Opus Dei

Danas, 26. lipnja, je spomendan sv. Josemaríje Escrive de Balaguera koji je umro na današnji dan 1975. godine. On je osnivač Opusa Dei (hrv. Djelo Božje). Što je Opus Dei? Evo što piše na vrlo dobroj i redovito obnavljanoj internet stranici koju možete čitati, među ostalim, i na hrvatskom jeziku:

Opus Dei je osobna prelatura Katoličke crkve. Osnovao ju je Sveti Josemaría Escrivá.
Opus Dei pomaže običnim ljudima živjeti svoj kršćanski poziv u svakodnevici nudeći im duhovnu potporu i izobrazbu koje su im za to potrebne. Promiče svijest o univerzalnom pozivu na svetost – temeljnu ideju da je svaka osoba pozvana od Boga da bude sveta – posebice na svetost koja se ostvaruje običnim radom i u svakodnevnim obvezama. Taj cilj se ostvaruje duhovnim obnovama, jutarnjim i večernjim razmatranjem, tečajevima filozofije i teologije i individualnim duhovnim vodstvom, ponajprije za pripadnike, ali i za ostale koji osjećaju potrebu za takvom duhovnom pomoći.

Više o ustroju, povijesti i ciljevima Opusa Dei pročitajte na navedenoj stranici. Opus Dei se često u javnosti predstavlja vezano uz neke kontraverzne teme, a ja nemam vremena ni volje pisati o svim tim pitanjima. Na internetu možete naći puno informacija od kojih su mnoge kontradiktorne i upitne kvalitete. Meni se za izvanjski pogled na Opus Dei čini najbolja knjiga novinara Johna Allena. Ja sam je pročitao i uvjerio se u ono što sam već i prije naslućivao. Gotovo svi prigovori na ustrojstvo i rad Opusa Dei svode se na to da je biti član zahtjevno. Nemojte krivo shvatiti, takav strogo uređen život svatko odabire sam i nakon vrlo dugog promišljanja, molitve i provjere. Ali plodovi takvog života su obilni i vrlo jasno vidljivi! Jer sva pravila i preporuke usmjerene su samo jednom: postati svet! A složit ćete se (pogotovo ako ste čitali pokoju hagiografiju) da to nije lako. No, isplati se! Inače John Allen je dosta liberalan katolik, a iako priznaje da duhovnost Opusa Dei nije za njega, ipak ne nalazi vjerodostojnosti u mnogim prigovorima i teorijama što se upućuju na adresu Opusa Dei.

Ja ću ukratko opisati svoje dosadašnje iskustvo s Opusom Dei. Naglasio bih na početku da nisam član Djela (tako ga često zovu na hrvatskom) i nemam nikakve materijalne veze s njim.
Evo stvari koje su mene privukle Opusu Dei:

• Razmatranja na kojima svećenik kroz otprilike pola sata tumači određenu temu, ali uvijek uz konkretne savjete kako ono o čemu priča primjeniti u svakodnevnom životu! To je važno naglasiti. Iako slušajući razmatranja možemo naučiti dosta o katoličkoj vjeri, to nikad neće biti neko teološko izlaganje bez doticaja s našim životom. Naprotiv, uvijek će biti savjeta kako se moliti, kako organizirati rad i molitvu, kako i zašto se mrtviti, kako bližnjima govoriti o vjeri i poticati ih na redovitu ispovjed i odlazak na misu...
• Nakon razmatranja najčešće slijedi blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom, a jednom mjesečno je i dulje klanjanje pred Presvetim.
  
• Liturgija koju svećenici Opusa Dei slave je najbolja i tradiciji najvjernija reformirana liturgija (novus ordo). Svako događanje u kapelici, a pogotovo misa, pokazuje duboku i iskrenu orijentiranost članova (uključujući i svećenike) Opusa Dei prema Bogu, prema Gospodinu, euharistijski stvarno nazočnom.
• Knjige sv. Josemarije, a posebno trilogija Put, Kovačnica, Brazda. Evo, skinite si Put, pa pogledajte o čemu se radi. I ostale dvije knjige su slične. Knjige poput Razgovarati s Bogom (za sada advent/božićno vr., korizma) koje su pisane u sličnom duhu mogu biti izvrsna pomoć za svakodnevno molitveno razmišljanje nad Božjom riječi i vlastitim životom.
• Svećenici Opusa Dei su uvijek spremni za ispovijed. Budući da shvaćaju koliko je to potreban sakrament, potiču vjernike da se često ispovijedaju i stoje im na raspolaganju, ponekad i do herojskih razmjera (sati i sati provedeni u ispovjedaonici). Savjeti su uvijek dobri i pravovjerni. Blago slušaju i bez požurivanja, a za pokoru nikad nisam dobio nešto više od Zdravomarije ili Očenaša. Ne zato što sam posebno dobar, nego jer i na taj način objavljuju beskrajno Božje milosrđe, ne štedeći pri tome same sebe u pokori i mrtvljenju.
• Pravovjerje! Možda je nama u Hrvatskoj neobično naglašavati takve stvari, ali svećenici i laici Opusa Dei vjerni su nauku i učiteljstvu Crkve. To je posebno jasno uočljivo u sredinama gdje takva vjernost nije općenito prisutna u mjesnoj crkvi (ja imam nešto iskustva s ljudima iz Nizozemske i Francuske).
• Osobna sloboda (koju je sv. Josemaria naglašavao) i odgovornost u svemu što se ne protivi nauku Crkve. To znači da su članovi Opusa Dei daleko od neke uniformnosti. Ono što im je zajedničko je težnja za svetošću i želja da i drugima na tom putu pomognu.
  

Moje, recimo, pravilo za određivanje koliko mi je neka duhovnost prihvatljiva sastoji se u tri točke provjere:

1. Štovanje i ljubav koja se iskazuje Gospodinu u Presvetom Oltarskom Sakramentu
2. Ljubav i čašćenje Blažene Djevice Marije
3. Vjernost i ljubav prema Svetom Ocu

U sve tri točke Opus Dei prolazi s izvrsnim ocjenama.
Volio bih pročitati vaše iskustvo s Opusom Dei kao i eventualne sugestije ili kritike vezane uz ovu temu.