interesa posebno regulirati zajednice u kojima nastaje društveni podmladak. Društvo koje bi bilo izrazito katoličko možda za tim ne bi imalo potrebe, jer bi se to reguliralo unutar crkvenih zakona kojih bi se svi pridržavali, ali reality check - hrvatsko društvo već odavno nije suštinski katoličko, nego eventualno tek nominalno. I zato postoji potreba da se to civilno regulira. A katolici u svemu tome mogu biti za iz razloga što se tako definiran civilni brak manje razilazi s crkvenom definicijom braka, nego što bi to bilo da prođe druga opcija.
IzbrišiMeni je nevjerojatno koje se budalaštine ovdje pričaju, grebu moj logički aparat da cvili samo tako, ko kad vilicom grebeš o tanjur, i onda se još sve začini dobrom dozom samopravednosti i života u oblacima, da ne mogu izdržat a da ne poklopim.
Krivo ste me shvatili, ono što ja pokušavam implicirati jest da definicija nigdje ne navodi da je brak "sklopljena životna zajednica" ili "dogovorena životna zajednica", nego naprosto "životna zajednica". Nisam pravnik, ali čini mi se da bi dakle po toj logici samohrana majka sa sinom mogla biti s njim u braku čisto time što su oni muškarac i žena, te žive u nekoj zajednici. To je, recimo, još apsurdnija situacija od direktora i bakice.
IzbrišiMeni je općenito cijelo definiranje braka ustavom poprilično blesavo, prvo zato jer to uopće nije nešto što se tiče ustava, drugo zato jer bilo kakva definicija da bi funkcionirala mora biti vrlo detaljna da se izbjegnu ovakva vitoperenja (pa joj opet nije mjesto u ustavu), treće zato jer se time apsolutno ništa neće postići. Homoseksualne veze će se naprosto regulirati pod nekim drugim imenom i sasvim sigurno će dobiti posve ista zakonska prava kao i brak, "životna zajednica muškarca i žene", budući je to tako već odlučeno u centrima moći koji su daleko iznad naše vlade, sabora ili ustava i Hrvatska će to naprosto morati prihvatiti. Neću sad raspravljat o tome je li to dobro ili nije, to je naprosto tako.
Mislim da je srž cijelog problema, kao što netko ovdje reče, da danas puno ljudi poistovjećuje brak i svadbu, pa misle da ako im se zakonski ili kako već ne omogući pravo na brak, ne budu mogli imati svečanu ceremoniju i razularenu veselicu i sve što već ide s time. A problem je u tome da su sve te ceremonije i veselice i tradicije koje idu uz svadbu gotovo isključivo religijskog karaktera (kršćanskog kako i predkršćanskog). Pravni aspekti braka nemaju ništa s time. Brak je, kao pravni akt, u osnovi ugovor između dvije zainteresirane osobe. Pa za ljude koji, poput mene, nemaju puno osjećaja za ceremoniju i ritual, ili se naprosto neće ženiti u crkvi (ili njihovoj pripadajućoj vjerskoj zajednici), jedino što, po mom mišljenju, država treba omogućiti jest da se poštuje i provodi ugovor temeljem kojeg su se oni oženili, te, naravno, da rečeni ugovor nije sklopljen pod prisilom (dve familije odluče oženiti svoju djecu) ili drugačije ilegalno (oženi se maloljetnik ili sl.).
A što se tiče budalaština... pa, pravo na glupost je nažalost temeljno ljudsko pravo, temeljnije nego brak, pa eto, mora se ponekad otrpjeti i grebanje vilice o logički aparat, u inače oblačnom životu zdravorazumske samopravednosti.
IzbrišiMislim da ni sadašnji zakon ne kaže da se to mora sklopiti, barem ne na mjestu gdje je definiran brak, pa se svejedno mora sklapati. Kad se kaže što je brak, kaže se tko ga i pod kojim uvjetima može sklopiti, koja su prava, a koje obaveze takvog ugovora, jednostavno opis svih opcija u paketu. Jedna od opcija je da ga mogu sklopiti samo dvije osobe suprotnog spola, a druga opcija je da te osobe ne smiju biti u bliskom srodstvu. Zato ne prolazi ta sa incestom.
IzbrišiI nije uopće blesavo da se to stavlja u ustav, jer očito postoji potreba za tim. Zakon se puno lakše mijenja nego ustav, a vidimo da se u predstavničkoj demokraciji vrlo lako događa da su predstavnici u velikom raskoraku s voljom naroda. To da je tako odlučeno u velikim centrima moći, to sve može biti, ali ja ne smatram da je to razloga da se odustane od bilo kakvog nastojanja ili bitke. Najbolje dići ruke, sjesti i plakati sam nad sobom. :rolleyes:
Homoseksualne veze su mislim već regulirane zakonom o životnim zajednicama ili kako se već zove, a koji je donešen pred nekoliko godina, ali obzirom da je to odvojeni zakon, slijedi da su to dvije odvojene/različite stvari, te da se prava i obaveze jedne ne proširuju automatizmom na drugu. A to je ono što zagovornicima homo 'brakova' smeta. Ovdje se zapravo vodi svjetonazorski rat, da ne kažem rat koji vodi ka urušavanju društva. Naime, kad bi se homoseksualne zajednice utrpale pod pojam brak, time se bitno mijenja svrha i fokus braka. Prestaje biti pravni okvir koji regulira okruženje za nastanak i odgajanje djece, a počinje biti licencirana 'romantična' ljubav. A tu ima nekoliko problema. Prva stvar - koga briga za tuđu romantičnu ljubav dok ista nema potencijal rezultirati djetetom? Što mene, peru, juru, društvo, briga da li se netko dodiruje po intimnim djelovima tijela i na koji način, dok je to između njih dvoje i time ne nastaje novi član društva koji je jedno 18 godina ovisan o drugima za preživljavanje? I druga stvar, ne samo da društvo nema interesa za reguliranjem takvih zajednica, nego time društvo gubi okvir kojim je reguliralo one zajednice koje su od vitalnog društvenog interesa. Dakle, jednom kad brak postane de facto licencirana romantična veza dvoje ljudi, više društvo nema okvir kojim se posebno reguliraju veze u kojima nastaju djeca. Dakle, društvo briše svaku posebnost i društveni interes takve zajednice. A da to vodi u nekom lijepom pravcu, e to nisam baš sigurna. Naime, samo u mojoj županiji je ove godine upisano 26 prvih razreda manje nego prošle, a bojim se da je to samo početak. Ako ovako nastavimo, a redefiniranje braka koje se predlaže upravo u tom smjeru vodi, ova država će za jedno 20-30 godina sličiti na jedan veliki starački dom. Ne znam da bi itko volio živjeti u staračkom domu, okružen onemoćalom starčadi, bez imalo mlade i vitalne snage oko sebe...
