utorak, 30. siječnja 2018.

Bapske priče? Ne, nego nauk Rajka Bundala.

Svi ti takvi [podanici Zloga] zahtijevaju da ih ljudi gledaju u oči da zloduh im njihov kroz otvorene oči uskoči u dušu.
Zato sveti gledaju ustranu. Stidljivi su radi čednosti i ponizni radi služenja. Od Krista se ne daju odvesti.
Nije dobro ljudima gledati u oči, osim dok im ukratko nešto ne priopćiš. Bestidnici i zlikovci nametljivo zure očima da ulove pogled žrtve, zavedu je pa je izrane. Naime postoji oblik magije koji se zove zlo oko. Njih je nužno uvijek izbjegavati, svladavati ih Kristom u sebi. Tome služi ustrajna molitva. (izvor)

jer ni riječ majka nije slučajan skup glasova. Kad dojenče preko sise ispusti svoj prvi glas, onomatopejski čujemo ga gdje govori ‘ma… ma-ma…’ Eto ti riječi: mama, majka. Ako se podrigne ili mu po dojenju proradi probava, oglasi se i onaj ‘…t…rrrrr…’ Eto ti i riječi mater – (ma… + t +rr). (izvor)

Sve u Svetom pismu počiva na riječi (smislu). Ako se Isus rodio u mjestu koje se zove Betlehem, što znači kuća kruha, a on kaže: „Ja sam kruh koji je s neba sišao.“ – onda i riječ Međugorje mora imati neko dublje značenje. Nije Gospa došla među ona okolna brda, nego odmah iza onih brda u mostarskoj nizini započinju od neprijatelja Božjih podmetnuti ratovi između katoličkih i pravoslavnih kršćana i između kršćana i muslimana. Među te duhovne gore dolazi nova Majka čovječanstva da spasi svu Božju djecu i ljude dobre volje od međusobnog istrebljenja na koje ih navodi Sotona. Tom značenju u prilog ide i samo ime Kraljica Mira, a i natpis na nebu kojega su pri jednom ukazanju mnogi vidjeli. „Mir! Mir! Mir!“ To izgleda kao da se obraća katolicima, pravoslavcima i muslimanima. (izvor)

U drugom si već koljenu od četvero nastao, u trećem od osmero, u četvrtom od šesnaestero, u petom od trideset i dvoje, u šestom od šezdeset i četvero, u sedmom od sto dvadeset i osmero. A u tom istom koljenu brakova tvoja djeca potječu od dvjesto pedeset i šest vaših predaka. I tako redom u istoj progresiji. Svaki je od ovih predaka priložio njihovu životu ponešto što u sebi nosi blagoslov ili prokletstvo, život ili smrt. Najteže ti je otkriti kašlje li ti to u djetetu neki predak, ti ili to djetetu dah prekida vlastita zloća. (izvor)

Jednog ljetnog dana u kolovozu 2008. u dubrovačkom samostanu Družbe Isusove po prilici sam želio i molio ovako:
«Gospodine i Bože moj! Oče, Sine i Duše Sveti – Ljubavi moja s Marijom! Po obećanju svome uvedi me Duhom Svetim u svu Istinu.
[…]

Nakon kratke bremenite šutnje, čim slegoše se i najtiši odjeci ove moje želje, učini mi se kao da me netko iz nutrine bezglasno upita:
«Čemu služi mjesečnica?»
[…]

Žena, što je po tvojoj odredbi nad nas postavljena kao majka čovječanstva, u to je vrijeme prva na udaru tog bezumnog razdora i mraka.
Još ako se dogodi kakav teži ispad, zaraza se mjesečnice raspršuje i na šire društvene krugove. Tad mjesečnicu imaju svi kojima je srce okadio bijes.
Nastanu li teži neredi, tad i u širem društvu netko nekom može prolijevati krv, jer se mjesečnica – za razliku od ostalih dana – poznaje po krvi. U svakom srcu koje svjesno mrzi i ubija, makar jezikom, krv je beživotna. A to znači menstrualna krv.
[…]

Ako se žena u napasti u bilo čemu iznevjeri Bogu, a potječe iz bludnoga roda, gdje joj je tijelo okaljano bludom već u roditeljskom sjemenu, ili se bludničenjem okaljala sama, a ipak bi htjela biti u Božjoj milosti, nevidljiva vojska bluda poput vučjeg čopora joj u te dane trga maternicu. (izvor)

petak, 26. siječnja 2018.

