Biskup Fulton Sheen bio je jedan od najvećih apologeta katoličke Crkve. Kroz brojne svoje propovjedi, duhovne vježbe, knjige, televizijske i radio emisije naviještao je Boga i Njegovu Crkvu milijunima Amerikanaca i drugih ljudi koji su često imali vrlo malo ili nikakvo znanje o istinama vjere i ispravnog života.
Sreća je da i danas možemo čitati, gledati i slušati misli i nagovore ovog biskupa svetog života (pokrenut je postupak za njegovu beatifikaciju).
Ovdje ću izdvojiti samo neke od materijala koji se mogu naći na internetu.
Prije svega, na youtubeu se mogu naći mnoge njegove propovjedi, duhovni nagovori i televizijske emisije, npr. ovdje ili ovdje. Za početak preporučujem propovjed posljednjeg Velikog petka u životu ovog dobrog pastira, prvi dio nalazi se ovdje, a kad ga otvorite ostale potražite među ponuđenim video isječcima.
Govore biskupa Sheena možete slušati na ovoj stranici (zahtijeva besplatnu registraciju).
Evo i linka na jednu knjigu koja je sastavljena na temelju biskupovih govora. Naslov knjige je Your Life Is Worth Living: The Christian Philosophy of Life.
Sve navedeno je samo mali djelić onoga što je biskup Fulton Sheen tijekom svog neumornog rada u Gospodinovom vinogradu izrekao ili zapisao.
Meni se kod biskupa Sheena sviđa više stvari: duboko poznavanje biblije koju je znao citirati tako da slušatelj osjeti kao da je sam nazočio događajima koje pripovijeda; elokventan stil izražavanja; prirodne, neusiljene i vrlo umjesne šale koje je vrlo dobro ispreplitao s dubokim teološkim objašnjenjima; novi uvidi u stvari o kojima je katolički slušatelj čuo već puno puta na propovjedima, ali nikad na takav način i nikad s te točke gledišta; anegdote iz bogatog života i evangelizacijskog djelovanja. Iznad svega, iz njega je zračila duboka i proživljena vjera. U njegovim riječima o molitvi, o križu i trpljenju čovjek osjeća da je i biskup Sheen sve to sam prošao i doživio.
petak, 30. siječnja 2009.
srijeda, 28. siječnja 2009.
Ako vam fali smjeha...
...pročitajte ovaj urnebesni tekst jednog od najsmješnijih katoličkih blogera - The Curt Jester-a.
Upozorenje: prije početka progutajte hranu ili piće, ako ne želite zaprljati monitore :D
Upozorenje: prije početka progutajte hranu ili piće, ako ne želite zaprljati monitore :D
subota, 24. siječnja 2009.
SSPX
U ovom postu ukratko ću opisati nedavne događaje vezane uz Svećeničku družbu svetog Pija X. (wikipedija, stranica Družbe). U daljnjem tekstu koristit ću skraćenicu SSPX prema engleskom Society of Saint Pius X's. Još jedna skraćenica koju se često susreće na internetu je FSSPX prema francuskom Fraternité Sacerdotale Saint Pie X.
Moje poznavanje ove teme je vrlo površno, ali sam siguran da će se u hrvatskim novinama, na forumima i blogovima pojaviti još lošija tumačenja onoga o čemu ću govoriti. Koristit ću prije svega tekstove s drugih web stranica na engleskom jeziku.
Evo o čemu se radi. Danas, u subotu 24.1.2009., vatikanska Kongregacija za biskupe je na izričit zahtijev svetog oca Benedikta XVI. objavila dekret kojim se podižu, tj. povlače ekskomunikacije sa četvorice biskupa koje je nadbiskup Marcel Lefebvre, unatoč protivljenju tadašnjeg pape Ivana Pavla II., posvetio za biskupe 30.6.1988. u Ecôneu u Švicarskoj.
Čitav tekst dekreta u kojem se objašnjava razlog skidanja ekskomunikacija možete na engleskom i talijanskom naći ovdje. Više o disciplinskoj mjeri ekskomunikacije ili izopčenja možete pročitati vrlo kratko na hrvatskom ovdje ili detaljnije i bolje na engleskom ovdje.
Na sljedeća tri linka može se naći opis događanja koja su dovela do ekskomunikacije, dio prvi, drugi i treći. Ukratko rečeno, nadbiskup Lefebvre, koji je osnivač SSPX-a, smatrao je da su promjene koje su nastale sa 2. vatikanskim koncilom dovele do izvanrednog stanja. Evo što je rekao nakon međureligijskog susreta koji se prema izričitoj želji Ivana Pavla II. održao 1986. u Asizu, a na koji je i Joseph Ratzinger, tadašnji pročelnik kongregacije za nauk vjere imao prigovore:
Nakon smrti nadbiskupa Lefebvrea, poslije Franza Schmidbergera koji je bio general SSPX-a nekoliko godina, biskup Fellay došao je na čelo SSPX-a 1994. i za sada je izabran do 2018. Događaji koji su se odvijali kroz prošlih 20 godina preopširni su za ovaj post i zahtijevali bi od mene puno bolje poznavanje ove teme. Zato ću preskočiti na pismo biskupa Fellaya kojim je on prošlog prosinca u svoje ime i u ime ostale trojice biskupa zatražio od Svete Stolice uklanjanje ekskomunikacija. Evo dijela koji je citiran u dekretu:
U budućnosti stoje dva velika izazova. To je rješavanje doktrinarnih pitanja, prije svega shvaćanje ekumenizma i preispitivanje nauka i tumačenja koji su proizašli nakon drugog vatikanskog sabora. Tu je i pitanje kanonskog ustrojstva, pri čemu je jedan od prijedloga personalna prelatura po uzoru na Opus Dei.
Na kraju bih samo spomenuo da će većina medija vjerojatno iskoristiti nepromišljene i glupe izjave biskupa Williamsona koje je nedavno emitirala jedna švedska televizija da bi diskreditirali papu i njegove napore, uključujući i dekret o povlačenju izopčenja. Više o tome pročitajte u ovom postu velečasnog Tima Finigana koji je župnik u Engleskoj.
Moje poznavanje ove teme je vrlo površno, ali sam siguran da će se u hrvatskim novinama, na forumima i blogovima pojaviti još lošija tumačenja onoga o čemu ću govoriti. Koristit ću prije svega tekstove s drugih web stranica na engleskom jeziku.
Evo o čemu se radi. Danas, u subotu 24.1.2009., vatikanska Kongregacija za biskupe je na izričit zahtijev svetog oca Benedikta XVI. objavila dekret kojim se podižu, tj. povlače ekskomunikacije sa četvorice biskupa koje je nadbiskup Marcel Lefebvre, unatoč protivljenju tadašnjeg pape Ivana Pavla II., posvetio za biskupe 30.6.1988. u Ecôneu u Švicarskoj.
