subota, 25. siječnja 2014.

Iz intervjua s mons. Puljićem

Iz prvog dijela intervjua za Bitno.net sa zadarskim nadbiskupom i predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije preuzvišenim g. Želimirom Puljićem izdvajam:
- Spomenuli ste tradiciju i liturgiju. Benedikt XVI. je svojim apostolskim pismom iz 2007. Summorum Pontificium ponovno reafirmirao tzv. “tradicionalnu latinsku misu”. Kako vi gledate na to pitanje?

Mislim da u Hrvatskoj uvjerljiva većina nije zainteresirana za takav način slavlja svete mise. Mi smo, naime, stoljećima slavili misu na narodnom jeziku. I to je za nas postao standard. Ali, razumijem Benedikta XVI. i njegove motive. Riječ je bila o njegovoj nakani da ne dođe do onoga do čega je obično dolazilo nakon brojnih koncilâ, a to su šizme. Nakon Drugoga vatikanskog sabora do većih šizmi nije došlo, osim Lefebvrea i njegove Družbe sv. Pija X. Mislim kako je Benedikt tim dopuštenjem htio djelovati ‘preventivno’ i konstruktivno. Iz te odluke mogu se iščitati, po mom sudu, dvije poruke. Prva kao da “tradicionalistima” veli: ‘Evo, vidite da nismo odustali od tradicionalne mise, što vi smatrate bitnim.’ Druga bi poruka išla, nazovimo ih tako, reformistima, i glasi: ‘Latinski je dio katoličke kulture i tradicije. I ne želimo odustati od njega.’ Inače, latinski doista nije bît euharistije. Bît je sadržana u otajstvu i smatram odluke Drugoga vatikanskog sabora opravdanima. S druge strane, od latinskog se prebrzo i olako odustalo. Još jedna grješka koja je napravljena bila je kada su se okretanjem oltara prema vjernicima porušili bespotrebno brojne prekrasne crkvene građevine. To nitko nije tražio. Misa je mogla biti “spašena” tako da se posveta mogla slaviti kao i do tada, okrenuta prema oltaru, a služba riječi prema vjernicima. I onda ne bi niti došlo do šizme.

- Bio je to, dakle, mudar potez pape emeritusa?

Kada ga već spominjemo, moram reći da Crkva stoljećima nije imala takvog papu. Bio je nevjerojatan u jasnom i preciznom formuliranju postulata vjere, a istodobno je bio tako topao i pun suosjećanja, pun ljudskosti. Prava je šteta što se premalo njegovih govora i propovijedi prevodilo, a ono što je prevođeno, nije se dostatno čitalo. Mediji su ga potpuno pogrješno prikazali. Smatram ga patnikom koji je strašno trpio zbog pedofilskih skandala koji su potresali Crkvu. Ali, izvukao ju je iz te krize. Sjećate se one knjige razgovora s njemačkim novinarom Peterom Seewaldom kada ga je ovaj pitao je li razmišljao o ostavci zbog tih skandala? Benedikt je odgovorio: Zar kapetan može napuštati brod koji je u opasnosti? I tu se vidi njegova veličina. Odstupio je tek kasnije, kada je najgori dio te krize bio iza nas. Takav čin mogao je učiniti samo on kao vrhunski intelektualac i autoritet, pa nije bilo nikakvih potresa. Bogu hvala.
Čitav je intervju vrijedan čitanja i pohvalno je što je Bitno.net (ili kako ih ja od milja zovem Bitno.ne!) stvorio atmosferu u kojoj će se crkvena lica osjećati dovoljno sigurnima da progovore malo slobodnije nego u svjetovnim medijima, ali ipak i zanimljivije nego u Glasu Koncila.

Takodjer mi se čini iz ovog prvog citiranog odgovora, posebice komentara o oltarima, ali i onoga što na drugom mjestu kaže o neokatekumenima da nadbiskup Puljić barem načelno nije protiv tradicije Crkve. Već je i to puno u današnje vrijeme. Šteta je ipak što novinar ovo njegovo svođenje tradicionalne mise na latinski jezik i ispravnu, ali promašenu tvrdnju da latinski nije bit euharistije, nije popratio upitom što biskup misli o širem služenju glagoljaških tradicionalnih misa. U Zadarskoj nadbiskupiji to pitanje je i više nego na mjestu. S obzirom da u tom slučaju latinski nije problem koji neki od njega žele napraviti, a svećenik je okrenut u istom smjeru kao narod što nadbiskupu očito nije mrsko, bilo bi zanimljivo čuti koji je razlog da takve mise nisu proširenije (to je dakako eufemizam, ja nisam čuo ni za jednu javnu ili privatnu tradicionalnu misu prema starom glagoljaškom misalu u Zadarskoj nadbiskupiji).