Poprilično jest blesavo da se stavlja u ustav, budući ustav nije Sveto Pismo ili što već, nego pravni dokument kojim se reguliraju temeljni zakonski i politički okviri neke države. Napominjem države, ne društva, budući su društva tisućama godina funkcionirala sasvim dobro bez ustava i funkcioniraju tako i danas. Za državu je definitvno bolje da ustav barata sa što manje pojmova, bude što sažetiji, što fokusiraniji na politiku i pravo, te da se u njemu ne navode stvari koje su svima same po sebi jasne. Npr., nije nužno ustavom definirati da se vozi po desnoj strani ili staje ne crveno svjetlo, pa čak i ako ta pravila puno ljudi u naravi krši i bez obzira na to što do definitivno jest pitanje života i smrti stanovnika te države.
IzbrišiPrimjera radi, pogledajte, recimo, američki ustav, koji funkcionira sasvim dobro već zadnjih 200-njak godina (sa otprilike 20 i nešto amandmana, dakle cca 1 izmjena svakog desetljeća), a koji je neobično kratak, sažet i dotiče se samo temeljnih instuticija države te temeljnih prava koje država mora jamčiti svojim građanima. Sad usporedite to recimo s ustavom bivše nam Jugoslavije iz 1970-i-koje-već, koji je bio jedan od najdužih i najdetaljnijih ustava u povijesti, baratao s milijun pojmova koji nisu imali veze s mozgom, stvorio državno uređenje koje je bilo posve nefunkcionalno i u roku od manje od 20 godina raspalo se u sveopćem krvoproliću. Naravoučenje: u ustav ne trpati ono što nije nužno!
A ovo s time da je brak pravni okvir za nastanak i odgoj djece, pa je zato kao koristan državi i jest i nije istina. Jest, on je tako sad zakonski definiran, pa djeca na veliko i nastaju i odgajaju se van braka, dok s druge strane ima i brakova bez djece. Pa što sad? Država zakonski definira civilni brak zbog želje za kontrolom nad svojom populacijom, nema tu nekog višeg interesa. Prema tome je državi u interesu da si definira i sve ostale vrste zajednica koje nastaju na njenom teritoriju, da ih može lakše kontrolirati i uposlit u službu države. Homoseksualci djecu ne mogu praviti, ali ih mogu odgajati, pa onda možemo reć da je u interesu državi da si rastereti socijalne službe i sirotišta na račun tih zajednica koje sada priznaje kao zakonski kontrolabilne (je li to uopće riječ? Nisam siguran?).
A ovo da će zbog homoseksualaca doć do opadanja prirodnog prirasta i izumiranja jest notorna glupost. Ako nisu stari Grci i Azteci izumrli zbog epdiemične homoseksualnosti u njihovim društvima, mislim da se ne moramo ni mi bojati. Razlog zašto u Hrvatskoj opada prirodni prirast kontinuirano kroz zadnjih dvadeset godina (pa i duže) jest katastrofalna ekonomska politika države. Puno se više u tome pogledu treba brinuti zbog toga što sada, na primjer, obrazovani mladi ljudi nakon faksa moraju raditi za 1600 kuna mjesečno. Koji bi par za 3200 kuna mjesečnih prihoda bio voljan, ili uopće u mogućnosti, podizati dijete? A u nekoj stranoj zemlji mogu zaraditi, recimo, do 32 000... nečega mjesečno? Pa pametni i mladi ljudi ili napuštaju Hrvatsku, ili u njoj ne prave djecu. Ali nažalost, zbog toga se nitko ne buni niti raspisuje referendume...
I još nešto da napomenem, glede mojih "apsurdnih" primjera. Unesete u Ustav definiciju braka kao "životne zajednice muškarca i žene." Ništa se ne spominje o tome da ona mora biti sklopljena, ništa se ne spominje o tome da ne smije biti incestuozna, itd. Ustav je iznad zakona, koji se upravo njemu moraju prilagođavati. I vrlo brzo vam se u državi jave udruge (a nije da već nije bilo takvih inicijativa u Europi i na zapadu) koje vam počnu zahtjevati pravo braka za, recimo, bratiće i sestrične. Jer da sadašnji obiteljski zakon, koji brani incestuozni brak, zapravo krši njihova ustavna prava na "životnu zajednicu muškarca i žene". Apsurdno i nenormalno, velite, nikome nikad to ne bi palo na pamet? Pred 20 godina to bi svatko rekao i za gay-brak, pa eto nas sad. Stoga, onom starom engleskom poslovicom: pazite što želite, da vam se jednog dana ne bi i ostvarilo!
IzbrišiPokazujete upravo zastrasujuce nepoznavanje kako zivota, tako i prava BJ & S. Naravno da se brak mora FORMALNO sklopiti u vjerskom obliku (pred svecenikom) ili civilnom obliku (pred maticarom). Brak se razlikuje po nastanku od izvanbracne zajednice po tom cinu formalnog sklapanja. Stogs puki konkubinat ne moze nikad sam po sebi postati brak, niti se na njega definicija braka (ustavna ili zakonska) moze odnositi.
IzbrišiBez obzira na sve prigovore na definiciju i referendum mislim da je to korak u pravom smjeru. To se najbolje vidi po protivljenju koje pokazuju zle sile. Bog i Hrvati!