Čitav tekst dekreta u kojem se objašnjava razlog skidanja ekskomunikacija možete na engleskom i talijanskom naći ovdje. Više o disciplinskoj mjeri ekskomunikacije ili izopčenja možete pročitati vrlo kratko na hrvatskom ovdje ili detaljnije i bolje na engleskom ovdje.
Na sljedeća tri linka može se naći opis događanja koja su dovela do ekskomunikacije, dio prvi, drugi i treći. Ukratko rečeno, nadbiskup Lefebvre, koji je osnivač SSPX-a, smatrao je da su promjene koje su nastale sa 2. vatikanskim koncilom dovele do izvanrednog stanja. Evo što je rekao nakon međureligijskog susreta koji se prema izričitoj želji Ivana Pavla II. održao 1986. u Asizu, a na koji je i Joseph Ratzinger, tadašnji pročelnik kongregacije za nauk vjere imao prigovore:
Never has history seen the Pope turning himself into some kind of guardian of the pantheon of all religions, as I have brought it to mind, making himself the pontiff of liberalism.Unatoč protivljenju Svete Stolice, a više pročitajte na prije navedenim linkovima, nadbiskup Lefebvre je ipak posvetio četvoricu biskupa, to su Bernard Fellay, Bernard Tissier de Mallerais, Richard Williamson i Alfonso de Galarreta i tako je automatski došlo do ekskomunikacije nadbiskupa Lefebvrea, suposvetitelja, biskupa Antonija de Castro Meyera i četvorice novih biskupa.
Let anyone tell me whether such a situation has ever existed in the Church. What should we do in the face of such a reality? Weep, without a doubt. Oh, we mourn and our heart is broken and sorrowful. We would give our life, our blood, for the situation to change. But the situation is such, the work which the Good Lord has put into our hands is such, that in face of this darkness of Rome, this stubbornness of the Roman authorities in their error, this refusal to return to the Truth and to Tradition, it seems to me that the Good Lord is asking that the Church continue. This is why it is likely that I should, before rendering an account of my life to the Good Lord, perform some episcopal consecrations.
Nakon smrti nadbiskupa Lefebvrea, poslije Franza Schmidbergera koji je bio general SSPX-a nekoliko godina, biskup Fellay došao je na čelo SSPX-a 1994. i za sada je izabran do 2018. Događaji koji su se odvijali kroz prošlih 20 godina preopširni su za ovaj post i zahtijevali bi od mene puno bolje poznavanje ove teme. Zato ću preskočiti na pismo biskupa Fellaya kojim je on prošlog prosinca u svoje ime i u ime ostale trojice biskupa zatražio od Svete Stolice uklanjanje ekskomunikacija. Evo dijela koji je citiran u dekretu:
Mons. Fellay affirms, among other things: "We are always firmly determined in our will to remain Catholic and to place all our efforts at the service of the Church of Our Lord Jesus Christ, which is the Roman Catholic Church. We accept its teachings with filial disposition. We believe firmly in the Primacy of Peter and in its prerogatives, and for this the current situation makes us suffer so much."Evo kako je papa na to odgovorio (i nadalje citiram isti dokument):
His Holiness Benedict XVI - paternally sensitive to the spiritual unease manifested by the interested party due to the sanction of excommunication and trusting in the effort expressed by them in the aforementioned letter of not sparing any effort to deepen the necessary discussions with the Authority of the Holy See in the still open matters, so as to achieve shortly a full and satisfactory solution of the problem posed in the origin - decided to reconsider the canonical situation of Bishops Bernard Fellay, Bernard Tissier de Mallerais, Richard Williamson, and Alfonso de Galarreta, arisen with their episcopal consecration.i u nastavku konačno piše
Based on the faculty expressly granted to me by the Holy Father Benedict XVI, in virtue of the present Decree, I remit from Bishops Bernard Fellay, Bernard Tissier de Mallerais, Richard Williamson, and Alfonso de Galarreta the censure of latae sententiae excommunication declared by this Congregation on July 1, 1988, while I declare deprived of any juridical effect, from the present date, the Decree emanated at that time.Ovim je put uspostave punog jedinstva SSPX-a s Katoličkom Crkvom koji je olakšan papinim motuproprijem Summorum Pontificum započet. Papa je sa svoje strane učinio i više nego što smo mogli očekivati. Sada je red na pripadnicima SSPX-a (prije svega biskupima i svećenicima, ali i laicima vezanim uz njihov apostolat) da ponizno i poslušno prihvate ruku koju im je Sveti Otac pružio i zaista porade na tome da se što prije izliječi ova bolna podjela.
U budućnosti stoje dva velika izazova. To je rješavanje doktrinarnih pitanja, prije svega shvaćanje ekumenizma i preispitivanje nauka i tumačenja koji su proizašli nakon drugog vatikanskog sabora. Tu je i pitanje kanonskog ustrojstva, pri čemu je jedan od prijedloga personalna prelatura po uzoru na Opus Dei.
Na kraju bih samo spomenuo da će većina medija vjerojatno iskoristiti nepromišljene i glupe izjave biskupa Williamsona koje je nedavno emitirala jedna švedska televizija da bi diskreditirali papu i njegove napore, uključujući i dekret o povlačenju izopčenja. Više o tome pročitajte u ovom postu velečasnog Tima Finigana koji je župnik u Engleskoj.
petak, 23. siječnja 2009.
Blizanci
Čitam u Večernjem o novim otkrićima u južnoj Americi, konkretno Brazilu. Argentinski povjesničar Jorge Camaras tvrdi kako je za postojanje velikog broja blizanaca u Candido Godoi "zaslužan" zloglasni nacistički liječnik dr. Mengele.
Ako je Jorge zaista u pravu sa svojom teorijom, ovo je, po meni, samo jos jedan krasan primjer kako Bog iz svakoga zla može napraviti dobro. Više o otkrićima u Terra dos Gêmeos (zemlji blizanaca) ima ovdje.
Kao što je poznato postoji mnogo klasifikacija blizanaca: jednojajčani, dvojajčani, dvojčeki, trojčeki, sijamski itd. Ono na što je mene ova priča asocirala jest zli blizanac, pojam koji se prilično često susreće u romanima, filmovima i najčešće naravno u sapunicama. Postoji čak i teorija prema kojoj se serija ne može proglasiti sapunicom dok se u njoj ne pojavi zli blizanac. Ukoliko zli blizanac ne posjeduje neku od prepoznatljivih osobina od kojih se posebice ističe kozja bradica, kao na primjer Spockov zli blizanac u "Mirror,mirror" epizodi Zvjezdanih staza, uobičajeno je da treća osoba mora napraviti izbor između dobrog i zlog blizanca. No ono što mene čudi jest da unatoč vrlo čestoj upotrebi pojma "zli blizanac" (posebice u engleskom jeziku) ne postoji suprotna varijanta, odnosno "dobri blizanac". Uostalom zašto oba blizanca ne bi mogla biti dobra? Vjerojatno zbog dramatike, ali kao što nas život svakodnevno uči, dobri blizanci su puno puno češća pojava.