Put u propast


O. Pierre-Marie
O. Johannes Dörmann, Teološki put pape Ivana Pavla II. do molitvenoga
međureligijskog susreta u Asizu, dio II., sv. 3.

rtf / pdf

utorak, 23. siječnja 2018.

Gdje ste, o Judo, Pilatu, Kajfo, pismoznanci i farizeji, gdje ste?

Vrlo dobar članak objavljen danas, na blagdan sv. Emerencijane, na web stranici tjednika bosanskih franjevaca Svjetla riječi: Svetost – zaboravljena riječ? (arhiv 1, arhiv 2). Čestitke autoru fra Damiru Paviću.

ponedjeljak, 22. siječnja 2018.

Nije svaka tišina tišina

Mislio sam ovako nešto već prije spomenuti na blogu jer sam zadnjih mjeseci više puta iskusio da jedan mladi svećenik ubacuje "pauze" u misu. Vani sam tu praksu već davno susreo, posebno u crkvama gdje svećenici vole puno filozofirati.
Tišina u novom obredu mise je umjetna i ispražnjena od svog obrednog značenja. Ona ne nastaje iz toga što je svećenik zaokupljen radeći nešto potiho tako da se pojavi prirodni period tišine za sve ostale, niti nastaje iz toga što zbor pjeva gradual i aleluju. Budući da je ova "nova tišina" ovisna isključivo o volji i prosudbi celebranta, ona postaje suptilan mehanizam za pojačavanje njegovog statusa predsjedatelja slavlja jer on odlučuje kada će započeti i završiti s tišinom. Tako je sličnija joga meditaciji pod vodstvom gurua, nego kršćanskoj liturgijskoj molitvi.

subota, 20. siječnja 2018.

Opet u akciji


Izgleda da je zadnjih godinu dana glavni apologet Franjine revolucije na "kulturno-vjerskom portalu" bitno.net postao Ivo Džeba. Najčešće uz podršku glavnog urednika u svojim tekstovima pokušava progurati već izlizanu ideologiju "nešivenog ruha". To je ono kad ustanete protiv abortusa, a sugovornik odmah prigovara da zašto niste i protiv smrtne kazne na isti način. Ako kažete nešto protiv komunističkog nasljeđa, poklopit će vas sa osudom zapadnjačkog libertarijanizma, a ako prigovorite da kanonski zakon (kakav bio da bio u sadašnjoj inkarnaciji) ima razlog postojanja, odmah će vam naći sto primjera gdje "nije čovjek radi subote, nego subota radi čovjeka". Uglavnom je vrlo brzo jasno da takvi argumenti uopće nemaju namjeru baviti se širim pogledom i što potpunijim potkrepljivanjem stajališta. Cilj im je naprosto ušutkati protivnike. Stvar je vrlo prozirna, ali dobro služi liberalnim i modernističkim protivnicima katolicizma, pa su istu taktiku prihvatili i njihovi mutaviji drugovi, neokonzervativci.

Glavnog urednika Andrijanića koji je prije bio novinar Jutarnjeg lista oblikovao je ljevičarski duh kojeg se on još i sada očito s nostalgijom prisjeća. No dobro, njemu u prilog ide barem zanatsko umijeće koje je kao novinar ondje izgradio. Džeba nije opterećen takvom prošlošću, ali nažalost nema ni odgovarajuće kolumnističke kvalitete. Kod njega se pojavljuje neki izvitopereni čestertonovski duh koji je od meštra naučio da u katoličkoj vjeri i moralu postoje paradoksalne suprotnosti, ali ih koristi za banalna relativiziranja. Još kad se u to ulije opusdeiovska "poslušnost", dobije se koktel koji može barem nakratko, do idućeg papinskog ekscesa umiriti uznemirene katoličke savjesti. Nakon deset, dvadeset ili sto takvih "normabela" savjest se ili počinje trajno iskrivljavati ili joj treba sve jača i jača doza.