IzbrišiSlažem se. Ad evitanda mala maiora...
IzbrišiMeni se čini da tvrdnja da je brak "životna zajednica muškarca i žene" i ne pretendira biti precizna definicija. Pogledajte formulaciju referendumskog pitanja: "Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?”
IzbrišiPiše, dakle "odredba"; ne "definicija".
Kao definicija, slažem se da bi bila neprecizna, no kao naprosto tvrdnja, smatram da nije pogrešna, a u kontekstu suvremenih društvenih kretanja, mislim da je potrebna.
Brak, dakle, možda jest nešto puno specifičnije od bilo kakve životne zajednice bilo kakvog muškarca i žene, ali svakako jest i to. Druga zastranjenja glede braka već toliko duboko uvukla u društvo da u ovom trenutku na žalost nije realno očekivati njihov ispravak. No sada se pokušava zanijekati i ova temeljna činjenica. Pa, možda barem to možemo spriječiti - ili pokušati spriječiti.
To vam je, po prilici, kao da učitelj u školi počne vašu djecu učiti da je lav biljka, a vi kao roditelji reagirate inzistirajući: ne, lav nije biljka, nego životinja. I onda netko krene prigovarati kako nije dobra definicija lava reći "lav je životinja". Pa i nije, no cilj nije ni bio dati preciznu definiciju, nego ispraviti konkretnu grešku u konkretnom trenutku.
Solar dobro primjećuje. Hrvati su (smo) 90-tih doživjeli 'obraćenje'. Kao takvi, nalik prosječnom duhovnom adolesentu, može se desiti da izazovemo 'stanje' par puta gore po sebe, društvo, idući za onim što je previsoko bijući par excellence svjetovno-političke bitke, dočim istovremeno žmirući ili ostavljajući po strani moment socijalne nepravde (akcent koje je danas, živo, crkveno naglašen) i brandirani hrvatski jal i kriminal (kad te tvoj, najbliži od bližnjih, krade i ne voli perfidnije nego tuđin) oko kojih momenata je konsenzus moguće proširiti preko ostalih religija, svjetonazora i konfesija, do unutar ateizma, praktičnog i onog formalno deklarativnog, a počevši sve od službenog katolištva.
IzbrišiČ
Č,
Izbrišiosnovni aksiom ekonomije je oskudnost resursa. Ergo, ne postoji na ovome svijetu savršeno rješenje socijalne pravde.
Jedan drugi temeljni slučaj koji vrijedi za fiziku i politiku je nepostojanje vakuuma. Kako priroda ne trpi vakuum, tako on ne postoji niti u politici. Ali zato u fizici i u politici postoji gadna stvar, a to je entropija, neuređeno stanje kojemu svijet teži. Ideja da bi se popustljivošću i kompromisom došlo do nekog divnog svjetskog poretka (vakuum) je obična dječja maštarija. Recimo, nestane američke velevlasti u svijetu i svijet postane divno mjesto. Šipak, ugurala bi se Kina ili jedna ili više drugih sila. Vakuum se popuni materijom.
Što se tiče entropije, lako je prouzročiti nered u kratkome vremenu. Imali su Španjolci Zapatera. Što je ostalo za njim? Samo homoseksualni brak. I ogromna nezaposlenost.
Ne znam o kakvim momentima socijalne pravde pričamo. Ne postoji i ne može postojati konsenzus oko ekonomskih pitanja, osim "konsenzusa" u kojem se imućniji dobrovoljno odriče svog novca pred cijevi pištolja. Imali smo jednu 1945. i nacionalizaciju 1958.
Da se društvo treba usredotočiti na socijalnu pravdu, a ostaviti po strani svjetonazorske stvari, to je stari, davno provaljeni ljevičarski trik kojem je cilj unijeti u društvo što veći nered kako bi se onda država na čelu s ljevičarima mogla pojaviti kao spasitelj (ljevičaru ne treba novac, jer on cilja na moć moć i njome može doći do čega god želi; klasični muljator dat će mito državnom službeniku da mu firma dobije posao s državom; muljator ljevičar osnovat će udrugu za naredno i pravedno društvo koja će ubirati novac od države, a usput širiti ljevičarsku ideologiju entropije i raspada). Dok se ljudi usredotočuju na probleme socijalne pravde, ljevičari za to vrijeme začas povećaju entropiju i porazbijaju ono čemu trebaju desetljeća da se izgradi.
Tako dođemo do toga da ljudi umjesto da si proizvode djecu koja će ih u starosti hraniti i prati im zakenjanu guzicu (kao što su oni toj djeci mijenjali zakenjane pelene i hranili ih) razmišljaju o penzijama (kojih nema bez države) i staračkim domovima (koji su jaaako skupi, ako išta valjaju). Uskoro će, dok se mi usredotočujemo na socijalnu pravdu i iznenađeno dubimo nad aksiomom o oskudnosti resursa doći neki pametni ljevičar i objasniti da je eutanazija divna stvar, pa će odrasla djeca umjesto da starim roditeljima peru guzu vikati kako ih treba pobiti.
M.B.,
IzbrišiTaj, neki, vakuum ima, postoji, iako isti opitima i promatranjima možda nije opažen. Tim se, naime, 'vakuumom/medijem' 'razliježe ona jeka što nije riječ, govor a ni glas što se može čuti'. Što se tiče entropije, pa neka je, samo što danas prilično iritira apokaliptična reklamno-komercijalna kampanja kojekakvog znakovlja pa čovjek stiče dojam kako je ta entropija, osim ekonomijom, politikom, prirodom i fizikom, ovladala i ljudskim duhom i umom, namjesto onog 'vakuuma' u kojemu ima mjesta radosti, miru, općem skladu, ljepoti itd. - već nekog imanja onoga čemu se čovjek u vječnosti tek nada u obliku kakvo ovo zemaljsko uho i oko nije čulo i vidjelo. Jedni misle da je 'milenarizam' bio i prošao koincidirajući sa kršćanskom državom, a drugi da će tek doći po osnovu kršćanskog privatluka, privatizacije, odnosno povodeći se privatnim objavama, viđenjima i proročanstvima, pridavajući im važnost i mjesto koje ne zaslužuju. Svi su jednako u krivu. Sve jednako potpada pod duh znatiželje.
