Zašto nam je Papa to napravio?

Kada sam jučer pročitao da je papa podnio ostavku, obuzelo me, kao vjerojatno i većinu katolika kojima Sveti Otac nešto predstavlja, nekoliko osjećaja. S jedne strane žalost zbog Svetog Oca, s druge zahvalnost što je izdržao do sada, ali i zabrinutost za ovu zemaljsku Crkvu te konačno malodušnost pri pogledu u budućnost. Nema smisla zatajiti da je bilo i ljutnje: zašto nije mogao ostati do kraja? Pa nije morao više putovati, nije morao javno nastupati ili predvoditi velike ceremonije... Zašto nije mogao umrijeti kao Papa?

Ne iznenađuju me svjetovni mediji, oni su protiv Benedikta XVI. pisali još dok je bio Ratzinger, pa i za čitavo vrijeme njegova pontifikata, a ako ga ikad pozitivno spomenu kad opet bude samo Ratzinger, bit će to samo da udare po njegovu nasljedniku. Pomalo su mi odbojne reakcije silnog razumijevanja i zahvalnosti koje se mogu čitati od najviših kardinala do "običnih vjernika". Toliko toga dobroga je učinio, sada je star i razborito je s poniznošću prihvatio novu ulogu... Neka se odmori itd. itd.

Da, neka se odmori, to i ja kažem. Neka se odmori kad ga Gospodin pozove k sebi. Takva je papinska služba i ono "drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš" njezina je jasna odrednica od samoga početka. Da, zahvalan sam Svetom Ocu Benediktu XVI. za sve što je učinio i na globalnom i na ovom našem lokalnom planu. Da, njegove knjige, govori, tekstovi zaista su sjajni i duboko duhovni. Vjerujem da se u svemu mogu mjeriti s onima velikih papa kroz povijest.

Možemo sada nagađati što ga je dovelo do ove odluke. To je uostalom sasvim prirodno i premda treba zadržati mjeru, nema smisla praviti se da smo toliko duhovni da je to ispod nas. Možda je stvarno riječ o teškom propadanju fizičkih snaga. Možda je još gore, osjetio naznake mentalnog oboljenja. Možda su ga ucijenili, možda je imao privatnu objavu, možda, možda... Ne mogu prihvatiti da se radi samo o tome da bi se povukao u miru pisati knjige ili još gore da bi tako mogao upravljati izborom i vladanjem svoga nasljednika. Nemojmo zaboraviti ovih dana kada spominjemo sv. Celestina V. da je tog bivšeg papu njegov nasljednik Bonifacije VIII. zatočio u jednom zamku. To je po mom sudu jedino moguće rješenje za papu koji je abdicirao, potpuna klauzura u nekom samostanu gdje se može moliti kroz ostatak svojih dana na zemlji bez ikakvog kontakta s vanjskim svijetom.

Nemam odgovora na pitanje iz naslova. Ni prva ni zadnja životna činjenica koju ne mogu objasniti. No vjerujem iz svega što sam o Benediktu vidio i pročitao, da je imao svoje razloge, da je doista osjećao kako je to volja Božja i da će to ostatkom svoga života i dokazati.

Molimo za Crkvu i za Svetog Oca, i prije i poslije 28. veljače!