Paul Verlaine
(preveo Milan Pavelić)
DO NOGU KRISTOVIH
Bože moj, Ti ljubavlju me rani,
I ta rana evo jošte dršće,
Bože moj, Ti ljubavlju me rani.
Bože moj, o strah Tvoj ožeže me,
I sad jošte ožeglina grmi,
Bože moj, o strah Tvoj ožeže me.
Bože moj, ja progledah taštinu,
I slava Ti useli se u me,
Bože moj, ja progledah taštinu.
U svom Vinu utopi mi dušu,
Daj mi živjet o svog stola kruhu,
U svom Vinu utopi mi dušu.
Evo moje neprolite krvi,
Evo tijela, nedostojna patnje,
Evo moje neprolite krvi.
Evo čela, što tek stid ga bije,
Za podnožje nogama Ti divnim,
Evo čela, što tek stid ga bije.
Evo ruku, što radile nisu,
Za žeravku i za tamjan rijetki,
Evo ruku, što radile nisu.
Evo srca, što ututanj tuklo,
Nek se trza na golgotskom trnju,
Evo srca, što ututanj tuklo.
Evo nogu, ludih lutalica,
Neka lete, kada milost zovne,
Evo nogu, ludih lutalica.
Evo glasa, ružna lažna huka,
U Pokori da me grješna kori,
Evo glasa, ružna, lažna huka.
Evo oči, dviju svijeća bludnje,
Da ih trnu suze molitava,
Evo oči, dviju svijeća bludnje.
Jao, Bože žrtve i proštenja,
Kolik bunar nehara je moga,
Jao, Bože žrtve i proštenja!
Bože strašni i presveti Bože,
Jao, crna bezdna mojih skvrna,
Bože strašni i presveti Bože!
Bože mira, radosti i sreće,
Svaki strah mi i neznanje svako,
Bože mira, radosti i sreće,
Ti to znadeš, sve to, sve to znadeš,
I da ja sam bogac, kakva ne bi,
Ti to znadeš, sve to, sve to znadeš.
Al što imam, Bože, dajem Tebi.