Vampirska izraslina koja je namjeravala isisati čitavu tu zemlju

Nezavisne države Konga razvijaju se pravilno. Misije se katoličke množe, središta civilizacije rastu, obćeniti se mir podržava pomoću aktivne vojske, u kojoj već ima 1500 Crnaca pod zapovjedničtvom od 300 bielih častnika. Kulturni pokusi pamuka, duhana, loze, bilja uspievaju. Kaučuka se sve više dobiva, obćenita se trgovina označuje sa 70 milijuna franaka, brzojavi i ceste za automobile izprepliću središnji kraj. Željeznica iz Matadi u Leopoldville ima 8 milijuna godišnjeg prihoda i ne dostaje više za trgovački saobraćaj. U osnovi su drugi željeznički putovi, bilo da se spoji gornji Kongo sa velikimi jezeri Albertom i Tanganikom, bilo u kraju Katanga, gdje izcrpljuju majdane zlata i bakra i t. d. 

Ali ovi sjajni rezultati, koji po obćenitom mnienju čine belgijski Kongo afričkom uzor-kolonijom, izazvali su zavist nekih englezkih trgovaca, a osobito misijonara protestantskih, ozlojedjenih sa neuspjeha svojih evangeličkih napora. Jedan dio englezke pa i njemačke štampe reproducirao je njihove klevete gledom na tobožnja divljačtva izvršivana na Crncih i gledom na tobožnje zapreke trgovačkoj slobodi. Tužitelji su prisilili englezkog ministra Balfura, da je upravio notu berlinskom kongresu, e bi se iztražile one zloporabe i dokinule, ako su istinite. No vlada na Kongu u svom mudrom, umjerenom i osbiljnom odgovoru nije se mnogo obazirala na sve one zlobne obtužbe. Dapače u Belgiji se odmah stvorio savez u obranu belgijskih interesa u inozemstvu, koji je svojimi publikacijami u tri jezika, englezkom, francezkom i njemačkom, pokazao, da po svjedočanstvu mnogobrojnih putnika, dapače istih Engleza, pitanje urodjeničke civilizacije nigdje ne shvataju bolje nego u Slobodnoj državi. 

(Vrhbosna, 5. kolovoza 1904.)

Leopoldovo osobno bogaćenje imalo je ogromnu cijenu za domorodačko stanovništvo. Sakupljanje slonovače i, što je još važnije, gume, zahtijevalo je regrutaciju domorodaca. Pritom su počinjena svakakva gnusna djela. Određene su norme kaučuka, a ako bi učinak bio prenizak, sela bi bila spaljena, a Afrikanci strijeljani. Drugi su bili išibani ili osakaćeni - odsijecanje ruku bilo je uobičajeno. Žene su otimali i držali kao taoce. U vladavini terora, golemi dijelovi zemlje ispražnjeni su ubojstvom i bijegom prestravljenih domorodaca. Masakri nisu bili rijetki. Robovski rad je doveo do mnogih smrti, kao i namjernog izgladnjivanja i bolesti. Osim toga, u Kongu je natalitet strmoglavo pao. Do precizne statistike mortaliteta teško je doći, ali povjesničari procjenjuju da je broj mrtvih bio šest do osam milijuna, možda čak i deset milijuna. Po mišljenju belgijskog znanstvenika Jana Vansine, populacija Konga smanjena je za 50% u razdoblju od 40 godina počevši od 1880. godine.

usp. Atrocities in the Congo Free State, Congo Free State propaganda war

Ime ji je bilo Emerencijana

Veliko kristjanov je prihajalo na grob molit. Neverniki pa so jih napadali in odganjali. Posebno rada je hodila k grobu neka ajdovska deklica, ki je bila enake starosti in tovaršica Nežina. Ime ji je bilo Emerencijana. Tudi to so napadli besni neverniki in umorili; prejela je tako kerst kervi in se za svojo ljubljeno tovaršico preselila v nebeško veselje. 

Pa tudi na zemlji ste imeli skupaj počivati. Nežini starši so jo ponoči tudi tje pokopali, kamor svojo hčerko, in so potem pri grobu čuli in molili več noči. — Neko noč, ko je bilo vse na okrog tiho, zagledajo veliko množico devic priti; vse so oblečene v zlatih bliščečih oblačilih. Med njimi spoznajo starši svojo hčerko Nežo. Zraven je bilo jagnje, belejše od snega. Ko pridejo do staršev, se ustavijo device in Neža jih nagovori z ljubeznjivimi besedami: "Nikar se ne jokajte zarad moje smerti, marveč veselite se z menoj; zakaj tisti, ki sem ga iz serca ljubila, dal mi je nebeško veselje in krono večne slave." 