Za kraj, u vezi pokusa koje je dr. Mengele radio, moj je stav da neću vjerovati da su blizanci nadmoćni običnim ljudima dok ne dobijemo više pravih, znanstvenih dokaza!
četvrtak, 22. siječnja 2009.
Priča o obraćenju
Evo jednog lijepog i zanimljivog filma:
No Turning Back.
Neću puno opisivati ovaj film. To je priča o potpunom preokretu u životu koji je jednog buntovnog mladića iz grijeha i besmisla doveo do toga da postane gorljivi katolički svećenik. I to zagovorom Blažene Djevice Marije.
Film možete skinuti ovdje. Ima nešto manje od 250 MB, na engleskom je i traje oko sat i pol. Ukoliko link više ne funkcionira pokušajte ga skinuti preko torrenta (upišite Donald Calloway u tražilicu).
Ovdje je jedan kratki intervju s istim svećenikom koji priča svoje iskustvo. Film je puno bolji.
Evo i jednog nevezanog linka na vrlo kratka svjedočanstva na francuskom jeziku (nekoliko minuta) o katoličkoj vjeri.
No Turning Back.
Neću puno opisivati ovaj film. To je priča o potpunom preokretu u životu koji je jednog buntovnog mladića iz grijeha i besmisla doveo do toga da postane gorljivi katolički svećenik. I to zagovorom Blažene Djevice Marije.
Film možete skinuti ovdje. Ima nešto manje od 250 MB, na engleskom je i traje oko sat i pol. Ukoliko link više ne funkcionira pokušajte ga skinuti preko torrenta (upišite Donald Calloway u tražilicu).
Ovdje je jedan kratki intervju s istim svećenikom koji priča svoje iskustvo. Film je puno bolji.
Evo i jednog nevezanog linka na vrlo kratka svjedočanstva na francuskom jeziku (nekoliko minuta) o katoličkoj vjeri.
ponedjeljak, 19. siječnja 2009.
Tiha većina
Prošli petak odlučio sam se za kratku kupovinu u popularnoj mariahilferici. I tako sa par vrećica u rukama i mislima odlutalima u planove za vikend, potpuno slučajno, naišao sam na gomilu ljudi koji su nešto nerazumljivo vikali. Budući su još bili podosta udaljeni razabrao sam samo "...Izrael...".
Brzim i logičnim razmišljanjem isključio sam mogućnost velike židovske proslave. Moj zaključak pokazao se opravdanim kada se gomila približila.
Ne želim ovdje ulaziti u razloge zašto su oni smatrali Izrael teroristima i koliko su njihovi stavovi opravdani. Naš dragi Papa je na svoj uobičajeno jasan i precizan način rekao da nasilje, sa koje god strane dolazi, treba osuditi te da vojne opcije nisu nikakvo rješenje.
Ono što je meni osobno upalo u oči, a i u uši bila je činjenica da u gotovo svim gradovima Europe postoji jedna glasna i vidljiva islamska manjina. Budući je Europa u mnogim zemljama gotovo potpuno napustila svoje katoličke korijene, sve što je ostalo jest mlaka lokva uvjerenja o nekakvoj prividnoj jednakosti, sobodi te apsolutna sigurnost da je sve što je drukčije dobro.
S druge strane, vrlo je zanimljivo čuti mišljenja ljudi što dolaze sa prostora koji su u povijesti osjetili tu drugačiju atmosferu što je Europljani, u svojim visokim modernističkim težnjama, toliko silno žele uvesti sa istoka. Narodi koji su osjetili islamsku čizmu ne tako davno kao zaboravni Europljani, jednoglasno ponavljaju: Islam NIJE kompatibilan sa raznolikošću i demokracijom. Kolegica, Armenka, nije bila niti zadrta niti u zabludi kada je rekla da je islam na tihi način uspio u onome što je stoljećima prije pokušavao vojnom silom - pokorio je Beč.
Možete se slagati u ovim razmišljanjima ili ne morate, ali događaji kao ovaj u mariahilferici sve više me čine sigurnim u jedno: katolici, ako žele ikako djelovati na društvo, moraju postati kompaktna manjina... jer malo je vajde od bljutave soli, ovdje u Beču čak je više i ne bacaju na ulicu... shvatili su, naime, da uništava asfalt.
Brzim i logičnim razmišljanjem isključio sam mogućnost velike židovske proslave. Moj zaključak pokazao se opravdanim kada se gomila približila.
Ne želim ovdje ulaziti u razloge zašto su oni smatrali Izrael teroristima i koliko su njihovi stavovi opravdani. Naš dragi Papa je na svoj uobičajeno jasan i precizan način rekao da nasilje, sa koje god strane dolazi, treba osuditi te da vojne opcije nisu nikakvo rješenje.
Ono što je meni osobno upalo u oči, a i u uši bila je činjenica da u gotovo svim gradovima Europe postoji jedna glasna i vidljiva islamska manjina. Budući je Europa u mnogim zemljama gotovo potpuno napustila svoje katoličke korijene, sve što je ostalo jest mlaka lokva uvjerenja o nekakvoj prividnoj jednakosti, sobodi te apsolutna sigurnost da je sve što je drukčije dobro.
S druge strane, vrlo je zanimljivo čuti mišljenja ljudi što dolaze sa prostora koji su u povijesti osjetili tu drugačiju atmosferu što je Europljani, u svojim visokim modernističkim težnjama, toliko silno žele uvesti sa istoka. Narodi koji su osjetili islamsku čizmu ne tako davno kao zaboravni Europljani, jednoglasno ponavljaju: Islam NIJE kompatibilan sa raznolikošću i demokracijom. Kolegica, Armenka, nije bila niti zadrta niti u zabludi kada je rekla da je islam na tihi način uspio u onome što je stoljećima prije pokušavao vojnom silom - pokorio je Beč.
Možete se slagati u ovim razmišljanjima ili ne morate, ali događaji kao ovaj u mariahilferici sve više me čine sigurnim u jedno: katolici, ako žele ikako djelovati na društvo, moraju postati kompaktna manjina... jer malo je vajde od bljutave soli, ovdje u Beču čak je više i ne bacaju na ulicu... shvatili su, naime, da uništava asfalt.
subota, 17. siječnja 2009.