Naravno, gotovo su potpuno preskočeni doktrinarni problemi, ali više bi me iznenadilo da nisu. Sve u svemu, pohvale za Bitno.net i voditelja intervjua. Bilo bi zanimljivo pročitati slične razgovore i s ostalim hrvatskim biskupima.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 41



BOG JE TU!

III

Pitam majke bi li bile sretne da ih se djeca javno odreknu. Zašto bismo Gospodinu činili ono što bi i nas duboko povrijedilo? Zašto smo manje osjetljivi kada je u pitanju čast Isusa Krista nego kada je u pitanju naše malo dostojanstvo? Što može biti više krivo? Naše dostojanstvo potječe samo od Boga, kao odraz. Zanemarujući poštovanje prema Gospodinu, uništavamo ono koje nam je dano. O, da nas Gospodin kazni kako zaslužujemo zbog našeg nedostatka poštovanja... On je dao bičevati Heliodora zato što je oskvrnuo njegov hram, ali ovdje je više od samoga hrama. Iskažimo, stoga, Gospodinu tu prvu čast osjećajima i poštovanjem pri ulasku u prostor ispunjen njegovom prisutnošću. Kada u nama lakoća i nemar nadjačaju iskazivanje počasti, jadni smo ljudi. Da, naši najveći grijesi protiv vjere su naši nedostaci poštovanja. Tko ima vjeru, zna kamo ide. Ide u crkvu, k našem Gospodinu Isusu Kristu. Ulazi govoreći kao što je sv. Bernard činio prije svih aktivnosti: Ostanite na vratima, moram otići k Bogu okrijepiti se.

srijeda, 22. siječnja 2014.

Rorate Caeli - Poziv na jedinstvo


"Podjela tradicionalnog katoličkog svijeta bila je majstorski udar neprijatelja misala iz 1962. i Rimskog katekizma. Uspjelo im je posijati razdor među prijatelje i uglaviti bratoubilačku mržnju među svećenike koji su koračali jedan uz drugoga. Prva skupina je počela postupati sa svojom braćom kao s radikalima, a druga ih je zauzvrat prozvala prodanim dušama. Prvi su bili uvjereni da će oni koji su ostali pod nadb. Lefebvreom uskoro upasti u potpuni raskol, a potonji su sasvim izvjesnim smatrali da će njihova bivša braća napustiti i Misu i Katekizam.

Što možemo kazati više od četvrt stoljeća kasnije, nego da su prosudbe obiju strana uvelike bile pretjerane.

Sa svoje strane, usprkos svim svojim poznatim problemima, Piovo bratstvo nije postalo ni raskolničko ni usporedna 'crkva'. Uvijek je čuvalo kontakte s Rimom i činilo što je smatralo potrebnim s ciljem regularizacije svoje situacije sa sljedećim papama, čak ako, iz razloga koje njegovi glavari smatraju razboritima (a s čim se mi razborito možemo ne složiti), regularizacija dosada nije postignuta. S druge strane, zajednice 'Ecclesiae Dei' nikada nisu napustile tradicionalnu misu, a niti tradicionalnu katehezu.

Mora se sasvim iskreno reći: Piovu bratstvu još preostaje Papino priznanje i još postoji želja da rad Bratstva bude priznat- prema različitim mjerilima koja variraju od osobe do osobe. Na strani zajednica 'Ecclesiae Dei' ostaje neodobravanje nove mise (bez obzira na činjenicu da je smatraju valjanom i zakonitom) i izmjene tradicionalnog nauka- oboje se dakako različito izražava od osobe do osobe. Iznimke u spomenutim skupinama potvrđuju pravilo u obje zajednice.