U i po Kristu

"Protestanti ne razumiju katoličku teologiju zato što ne razumiju katolički nauk o participaciji. Sedam sakramenata, svećenstvo, pa i Blažena Djevica Marija – sudjeluju u Kristovu djelu. Nije to ili-ili, nego i-i. Sakramenti, svećenstvo, sveci i Marija ne natječu se s osobom i djelom Isusa Krista, nego izvršavaju njegovu djelatnost na Zemlji." "Usuđujem se ustvrditi da se svi teološki nesporazumi glede katoličke vjere mogu pripisati usvajanju teologije ništičnog zbroja, u okviru koje se na spasenje, milost, život i ljubav gleda kao na kolač s ograničenim brojem krišaka. Krist tobože ili dobiva sve kriške kolača ili gubi one koje ostaju Mariji, svecima, sakramentima, svećenicima, papama itd. Međutim katolicizam prihvaća Pavlovu paradigmu participacije. Krist je 'sve u svemu', ali to znači da svi drugi aspekti otkupljenja sudjeluju u i po Kristu – a ne bez obzira na Krista. Katolici tako vjeruju da sakramenti, Marija, sveci i svećenici sudjeluju u i po Kristu i time vode kršćane k dubljem prihvaćanju Krista. Ova razlika između katolicizma i protestantizma uzrok je gotovo svih razlika između katoličke i protestantske teologije. Katolicizam se zasniva na doktrini participacije, a protestantizam uglavnom na paradigmi ništičnog zbroja." 

https://taylormarshall.com/2014/01/10-free-books-the-catholic-perspective-on-paul.html https://www.thefaithexplained.com/blog/taylor-marshalls-the-evidence-for-the-catholic-paul/

Ništa nije tako lijepo na svijetu

Charles Péguy

Misterij nevine djece

Ništa nije lijepo kao dijete koje zaspi moleći se, kaže Bog.
Kažem vam, ništa nije tako lijepo na svijetu.
Nikada ne vidjeh nešto tako lijepo na svijetu.
A ipak se nagledah ljepota na svijetu
i razumijem se u njih. Moje stvaranje obiluje ljepotama.
Moje stvaranje obiluje čudesima.
Ima ih toliko da ne znaš kamo s njima.
Vidjeh milijune i milijune zvijezda što se kotrljaju pod mojim stopalima
kao morski pijesak.
Vidjeh kao plamen žarke obdanice.
Ljetne dane u lipnju, srpnju i kolovozu.
Vidjeh zimske večeri prebačene kao plašt.
Vidjeh ljetne večeri tihe i blage poput rajskog sutona
načičkane zvijezdama.
Vidjeh one brežuljke uz Meuseu i crkve koje su moje vlastite kuće.
I Pariz i Reims i Rouen i katedrale koje su moje vlastite palače i moji dvorci.
Tako lijepi da ću ih sačuvati na nebu.
Vidjeh prijestolnicu kraljevstva i Rim prijestolnicu kršćanstva.
Čuh pjevanu misu i dične večernice.
I vidjeh one francuske ravnice i valovite dolce
koji su ljepši od svega.
Vidjeh duboko more i duboku šumu i duboko srce čovjekovo.
Vidjeh srca što ih je proždirala ljubav
tijekom cijelog života.
Utonula u milosrđe.
Gdje gore kao plamen.
Vidjeh mučenike tako nadahnute vjerom
kako prkose kao stijene na konju mučilu,
pod željeznim zupcima.
(Kao vojnik koji bi posve sam prkosio cio život
iz vjernosti
prema svojem (prividno) odsutnom generalu.)
Vidjeh mučenike gdje plamte kao baklje
namjenjujući sebi vječno zelene palmine grančice.
I vidjeh kako pod željeznim pandžama kapaju
kapi krvi koje blistahu kao dijamanti.
I vidjeh kako kapaju suze ljubavi
koje će trajati duže od zvijezda na nebu.
I vidjeh poglede u molitvi, poglede nježnosti,
utonule u milosrđe
koje će vjekomice sjati u noćima i noćima.
I vidjeh cijele cjelcate živote od rođenja do smrti,
od krštenja do posljednje pomasti,
gdje se odmotavaju kao lijepo klupko vune.
No kažem ti, veli Bog, ne znam ništa tako lijepo na cijelome svijetu
kao malo dijete koje zaspi moleći se
pod krilom svojeg anđela čuvara
i koje se smije anđelima tonući u san.
I koje već sve zajedno miješa i više ništa ne razumije
i koje riječi Očenaša trpa nasumce bez reda u riječi Zdravomarije
dok se na njegove vjeđe već spušta koprena,
koprena noći na njegov pogled i njegov glas.
Vidjeh najveće svece, veli Bog. A ipak vam to kažem.
Nikada ne vidjeh nešto tako smiješno i prema tome ne znam
ništa tako lijepo na svijetu
kao to dijete koje zaspi moleći se
(kao to malo biće koje zaspi u povjerenju)
i koje brka svoj Očenaš sa svojom Zdravomarijom.
Ništa nije tako lijepo i to je čak stvar
o kojoj Djeva Marija misli isto što i ja.
I doista mogu reći da je to jedina stvar o kojoj mi mislimo
isto. Jer obično mislimo suprotno.
Zato što je ona za milosrđe.
A ja sam, kao što i treba, za pravdu.