Emisije sa EWTN-a
EWTN je katolička televizijska kuća koju je osnovala časna sestra Angelica.
Mnoge zanimljive emisije koje su proizvedene i prikazane na EWTN-u možete pogledati na youtubeu. Posebno opširan popis nalazi se ovdje.
Preporučujem da pogledate neke od priča katoličkih obraćenika iz emisije Marcusa Grodija, Journey Home. Audio snimke brojnih drugih gostiju iz te emisije potražite na ovoj stranici.
Mnoge zanimljive emisije koje su proizvedene i prikazane na EWTN-u možete pogledati na youtubeu. Posebno opširan popis nalazi se ovdje.
Preporučujem da pogledate neke od priča katoličkih obraćenika iz emisije Marcusa Grodija, Journey Home. Audio snimke brojnih drugih gostiju iz te emisije potražite na ovoj stranici.
četvrtak, 15. siječnja 2009.
Liturgijska glazba
Već duže vremena imam primjedbu na pjevanje zbora mladih u mojoj župi. Nažalost, takve stvari sam dosta često susreo i u drugim crkvama, naročito na tzv. "misama za mlade" koje pokušavam izbjeći kad god mogu (iako sam još mlad).
Evo o čemu se radi. Umjesto ordinarija mise (Kyrie/Gospodine, smiluj se, Gloria/Slava, Sanctus/Svet, Agnus Dei/Jaganjče Božji) za koje tekstove vjerujem svi znaju, zbor pjeva otprilike ovakve pjesmuljke (neke od tekstova nisam našao na internetu):
No, postoje neke vrlo jasne upute koje govore da se tekst ovih molitava ne može mijenjati. To znači da ako i ostavimo kvalitetu i prikladnost glazbe po strani, takve stvari nisu dopuštene.
Ovo su neke od stvari koje sam našao:
Nisam tražio dodatne izvore, ali možda je prikladno navesti i uputu Redemptionis Sacramentum.
Ponekad mi padne na pamet upravo ovo što piše u zadnjem citiranom dokumentu, pa se pitam da li bi nam se stvarno anđeli pridružili u pjevanju tako jeftinih i svjetovnih pjesmuljaka koje su si neki uzeli za pravo napraviti od "njihovih" Glorie i Sanctusa, no to je moje osobno mišljenje s kojim se neki ljudi možda neće složiti. Ono što je bitno je što Crkva kaže, a to je da se izmjena teksta molitve ne smije raditi.
Ja sa svoje strane učinim isto što radim i kad vidim da svećenici rade i govore nedopuštene stvari na misi - jednom ili dva puta ih upozorim kako bih bio siguran da se ne radi o neznanju, a onda neka njima i onima koji su to trebali ispraviti sudi Bog.
Naravno, uvijek ostaje opcija i da ne idem na mise u svojoj župi, ali mislim da to ne bi bilo u redu, uostalom ova pošast je proširena (negdje više, negdje manje) i u mnogim drugim crkvama. Za kraj ostavljam jedan citat iz Zakonika kanonskog prava:
Napomena. Ovim člankom započinjem seriju članaka koji će govoriti o brojnim liturgijskim prekršajima, greškama i zločinima koje jedan vjernik može susresti u crkvama diljem naše domovine i svijeta.
Evo o čemu se radi. Umjesto ordinarija mise (Kyrie/Gospodine, smiluj se, Gloria/Slava, Sanctus/Svet, Agnus Dei/Jaganjče Božji) za koje tekstove vjerujem svi znaju, zbor pjeva otprilike ovakve pjesmuljke (neke od tekstova nisam našao na internetu):
"Kyrie"
Gospodine smiluj se nama
Gospodine smiluj nam se
Mi molimo Tebe da uđeš u naš život sad
Mi molimo Tebe da uđeš u naš život sad
O,Kriste naš smiluj se nama
O,Kriste naš smiluj nam se
Mi molimo Tebe da uđeš u naš život sad
Mi molimo Tebe da uđeš u naš život sad
Gospodine smiluj se nama………
"Gloria" 1
Dajemo Ti slavu ,čast i hvalu
Tebi podižemo ruke ,Tvoje ime slavimo
Jer velik si,činiš djela velika
Nitko nije kao Ti,Isuse
Nitko nije kao Ti
"Gloria"
1. Slava, slava, Bogu na visini!
Mir nam, mir nam dolje u nizini!
*Slavimo Te, hvalimo Te, klanjamo se Tebi!
Radosni ko' prijatelja zovemo Te k' sebi! (2x)
2. Slava, slava, Bogu Ocu slava!
Slava Sinu, Duhu Svetom slava!*
3. Slava, slava, nebeskome Svatu,
slava, slava Jaganjcu i bratu!*
"Sanctus&Benedictus" 1
Bože svet si Aleluja,
Slavimo te, Aleluja
Aleluja,Aleluja, Aleluja,Aleluja 2X
Blagoslovljen Aleluja,
Budi uvijek, Aleluja
Aleluja,Aleluja, Aleluja,Aleluja 2X
Hosana Tebi, Aleluja,
Dođi sada, Aleluja
Aleluja,Aleluja, Aleluja,Aleluja 2X
"Sanctus&Benedictus" 2 - dio prema sjecanju
...
hosana Tebi Bože moj
hosana Tebi Oče naš
blagoslovljen Ti koji dolaziš u ime Gospodnje
hosana Gospodu
"Sanctus&Benedictus" 3
Hosana! Hosana! Hosana na visini! (2x)
Boga slavimo mi, radosno srcem svim, budi slavljen, o Bože naš! Hosana na visini!
Slava, slava, slava Kralju kraljeva! (2x)
"Agnus Dei"
Mir pravi, mir daje
Krist Gospodin naš!
Mir pravi, mir daje
Krist Gospodin naš!
* Taj nek’ nam znak
uvijek sa lica sja!
Mir pravi, mir daje
Krist Gospodin naš!
I ljubav nam daje
Krist Gospodin naš!...
Ljubav pravu,ljubav daje
Krist Gospodin naš!
* Taj nek’ nam znak
uvijek sa lica sja!
Ljubav pravu,ljubav daje
Krist Gospodin naš!
***
Naravno ne bih nikome nametao svoj ukus, aliSacrosanctum conciliumniti bih izražavao svoje vrlo nisko mišljenje o takvoj vrsti glazbe.
čl. 116. Crkva smatra gregorijansko pjevanje vlastitim rimskoj liturgiji; ono dakle u liturgijskim činima, uz jednake uvjete, ima prvo mjesto.