Zadnji Džebin komentar bavi se Franjinim performansom u avionu. Kao što znate, papa Franjo je "spontano" oženio dvoje zrakoplovnih djelatnika koji su se civilno vjenčali prije osam godina, ali je crkva u kojoj su tada mislili sklopiti sakrament nastradala u potresu! Objašnjenje za trogodišnjake. U međuvremenu su dobili i djecu. Papa se izgleda nije obazirao na kanone i običaje koji zahtijevaju pripravu na ženidbu, provjeru da zaručnici mogu sklopiti sakrament, a nije spomenuto ni da su se prije ženidbe ispovjedili, barem kako bi se izbjegla sablazan, ili to više ni ne postoji? Time je Papa dao municiju budućim napornim parovima da maltretiraju svoje pravovjernije župnike vezano uz želje da ih se vjenčava izvan crkve ili da im se ne stavlja u zadaću terete poput odlaska na zaručničke tečajeve ili razdvajanja u postelji.

Navodno je Papa rekao "Ženidba je sakrament koji svijetu nedostaje. Nadajmo se da će ono što ste vi sada učinili poslužiti kao nadahnuće drugim parovima. Zato sam ovo učinio", a Džeba nam navodi podatke koji govore kako je broj i udio crkvenih brakova u Hrvatskoj i svijetu u velikom padu. Je li netko možda sumnjao u to da je takvih ženidbi sve manje? Pa prvi će baš svećenici priznati da se velik broj mladih još uvijek odlučuje na crkvenu ženidbu samo zbog ambijenta i scenografije, inače bi bilo i gore. I Džeba priznaje ono što je očito: "ovaj dio ionako nije bio posebno sporan", ali upravo ga je i naveo da bi pokušao potkrijepiti svoju tezu kako je Papin čin bio šok koji bi nas trebao razdrmati s obzirom na te činjenice. Ček, ček, to što je Franjo počeo glumiti Elvisa u Las Vegasu, trebalo bi nas šokirati i potaknuti da radimo na zaustavljanju pada broja crkvenih vjenčanja? Kako točno, tako da svećenici i vjernici slijede Franjin primjer? Da se ženidbe obavljaju po šumama i gorama, na plažama i u podmornicama? Da oni koji su dugo u konkubinatu konačno pozovu župnika na kavu ili rakiju u obližnju gostionicu i riješe papire?

Kaže Džeba: "Pokušao se proširiti dojam da Papa, svojim ‘neozbiljnim’ pristupom, sklapanje ženidbe doživljava kao igrokaz, iako je odmah naglašeno kako je sve obavljeno valjano i doktrinarno ispravno, a osobe koje su sklopile ženidbu živjele su već osam godina zajedno, imaju dvoje djece i izrazile su jasnu nakanu biti trajno zajedeno." Nije nitko morao "pokušavati proširiti dojam", svatko tko je pročitao izvještaj ili čak samo vidio fotografije, dobit će takav dojam. Što mu to znači da je "sve obavljeno valjano i doktrinarno ispravno"? Zakonika kanonskog prava se očito nisu držali, ali eto Papa ih je od toga oslobodio. Valjda su zaručnici katolici i do sada neoženjeni, pa nije bilo neoprostivih zapreka, ali ako je to htio reći, onda je mogao napisati "bili su ispunjeni svi apsolutno nužni uvjeti".