Č
M.B,,
IzbrišiOsnovni aksiom ekonomije nije oskudnost resursa. To je aksiom raznoraznih sumnjivih tipova kakvi su bili Adam Smith i da ne nabrajam dalje, koji su svi odreda bili zadojeni protestantskim herezama o kojima smo već prije ovdje pričali. U osnovi, maniheizam, vjerovanje da je materijalni svijet sam po sebi loš i nedostatan. U kršćanstvu, barem onom ortodoksnom, trebalo bi vrijediti ono "Tražite i dat će vam se, kucajte i otvorit će vam se." Itd. Jedna od temeljnih dogmi katoličke crkve, koliko ja znam, jest da je ovaj svijet sam po sebi dobar, jer ga je stvorio dobar Bog. E sad, kako je svedobri, sveznajući i svemogući Bog uspio stvoriti dobar svijet ali u koji je kao zaboravio napraviti dovoljno resursa za sve, to ostavljam vama kao vjerniku da objasnite, bolje sebi nego meni. Ovo s entropijom neću ni komentirati. Mislim, što ne postoje neke stvari kao što su providnost, Duh Sveti, itd., koje bio kao trebale jamčiti da je temeljni princip svijeta red i istina, a ne kaos i entropija? Mislim, za nekoga tko se očito toliko grozi svega lijevog i crvenog, imate začuđujuće puno svjetonazorskih sličnosti s jednim Marxom.
A što se tiče samih svjetonazorskih pitanja, koliko se ja razumijem u vašu religiju, kršćanstvo nije svjetonazor. Ono je osoba, ono je događaj, ono je zajednica, ono može biti puno stvari, ali ono što si svakako ne može dozvoliti, jest da dvije tisuće godina tradicije, koju ovaj blog navodno toliko ljubi, podjarmi trenutnoj političkoj podjeli lijevica-desnica koja neće nadživjeti ovu generaciju. Katolički socijalni nauk, naprotiv, definiran lijepim brojem papinskih enciklika, trebao bi biti jedinstven i vječan. A on stavlja podjednak naglasak na zaštitu obitelji sa socijalnog i ekonomskog, kako i sa moralnog i etičkog stajališta. Rascijepljivati to dvoje, a kamo li jedno zanemarivati na račun drugoga... pa, ne znam kako si jedan vjernik to uspjeva posložiti u glavi.
Da se vratim na temu, budući netko ovdje reče da je ovaj referendum korak u pravom smjeru jer su se sile zla toliko uzjapurile zbog njega. "Sile zla" su već debelo ostvarile svoj plan, a to je duboka, tragična i, bojim se, dugotrajna podjela hrvatskog društva, kojeg je ovaj referendum samo simptomatika, a nikakvo rješenje. Kako je ono išlo, "Kuća podijeljena protiv same sebe ne može opstati", citiram sad napamet, a upravo je to konačni cilj.
Rekao je Isus i "Predavat ce na smrt brat brata i otac sina. Djeca ce ustajati na roditelje i ubijati ih. Svi ce vas zamrziti zbog imena moga" (Mk, 13,12)
IzbrišiDakle, nisu nasa kraljevstva i "kuce" od ovoga svijeta... premda ukoliko znate neko lijepo zemljiste negdje blizu Zagreba, na gori (a da je povoljno) samo javite, bilo bi dobro sloziti neko skloniste kad "grozota pustosi zastoluje gdje joj nije mjesto"
Solar, i sami ste rekli da niste nego formalni katolik za popise stanovništva.
IzbrišiJa ću vam onda kao katolik spomenuti palog čovjeka. E, pa za tog palog čovjeka resursi su itekako oskudni. Ili niste primijetili kako se dječica u razredu rugaju drugoj dječici jer imaju stariji mobitel. O ovom slučaju mobitel je oskudni resurs. Svijet jest stvoren dobrim. Entropija u fizici nije ni po čemu štetna. Entropija u ljudskom društvu je moja analogija, nije identična s fizikalnom entropijom. E sad, ne znam koja je entropija sporna, nadam se da bar fizikalna nije sporna i da za vas vrijedi drugi zakon termodinamike. Ako je sporna ova moja društvena analogija, što da kažem. Moj odgovor bio je usmjeren Č-u/M-u/K-u ili kako se već zove (na što on odgovara svojim standardnim non-sequiturom), pa možda nisam bio jasan. S jedne strane, pojedinac može u svom životu godine moralnog ponašanja lagano uništiti u nekoliko sati nepromišljenih odluka? Druga dimenzija ove moje moralne entropije bila je da kada ozakonite nemoralno ponašanje (ili makar uspijete maknuti društvenu stigmu s njega), teško je vratiti se. Primjer: bismo li mogli zabraniti pobačaj? Zabraniti da osobe po drugi puta stupaju u brak kraj živog supružnika? Vratiti društvenu stigmu na priležničku ("izvanbračnu") vezu [ne mislim da se trebate osobno složiti s time bi li to bilo dobro provesti, nego bi li to bilo u društvu uopće moguće provesti. Ne bi, a stoljećima je bilo dio tradicije i još je uvijek u nekim kršćanskim i nekršćanskim društvima]. To bi bila ta entropija.
dvije tisuće godina tradicije, koju ovaj blog navodno toliko ljubi, podjarmi trenutnoj političkoj podjeli lijevica-desnica koja neće nadživjeti ovu generaciju. Koliko se sjećam, upravo ste vi spominjali preteče Luthera u srednjem vijeku, pa sve do manihejstva. Taj Luther i Hus isto spadaju u isfrustrirane ljevičarske umove. A totalitarizam koji pokušava nametnuti takav tip uma postoji sad već skoro pa tristo godina otkad su djelovali Voltaire, Rousseau i drugi kuhari francuske revolucije. I od tada nije nimalo oslabio nego samo jača.