Problem je bio u tomu što su neki vjerski auktoriteti tijekom godina- dok je situacija po sebi ostala već dovoljno konfuzna- proglašavali 'fatve', dogmatizirali stavove koji bi zahtijevali određenu prilagodljivost i mnogo razumijevanja. Primjerice, čuli smo: 'Pohoditi piovce? I ne razmišljajte o tom ili ćete biti izopćeni'! Ili također: 'Ići na misu tim prodanim dušama? Tamo ćete izgubiti vjeru'!

U dokumentarcu o životu nadb. Lefebvrea koji je nedavno objavljen u Americi, slavni profesor i novinar, J. Madiran, koji se distancirao od Piova bratstva 1988., dao je ipak sljedeću hrabru izjavu glede Lefebvreovih posveta: 'Danas mi je teško reći da je bio u krivu'. Kako je prošle godine preminuo, to je unekoliko njegova oporuka. Trebamo se zamisliti nad tim kad je najslavniji francuski laik tradicionalne borbe bio voljan to potvrditi malo pred smrt. Mnogi vjernici mlađe generacije odbijaju tu međusobnu demonizaciju čija je jedina motivacija, čini se, strah da neke ovce ne pobjegnu na susjedni pašnjak.

Napokon, je li ovaj tekst apel k tomu da se sve pomiješa? Apsolutno ne. Neka svatko nastavi napredovati na vlastitom mjestu. Scenarij koji se javio prošlih nekoliko desetljeća, čak i više nakon motuproprija 'Summorum Pontificum' Benedikta XVI., najgori je koji su progresivci mogli zamisliti s obzirom na prestrašne okolnosti razdoblja od 1969. do 1988.; Piovo bratstvo koje ostaje još unekoliko jako i koje ustraje iznoseći Rimu svoje doktrinarne zamjerke, te zajednice 'Ecclesiae Dei' koje proširene diljem svijeta, polako no ustrajno, vrlo odlučno i svakodnevno predočuju biskupima što je to Crkva uvijek htjela i zastupala, osobito u liturgijskim stvarima. Nisu li obje skupine na svoj način baštinici nadb. Lefebvrea koji je nepokolebljivo tražio da se dopusti 'iskustvo Tradicije'?

Što, dakle, treba činiti ubuduće? Snažno naviještati vjeru i raditi bez mrmljanja 'cum et sub Petro'! Neka 'fanovi' 'Ecclesiae Dei' i 'Summorum Pontificuma' ne budu u strahu da prvi reagiraju. I neka se oni iz Piova bratstva ne ustežu od druge reakcije. U vremenima nemirnih voda i nepoznatih zapreka, bitno je jedinstvo svih tradicionalnih katolika istomišljenika, uz međusobnu snošljivost i prihvaćanje."

Izvor: http://rorate-caeli.blogspot.com/2014/01/opinion-call-for-unity.html
Foto: http://www.lmschairman.org/2013/08/latin-course-2013-report.html, http://dominicansisterswanganui.blogspot.com/2010/01/feast-of-epiphany-2010.html.

utorak, 21. siječnja 2014.


I will not pray with you, nor shall you pray with me; neither will I say Amen to your prayers, nor shall you say it to mine.
Neću se moliti s vama niti ćete se vi moliti sa mnom; ja neću reći amen na vaše molitve niti ćete ga vi reći na moje.
(Sv. Margareta Clitherow prema ovom zanimljivom članku, u trenutku kada se protestantski duhovnik ponudio da moli s njom prije no što su je zgnječili na smrt, vidi više.)

subota, 18. siječnja 2014.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 40



BOG JE TU!

II

Poštovanje koje se iskazuje Gospodinu ne treba se razumski opravdati. Kada na dvoru najave kralja, svi ustanu, instinktivno. Vladar prolazi i svi ga pozdravljaju. Riječ je o spontanom činu poštovanja i iskazivanja počasti. Tko je izgubio taj osjećaj ili ga želi uništiti u drugima, više nije čovjek. O, kako se lice našeg Gospodina crveni zbog nedostatka poštovanja koje mu iskazuju katolici! Govorim samo o instinktivnom poštovanju. Otiđite u sinagogu: ako se ne ponašate kako pristoji ili razgovarate, izbacit će vas. Da biste ušli u džamiju, prvo se morate izuti. A svi ti nevjernici nemaju ništa istinsko u svojim hramovima, dok mi imamo sve. Unatoč tome, njihovo poštovanje daleko premašuje naše. Naš bi Gospodin mogao reći da se đavla više časti nego njega: "Sinove sam ti odgojio, podigao, al se oni od mene odvrgoše." Iz 1, 2

petak, 17. siječnja 2014.

