Gostujući autor - Susret hrvatske katoličke mladeži u Sisku

Nisam se želio posebno osvrtati na nedavno održani susret mladih u Sisku jer me takva zbivanja nisu nikad posebno zanimala. Ipak primio sam kratak mail od jednog mladića koji počinje riječima "Bio sam na susretu mladih u Sisku i maloprije sam se vratio doma. Naravno, kako to inače ide sa susretima, ima podosta dojmova (iako u ovom slučaju negativnih)."

Ima nekih stvari koje bih ja drukčije napisao, ima izričaja koje bih ispravio, ali mislim da je najbolje da mlada osoba kaže svojim riječima osvrt na ovakvo događanje. Njegova upozorenja su svakako na mjestu. Ovaj post može onda biti mjesto gdje ćemo čuti i druge utiske jer je rasprava već započela u komentarima pod drugom temom.

foto

Poruka framašima:

1. Pljeskanje na misi:
Misa je slavlje i prikaz Kristove muke. Kristove muke, ne ljudske muke ili ljudske zabave. Hostija je središte euharistije, njen izvor i ishodište. Krist se slavi. Sad, kada smo ustanovili tu VEOMA bitnu činjenicu, sjetimo se da je svaki pljesak bio upućen čovjeku. Bilo čovjeku kojega se predstavlja, koji čita nešto, nešto zaključuje... Pljesak slavi čovjeka, ne Boga. Zar je liturgija mjesto gdje se to treba činiti? Je li Bog tu radi nas, ili mi radi Boga?
http://wdtprs.com/blog/2008/07/clapping-in-church/
"The documents on the liturgy (the General Instruction of the Roman Missal, Liturgiam Authenticu[a]m, and Redemptionis Sacr[a]mentum) do not call for clapping at the Most Holy Sacrifice of the Mass. They call for reverence."

2. Nacionalne pjesme:
Danas se pogrešno smatra da, ako je čovjek odan svom narodu, to ga automatski čini dobrim katolikom. To još manje vrijedi za neke tematski nevezane bendove i glazbu. Jučer je procesija sa križem krenula od Siska uz pratnju Prljavog kazališta, skandiranje nacionalnih pjesama i sl. Kakve to veze ima sa Kristom? Spominje li se u tim pjesmama njegova ljubav, muka, uskrsnuće, naš spas ili išta vezano uz našu vjeru? Da ne spominjem kako je misa završila uz himnu... Što se time nastojalo reći, kako je Bog = Hrvatska? Misa nema veze sa odnosom vjernika i države, već odnosom vjernika i Boga. "Dajte caru carevo, a Bogu božje" - zar je himna nešto božansko da bude prikazano Bogu? (što ne znači da državu ne treba poštivati, da se neki domoljubi ne osjete prozvani - samo ne na misi, ona ne zauzima vrijeme i mjesto u politici)

3. Generalni pristup misi:
Toliko euforije, toliko sreće i uživanja... Recite mi, kad idete nekom na rođendan, idete li sa ciljem da usrećite sebe ili slavljenika? Kada volite svog dečka/curu/muža/ženu, želite li ga iskoristiti da postignete svoju sreću, ili želite usrećiti njega? Ako govorimo o ispravnoj ljubavi, ljubavi kakvu Bog ima za svoj narod (agape), onda je odgovor očit. Tu nema mjesta euforiji, plesanju kola, pljeskanju i tko zna čemu još ne. Na misi, Isus se ponovno pojavljuje među nama, na svom križu. Svaki put kada, pri pretvorbi ili nakon nje, ljudi požele euforično pjevati, plesati i pljeskati, samo se sjetite da je raspeti Krist tu, i pitajte se bi ste li pljeskali i plesali pred križem, u njegovom smrtnom času.

Mogao bih nastaviti, ima toga još (npr. kod nas u Petrinji, svećenik je izjavio da trebamo doći sprijeda, jer ne možemo sudjelovati u misi ako smo svećeniku s leđa - pitam se znači li to da ni jedna misa kroz 1500 godina katoličanstva onda nije bila valjana? Jer, mise su se tada služile 'ad orientem', sa svećenikom okrenutim leđima), no vjerujem da ovo pokriva najbitnije. Nažalost, susreti mladih se svode na to da se ljudi zabave (umjesto da imaju duhovni rast i nauče ponešto).