Katolički socijalni nauk, naprotiv, definiran lijepim brojem papinskih enciklika, trebao bi biti jedinstven i vječan... Socijalni nauk jest zasnovan na vječnim principima, ali upravo pojam enciklike jest vezan uz trenutna stanja. Uvijek će iznova biti potrebe za novim enciklikama.
A on stavlja podjednak naglasak na zaštitu obitelji sa socijalnog i ekonomskog, kako i sa moralnog i etičkog stajališta. Rascijepljivati to dvoje, a kamo li jedno zanemarivati na račun drugoga... pa, ne znam kako si jedan vjernik to uspjeva posložiti u glavi.
Dakle, vi očito očekujete neko rješenje u totalitetu, da se pojavi neki supermen koji će riješiti sve probleme. Plaće će narasti, muževi neće varati žene, niti žene muževe. Čovjek ne živi samo o kruhu nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta. Nije sretan onaj koji mnogo ima, nego onaj kome malo treba. Onaj kome mnogo treba neće biti sretan ni kad nema, jer će čeznuti, a kad ima bojat će se da ne ostane bez onoga što ima. Od koga da očekujem da riješi moje probleme? Od društva? Od političara? Djecu su ljudi uvijek imali kao investiciju u budućnost (i svoju starost). Ako sami ne želite tako investirati problem nije u društvu nego u vama.
duboka, tragična i, bojim se, dugotrajna podjela hrvatskog društva, kojeg je ovaj referendum samo simptomatika, a nikakvo rješenje. To kaže i Jutarnji. Jedini problem je što se po njima podjela javlja samo kad netko gura stavove koji nisu u skladu s centrima moći. A nepristajanje uz centre moći zove se "produbljivanje podjela".
Solar ranije babi Jagi
IzbrišiPuno se više u tome pogledu treba brinuti zbog toga što sada, na primjer, obrazovani mladi ljudi nakon faksa moraju raditi za 1600 kuna mjesečno.
Tragično. Ili još više odraz nerealnih očekivanja. Planska politika. Srednje škole i fakulteti za zanimanja za kojima potražnja ne postoji već godinama. Zašto bi neki završeni novinar trebao više zarađivati od vodoinstalatera? Je li časnije biti novinar nego pomoćni radnik na gradilištu? Novinar (i njegovi roditelji) su imali određene špekulacije, one su se izjalovile jer mali ne može dobiti posao i koga sad okriviti? Državu, društvo, tog vodoinstalatera ili pomoćnog radnika?
M.B.
Izbriši[i] Primjer: bismo li mogli zabraniti pobačaj? Zabraniti da osobe po drugi puta stupaju u brak kraj živog supružnika? Vratiti društvenu stigmu na priležničku ("izvanbračnu") vezu [ne mislim da se trebate osobno složiti s time bi li to bilo dobro provesti, nego bi li to bilo u društvu uopće moguće provesti. Ne bi, a stoljećima je bilo dio tradicije i još je uvijek u nekim kršćanskim i nekršćanskim društvima].[/i]
Samo bi se na ovo htio osvrnuti: možete vi zabranjivati štogod hoćete ili nećete, kao što je nekad i bilo, jedino je pitanje kako ćete to provoditi i tko će se toga držati. Slavoniju i cijelu zapadnu Hrvatsku poharala je bijela kuga pobačaja u vrijeme kada o abortusu nije smjelo biti govora ni zakonski ni moralno ni religijski, pa su se sve jedno ubijala djeca (a pritom su često i majke plaćale životom) zato da se dukati s narodnih nošnji ne bi rasipali u nasljedstvu. Priležničke veze, koliko sam upoznat s etnografijom, također su bile daleko češće nego što se obično misli kroz ta stoljeća kršćanske tradicije. Za preljub mi nisu poznati nikakvi podaci, ali vi sami rekoste negdje da se ljudska narav ne mijenja, pa eto...
Dakle sve se svodi na pitanje toga što se hoće napraviti i što se može napraviti. A meni se čini da vi uporno odbijate napraviti moguće i želite nemoguće. Istinabog, vjerojatno vi tako mislite i o meni. Da ne filozofiram previše, budući govorimo o vrlo konkretnim problemima ove države: ovu se vladu već moglo srušiti da je se tuklo na pitanjima socijalne politike (koje nema, tj., ona koju ima graniči sa socijalnim darvinizmom) i pitanjima europskih integracija (koje je uspjela na sve moguće načine upropastiti). Budući se ona predstavlja kao socijalna i pro-europska (a nije ni jedno ni drugo), upravo su to mjesta gdje je najranjivija, te gdje se lako mogla formirati široka ujedinjena fronta sindikata, crkve i desnice s imigracijom, a koja bi branila neke temeljne nacionalne interese ove države. Umjesto toga, vladu se napalo marginalnim ideološkim pitanjima o homoseksualnosti i ćirilici, koja su duboko razdjelila njenu opoziciju, koja joj dođu kao dimna zavjesa za skrivanje onoga što zbilja radi, i zbog kojih će se uspijeti održati do kraja mandata po sistemu [i]divide et impera[/i], na neizrecivu štetu ove države i svih njenih ljudi.
Sjetimo se da bez svjetla milosti nema svjetla razumijevanja.
IzbrišiZato je potpuno besmisleno raspravljati o ovim stvarima s nekatolicima. U najboljem slučaju njihovo razumijevanje prestaje na granici naravnog, ako nisu prihvatili neku ideologiju, što često čine, a u tom slučaju njihovo razumijevanje prestaje još niže.
S druge strane, onaj koga obasjava svjetlo prave Vjere i Božje milosti lako preskače bezdan tj. granicu naravnog razuma i vidi očima nadnaravi. To je Božji dar onima koji ljube.
Kako je jednom netko poznat otprilike rekao, Vjera je potpuna nepoznanica i nedokučivi misterij nevjernicima, jer onaj tko je nema, koliko god pokušavao nikad je ne može shvatiti ni objasniti, a onaj tko je ima, odmah je shvaća, bez ikakve potrebe objašnjavanja.