No, postoje neke vrlo jasne upute koje govore da se tekst ovih molitava ne može mijenjati. To znači da ako i ostavimo kvalitetu i prikladnost glazbe po strani, takve stvari nisu dopuštene.
Ovo su neke od stvari koje sam našao:
Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata
QUERY: May the singing of "Shalom" replace the singing of the "Agnus Dei"?
REPLY: No. The Ordinary of the Mass in all its parts must be followed as it appears in the Missal. Some slight adaptation is countenanced in the "Directory for Masses with Children" no. 31. What is established for children, however, is not transferable to other assemblies. (p. 205)
Opća uredba rimskog misala
366. Pjesme koje su smještene u Red mise, npr. Jaganjče Božji, nije dopušteno zamijeniti drugim pjesmama.
***
Opća uredba rimskog misalaDakle, "dodatak" može dolaziti samo ako se Kyrie koristi u okviru pokajničkog čina, a i tada je strogo određeno što se to dodaje.
Gospodine, smiluj se (Kyrie Eleison)
52.
...
Svaki se poklik obično ponavlja dvaput, no ne isključuje se, s obzirom na duh pojednih jezika, glazbe ili drugih okolnosti, ni veći broj ponavljanja. Kada se Gospodine, smiluj se pjeva kao dio pokajničkog čina, pojedinim poklicima prethodi trop.
Opća uredba rimskog misalaTako piše i u latinskom originalu
Slava Bogu na visini (Gloria)
53. Slava je veome drevan i častan himan kojim Crkva, sabrana u Duhu Svetome, slavi Boga Oca i Jaganjca te mu se moli. Tekst ovog himna ne može se zamijeniti nekim drugim. Započinje ga svećenik ili, ako je prikladno, pjevač ili zbor, a pjevaju ga ili svi zajedno ili puk naizmjence sa zborom, ili sam zbor. Ako se ne pjeva, trebaju ga moliti svi zajedno ili u dvije skupine koje jedna drugoj naizmjence odgovaraju.
...
Institutio Generalis Missalis Romani (od 2002. g., sada na snazi)Svi citati na hrvatskom su iz Opće uredbe rimskog misala (iz trećeg tipskog izdanja) koju je izdala Kršćanska sadašnjost 2004. godine. Na hrvatskom sam na netu našao samo neko staro izdanje (i numeracija je drugačija, v. br. 31.)
53. Glória est antiquissimus et venerabilis hymnus, quo Ecclesia, in Spiritu Sancto congregata, Deum Patrem atque Agnum glorificat eique supplicat. Huius hymni textus cum alio commutari nequit. Inchoatur a sacerdote vel, pro opportunitate, a cantore, aut a schola, cantatur autem vel ab omnibus simul, vel a populo alternatim cum schola, vel ab ipsa schola. Si non cantatur, recitandum est ab omnibus simul aut a duobus choris sibi invicem respondentibus.
Opća uredba rimskog misala
79. b) Poklik: njime sav puk, pridružujući se nebeskim silama, pjeva Svet (Sanctus). On je dio euharistijske molitve i izgovara ga sav narod sa svećenikom.
***
Nisam tražio dodatne izvore, ali možda je prikladno navesti i uputu Redemptionis Sacramentum.
Ponekad mi padne na pamet upravo ovo što piše u zadnjem citiranom dokumentu, pa se pitam da li bi nam se stvarno anđeli pridružili u pjevanju tako jeftinih i svjetovnih pjesmuljaka koje su si neki uzeli za pravo napraviti od "njihovih" Glorie i Sanctusa, no to je moje osobno mišljenje s kojim se neki ljudi možda neće složiti. Ono što je bitno je što Crkva kaže, a to je da se izmjena teksta molitve ne smije raditi.
Ja sa svoje strane učinim isto što radim i kad vidim da svećenici rade i govore nedopuštene stvari na misi - jednom ili dva puta ih upozorim kako bih bio siguran da se ne radi o neznanju, a onda neka njima i onima koji su to trebali ispraviti sudi Bog.
Naravno, uvijek ostaje opcija i da ne idem na mise u svojoj župi, ali mislim da to ne bi bilo u redu, uostalom ova pošast je proširena (negdje više, negdje manje) i u mnogim drugim crkvama. Za kraj ostavljam jedan citat iz Zakonika kanonskog prava:
Kan. 214 - Vjernici imaju pravo štovati Boga prema propisima svoga obreda, koji su odobrili zakoniti crkveni pastiri, te slijediti svoj oblik duhovnog života, koji je, dakako, u skladu s crkvenim naukom.
Napomena. Ovim člankom započinjem seriju članaka koji će govoriti o brojnim liturgijskim prekršajima, greškama i zločinima koje jedan vjernik može susresti u crkvama diljem naše domovine i svijeta.
utorak, 13. siječnja 2009.
Ne berite brigu
Vidim ovdje da se u najmanju ruku blesava kampanja za promicanje ateizma siri i na Italiju. I dok se ona tako smjeska na ovoj slici tesko mi je razumjeti zasto ateisti smatraju da postojanje Boga na neki nacin covjeka cini sklonim brigama. Ovaj drugi dio "uzivajte u zivotu" je standardna uzrecica, trkeljanje u koje necu ulaziti. Ono sto nikako ne mogu shvatiti je zasto bi nepostojanje Boga znacilo svijet bez briga. Nekoliko ljudi koji poznajem i koji se izjasnjavaju kao ateisti na jedan ili drugi nacin pokazuju svoje brige. Jedan od njih cak mi je i konkretno rekao da ne voli razmisljati o smislu i razlozima postojanja jer
svaki put kada se zatekne u takvom razmisljanju ne vidi razloga zasto bi se probudio ujutro. Pa onda ispunjava zivot sitnim radostima (tako ih on zove) sportom, druzenjem, kladionicom...
Kod mene osobno vjera ukida podosta razloga za brigu, a ove preostale stavlja u perspektivu.
Ima i zanimljivijih prijedloga za oglasavanje na busevima, neki od njih na drugim blogovima...
Ili ovako nesto...
Uostalom najbolje je zavrsiti sa Chestertonovim citatom:
"If there were no God, there would be no atheists."
svaki put kada se zatekne u takvom razmisljanju ne vidi razloga zasto bi se probudio ujutro. Pa onda ispunjava zivot sitnim radostima (tako ih on zove) sportom, druzenjem, kladionicom...
Kod mene osobno vjera ukida podosta razloga za brigu, a ove preostale stavlja u perspektivu.
Ima i zanimljivijih prijedloga za oglasavanje na busevima, neki od njih na drugim blogovima...
Ili ovako nesto...
Uostalom najbolje je zavrsiti sa Chestertonovim citatom:
"If there were no God, there would be no atheists."
petak, 9. siječnja 2009.
