Isuse, oprosti psovku u našem narodu!

Ispravimo na bolje

Već dugo nisam ništa prenio od naših dragih pjevača i pjevačica koji pod imenom Schola Cantorum Sancti Blasii pjevaju misne i pučke pjesme na tradicionalnoj liturgiji u sv. Blažu. Poslušajte sve snimke koje su postavili na svoj kanal poteklih mjeseci, a ja prenosim samo jednu. 

Premda je to korizmeni responzorij, i sada je aktualan jer se uvijek trebamo popravljati i težiti prema boljemu. U tom smislu evo nekoliko dobronamjernih napomena za sve nas koji redovito ili povremeno prisustvujemo tradicionalnoj svetoj misi u crkvi sv. Blaža:

• Prostor ispred crkve namijenjen je ljudima koji ulaze i izlaze iz crkve. Ako možete parkirati negdje drugdje, to bi bilo jako dobro. 
• Nije nužno nakon mise stati odmah pred vanjskim vratima i tako zakrčiti prolaz onima koji izlaze ili ulaze u crkvu, a usto narušavati tišinu crkve. Dovoljno je odmaknuti se pet-šest metara bočno i nastaviti druženje. Ako bi uz otvorena vanjska i unutrašnja vrata vidjeli oltar crkve, to vam je jednostavan znak da se trebate malo pomaknuti. 
• Mala djeca imaju pravo prisustvovati sv. misi jednako kao i odrasli vjernici, ali ako znate da vaše dijete neće moći biti mirno, ima i drugih mjesta u crkvi osim onog gdje zbor pjeva i snima pjesmu koju su se trudili uvježbati. 
• (ovo je više za one koji barataju kadionicom) Nema potrebe kadionicom lupati po lancima kod kađenja. To se ne može uvijek spriječiti, ali ne doprinosi ljepoti obreda ni uživo ni na snimkama pjesama. Rubrike takvo što, naravno, ne traže. 
• Ako ima dovoljno mjesta pored ljudi koji kleče za pričest, a vi ste na redu, slobodno kleknite. Ako svećenik čeka dok se vjernici još smještavaju na stepenicu ili klupu, to znači da su prespori i neopravdano otežu obred. 
• Nemojte ostavljati letke i misalčiće po klupama, nego ih vratite na vrijeme onamo gdje ste ih i uzeli. Zašto stvarati nepotreban posao ljudima koji moraju obilaziti crkvu i skupljati za vama. 

Ako imate još koju prikladnu primjedbu, slobodno je ostavite u komentaru. 

Kako se nitko ne bi ogorčio zbog ovih nekoliko praktičnih savjeta, završavam ovaj post kako sam i započeo, sa slatkim. Na početku je to bilo milozvučno pjevanje, a na kraju evo nekoliko fotografija sa lijepih misa kojima sam prisustvovao zadnjih nekoliko dana. 

Tko je mogao očekivati da će entuzijasti Koncila nasrnuti maljevima?

 (kliknite na slike za veći prikaz)

Službeni vjesnik nadbiskupije zagrebačke, br. XI/1969., potpis Franjo Kuharić

Službeni vjesnik nadbiskupije zagrebačke, br. I/1970., potpis Franjo Kuharić

Aleluja, aleluja, aleluja

Predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima... Ili dakle ja ili oni [drugi apostoli]: tako propovijedamo, tako vjerujete.

(usp. 1Kor 15,3-11)

Duhovna lirika utorkom 76

Mirko Validžić 

PROBODENO SRCE 

Ranjeno je Srce 

otvorila Ljubav 

onog prvog Petka, 

kad je umro Krist. 

U stravičnom mraku 

kapnula je krvca, 

čitav svijet je posto 

preporođen, čist. 

Od tog sretnog dana 

visi Razapeti 

iznad naše zemlje, 

iznad cijelog svijeta. 

A iz Srca kaplje 

vrutak Krvi svete 

ko svemoćni cjelov 

nebeskoga cvijeta. 

Naše žedne duše 

stoje ispod križa 

i čuvaju stražu 

uz Kraljicu bola. 

Probodeno Srce 

svima sreću nudi, 

rajsko vječno milje 

iznad zemnog dola.

Palama dakle grane očekuju slavodobiće nad poglavicom smrti, a mladike maslina na neki način naviješćuju da je došlo duhovno pomazanje

S anđelima i s djecom nađimo se vjerni; slavodobitniku smrti kličući : Hosana u višnjih!  

Izraelov ti si Kralj, i Davidov slavni rod koji dolaziš u ime Gospodnje, o blagoslovljeni Kralju.

Glušnica 1858. ili 2019. ili 2022.

Nu što nam kliču, što pripoviedaju žalostnom i pokajnom bojom zastrta propela? Opominju nas prije svega da moramo sada trpećeg i umirućeg Spasitelja više i željnije motriti duševnima očima nego tjelesnima, jer se sakri od Židovah. […] To tjelesno sakritje imadjaše Židovom značiti, da će se Gospodin i duševno sakriti pred njimi, da će im prestati govoriti, čuda tvoriti, da će im oduzeti svoju milost i istinu, da će je upustiti i predati ih sljepoti, u kojoj će se sunovratiti na dno svoje propasti. […] Tako, kao što se sluči s narodom židovskim, sgodit će se i s tobom, griešniče, neosjetiš li se za vremena, dok ti još sjaje sunce božanstvene milosti! Istina ta s neba donešena, istina križa i o križu, ta istina, nemožeš tajiti, doglašuje se tebi i javlja mnogo češće, duže i obćenitije, nego to biaše u Židovah. A ti, upravo kao Židovi za vrieme Isusa, neslušaš niti imaš ikakove vjere, hoću reći, vjere žive! Živiš tako, da (štono veli Apostol) opet Sina Božjega propinješ i izsmjehavaš. Ali znaj, da se i tebe tiče ono Isusovo: “Ti si od otca vraga i činiš volju njegovu!”; znaj da će se i na tebi spuniti grozeće Isusovo slovo: “Tražit ćeš me, a nećeš me naći, i umriet ćeš u svom griehu!” Ah, već mnogomu griešniku sakrio se je Gospodin do konca, do smrti; odnio mu svu svoju milost, svu svoju pomoć; odvratio odanj svoj obraz, odvinuo pomoćnicu ruku, a on se je dotamanio u glibu svojih griehah. U istinu, ono zastrto drvo sv. križa svakomu je griešniku strašna pretnja, što ga uzastopce prati; ali je i živa molba, da neotvrdnemo u svom griehu, da ostavimo put propasti i pogube, te unietiv u sebi ljubljen plam prama propetomu stupimo na stazu, koja, ako je i uzska i trnasta, vodi ipak jedina k drvu života, k drvu križa i po stupnjevih križa svedj k nebesam bliže.