Tiha većina

Prošli petak odlučio sam se za kratku kupovinu u popularnoj mariahilferici. I tako sa par vrećica u rukama i mislima odlutalima u planove za vikend, potpuno slučajno, naišao sam na gomilu ljudi koji su nešto nerazumljivo vikali. Budući su još bili podosta udaljeni razabrao sam samo "...Izrael...".

Brzim i logičnim razmišljanjem isključio sam mogućnost velike židovske proslave. Moj zaključak pokazao se opravdanim kada se gomila približila.

Ne želim ovdje ulaziti u razloge zašto su oni smatrali Izrael teroristima i koliko su njihovi stavovi opravdani. Naš dragi Papa je na svoj uobičajeno jasan i precizan način rekao da nasilje, sa koje god strane dolazi, treba osuditi te da vojne opcije nisu nikakvo rješenje.

Ono što je meni osobno upalo u oči, a i u uši bila je činjenica da u gotovo svim gradovima Europe postoji jedna glasna i vidljiva islamska manjina. Budući je Europa u mnogim zemljama gotovo potpuno napustila svoje katoličke korijene, sve što je ostalo jest mlaka lokva uvjerenja o nekakvoj prividnoj jednakosti, sobodi te apsolutna sigurnost da je sve što je drukčije dobro.

S druge strane, vrlo je zanimljivo čuti mišljenja ljudi što dolaze sa prostora koji su u povijesti osjetili tu drugačiju atmosferu što je Europljani, u svojim visokim modernističkim težnjama, toliko silno žele uvesti sa istoka. Narodi koji su osjetili islamsku čizmu ne tako davno kao zaboravni Europljani, jednoglasno ponavljaju: Islam NIJE kompatibilan sa raznolikošću i demokracijom. Kolegica, Armenka, nije bila niti zadrta niti u zabludi kada je rekla da je islam na tihi način uspio u onome što je stoljećima prije pokušavao vojnom silom - pokorio je Beč.

Možete se slagati u ovim razmišljanjima ili ne morate, ali događaji kao ovaj u mariahilferici sve više me čine sigurnim u jedno: katolici, ako žele ikako djelovati na društvo, moraju postati kompaktna manjina... jer malo je vajde od bljutave soli, ovdje u Beču čak je više i ne bacaju na ulicu... shvatili su, naime, da uništava asfalt.