Počinje osmina crkvenog jedinstva. Ne zaboravite uz molitve na nakanu pojedinog dana dodati i molitvicu (npr. 1,2,3) ili mrtvljenje kao zadovoljštinu za uvrede koje će se nanijeti Gospodinu u raznim "ekumenskim" susretima.

Možda će vas interesirati ovi izvještaji o tradicionalnoj misi i probi zbora u Melbourneu.

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. poziva na križarsku vojnu moljenja svete krunice (1,2).

Ako ne znate kako biste nekoga kršćanski uvrijedili, može vam poslužiti ova "knjižica" papinih izjava. Bilo bi dobro kad bi netko povadio ove izraze iz hrvatskih prijevoda ili preveo s originala.

Tražeći za vas link na potpuni tekst nedavno objavljenog (poprilično tračerskog) članka o predstojećem umirovljenju četvorice hrvatskih biskupa, naiđoh na ovaj zanimljivi intervju s don Damirom Stojićem. I jedan drugi intervju mi je privukao pažnju, ali nisam ga stigao pročitati, pa ne znam da li išta valja.

četvrtak, 16. siječnja 2014.

O krštenju djece



Kan. 868 - § 1. Da bi se dijete dopušteno krstilo, potrebno je:
1. da pristanu roditelji, barem jedan od njih ili tko ih zakonito zamjenjuje;
2. da ima osnovane nade da će biti odgajano u katoličkoj vjeri; ako te nade nema, neka se krštenje prema propisima krajevnog prava odgodi pošto se razlog obrazloži roditeljima.
§ 2. Dijete katoličkih, dapače, i nekatoličkih roditelja, u smrtnoj pogibelji dopušteno se krsti, pa i protiv volje roditelja.
(Zakonik kanonskog prava)

***

30. It sometimes happens that pastors are approached by parents who have little faith and practice their religion only occasionally, or even by non-Christian parents who request Baptism for their children for reasons that deserve consideration.

In this case the pastor will endeavor by means of a clear-sighted and understanding dialogue to arouse the parents' interest in the sacrament they are requesting and make them aware of the responsibility that they are assuming.

In fact the Church can only accede to the desire of these parents if they give an assurance that, once the child is baptized, it will be given the benefit of the Christian upbringing required by the sacrament. The Church must have a well-founded hope that the Baptism will bear fruit.[40]

If the assurances given—for example, the choice of godparents who will take sincere care of the child, or the support of the community of the faithful—are sufficient, the priest cannot refuse to celebrate the sacrament without delay, as in the case of children of Christian families. If on the other hand they are insufficient, it will be prudent to delay Baptism. However the pastors should keep in contact with the parents so as to secure, if possible, the conditions required on their part for the celebration of the sacrament. If even this solution fails, it can be suggested, as a last recourse, that the child be enrolled in a catechumenate to be given when the child reaches school age.
(Kongregacija za nauk vjere, Instructio de baptismo parvulorum)

***

Can 750 §1. Infans infidelium, etiam invitis parentibus, licite baptizatur, cum in eo versatur vitae discrimine, ut prudenter praevideatur moriturus, antequam usum rationis attingat.
§2. Extra mortis periculum, dummodo catholicae eius educationi cautum sit, licite baptizatur:
1º Si parentes vel tutores, aut saltem unus eorum, consentiant;
2º Si parentes, idest pater, mater, avus, avia, vel tutores desint, aut ius in eum amiserint, vel illud exercere nullo pacto queant.
Can 751. Circa baptismum infantium duorum haereticorum aut schismaticorum, aut duorum catholicorum qui in apostasiam vel haeresim vel schisma prolapsi sint, generatim serventur normae in superiore canone constitutae.
(1917 Codex Iuris Canonicis)