Koji lik je ovaj Mateo... Moram priznat da vršljajući po religijskim krugovima čovjek stvarno sakupi lijepu kolekciju opaljenih likova. On je taj koji buba totalno nelogične gluposti, čovjek mu na to ukaže, i umjesto da se on onda pokrije ušima i čini kuco, on okrene kontru odrezujući stvarnost i ostali svijet pričama o svjetlu razumijevanja koje prava vjera daje rijetkima kao što je on. Hahahaha. Legenda!
IzbrišiSmijem li kao nevjernik, u ovom nadasve vjerničkom okruženju, reći da me baš i ne impresionira razumijevanje koje pokazuju (neki) vjernici? :p Ha Mateo? I kažeš ti, ako nas strefi vjera odmah ćemo shvatiti tvoje nebul... ovaj, mudre riječi. Uhm, kako priznati da se onda usrdno nadam da me nikad neće strefiti. :zubo:
Solar, ne postoji vaznije i pitanje od veceg nacionalnog interesa od pitanja obitelji. Ovo sto vi pisete su prema pitanju braka kao temelja obitelji, koliko god vazna, ipak marginalna pitanja.
IzbrišiSolar,
Izbriši"Sile zla" su već debelo ostvarile svoj plan, a to je duboka, tragična i, bojim se, dugotrajna podjela hrvatskog društva, kojeg je ovaj referendum samo simptomatika, a nikakvo rješenje.
Pa bolje da smo podijeljeni, nego da smo svi na istoj strani - onoj krivoj. Zar želite sugerirati da u interesu mira i tobožnjeg "jedinstva" trebamo šutjeti na zlo?
ovu se vladu već moglo srušiti da je se tuklo na pitanjima socijalne politike (koje nema, tj., ona koju ima graniči sa socijalnim darvinizmom) i pitanjima europskih integracija (koje je uspjela na sve moguće načine upropastiti).
Ovu vladu se može i treba tući na jako mnogo pitanja; čemu taj "ili-ili". Nije li ju se itekako tuklo zbog slučaja "lex Perković" (pitanje europskih integracija)? Ali uzalud sve kad imaju potporu glavnih medija.
Umjesto toga, vladu se napalo marginalnim ideološkim pitanjima o homoseksualnosti i ćirilici...
Poanta je upravo u tome da nama ta pitanja nisu marginalna.
"Solar, ne postoji vaznije i pitanje od veceg nacionalnog interesa od pitanja obitelji. Ovo sto vi pisete su prema pitanju braka kao temelja obitelji, koliko god vazna, ipak marginalna pitanja."
IzbrišiI to je sve jako lijepo i fino i krasno i ja vas tu apsolutno podržavam, samo je pitanje kako te svoje ideale kanite sprovesti u dijelo. Unijet će se u Ustav besmislena odredba, kojom će se nit išta postići, nit će je itko provoditi, budući države koja bi taj Ustav trebala provoditi, kako stvari stoje, neće biti za jedno desetak godina. Jer država koja se usred globalne ekonomske krize ne bavi primarno ekonomskim i socijalnim pitanjima, nego potencira podjele u ionako izranjavanom društvu, naprosto će nestati s lica zemlje. To smo već imali prilike vidjeti na ovim prostorima, a ja ne bih htio da nam se to opet ponovi. Vjerojatno hoće, budući Hrvati imaju nevjerojatan talent da prokockaju sve što im dragi Bog da.
Shvatite da ja ne dovodim u pitanje cilj vaše bitke, nego razumnost vaše strategije. Da dam bespotrebno poetičan primjer iz povijesti: Grčku od perzijske invazije nije obranio junaštvo 300 Spartanaca kod Termopila, nego perfidnost jednog Temistokla kod Salamine. Frontalni juriš na nejasno definiran cilj, naročito na terenu koji vam je neprijatelj pripremio, može završiti samo katastrofom po vas, tj., nas.
Shvatite da ja ne dovodim u pitanje cilj vaše bitke, nego razumnost vaše strategije.
IzbrišiPa koja bi to bila strategija. Spominjali ste rušenje vlade Zorana Milanovića i što onda? Dolazi vlada Tomislava Karamarka? Ili možda velika koalicija? A čitajući JL ovih dana jasno izlazi na vidjelo koliko su HNS i SDP prožeti aktivizmom svojeg malobrojnog, ali vrlo djelatnog ekstremnog lijevog krila koje u sebi gaji mržnju protiv svakom identitetu. Konačna kruna tog ljevičarskog aktivizma je dženderizam (realno: ako se netko ne može nositi s time da se rodio kao žena ili kao muškarac, s kakvim se onda složenijim problemima može nositi).
A kao ovaj referendum nema za konačni cilj dovesti na vlast Karamarka? Isto kao što su posljedice Splitske rive ranih 2000-ih bili 8 godina Sanadera, koji je odmah uspio pogaziti apsolutno sve što je tamo obećavao.
IzbrišiRješenje je formiranje široke fronte sindikata i crkve, ujedinjenih primarno oko ekonomskih, socijalnih i pravnih pitanja. To dokazano funkcionira, budući je tako srušen komunizam u Poljskoj 80-ih (i da ne govorim sad o tome gdje je odonda Poljska došla, a gdje smo mi). I to ova vlada vjerojatno dobro zna, zato sprečava da se to dogodi na sve moguće načine, pa i manipulacijom oko ovog referenduma (koji, da vas podsjetim, ne bi uopće mogao proći da je vlada odlučila da ga sruši, ili da naprosto nije dopustila toliki medijski prostor ovoj inicijativi), kanalizirajući bunt naroda u marginalna pitanja koja ne da joj ne mogu naštetiti, nego joj samo daju poene u očima njenih pristaša.
Konačna kruna bilo kojeg aktivizma jest uvijek i jedino moć i kontrola, a koliko vidim, ova vlada i njeni priljepci za sad imaju vrlo dobru kontrolu nad situacijom.