I onda slijedi potpuno nadrealan odlomak:
Valjalo bi takve kritičare podsjetiti da je isti taj papa Franjo prije godinu i pol na pastoralnom kongresu Rimske biskupije dao jednu prilično snažnu izjavu kako dobar dio crkvenih brakova nije valjano sklopljen jer parovi sakramentu ne prilaze uzimajući u potpunosti u obzir sve njegove zahtjeve. Trebalo je imati hrabrosti da Sveti otac  izgovori tako drastične riječi, ta svi žele instituciju na čijem su čelu pokazati u što boljem svjetlu, ali tim više su one svjedočanstvo da Franjo nema površan pogled na zahtjeve sakramenta ženidbe. Ti se nevaljali brakovi koje je Papa spomenuo, doduše, ne sklapaju u avionima, ali nekako se čini da sablazan koju izazivaju nije ni približno jednaka jučerašnjoj.
Da, Papa je rekao da većina (a ne dobar dio kako je kasnije krivotvoreno) crkvenih brakova nije valjana, još uvijek se toga sjećamo, ali to ide upravo kontra svega što Džeba opravdava. Na lažnim sinodama o obitelji su se svi barem izvanjski složili da je potrebna temeljitija priprava na brak koja bi zaručnicima posvijestila koji su zahtjevi sakramenta ženidbe kao i pomogla da se nose s budućim teškoćama. No znamo da je na orkestriranim sinodama to organizatorima bila zadnja rupa na svirali. I koje "šokantno" rješenje nudi Papa Franjo? Učinimo sklapanje crkvene ženidbe još banalnijim. Mislim da sve ovo skupa pokazuje prezir koji Franjo ima prema sakramentu ženidbe: Većina laika je nesposobna valjano sklopiti sakrament ženidbe, oni koji ga nisu sklopili također mogu živjeti konkubinat u milosti Božjoj, a ako ga i odluče sklopiti, to je više-manje potpisivanje papira i prilika za slikanje. Konačno, ako veza ne funkcionira, postoji ubrzana procedura poništenja braka koju je isti Papa donio.

Tvrdnja o tome kako "svi žele instituciju na čijem su čelu pokazati u što boljem svjetlu" je groteskna, pa Papa upravo gradi svoju popularnost od početka pokazujući kako je on supermilosrdni reformator nasuprot okamenjene nemilosrdne korumpirane kurije i ostatka farizeja i zakonoznanaca koji još inzistiraju na nekim elementima katoličanstva u Crkvi. Je li Džeba ikada poslušao neko od Papinih božićnih čestitanja članovima rimske kurije ili barem pročitao meditacije koje svakodnevno izgovara u Gostinjcu sv. Marte?

Konačno Džebin cinizam doseže kulminaciju:
Dakako, nije prvi puta da vjernici papu izlažu brojnim kritikama. Sveti Josemaria Escriva je u vrijeme Pavla VI. i napada na sadržaj enciklike Humanae Vitae upozoravao na nekatolički stav onih koji “tvrde, s nevjerojatnom lakomislenošću, da je papa kada ne govori ex cathedra samo privatni teolog podložan pogrešci”, upozoravajući na “nevjerojatnu uobraženost kojom pretpostavljaju da papa griješi, dok oni ne.” No ta je lakomislenost danas došla do takvih razmjera da se stvorilo ozračje u kojem je jednostavnije kritizirati papu, iz kojeg god razloga, nego misnog čitača.
Na ovo se zaista ne može mnogo reći. Budući da autor očito nije idiot, jedina moguća pretpostavka je da ovo piše kao argument za "neuke" vjernike koji su uznemireni zbog svih podjela u Crkvi koje vide čak i oni koji ne prate gotovo nikakve objektivne crkvene vijesti. Džeba sigurno zna da je otvorena sezona lova na Humanae Vitae upravo na temelju Amoris Laetitia koja, kako su to i četvorica kardinala s dubijom i teološki kritičari pokazali, upravo uništava temelje katoličkog morala i vjere. Teško me može šokirati stanje u Crkvi danas. Ali da jedan katolički, štoviše opusdeiovski intelektualac komentator ovako ležerno govori "pa, pa" razumu to mi je, priznajem, i danas šokantno. I ne mogu se riješiti grča misleći kako su liberali koji se zalažu za sodomiju, ređenje svih spolova i rodova, odbacivanje svega što nas je Krist Gospodin učio, sto puta pošteniji od ovakvih katolika.

Ima još toga što bi se moglo raskrinkavati u Džebinom tekstu, ali kakva korist od upozoravanja na njegove lažne ekvivalencije i nepostojeće argumente nakon ovoga.