Djeca nevjernika i nekatolika - Dijete nevjernika krsti se dozvoljeno i protiv volje roditelja, kad je u pogibli života te se razborito predviđa, da će umrijeti prije nego dođe do razuma. Izvan pogibli smrti krsti se dozvoljeno, samo ako je zajamčen njegov katolički uzgoj: 1) ako pristanu roditelji ili štitnici, ili barem jedan od njih; 2) ako nema roditelja, t. j. oca, majke, djeda, babe ili štitnika, ili su izgubili pravo na dijete ili ga ne mogu nikako vršiti (k. 750). Gledom na krst djece dvojice krivovjeraca, raskolnika ili katolika, koji su otpali od vjere ili su postali krivovjerci ili raskolnici, vrijedi uopće isto što i za djecu nevjernika (k. 751).
(A. Crnica - Priručnik kanonskog prava Katoličke Crkve, Zagreb 1945., str 155)

***

Ad secundum dicendum quod, sicut Augustinus, scribens Bonifacio, dicit, in Ecclesia salvatoris parvuli per alios credunt, sicut ex aliis quae in Baptismo remittuntur peccata traxerunt. Nec impeditur eorum salus si parentes sint infideles, quia, sicut Augustinus dicit, eidem Bonifacio scribens, offeruntur parvuli ad percipiendam spiritualem gratiam, non tam ab eis quorum gestantur manibus (quamvis et ab ipsis, si et ipsi boni fideles sunt), quam ab universa societate sanctorum atque fidelium. Ab omnibus namque offerri recte intelliguntur, quibus placet quod offeruntur, et quorum caritate ad communionem sancti spiritus adiunguntur. Infidelitas autem propriorum parentum, etiam si eos post Baptismum Daemoniorum sacrificiis imbuere conentur, pueris non nocet. Quia, ut ibidem Augustinus dicit, puer semel generatus per aliorum voluntatem, deinceps non potest vinculo alienae iniquitatis obstringi, ubi nulla sua voluntate consentit, secundum illud, Ezech. XVIII, sicut anima patris mea est, et anima filii, anima quae peccaverit, ipsa morietur. Sed ideo ex Adam traxit quod sacramenti illius gratia solveretur, quia nondum erat anima separata vivens. Fides autem unius, immo totius Ecclesiae, parvulo prodest per operationem spiritus sancti, qui unit Ecclesiam et bona unius alteri communicat.

As Augustine says, writing to Boniface (Cont. duas Ep. Pelag. i), "in the Church of our Saviour little children believe through others, just as they contracted from others those sins which are remitted in Baptism." Nor is it a hindrance to their salvation if their parents be unbelievers, because, as Augustine says, writing to the same Boniface (Ep. xcviii), "little children are offered that they may receive grace in their souls, not so much from the hands of those that carry them (yet from these too, if they be good and faithful) as from the whole company of the saints and the faithful. For they are rightly considered to be offered by those who are pleased at their being offered, and by whose charity they are united in communion with the Holy Ghost." And the unbelief of their own parents, even if after Baptism these strive to infect them with the worship of demons, hurts not the children. For as Augustine says (Cont. duas Ep. Pelag. i) "when once the child has been begotten by the will of others, he cannot subsequently be held by the bonds of another's sin so long as he consent not with his will, according to" Ezekiel 18:4: "'As the soul of the Father, so also the soul of the son is mine; the soul that sinneth, the same shall die.' Yet he contracted from Adam that which was loosed by the grace of this sacrament, because as yet he was not endowed with a separate existence." But the faith of one, indeed of the whole Church, profits the child through the operation of the Holy Ghost, Who unites the Church together, and communicates the goods of one member to another.
(Summa Theologiae III, 68, ix, ad. 2)

ponedjeljak, 13. siječnja 2014.

Zašto se zamarati rubrikama?

-----------
From: Tvrtko Barun ***
Date: 2014/1/13
Subject: Nepoštivanje korisničkih prava na Vašem blogu
To: tomablizanac@gmail.com


Poštovani!
Danas sam naišao na Vašu web stranicu
(http://tomablizanac.blogspot.fr/2013/09/nasukani-na-liturgijskoj-reformi.html)
i tamo ugledao fotografiju koju sam izvorno osobno stavio na internet.

Molim Vas da sa svog bloga uklonite tu fotografiju koju ste bez molbe
i dopuštenja preuzeli s moje FB stranice.