            "Marulić" 5, 1994.; ulomak izabrala i prevela Višnja Machiedo 

Nije lako

Umro je kardinal Pell. Počivao u miru! Nisam pozorno pratio sagu o optužbama, suđenju, osudi i kazni te njihovu poništenju, ali drago mi je da se na kraju uspio obraniti od lažnih svjedoka te krvožednog australskog medijskog i policijsko-sudskog aparata. Meni je njegov posjet Zagrebu 2015. kada je predvodio procesiju u čast Majke Božje od Kamenitih vrata ostao u lijepom sjećanju. Ta tri-četiri dana u Zagrebu je boravio i kardinalov tadašnji tajnik vlč. Mark Withoos koji je služio privatne mise, a budući da je i p. Królikowski u isto vrijeme bio u našem gradu, imali smo po dvije tradicionalne mise dnevno u crkvi sv. Martina. Bila je to velika duševna potpora i blagoslov u pustoši koja je nastala smrću preč. Vitkovića pola godine ranije. 

Možda ću vam za šest-sedam godina moći spomenuti i lijepe mise i kateheze koje smo imali tijekom nedavnih božićnih blagdana, ali do tada bolje da šutim jer ima, uz veliku većinu normalnih ljudi koji ovo čitaju, i par bolesnika koji bi jedva dočekali prijaviti, locirati, osuditi ili kako već ide onaj standardni niz. 

Prije tjedan dana proslavili smo i 14. godišnjicu pokretanja ovoga bloga. Produkcija i čitanost su se zadnjih godina smanjivale, ali ovo mjesto mi je i dalje korisno da podijelim svoja ili, češće, tuđa razmišljanja koja mi se učine vrijednima bilježenja i dijeljenja. U ova "olovna vremena" ne mogu baš više kao prije stavljati fotografije i izvještaje vezane uz crkvena događanja, ali barem još mogu (kakono se kaže) po svome reći popu pop i bobu bob. Inače, najvjerniji komentatori bloga (čije produkte gotovo nikad ne vidite) su jedan prosti pervertit i jedna frustrirana profesorica. Ne mogu reći da su posebno ugodni likovi, ali u današnje doba sveopće indiferentnosti i male znakove pažnje treba cijeniti. 

Priča o hrvatskim građanima koji su u Zambiji uhićeni zbog sumnje na trgovinu djece ima mnoštvo zanimljivih aspekata. Za medije to više nisu građani, nego Hrvati s kojima se trebamo solidarizirati. Hrvatska izvještajna novinska agencija i razne novine objavljuju iskustva posvojitelja koji su uspjeli spasiti dječicu iz afričke bijede. Država je potegnula svoje i eu veze kako bi zaštitila "naše ljude" i ne gleda se na troškove potrebne za njihovu obranu. Ne problematizira se da su dječicu od jedne do tri godine trgovci ljudima vjerojatno oteli ili kupili od njihovih roditelja u DR Kongu, ilegalno iznijeli iz zemlje i predali ljudima koji su ih naručili. Znam da je cinično, ali kad sam prvi put čuo da je među uhićenim Hrvatima i transdženderica, pomislio sam kako joj crno dijete nakon udruge za zaštitu lezbijki, udruge za zaštitu tansvestita, sada omogućava i prijavu za financiranje udruge za borbu protiv rasne diskriminacije. Od vrtića pa do fakulteta imala bi priliku svakodnevno duševno i materijalno profitirati na krivim riječima, pogledima i postupcima svojih Hrvata i Hrvatica. 

Moje vrlo kratko i površno iskustvo s jednom uređenijom afričkom zemljom od Zaira, ostavilo mi je dojam da se tamo može sve kupiti. Ja sam si u Africi kupio lijepe suvenire, a drugi si ondje kupe dijete. Sumnjam da će se ikada saznati tko je u financijskim transakcijama bio dovoljno nezadovoljan da baci klip u industriju posvajanja koja se razvila u tom dijelu svijeta. Pogotovo nećemo znati tko je sredio stvari na hrvatskim sudovima i koliko je puta već tako sređena stvar. Ako ima neki odvažniji hrvatski putopisac, zamislite koliko bi zanimljiva bila priča koja bi za neku od usvojene djece, malih crnih Hrvata, slijedila unazad rutu kojom su došla, sve do sirotišta ili čak obitelji iz kojih su odvedeni. 

