Gaudete

Treća nedjelja došašća naziva se Gaudete (=radujte se) nedjelja prema ulaznoj pjesmi koja ističe radost u Gospodinu. Ova tema provlači se kroz čitavu liturgiju, pa i liturgijsko ruho umjesto pokorničkog ljubičastog može biti svjetlije, tj. ružičasto (1, 2).

***

Liturgija svete mise ove nam nedjelje donosi preporuku koju sveti Pavao stalno upućuje prvim kršćanima u Filipima: "Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!" I odmah apostol daje i glavni razlog za ovu duboku radost: "Gospodin je blizu!" To je i razlog adventske radosti, kao i one svakodnevne: Isus nam je jako blizu. I svakim nam je danom sve bliži. Sveti Pavao nam tako daje ključ za razumijevanje izvora naših žalosti: žalosni smo kada nas naši grijesi ili mlakosti udaljavaju od Boga.

Gospodin nam uvijek dolazi u radosti, ne u tuzi. "Njegova otajstva su sva radosna otajstva; žalosna otajstva smo mi izazvali."

"Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" "Zdravo...": grčki tekst doslovno kaže "Raduj se...". Božja blizina razlog je radosti Blažene Djevice. I Ivan Krstitelj, još nerođen, u utrobi Elizabetinoj pokazat će svoju radost zbog blizine Mesije. Anđeo će reći pastirima: "Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod. Danas vam se rodio Spasitelj..." Radost je posjedovati Isusa, žalost je izgubiti ga.

...

Veselje svijeta je slabašno i prolazno. Veselje kršćanina je duboko i sposobno izdržati posred poteškoća. Spojivo je s boli, bolesti, neuspjesima i nevoljama. "Ja ću vas opet vidjeti i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće", obećao je Gospodin. Nitko i ništa nam ne će oduzeti ovaj radosni mir, ako se ne odvojimo od njegova izvora.

...

U mnogim okolnostima, kao u ovom trenutku molitve, bit će potrebno da mu se obratimo u intimnom i dubokom razgovoru pred svetohraništem; i da otvorimo svoju dušu u ispovijedi, u osobnom duhovnom vodstvu. Tu ćemo pronaći izvor radosti; naša zahvalnost pokazat će se u življoj vjeri, u većoj nadi koja će ukloniti tugu, i u boljem davanju za druge.

...

Žalosna duša prepuštena je mnogim napastima. Koliko grijeha je počinjeno u sjeni tuge! Kad je duša radosna, ona se otvara prema drugima, potiče ih; tuga potamnjuje okružje i nanosi mu štetu. Tuga se rađa iz sebičnosti, iz brige o samome sebi koja zaboravlja na druge, od nemara u poslu, slabog mrtvljenja, traganja za zadovoljstvima, neurednosti u odnosu s Bogom. Zaboraviti sami sebe, ne dati se posve zaokupiti vlastitim interesima, neophodan je uvjet za upoznati Krista, predmet naše radosti, i služiti mu.

Tko je pretjerano zaokupljen samim sobom, teško će pronaći radost otvaranja Bogu i drugima. A da bismo došli do Boga i rasli u krjepostima, moramo biti veseli.

...

Pripravimo Božić zajedno s Marijom. Nastojmo ga pripraviti u svojoj sredini stvarajući ozračje kršćanskog mira i darujmo mnogo malih pažnja i izraza ljubavi onima koji su oko nas. Ljudi trebaju dokaze da je Krist rođen u Betlehemu, a malo je dokaza toliko uvjerljivo kao što je stalna radost kršćanina, pa i onda kada se pojave bol i poteškoće.

Blažena Djevica ih je imala mnogo na putu u Betlehem. Umorna od duga putovanja nije nalazila dostojna mjesta na kojem bi se rodio njezin Sin; ali zbog ovih problema nije izgubila radost promatranja Boga koji "tijelom postade i nastani se među nama".