Smatram da osobna briga i mišljenje oko liturgije ne daju osobi pravo
ilegalno koristiti fotografiju za čije dopuštenje nije pitala. Cilj ne
opravdava sredstva. Stoga Vas ovim putem molim da što prije uklonite
tu fotografiju.
Ovdje se ne radi o pitanju u kojoje mjeri se mi eventualno u nekim
stvarima (ne) slažemo ili drugačije razmišljamo i osjećamo. Imate
potpuno pravo komentirati i kritizirati moja djela ili riječi. U isto
vrijeme smatram da nemate pravo na svom blogu koristiti fotografije za
koje nemate korisnička prava. U krajnjem slučaju: osim što je takvo
djelo neetično, ono je i ilegalno.

Unaprijed hvala na vremenu i trudu za Vaš eventualni odgovor i
uklanjanje sporne fotografije!
Srdačan pozdrav!

Tvrtko

P.S. Napomena i molba: ovaj mail je osobne prirode i iz tog razloga ne
vidim potrebe ni smisla eventualno ga javno objaviti. Unaprijed hvala
na razumijevanju!

-----------
From: TomaBlizanac .
Date: 2014/1/13
Subject: Re: Nepoštivanje korisničkih prava na Vašem blogu
To: Tvrtko Barun ***


Postovani p. Tvrtko,

s obzirom da je ovo prvi put u pet godina postojanja bloga da sam
dobio ovakav zahtjev, morat cu malo razmisliti o njemu. Sliku cu
gotovo sigurno ukloniti jer ste se pozvali na zakon koji mi vjerojatno
ne bi isao u prilog. Ipak mislim da nisam nista neeticno napravio
prenijevsi fotografiju koja je javno dostupna i potpisavsi njezina
autora. Usto, dakako, fotografiju nisam koristio ni u kakve
komercijalne svrhe, nego kako bih upozorio na razaranje Crkve u kojoj
sudjeluju neki njezini pastiri.

Ne smatram da je posebno osobne prirode mail u kojem se ne otkrivaju
nikakvi osobni podatci (kao uostalom ni na fotografiji gdje je gotovo
nemoguće prepoznati svećenika), a zahtijeva se uklanjanje javno
objavljenih informacija.

Pozdrav,
Tomislav

Nema tradicionalne mise 26.1.2014.

Prenosim s mailing liste Tradicionalna Misa:
U nedjelju 26. siječnja 2014. neće biti tradicionalne latinske mise u crkvi sv. Martina u Zagrebu.

četvrtak, 9. siječnja 2014.

"srušio misleći da je to dobro"

Kliknite na sliku kako biste pročitali članak. Vjerojatno će vam od interesa biti samo prva dva stupca, ali ostatak sam ostavio radi potpunosti.

Ovakvih je primjera bilo na desetke ako ne i stotine, ali se nažalost često ništa nije sačuvalo.

Godišnji izvještaj Društva Benedictus za 2013. g.

Objavljen je godišnji izvještaj Društva za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus" za 2013. godinu. Prošli izvještaji: za 2011. godinu, za 2012. godinu.

subota, 4. siječnja 2014.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 39



BOG JE TU!

I

"Zaista se Bog nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!" Post 28, 16

Da bismo dobro procijenili neku obitelj, trebamo vidjeti vrijedi li u njoj zakon poštovanja. Ondje gdje su djeca i sluge poslušni i pokazuju poštovanje, može se reći: Evo jedne dobre i sretne obitelji. Poštovanje i čast koja se odaje roditeljima su religija obitelji, kao što je poštovanje prema vladarima ili predstavnicima religija društva. Od nas se ne traži da poštujemo kvalitete ljudi, već dostojanstvo koje im je dao Bog. A čast za to dostojanstvo dugujemo Gospodinu. To je naša prva obveza: iskazivati Gospodinu čast spontano, bez umovanja, instinktivno, čak i ako nam se čini da to nema smisla. No to je samo naš dojam. Gospodinu smo dužni odavati poštovanje posvuda gdje se On nalazi. To zahtijeva Njegovo dostojanstvo Bogočovjeka: "(...) da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika." Fil 2, 10. U nebu, anđeli stoje licem ničice pred Njegovim veličanstvom i obožavaju ga drhteći od straha. Mjesto slave Našeg Gospodina također je mjesto gdje mu se na najsavršeniji način odaje čast. Na zemlji su sva bića poslušna Gospodinu. More se snizilo pred njegovim nogama, poklonilo mu se. Sunce i zvijezde plakali su i iskazali mu štovanje kada su ga ljudi proklinjali. A u paklu osuđeni drhte pred pravdom strogoga suca živih i mrtvih.