Moram priznati da je autor komentara postigao barem jedan cilj. Kad sam pročitao njegov tekst, Papa Franjo mi je postao tisuću, ma milijun puta simpatičniji. Jer za razliku od ovakvih njegovih apologeta, on barem ima hrabrosti jasno i glasno reći da ga nije briga ni za Crkvu ni za njezinu Tradiciju i da će je, koliko mu to dragi Bog dopusti, pokušati preoblikovati na svoju sliku i priliku.

Ponekad je teško povjerovati na koju razinu se bitno.net može spustiti. Svaka im čast za dobre stvari koje objavljuju, ali što im to vrijedi uz ovakve članke.

srijeda, 17. siječnja 2018.

ponedjeljak, 15. siječnja 2018.

Papa diktator

Navodno je vatikanski kler nadjenuo Franji nadimak Ming (nije šala).  

Neću vam puno pričati o knjizi "Papa diktator" koja je objavljena prije otprilike dva mjeseca na talijanskom, a ubrzo nakon toga i na engleskom jeziku. Kratki pregled sadržaja možete pročitati ovdje u originalu ili ovdje u hrvatskom prijevodu. Budući je knjiga još od Božića dostupna na internetu, što bi se reklo 'bez plaćanja', najbolje da je sami skinete (npr. sa http://en.bookfi.net/ ) i pročitate. Nije duga ni zamorna.

Dosta toga je već poznato, ali ima i zanimljivih detalja koje vjerojatno niste čuli. Također je drugačije kad netko tako vrsno pruži potpuniju sliku trenutnog pape. Čovjek se osjeća kao da promatra iz kamere na dronu područje neke katastrofe, npr. požara, pa se čas približi i vidi pojedinačna zgarišta, a čas udalji i vidi razmjere užasa. Meni je bio posebno interesantan prvi dio, oko petina knjige, gdje se opisuje Franjina predpapinska prošlost, ali i ostale teme su bile od velike koristi da mi se razmišljanja barem malo poslože. U jednom sam trenutku imao osjećaj kao kad sam znao čitati neku od knjiga o egzorcizmu i demonima.

Autor je stručan i koncizan, osim malo pred kraj knjige. U par rečenica prepriča događanja koja ste mogli među ostalim i na ovom blogu pratiti dok su se razvijala mjesecima ako ne i godinama. Djelo je pisano povjesničarsko-novinarski, da moram pogađati rekao bih da je skriveni autor nešto između Roberta de Matteija i Edwarda Pentina. Ima zapravo vrlo malo teoloških razlaganja o glupostima i grozotama koje su se mogle čuti iz Franjinih usta u raznoraznim intervjuima, propovijedima, pa čak i dokumentima. Autor očito dosta cijeni Benedikta i Ivana Pavla II., pa mi se ne čini kao tradicionalist, ali neka vas to ne odbije.

Ako ćete pročitati samo jednu knjigu o ovom pontifikatu i papi Franji, neka to bude ova.

Usput, otkrio sam preko fusnote kolekciju zgodnih rugalica pod nazivom "Francescheide" (vidi ovdje ili ovdje). Na internetu je dostupno tek par pjesmica, a ja prenosim dvije (uz prepjev koji mi je bio samo vrlo nestručna zabava, pa nemojte kritizirati):

Son Francesco, papa ed argentino:
non all’Ostia, ma al secolo mi inchino.
(Ja sam Franjo papa, dođoh ‘z Argentine
Ne klanjam se Bogu, neg’ pljesku svjetine.)

Anch’io, se sbaglio, mi correggerete.
Ma io non sbaglio mai, voi lo saprete.
(Ako kad pogriješim, ispravit ćete me,
ali ja ne griješim, shvatite na vrijeme!)

subota, 13. siječnja 2018.

Pokidat ću lance sve

I ekumeničarima je ovako teško. 