Potaknule su me te vijesti da pročitam Danielsovu knjigu Zanzibar to Timbuktu. Standardno dobar Dalrymple s melankoličnim realizmom prožetim britanskim humorom. Mislim da je iduća na redu nešto teža knjiga King Leopold's Ghost: A Story of Greed, Terror, and Heroism in Colonial Africa. 

Ove godine rasizam je jedna od glavnih tema ekumenske osmine za dokona druženja. Dovoljna vam je ova rečenica skupine koja je pripremala woke materijale: "Sastanci za pripremu materijala održavani pomoću videolinkova postali su sveto i sigurno mjesto snage, podrške i molitve dok je skupina pratila napad na Kapitol Sjedinjenih Država, suđenje bivšem policajcu Dereku Chauvinu i godišnjicu ubojstva Georgea Floyda." Nažalost, performansi koji prate ovaj festival dosta su se srozali svojom kvalitetom i zahtjevnošću. Nema više zidanja zidova od kutija za cipele, sakupljanja šahtova, ovaj lanaca itd. Sada je "prva simbolička radnja: ulijevanje vode u krsni zdenac: Dok izgovara sljedeće Izaijine stihove predmolitelj uzima vrč s vodom i iz njega polako lijeva vodu u krsni zdenac". Usto, "svi prisutni, kada dolaze, trebaju dobiti po jedan kamen. [...] podijele svoje osobno iskustvo određenog oblika nepravde, ugnjetavanja, rasizma i slično, i također kako kršćani zajedno mogu pridonijeti prevladavanju nepravde. Nakon izgovorenog iskustva, govornik postavlja svoj kamen uz križ ili upaljenu uskrsnu svijeću." Možda se sa svojim iskustvom može putem videolinka javiti neki od Hrvata u Zambiji, a kamen umjesto njega/nje postaviti gradonačelnik ujedno kleknuvši u znak podrške Black Lives Matter pokretu. Nadam se da svjedočanstva "ugnjetavanja, rasizma i sličnog" neće previše raspaliti publiku jer bi inače moglo kamenje poletjeti prema bijelim muškarcima na poziciji moći. 

Ljubav k neprijatelju

Treba da budemo ljubazni i trpljivi i prema onima, koji su nam neugodni i nepoćudni radi svojih tjelesnih i duševnih pogrešaka; ako su protivnog mišljenja, narodnosti i vjere. Takve treba snositi. U tom su katolici uvijek bili više trpljivi (tolerantni) nego njihovi protivnici, pa tako i valja: u tom se vidi pretežna vrijednost katolištva, pokazuje se istinita svetost crkve katoličke.

Neprijatelj je čovjek, koji na nas mrzi, zlobi nas, vrijeđa, hoće da nam naudi ili nam čini nepravednu štetu. Nije dakle neprijatelj naš takmac, koji na pr. želi neko mjesto ili stvar dobiti, koju želimo i mi. Nije odmah neprijateli, koji je protivnoga mišljenja na pr. druge vjere, druge političke stranke i t. d. 

Evanđeoska zapovijed o ljubavi k neprijateljima ne ište ipak, da ne osjećamo žalosti i boli, kad nas neprijatelj vrijeđa i zlo nam čini. Ako i ta bol nije odmah grijeh, ipak kod toga valja se držati riječi sv. Ivana Zlatoustoga, koji je držao govor o tom, kako se zapravo svaki sam vrijeđa, ako neprestano na uvredu misli, žesti se i želi se osvetiti. Ako nam je neprijatelji učinio kakvu nepravdu, možemo i na sudu tražiti, da nam naše pravo vrati, ali to treba činiti bez mržnje i osvete. Jer kad bismo svagda neprijateljima popuštali, oni bi mogli i gori postajati.

(izvor za izbor odlomaka)

Duhovna lirika utorkom 78

Mirko Validžić 

BEZ KLONUĆA

Smalaksat ne ću, Ti si, Bože, sa mnom, 

u Tvojoj ruci čvrsto niti stoje, 

ništa se desit bez Tebe ne može, 

patnici Tvoji ničeg se ne boje. 

Surov je podlac što nasrće bijesno 

i vječno samo opsjenama čara, 

al' zalud sve je jer si Otac dobri 

što u nama trajno veličine stvara. 

Poklonit se neću crnog mraka sjeni 

što urliče gluho u nemoćnom jadu, 

nek raspukne nemir staložen u žuči 

i miru tihom neka uzrast dadu. 

Vjerujem u Tvoju Očinsku dobrotu, 

ljubav i milost, usrećenje, nadu, 

nek mi Tvoje ruke u obilju vječnom 

sigurnost i stalnost sve do kraja dadu. 

A onda će biti beskraj u beskraju 

i obilje rodno što se mjerit ne da, 

jer će ljubav sjati u blaženstvu plodnom, 

beskonačno Tvojoj Punini se preda.