Sveci
Sveci i svetice su nam pomoćnici i uzori u životu. Lijepo to izriče predslovlje svetih (uvod koji svećenik izriče na misi o blagdanu nekog sveca prije molitve Sanctus - Svet, svet, svet...):
Na hrvatskom bih preporučio dvije stranice: Svetac dana i Biografije svetaca.
Postoje mnoge lijepe knjige, životopisi i autobiografije svetaca. Ovaj puta preporučujem dvije autobiografije i jednu biografiju.
Sv. Atanazije Aleksandrijski - Život sv. Antuna opata; cijelo djelo na internetu na engleskom.
Sv. Terezija Avilska - Moj život; prvih pet poglavlja (petnaestak stranica) na internetu na hrvatskom, cijelo djelo na internetu na engleskom.
Sv. Terezija od Djeteta Isusa - Povijest jedne duše; cjelokupno djelo na hrvatskom.
Njihov život nam je primjer, njihov zagovor pomoć, zajedništvo s njima izvor pravoga bratstva.Ima mnogo stranica na internetu koje donose životopise svetaca, a ovdje ću izdvojiti nekoliko njih. Na engleskom je jedna od najopsežnijih Saints.SQPN.com. Ondje ćete naći i svece zaštitnike po raznim područjima i grupama. Možete pogledati i http://www.catholic.org/saints/.
Na hrvatskom bih preporučio dvije stranice: Svetac dana i Biografije svetaca.
Postoje mnoge lijepe knjige, životopisi i autobiografije svetaca. Ovaj puta preporučujem dvije autobiografije i jednu biografiju.
Sv. Atanazije Aleksandrijski - Život sv. Antuna opata; cijelo djelo na internetu na engleskom.
Sv. Terezija Avilska - Moj život; prvih pet poglavlja (petnaestak stranica) na internetu na hrvatskom, cijelo djelo na internetu na engleskom.
Sv. Terezija od Djeteta Isusa - Povijest jedne duše; cjelokupno djelo na hrvatskom.
utorak, 6. siječnja 2009.
Papine kateheze
Na vatikanskim internet stranicama mogu se naći papini govori, tj. kateheze koje on obično svake srijede održava na audijencijama. Posebno je korisno što se sve kateheze iz 2006., 2007. i 2008. godine mogu pročitati i na hrvatskom jeziku.
Kroz to razdoblje treba izdvojiti tri cjeline koje mi se čine posebno zanimljive: kateheze o apostolima, kateheze o apostolskim i crkvenim ocima i kateheze o svetom Pavlu koje još uvijek traju.
Moram priznati da nisam pročitao većinu od papinih kateheza, ali ću svakako pokušati nadoknaditi propušteno. Preporučujem ove tekstove svima jer naš sadašnji papa ima velik dar da jasno i interesantno objašnjava sve teme kojih se dotakne, osvjetljujući ih na nove načine.
Kroz to razdoblje treba izdvojiti tri cjeline koje mi se čine posebno zanimljive: kateheze o apostolima, kateheze o apostolskim i crkvenim ocima i kateheze o svetom Pavlu koje još uvijek traju.
Moram priznati da nisam pročitao većinu od papinih kateheza, ali ću svakako pokušati nadoknaditi propušteno. Preporučujem ove tekstove svima jer naš sadašnji papa ima velik dar da jasno i interesantno objašnjava sve teme kojih se dotakne, osvjetljujući ih na nove načine.
Katolička apologetika
Katolička apologetika je razjašnjavanje i obrana učenja Katoličke Crkve pred onima koji u njih ne vjeruju ili sumnjaju.
Iz ove ne baš precizne definicije vidljivo je kako veliko područje apologetika obuhvaća. Također je jasno da pristup različitim kategorijama ljudi ne može biti isti. Primjerice, za protestante koji prihvaćaju Sveto Pismo citiranje biblije može biti korisno, dok je za ateiste sigurno puno prihvatljiviji (barem u početnim fazama) pristup koji se temelji na onome što čovjek sam može spoznati o svijetu koji ga okružuje i ljudskoj prirodi prije uvođenja Božje objave.
Najvažnije oruđe katoličke apologetike je Katekizam Katoličke Crkve koji se može naći na internetu i na hrvatskom (čitav dokument, online na stranicama biskupske konferencije) te u potpunijem obliku na engleskom (na mnogo mjesta, npr. ovdje). Crkva je kroz cijelu svoju povijest preko izjava vjere i katekizama podučavala što treba vjerovati i naučavati. Začuđujuće je da i danas, uz sve pogodnosti interneta i široku dostupnost katoličkog tiska, još uvijek mnogi ne znaju gdje trebaju potražiti odgovore na pitanja ili primjedbe koje imaju prema Katoličkoj Crkvi. Ogroman broj ljudi koji se inače ponašaju vrlo inteligentno radije prihvaća kao stajalište Crkve laži i poluistine koje im se serviraju u novinama, televiziji ili kojekakvim internet forumima, nego da kroz nekoliko klikova mišem ili prolistavši papirnatu verziju pročitaju što o dotičnom pitanju stvarno uči Katolička Crkva. Rijetki su oni koji svoje argumente protiv katoličke vjere temelje na onome što sama Crkva za sebe kaže. Naravno, to za katolike i nije tako neobično. Ako netko ispravno shvaća što Katolička Crkva uči, već je daleko odmakao da tu istinu i prihvati jer ona sama po sebi ima moć uvjeravanja čitavog čovjeka, i razuma i srca. Zato protivnici vjere najčešće koriste karikature i izmišljotine o Crkvi i onda pobijaju te svoje konstrukcije misleći da stvarno argumentirano pokazuju u čemu je Crkva u krivu. Mnogi nevjernici i krivovjerci čine to znajući da krivo predstavljaju učenje Katoličke Crkve, a cilj im je što više ljudi odvući od prave vjere. Drugi ih slijede bez da se potrude sami saznati što Crkva zaista naučava.
Na žalost, danas su i mnogi katolici vrlo loše poučeni u vjeri, pa lako podlegnu kojekakvim strategijama za rušenje vjere koje ih zasipaju iz knjiga, s televizije ili preko propagandi raznih sekti. S obzirom da Crkvu čine ljudi, nikad neće nedostajati ni grijeha ni nedosljednosti u njezinim članovima, pa čak ni hereza propovjedanih od onih koji bi trebali poučavati povjereni im narod. Onda je lako u takve stvari upirati prstom i tako baciti ljagu i na učenja Crkve i na ideale kojima trebamo težiti i na one koji se trude, uz pomoć Božju, da žive svoje kršćanstvo.