Prošle godine nisam vas na vrijeme upozorio da počnete skupljati kutije za cipele kako biste mogli sudjelovati u ludim igrama koje se nazivaju "molitvena osmina za jedinstvo kršćana". Ove godine imate dovoljno vremena da navratite do obližnje željezarije. Ako živite blizu Kaptola gdje su vjerojatno već odavno rasprodani svi lanci i lisice, možda možete iskoristiti lanac od papira koji je ostao od ukrašavanja za nedavnih blagdana.
Ekumensko slavlje Božje riječi
Biblija i tri niza lanaca sastavni su dio slavlja ovog bogoslužja. Karipska skupina koja je pripremila ove tekstove predlaže da se ti simboli smjeste na vidljivo mjesto u bogoslužnom prostoru.
[...]
Lanci su vrlo snažan simbol porobljavanja, dehumanizacije i rasizma. Također su i simbol vlasti grijeha koji nas odjeljuje od Boga, i jedne od drugih. Karipska pripremna skupina potiče da se tijekom Molitve pomirenja u ovoj službi koriste pravi željezni lanci. Ukoliko nije moguće nabaviti željezne lance, utoliko neka se koriste vizualno što upečatljiviji lanci. Tijekom službe, željezne lance ropstva zamijenit će ljudski lanac kojim se izražavaju sveze zajedništva i ujedinjeno djelovanje protiv suvremenog ropstva i svih vrsta pojedinačne i institucionalne dehumanizacije, razčovječenja. Poziv na sudjelovanje u toj gesti, upućen čitavoj okupljenoj zajednici, sastavni je dio ekumenskog slavlja Božje riječi.
(iz molitvenog priručnika svjetske Molitvene osmine za jedinstvo kršćana 2018.)

četvrtak, 11. siječnja 2018.

Razderite srca


John Horvat II.
Je li nepristojno nositi namjerno poderanu odjeću?

Možda je jedno od osjetljivijih osobnih pitanja koja možemo postaviti ljudima pitanje odjeće. Način odijevanja postao je čisto osobna stvar. Većina ljudi prepuštena je vlastitomu mišljenju o tome što je prikladno.

Postoje, naravno, neka ograničenja. Većina katolika priznat će teoretski da postoji nešto što bi se moglo označiti kao "nemoralno ili bestidno odijevanje". Riječ je o odjeći (ili njezinu manjku) koja nedovoljno pokriva tijelo, pa stoga nije moralna ili društveno prihvatljiva.

Ipak, izvan tih krajnosti, ljudi, čini se, mahom misle da mogu nositi bilo što, bilo gdje i u bilo koje vrijeme bez ikakvih posljedica. Odjeća više ne mora biti čista. Može se nositi odjeća koja je namjerno poderana, umrljana i puna rupa, a da se ne strahuje od odbacivanja. Odjeća čak više ne mora biti odjeća. Mogu to biti razderane krpe, što prljavije, to bolje.

nedjelja, 7. siječnja 2018.

Knjige Costanze Miriano


Costanza Miriano: Udaj se i budi podložna; Oženi ju i umri za nju, Glas Koncila, Zagreb, 2017.

petak, 5. siječnja 2018.

To nek' se on moli

Papa Franjo potiče nas u svojoj molitvenoj nakani za siječanj na još jednu perverziju. Stavljanje prave vjere uz bok lažnih religija nije u postdrugovatikanskoj crkvi nešto neobično. U jednom kadru Gospina krunica, u drugom zazivanje poganskih demona. Dok se na videu odvija Franji posebno drag čin razdvajanja sklopljenih ruku, Franjo nas poziva da molimo kako se pripadnici lažnih religija ne bi odrekli svoje vjere, nego je mogli prakticirati u miru. Srećom, znamo da kad molimo na nakane Pape, sigurno ne molimo za takve kretenizme, nego za jasno određene ciljeve.

utorak, 2. siječnja 2018.

Tradicionalna misa u nedjelju 7.1.2018. u 11,30 sati u crkvi sv. Martina

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa:
U crkvi svetog Martina u Zagrebu bit će ove nedjelje 7. siječnja 2018. u terminu 11,30 sati služena (tiha) tradicionalna sveta misa za blagdan sv. Obitelji.