utorak, 13. siječnja 2026.

Koga biste uzeli da vam uredi stan, Pišekicu ili bosanske fratre?

Naišao sam danas na vijest da Nikolina Pišek prodaje svoju vilu u Zagrebu. O gospođi ne znam gotovo ništa, ali odlučio sam baciti pogled na arhitekturu i unutrašnje uređenje kuće. Nemamo sličan ukus, no to nisam ni očekivao. Pomalo me razočaralo kakve nakaradne goleme portrete je stavila na zidove: 



Čini mi se da je na crvenoj slici Dalaj Lama, a na zelenoj Hugo Chavez, ali možda se i varam. Bolje bi joj bilo da je naručila neko apstraktno platno u bojama i dimenzijama koje joj odgovaraju. 

Sigurno se pitate zašto vam uopće takve bedastoće prenosim. Zar će blog u novoj godini skrenuti u potpuno druge vode, obilježene površnim i efemernim stvarima? Zar sam zaboravio na onu molitvu da naučimo "prezirati što je zemaljsko, a ljubiti što je nebesko"? 

Izgleda da ima i gorih likovnih izbora od onih gospođe Pišek. Bosanski franjevci napravili su kod mnogih svojih vjernika popriličan faux pas. Nisu doduše, kao hrvatski kolege iz samostana u Zvonimirovoj, naručili od tada već ozloglašenog pervertita da nadahne vjernike koji pohađaju njihovu crkvu. Navodno su prigodom blagoslova obitelji dijelili sličice s neobičnim prizorom jaslica. Toliko neobičnim da su neki od vjernika vrišteći "demonska slika" bacali naljepnice u vatru. Ili barem tako čitam u komentarima na internetu. 

Evo kontroverznog prizora: 


Kako piše u Večernjem listu, "prikaz na naljepnici detalj je slike 'Božić svetog Franje', autora hrvatskog akademskog slikara Slavka Šohaja. Riječ je o umjetničkom djelu nastalom još 2010. godine, koje se nalazi u jednoj crkvi u Bosni i Hercegovini". Dalje nas podsjećaju kako se "2026. godine obilježava 800 godina od smrti svetog Franje Asiškog, franjevačkog utemeljitelja koji je 1223. godine u talijanskom Grecciu prvi put organizirao žive jaslice" što je bilo i nadahnuće ove Šohajeve slike. 

Najproblematičniji aspekt slike je persona u sredini koja bi, Bože mi prosti, trebala predstavljati Gospu. Nekim komentatorima je problem i što su se pored vola i osla probili u prvi red jarčevi, a svi kao znamo koga oni simboliziraju. 

Meni je slika ružna i odbojna. Ni inače ne volim naljepnice umjesto blagoslovljenom kredom napisanog natpisa iznad vrata. Da dobijem ovu naljepnicu, vratio bih je darovatelju ili potrgao i bacio u smeće. Neću komentirati je li ova slika dio franjevačke duhovnosti jer tu duhovnost vrlo slabo poznajem. Upoznao sam neke pobožne franjevce za koje sumnjam da bi imali išta s ovakvim slikama, ali kad sam vidio kako su prema njima postupili oni na višim pozicijama, ne bi me začudilo da se neke franjevačke struje zaista nadahnjuju ovakvim prizorima. 

Odlučio sam ipak potražiti malo više o tom slikaru Slavku Šohaju. Od ne baš mnogo informacija na koje sam naišao, izdvajam sljedeće detalje koji su mi se učinili značajnima: 

  • Nakon Akademije kao stipendist francuske vlade [Šohaj] boravi u Parizu od jeseni 1931. do jeseni 1932. te ga tamo očaravaju Cézanne i Matisse, ekspresionizam i fovizam. (izvor)
  • [Matko Peić ustvrdio je] da Slavko Šohaj »crta grotesku kao motiv, ali što je likovno važnije: duh groteske unosi u sam crtački izraz«. (izvor)
  • Groteska je "likovno i verbalno prikazivanje ljudi ili životinja u neobičnom, fantastičnom, nakaznom ili komičnom obliku". (izvor)
  • Slikarov je kolorizam — »kolorizam apsolutne autonomije boje koja realne oslonce traži samo kao prvu inspiraciju, a često možda samo kao vanjsku okosnicu« (G. Gamulin) (izvor)

Mislim da umjetnika najbolje možemo upoznati po njegovim djelima. Evo zato najprije nekoliko autorovih djela svjetovne tematike. 

Lubenica, 1968.

Crni stol sa šarenom krpom, 1967.

Zelena škrinja, 1958.

Akt s voćem, 1974.

Buket na okruglom stolu s mačkom, 1970.

Dvoglavi violinist, 1984.

Mrtva priroda s baroknom figurom, 1987.

A ovo su njegova sakralna djela za koja sam našao fotografije. 

Isusovo krštenje

Ognjeni jezici, vitraj crkve u Ovčarevu

Križni put u Žeravcu


Posljednja večera

Primijetite da se i na Posljednjoj večeri kao i na Božiću sv. Franje pojavljuje jarac iako mu po biblijskim izvještajima i uobičajenoj ikonografiji tamo nije mjesto. 

Je li Šohaj u svojoj fascinaciji fovizmom i groteskom, dekonstrukcijom uobičajenih slikarskih umijeća i estetike,  počeo naginjati i okultnom ili se samo radi o tome da mu je bilo lakše naslikati prepoznatljive rogove jarca, nego ovcu ili janje, mislim da nećemo saznati.

Ipak, mislim da su dizajneri sličica koje su se dijelile prilikom blagoslova mogli izabrati puno prikladnije slike za temu Božić sv. Franje koju su htjeli prikazati. Npr. neku od ovih 





3 komentara:

  1. Ja iskreno ne vidim cemu se digla tolika drama oko slicice za blagoslov jer iskreno ovakvih "slicurina" su pune crkve po Bosni (vecinom franjevacke). Inace ova slika se nalazi u uskopaljskoj crkvi gdje je i put kriza od doticnog slikara. Ivan

    OdgovoriIzbriši
  2. Ogavne su i antikatolicke slike eto odakle drama. To sto su u nekim crkvama je zalosno i zasluzuje da se ispravi, a ne da se dalje ignorira.

    OdgovoriIzbriši
  3. Zamjetio sam da je slika neobična čim sam je dobio, ali mi je kroz glavu prošla samo pomisao: “Klasika ono njihovo (fratarsko)”…i mahinalno je zalijepio na vrata. Franjevačka duhovnost u Bosni je od nečeg tako bogatog i lijepog spala na doslovno ništa jer u svojim redovima ima veliki broj izopačenih…morbidnih persona, pa kod nas ljudi uz kavu i kroz polušalu često znaju reći: “Stid me od komšija muslimana ko nam je fratar.”
    Bosanac

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.