Najjača apologetika razvila se u SAD-u pri susretu s različitim protestantskim strujama koje su ondje prisutne. Nije zato čudno da na engleskom jeziku postoje mnoge internetske stranice koje nam mogu poslužiti da ispravno razumijemo što Katolička Crkva uči i zašto su prigovori njezinih protivnika neopravdani i netočni. Izdvojio bih stranicu www.catholic.com s obiljem resursa, posebno preporučam dio sa opširnijim člancima koji objašnjavaju temeljne postavke katoličke vjere i morala koje su često osporavane. Mnoge korisne dokumente i članke može se naći i na sljedećim linkovima: Vatican, Catholic Culture, EWTN, Zenit i još mnogim drugim mjestima koje ćete najlakše pronaći koristeći google.
Na hrvatskom jeziku dostupno je puno manje pomagala, od knjiga bih preporučio izdanja Verbuma, a na internetu je uz prije spomenuti katekizam, dostupna i biblija i zakonik kanonskog prava. Postoje i apologetski blogovi na hrvatskom. Jedan od njih, koji mi se čini dosta dobar, je Defensor Fidei.
Osnovna uputa i zadaća apologetike dana je u sljedećim riječima svetog Petra (1 Pt 3,15-16):
Nekoliko točaka koje bi oni koji se žele baviti apologetikom trebali imati na umu:
Iz ove ne baš precizne definicije vidljivo je kako veliko područje apologetika obuhvaća. Također je jasno da pristup različitim kategorijama ljudi ne može biti isti. Primjerice, za protestante koji prihvaćaju Sveto Pismo citiranje biblije može biti korisno, dok je za ateiste sigurno puno prihvatljiviji (barem u početnim fazama) pristup koji se temelji na onome što čovjek sam može spoznati o svijetu koji ga okružuje i ljudskoj prirodi prije uvođenja Božje objave.
Najvažnije oruđe katoličke apologetike je Katekizam Katoličke Crkve koji se može naći na internetu i na hrvatskom (čitav dokument, online na stranicama biskupske konferencije) te u potpunijem obliku na engleskom (na mnogo mjesta, npr. ovdje). Crkva je kroz cijelu svoju povijest preko izjava vjere i katekizama podučavala što treba vjerovati i naučavati. Začuđujuće je da i danas, uz sve pogodnosti interneta i široku dostupnost katoličkog tiska, još uvijek mnogi ne znaju gdje trebaju potražiti odgovore na pitanja ili primjedbe koje imaju prema Katoličkoj Crkvi. Ogroman broj ljudi koji se inače ponašaju vrlo inteligentno radije prihvaća kao stajalište Crkve laži i poluistine koje im se serviraju u novinama, televiziji ili kojekakvim internet forumima, nego da kroz nekoliko klikova mišem ili prolistavši papirnatu verziju pročitaju što o dotičnom pitanju stvarno uči Katolička Crkva. Rijetki su oni koji svoje argumente protiv katoličke vjere temelje na onome što sama Crkva za sebe kaže. Naravno, to za katolike i nije tako neobično. Ako netko ispravno shvaća što Katolička Crkva uči, već je daleko odmakao da tu istinu i prihvati jer ona sama po sebi ima moć uvjeravanja čitavog čovjeka, i razuma i srca. Zato protivnici vjere najčešće koriste karikature i izmišljotine o Crkvi i onda pobijaju te svoje konstrukcije misleći da stvarno argumentirano pokazuju u čemu je Crkva u krivu. Mnogi nevjernici i krivovjerci čine to znajući da krivo predstavljaju učenje Katoličke Crkve, a cilj im je što više ljudi odvući od prave vjere. Drugi ih slijede bez da se potrude sami saznati što Crkva zaista naučava.
Na žalost, danas su i mnogi katolici vrlo loše poučeni u vjeri, pa lako podlegnu kojekakvim strategijama za rušenje vjere koje ih zasipaju iz knjiga, s televizije ili preko propagandi raznih sekti. S obzirom da Crkvu čine ljudi, nikad neće nedostajati ni grijeha ni nedosljednosti u njezinim članovima, pa čak ni hereza propovjedanih od onih koji bi trebali poučavati povjereni im narod. Onda je lako u takve stvari upirati prstom i tako baciti ljagu i na učenja Crkve i na ideale kojima trebamo težiti i na one koji se trude, uz pomoć Božju, da žive svoje kršćanstvo.
Najjača apologetika razvila se u SAD-u pri susretu s različitim protestantskim strujama koje su ondje prisutne. Nije zato čudno da na engleskom jeziku postoje mnoge internetske stranice koje nam mogu poslužiti da ispravno razumijemo što Katolička Crkva uči i zašto su prigovori njezinih protivnika neopravdani i netočni. Izdvojio bih stranicu www.catholic.com s obiljem resursa, posebno preporučam dio sa opširnijim člancima koji objašnjavaju temeljne postavke katoličke vjere i morala koje su često osporavane. Mnoge korisne dokumente i članke može se naći i na sljedećim linkovima: Vatican, Catholic Culture, EWTN, Zenit i još mnogim drugim mjestima koje ćete najlakše pronaći koristeći google.
Na hrvatskom jeziku dostupno je puno manje pomagala, od knjiga bih preporučio izdanja Verbuma, a na internetu je uz prije spomenuti katekizam, dostupna i biblija i zakonik kanonskog prava. Postoje i apologetski blogovi na hrvatskom. Jedan od njih, koji mi se čini dosta dobar, je Defensor Fidei.
Osnovna uputa i zadaća apologetike dana je u sljedećim riječima svetog Petra (1 Pt 3,15-16):
...budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju.
Nekoliko točaka koje bi oni koji se žele baviti apologetikom trebali imati na umu:
- Treba se dobro informirati o tome što je točno katoličko učenje i kod njegova iznošenja navesti izvore (enciklike, saborske dokumente, točke iz katekizma itd.)
- Cilj je dopustiti čovjeku da pročita ili čuje što Crkva naučava, a ne naše vlastite interpretacije i teološka umovanja. Ako i iznosimo naše stavove, to treba biti jasno naglašeno i odvojeno od službenog naučavanja Crkve.
- Nije na nama da branimo Boga kao da bi to Njemu bilo potrebno, mi trebamo blago i u ljubavi iznijeti što je prava istina i dopustiti da Bog djeluje u srcima naših protivnika kako bi ih obratio.
- Uvijek je Bog onaj koji usmjerava srca ljudi prema istini i onaj koji obraća nevjernike i krivovjerce pravoj vjeri. Do nas je da taj proces ne ometamo već da pružimo potporu braći i sestrama koji traže argumente ili se bore s krivim shvaćanjem vjere.