(Francisco Fernández-Carvajal: Razgovarati s Bogom)

***

Većina ljudi koji su posjetili zagrebačku katedralu u jutarnjim satima radnim danom primjetili su da je pred jednom ispovjedaonicom malo duži red koji se ne prekida ni u trenutku kada je određen kraj termina za ispovijedanje. Ako su prišli bliže, mogli su na vratima primjetiti pločicu s imenom J. Ramos. Velečasni Jorge Ramos je vikar Opusa Dei u Hrvatskoj. Evo i nekoliko intervjua s njime ako vas zanima više: 1, 2, 3, 4, 5. Pater Ramos je jedan od najpopularnijih ispovjednika u Zagrebu, a i šire, jer je uvijek na raspolaganju za ispovijed i uvijek ima vremena za saslušati onoga koji se ispovijeda te daje dobre savjete.

Spominjem pater Ramosa jer vam želim preporučiti njegova kratka tjedna razmatranja koja možete poslušati na internetu. Možda nije zgorega spomenuti da se preko internete može slušati i Hrvatski Katolički radio i Radio Marija.

***

Ukoliko se, poput mene, ne interesirate previše za politička zbivanja, mogu vam pri nadolazećim izborima za predsjednika države pomoći odgovori kandidata na nekoliko pitanja koje je postavio Glas Koncila: prvi dio, drugi dio. Sigurno da sve te odgovore treba uzeti sa šakom soli, ali ako netko primjerice čak i u odgovoru pripremljenom za katolički tjednik jasno kaže da se zalaže za pravo na pobačaj, onda za takvu osobu ja u savjesti ne mogu glasati. Naravno, to nije jedini kriterij, ali je sigurno eliminirajući.

***

Moram priznati da me obradovala sljedeća rečenica iz teološkog osvrta o svećeništvu i euharistiji:

Zabrinjavajuća činjenica da određeni broj svećenika odbija koncelebraciju u ime »tradicije« ili pak da euharistiju slave sami u ime »funkcionalnosti«, dovoljno govori o oslabljenom stanju crkvenosti euharistije, a tako i o nedozreloj svijesti o općem svećeništvu svih vjernika.

Iako je koncelebracija bila kroz povijest Crkve česta i na istoku i na zapadu, stoljećima prije 2. vatikanskog sabora na zapadu je ta praksa gotovo iščezla osim u slučaju ređenja svećenika i biskupa, a i tada u drugačijem obliku od ovog kojeg sada poznajemo. Tko je god bio na istočnoj liturgiji, lako će primjetiti da koncelebracija najčešće izgleda puno drugačije od onoga što smo navikli gledati u novom obredu latinske crkve. Dok je u božanskoj liturgiji zadržana transcendentnost i uzvišenost otajstva koje se slavi (čemu sigurno pridonosi smjer slavljenja i usklađeno pjevanje), na novoj misi se koncelebracija najčešće prepoznaje po zbrci i improvizacijama koje su gotovo neizbježne: svećenici se na licu mjesta dogovaraju i pokazuju tko će gdje stati, tko će što pročitati, tko treba reći imena kojih pokojnika i slično, a to sve, naravno, okrenuti prema puku.

Poseban problem su masovne mise kada stotine svećenika koncelebriraju tako da neki od njih jedva i vide oltar na kojemu su darovi koje posvećuju. Potrebno je nešto u tom smislu promijeniti i "nužno je vratiti se izvornom smislu koncelebracije, a to je znak jedinstva svećenstva".

Ja se slažem s pater Z.-om koji kaže da bi koncelebracije trebale biti "sigurne, legalne i rijetke". U svakom slučaju ne bi se smjelo nekog svećenika prisiljavati da koncelebrira iz bilo kakvog razloga. Uostalom i Zakonik kanonskog prava kaže:

Kan. 902 - Svećenici mogu euharistiju koncelebrirati, osim ako drukčije traži ili savjetuje korist vjernika; ipak je svaki posve slobodan slaviti euharistiju pojedinačno, ali ne u vrijeme kad se u istoj crkvi ili kapeli slavi koncelebracija.

***

Za kraj vam ostavljam dvije verzije popularne adventske pjesme - Rorate Caeli desuper - Nebesa, odozgor rosite (prva verzija, druga verzija, prijevod). Ako hoćete, možete i vi ostaviti link na omiljenu pjesmu iz došašća.