Septuagesima - početak priprave za korizmu

Prema katoličkoj tradiciji tri nedjelje prije početka korizme nazivaju se septuagesima (sedamdesetnica), sexagesima (šezdesetnica) i quinquagesima (pedesetnica). Sami brojevi nemaju puno veze sa točnom vremenskom udaljenošću od Uskrsa već su nastali prema latinskoj riječi quadragesima iliti četrdesetnica od koje potječe i naš naziv za to razdoblje - korizma. Ove nedjelje služe nam da nas podsjete da se približava korizma kako nas to vrijeme pokore i obraćenja ne bi zateklo nepripravne. Zato se u misi više ne govori i pjeva ni Gloria (Slava) ni Aleluja. Svećenik nosi ljubičasto ruho.

Evo kako naš blaženi Ivan Merz opisuje ove razdoblje:

U doba se nedjelje sedamdesetnice sv. Crkva zaodijeva u ljubičasto odijelo; više se ne čuju ni Gloria ni Aleluja. Polako božićna radost iščezava iz naše duše i mi se spremamo da zajedno s Isusom započnemo divovski boj. Sa sv. Crkvom razmišljamo o ljudskoj bijedi i o grijehu Adamovu sa svim njegovim užasnim posljedicama. U našoj se duši budi vizija svih nesreća ljudskoga roda tamo od zločinstva Kainova pa sve do onih legija bolesnika, siromaha, prezrenih, koji cijeloj povijesti ljudskoga roda daju posebno obilježje.
Uzalud ćemo tražiti u brevijaru u ovo razdoblje mjesta koja bi odisala radošću i koja bi nas zablještavala sjajem, kojemu smo se divili u božićno doba. Ugođaj je brevijara ozbiljan: sv. Crkva razmišlja o riječi Božjoj u Starome zavjetu i želi da nam na taj način rastumači smisao suvremenoga života. Kao primjer navodimo 5. čitanje (nedjelja šezdesetnica) od sv. Ambrozija o simboličnom značenju događaja koji su se zbili u doba patrijarha Noe. "Još se k tomu Bog zaprijeti da će istrijebiti čovjeka: 'Istrijebit ću, kaže on, sve od čovjeka pa do životinja, od gmazova sve do ptica nebeskih'. (Gen. 6.,7.) Čime su nerazumne životinje uvrijedile Boga? One nisu nimalo zgriješile, ali zato što su bile stvorene poradi čovjeka, logično su i one morale propasti iza čovjeka, koji se dakako nije mogao njima služiti. U višem značenju, ovo nam mjesto dokazuje istinu da čovjek posjeduje sposobnost umovanja. Definicija je čovjeka uistinu: živa životinja, smrtna i razumna. Ako se u njemu slučajno ugasi ono što je najbolje, ugasi se u njemu i osjećaj i više se kod njega ništa ne može spasiti, ako kreposti - toga temelja spasa - nestane." Na taj se način svi događaji Staroga zavjeta daju simbolički protumačiti i sve činjenice materijalnoga svijeta imaju zadaću da nam služe kao komentar, kao vidljiva ekspresija raznovrsnih realnosti nevidljivoga svijeta.

Nažalost, s reformom liturgije više se ne obilježavaju ove nedjelje i tako vrijeme kroz godinu nakon Bogojavljenja traje do same Pepelnice koja je početak korizme. Ipak, oni koji slušaju tradicionalnu misu (tj. prema misalu iz 1962. godine) i dalje imaju priliku nastaviti s ovom drevnom i vrlo utemeljenom tradicijom.

Na kraju navodim linkove i na dva razmatranja patera Marka koji je cistercit i na svom blogu Vultus Christi (Lice Kristovo) nudi vrlo duboke i pobožne tekstove koji potiču na razmišljanje, molitvu i obraćenje života:
Yes, It's Septuagesima Sunday
Through the Gate of Septuagesima