Glede Poljske, mislim da je ipak stvar bila u tome da je 1981. Brežnjev praktično ležao na samrti, da je SSSR već bio pred slomom, da je Brežnjeva 1982. naslijedio bolesni Andropov, a njega 1984. bolesni Černjenko (umro 1985.). Ostatak vrha Partije gledao je kako preživjeti te silne mijene generalnih sekretara, a da pritom zadrži svoj položaj. Tako majka Rusija nije intervenirala kao 1956. ili 1968. (istodobni angažman u Afganistanu uopće nije bitan, jer bi se radilo o puno lakšem tipu intervencije).
IzbrišiU redu, to s Rusijom možda jest važan moment, ali potpuno ste u pravu kad navodite da je u Poljskoj stvarno uspješno promijenjena ne samo uska vladajuća garnitura, nego cjelokupna elita (ne samo politička). Bojim se, međutim, da to kod nas ne bi išlo.
Uhljebljivanje kod nas postoji otkad je višestranačja. Kod nas nije došlo do smjene elita. Nije li se Milanovićev otac učlanio u HDZ i nije li Zoki zaposlen u MVP zbog činjenice da je Canjugina žena iz istog sela kao i Zokijev tata? Takvih slučajeva ima hrpa. U Sanaderovo vrijeme uspjela se postići i nova fina stvar, a to je da se posuđeni novac dijelio šakom i kapom. I sada kad je novac postao preskup za posuđivanje, sada bismo se svi skupa trebali nečega odreći, onda počinju svađe tko koliko, zašto ja toliko kad se onaj drugi treba odreći manje. Uz to, izmišljenih radnih mjesta i lažnih mirovina ima toliko mnogo, da bi njihovim smanjivanjem ili ukidanjem bila pogođena valjda četvrtina populacije (ako mi je npr. zet uhljeb, ukidanjem njegovog radnog mjesta i ja sam financijski pogođen). Najbolji način da se zločin ukorijeni je stvoriti mrežu ovisnih suučesnika: dati im mrvice koje ih međutim beznadno duboko ukopavaju, Stoga ja, nažalost, ne vidim nikakvu moguću smislenu frontu sindikata i Crkve. Poljska jest uspjela promijeniti političku garnituru, ali očito je u ključnom trenutku tumor obuhvaćao dovoljno mali dio organizma. Naprotiv, mi u Hrvatskoj smo izrešetani metastazama. I Milanović i Karamarko čekaju MMF (kako inventivno).
Glede marginalnosti ili značaja nekih pitanja, možemo konstatirati da se ne slažemo. Meni je kruh sekundaran, a Riječ Božja primarna (da citiram ono što je Gospodin odgovorio napasniku kad mu je nudio moć, vlast i slavu). A s puno kruha u Sodomi neću biti bliže spasu duše nego s malo kruha u pustinji. A ako zanemarimo ovaj najdublji i temeljni uzrok postupanja, a to je vjera, možemo s čisto naravnog stajališta podsjetiti, u vezi pitanja koja su navodno marginalna, da su rušitelji sustava uvijek započinjali kao šašavci kojima su se ljudi čak i smijali (sumnjam da su Rousseaua ili Marxa mnogi konzervativni protivnici doživljavali kao osobito opasne). Prije koju godinu ljudi su odmahivali glavom na mogućnost da istospolni posvajaju djecu (danas tehnologija omogućuje farme u Indiji na kojima iznajmljene utrobe lokalne sirotinje nose djecu za one koji si žele nabaviti Tamagochija). Danas s podsmijehom odmahuju glavom na ideje o braku u kojem bi bilo više od jedne osobe. A sutra? Prije su odmahivali glavom na činjenicu da bi spol i rod bili različiti. Danas još uvijek odmahuju na činjenicu da bi postojali osim muškog i ženskog i neki različiti "rodovi" i da osoba u životu može pet-deset puta promijeniti svoj rod. A sutra? Sutra će im djeca o tome učiti u školi kao o normalnoj činjenici i novom oslobođenju od vladavine predrasuda (čitaj zdravog razuma). Doduše, rješenje je na vidiku. Nije li zadnjih godina najčešće ime muške novorođenčadi u Velikoj Britaniji Muhamed?
Solar,
Izbrišikad ste već spomenuli Poljsku, donosim u engleskom prijevodu Članak 18. Ustava Republike Poljske:Marriage, being a union of a man and a woman, as well as the family, motherhood and parenthood, shall be placed under the protection and care of the Republic of Poland.
"A kao ovaj referendum nema za konačni cilj dovesti na vlast Karamarka?..."
IzbrišiNe. Ovaj referendum ima za cilj obraniti obitelj, koliko je to danas moguće - kratko i jasno.
No po principu biranja manjeg zla bolji je i HDZ od ove socijalističke vlasti, kojoj je prvo na listi otkad je došla na vlast bilo napasti djecu (dopušteno masovno ubijanje oplođenih zametaka, dakle, ljudskih bića, u novom Zakonu o umjetnoj oplodnji, uvođenje programa 'spolnog odgoja' prema materijalima pedofila Kinseya), te napasti obitelj (najavljeni novi zakon o sodomitima, u kojem će im dati sva prava braka, uklj. i mogućnost posvajanja djece, tj. jedan od njih dvojice će moći posvojiti dijete). Od takve vlade bi malo što bilo gore.
No, naravno da mi ne pada na pamet glasati za HDZ, jer je to samo nešto blaža verzija istog liberalizma, npr. oni također podržavaju i dižu ruke za abortus i umjetnu oplodnju, među ostalim, što znači da katolici za njih ni ne smiju glasati (samo što to ljudima moderni svećenici ne govore).
Jedino rješenje je vladavina Krista Kralja u društvu, a ona će doći u bližoj budućnosti, koliko god bezbožni svijet danas divljao, uvjeren u svojoj ludosti da se može suprotstaviti Stvoritelju svega.
Tko je kao Bog?
Sancte Michael Archangele, defende nos in proelio...