- Blagost je puno bolja nego nasrtljivost i arogantnost. Pobjeda u logičkoj debati je beskorisna, pogotovo ako smo ponizili i neljubazno se odnosili prema onome s kim se ne slažemo. Lako je sebe zamišljati kao novog svetog Atanazija Velikog ili kojeg drugog crkvenog oca koji šamara heretike i gazi nevjernike u obrani čistoće svete vjere, ali ako pogledamo malo u svoje srce lako ćemo primjetiti da smo daleko od svetosti i ispravnosti nakana.
- Molitva je najkorisnije i najvažnije djelo, i za naše obraćenje, i za obraćenje drugih ljudi.
- Argumenti mogu uvjeravati samo do neke točke, puno je važnije svjedočenje životom. S obzirom da smo sami često vrlo nedosljedni i grešni, trebamo usmjeravati druge i sami se nadahnjivati na životopisima i djelima svetaca i svetica.
Pater Z.
Zasigurno jedno od centralnih mjesta u katoličkoj internet sferi pripada pateru Zuhlsdorfu ili skraćeno Father Z-u.
Na What Does The Prayer Really Say? pater Z daje precizne i točne prijevode liturgijskih tekstova sa latinskog, komentare zbivanja u Crkvi i slike raznovrsnih ptica... ponekad objavi i pokoji vrlo ukusan recept.
I slogan njegovog bloga:
SAY THE BLACK
DO THE RED
jasno daje do znanja da ispravno slavljena Sveta misa pozitivno mijenja ne samo vjernike nego i cijeli svjet.
WDTPRS je nominiran za najbolji religiozni blog u 2008-oj pa svratite ovdje i dajte svoj glas pater Z-u.
Na What Does The Prayer Really Say? pater Z daje precizne i točne prijevode liturgijskih tekstova sa latinskog, komentare zbivanja u Crkvi i slike raznovrsnih ptica... ponekad objavi i pokoji vrlo ukusan recept.
I slogan njegovog bloga:
SAY THE BLACK
DO THE RED
jasno daje do znanja da ispravno slavljena Sveta misa pozitivno mijenja ne samo vjernike nego i cijeli svjet.
WDTPRS je nominiran za najbolji religiozni blog u 2008-oj pa svratite ovdje i dajte svoj glas pater Z-u.
A.M.D.G.
Moram priznati da sam bio pomalo skeptičan kad mi je brat predložio da pišemo zajednički blog. No, shvatio sam da ima puno toga o čemu bih mogao pisati i dok god budem tako mislio sudjelovat ću u ovom, meni zanimljivom projektu.
U ovom prvom postu donosim vam nekoliko fotografija iz arhiva časopisa Life koje je Google prije par mjeseci započeo digitalizirati. U ovom ogromnom arhivu nalaze se mnoge zanimljive fotografije, a meni su najzanimljivije one koje pokazuju ljude i njihov život u prošlim vremenima. Osim korištenja internet stranice arhiva, fotografije možete pretraživati i direktno iz google image searcha dodavanjem source:life uz ključne riječi koje tražite.
U ovom prvom postu donosim vam nekoliko fotografija iz arhiva časopisa Life koje je Google prije par mjeseci započeo digitalizirati. U ovom ogromnom arhivu nalaze se mnoge zanimljive fotografije, a meni su najzanimljivije one koje pokazuju ljude i njihov život u prošlim vremenima. Osim korištenja internet stranice arhiva, fotografije možete pretraživati i direktno iz google image searcha dodavanjem source:life uz ključne riječi koje tražite.
Povratak u budućnost
Odlazak u Beč, posebno ako je prvi, gotovo sigurno je povezan sa uobičajenim nizom aktivnosti. Razgledavanjem znamenitosti, navraćanjem u neki od muzeja ili slasnim zalogajem Saherice u njenom rodnom mjestu.
Posao me na tri mjeseca doveo u ovaj centar bivše nam države te sam se u ispunjavanju svojih dužnosti sa velikim zadovoljstvom pridružio mnostvu turista (ili kako bi ih jedan obiteljski prijatelj i turistički djelatnik od milja nazvao gamadi). Švrljao sam oko Stephansdoma, krivudao po kertnerici i razgledao po ringu.
Beč je zaista Grad i mnoge stvari koje sam u ova dva mjeseca vidio zadivile su me i oduševile svojom grandioznošću i ljepotom... nijedan spomenik, palača ili muzej ne može se međutim mjeriti sa nečim što sam po prvi put doživio upravo u ovoj hapsburškoj metropoli.
Šetajući popularnom kertnericom od Stephansplaza nakon stotinjak metara sa desne strane ugledat ćete ni po čemu iznimnu kapucinsku crkvu. Na ljestvici najljepših bečkih crkvi zasigurno ne bi osvojila prva mjesta, a u mom vodiču dobila je tek nekoliko redaka. Naime, ostatci 138 hapsburgovaca nalaze se ispod crkve.
No, kada sam se uputio prema kapucinskoj crkvi jedno prohladno nedjeljno veče, nisam išao posjetiti Mariju Tereziju.
U toj crkvi prvi puta sam prisustvovao tridentinskoj latinskoj misi.
Bez puno riječi upotrijebit ću opis na koji sam tek poslije naišao surfajući:
"Najljepša stvar s ove strane Raja"
Posao me na tri mjeseca doveo u ovaj centar bivše nam države te sam se u ispunjavanju svojih dužnosti sa velikim zadovoljstvom pridružio mnostvu turista (ili kako bi ih jedan obiteljski prijatelj i turistički djelatnik od milja nazvao gamadi). Švrljao sam oko Stephansdoma, krivudao po kertnerici i razgledao po ringu.
Beč je zaista Grad i mnoge stvari koje sam u ova dva mjeseca vidio zadivile su me i oduševile svojom grandioznošću i ljepotom... nijedan spomenik, palača ili muzej ne može se međutim mjeriti sa nečim što sam po prvi put doživio upravo u ovoj hapsburškoj metropoli.
Šetajući popularnom kertnericom od Stephansplaza nakon stotinjak metara sa desne strane ugledat ćete ni po čemu iznimnu kapucinsku crkvu. Na ljestvici najljepših bečkih crkvi zasigurno ne bi osvojila prva mjesta, a u mom vodiču dobila je tek nekoliko redaka. Naime, ostatci 138 hapsburgovaca nalaze se ispod crkve.
No, kada sam se uputio prema kapucinskoj crkvi jedno prohladno nedjeljno veče, nisam išao posjetiti Mariju Tereziju.
U toj crkvi prvi puta sam prisustvovao tridentinskoj latinskoj misi.
Bez puno riječi upotrijebit ću opis na koji sam tek poslije naišao surfajući:
"Najljepša stvar s ove strane Raja"