Slušam na radiju jutros sindikalnog vođu. Voditelj(ica) mu spomene referendum, a on se odmah počne ograđivati i govori kako to nije trebalo na taj način. Mogao je fino prešutjeti i ostati "neutralan". Dakako da nije, jer je očito ili dobio eksplicitne upute od svojih nadređenih što mora reći, ili je pikzibner na dnu hijerarhije pa se sam trudi. Toliko o sindikalnim vođama. Oni su poluge iste oligarhije protiv koje se navodno bore (predstava za bedake).
IzbrišiI da, propustih reći da se Styria (Večernji, 24 sata) solidarizirala s Jutarnjim. Mora se pokazati da se zakletva vjernosti drži.
IzbrišiDa, nije kao da Stjepan Bartulica ne radi u Josipovićevom uredu. Vjerojatno si je dobar i s mladim Perkovićem. Toliko o polugama oligarhije :)
IzbrišiA kako stojite s podrškom za drugi referendum?
OdgovoriIzbrišiS.Š.
Pobrisao sam anonimni komentar (upute su jasne).
OdgovoriIzbrišiTako su nestali i odgovori koji su potpisani:
---
A zašto bi netko bio protiv ćirilice kad je to i Hrvatsko pismo? Osobno sam protiv agresije manjine (koju ona u ovom slučaju predstavlja).
S.Š.
---
M.B.
Netko je zgodno rekao: nije problem u ćirilici nego se problem pojavio kad je netko u Hrvatskoj na ćirilici napisao "Ово je Србија". Nažalost, nezgodnu situaciju je izazvala vlada koja je počela postavljati ploče. Mogli su pitati svakog prosječnog besposličara bilo koje nacionalnosti što će se dogoditi i taj bi im rekao da će se dogoditi upravo to što se događa.
Ja osobno više neću na ovom blogu o tome. Iz stare sam generacije koja je učila ćirilicu i čitam je i dan-danas jako dobro. Quot linguas calles, tot homines vales. Može se primijeniti i na pisma. No tamo u Vukovaru ćirilica+ekavica ne znači isto što i nešto napisano gruzijskim pismom.
Nema problema. Nije dobro ovdje započinjati tu temu.
OdgovoriIzbrišiS. Š.
Ja mislim da se na ovako logicne argumente ne moze nista odgovoriti.
OdgovoriIzbrišiTaj zbroj je 0 u Z/2Z, hahaha.
IzbrišiCrvena i zuta jedinica daju isto kao i dvije bijele :-)
Ajme...
IzbrišiInače, kršćanska matematika bi bila
(-1)+1=0;
1+(-1)=0;
Spaja se (zbraja) dvoje suprotnoga, dolazi do egzistencijalnog skoka, poništava se ono postojeće i nastaje nešto novo.
Prema tome, Burićevo istospolno bi bilo
1+1=2
(-1)+(-1)=-2
Ne postoji takvo spajanje (zbrajanje) istog. Iako govorimo o istospolnom paru, takav "par" zapravo ne postoji. Osim toga, Burićeva matematika podržava i zajednice više članova;
1/2+1/2+1/3+1/3+1/3=2
Vjerojatno podržava i neke perverzne zajednice tipa. (i može biti imaginarni, možda lik iz crtića, možda netko tko više nije među živima ili...)
1+i+1+(-i)=2
Za svaki slučaj napomena, ovo je sve bila šala, na argument je nemoguće odgovoriti jer to nije nikakav argument. Nešto poput, imam krušku i imam jabuku, i imam jednu zelenu krušku znači PDV bi morao iznositi 18,7%.
Koji lik. :rolleyes: Bitno da je on doktor matematike, to ga čini stručnjakom za sva društvena pitanja. :rolleyes:
IzbrišiInače, taj Burić se odavno javno deklarirao kao homoseksualac (vidjeti npr. ovdje), tako da me ovo s njegove strane ne čudi. Ne zato što bi "1+1=2" imalo ikakve veze s tematikom "istospolnih brakova", nego zato što on ovaj referendum doživljava osobno. Poistovjećuje se sa svojom sklonošću, pa svako protivljenje bilo čemu s "gay" predznakom doživljava kao ugrožavanje sebe sama.
IzbrišiHahahaha, povlačim što sam rekla. Jest da mu je ovaj istup benav, ali čini se da lik inače ima stila. Hahaha. Legenda.
IzbrišiUkratko: malo će se galamiti, malo potrošiti para, a zapravo se neće promijeniti ništa!
OdgovoriIzbrišiJoš jedna epizoda bacanja kostiju pred narod, pa da se malo "koljemo" dok se životni problemi ove zemlje ne rješavaju.
Ali bitno da se naši političari i biskupi, Bog ih poživio, imaju oko čega "natezati".
Razlog zbog kojeg ne izlazim na referendum.
Dapače, imamo moralnu obvezu izići i glasati ZA, jer kao što je rekao Mapet: "ad evitanda mala maiora", da se izbjegne veće zlo, i jer glasanjem potvrđujemo i učvršćujemo instituciju braka, kako god ta formulacija bila nesavršena, a neglasanjem svaki od nas osobno i neposredno otvara put da se protunaravna izopačenost nazove "brakom", dakle, preuzimamo odgovornost za zlo koje će vlast napraviti u naše ime, a koje nismo pokušali spriječiti, iako smo mogli.
IzbrišiTo što se mi žalimo na formulaciju braka koja je predložena ili na zakone koji dopuštaju preljub, ili to što će vlast sva ostala prava braka svejedno dati sodomitima, to ne možemo spriječiti i zato za to nismo odgovorni, ali ono što možemo učiniti (to dakle znači da i moramo) jest da barem sačuvamo ime braka.
Kako kaže Marko: "Bez obzira na sve prigovore na definiciju i referendum mislim da je to korak u pravom smjeru. To se najbolje vidi po protivljenju koje pokazuju zle sile" (u današnjem svijetu to je najbolji pokazatelj)
Mario Palmaro o "homofobiji", dženderizmu, homoseksualnim brakovima. Odličan, kao i uvijek: http://rorate-caeli.blogspot.com/2013/11/homosexual-marriage-how-catholics-lost.html
OdgovoriIzbriši