petak, 30. kolovoza 2013.

O, Cannoli

Prije nekoliko mjeseci naišao sam na internetu na recept za talijanski desert koji se zbog oblika naziva cannoli i palo mi je na pamet da bi bilo dobro isprobati taj kolač. Kako je već uobičajeno, zaboravio sam nakon nekog vremena na taj plan, pa premda su cannoli koje sam probao za nedavnog putovanja nakratko oživili ugasnuli plamen, ubrzo po povratku u Zagreb životne brige učinile su svoje. No, neki dan sam tražeći jednu knjigu naišao na knjižicu za koju nisam ni znao da je imam pod nazivom Slatki dobar tek (Neobična obiteljska kuharica). Prolistavši je danas, pogled mi je odmah pao na stranicu s receptom za cannole. Shvativši da to ne može biti slučajno, odlučio sam se konačno napraviti te kolače i to po receptu iz dotične kuharice koji navodim u nastavku.
Cannoli
Sastojci (za šest osoba) za tijesto:
150 g brašna, 50 g maslaca, prstohvat soli, 1 žiličica kakaa, 1 žličica kave, 1 žlica šećera, 1 bjelanjak, malo bijelog vina, ulje
Sastojci za kremu:
250 g kravljeg sira, 150 g šećera, 50 g raznog kandiranog voća, 20 g crne čokolade
šećer u prahu za posipanje

Izmješajte brašno, komadiće maslaca, šećer, kakao, kavu i prstohvat soli dodavajući vina koliko je potrebno da biste dobili kompaktno tijesto. Kada ste ga dobro izradili, prekrijte ga krpom i ostavite da odstoji otprilike sat vremena na hladnome mjestu. Zatim ga tanko razvaljajte. Izrežite kvadrate (otprilike 10 x 10 cm), premažite ih maslacem i zamotajte oko limenih cilindara (možete ih nabaviti gotovo u svim supermarketima) koje ste također namazali maslacem. Rubove premažite bjelanjkom.

Cannole pržite u toplom ulju, najbolje dva po dva. Kada poprime zlatnu boju, izvadite ih, pustite nakratko da se ocijedi višak ulja te ih položite na filtar papir kako bi se upila sva nepotrebna masnoća.

Kada su se lagano ohladili, nježno ih odvojite od limenih cilindara. Zatim pripremite kremu kojom ćete ih puniti. Izmiješajte kravlji sir (prethodno ga protisnite kako bi bio pjenast), šećer, kandirano voće narezano na kockice i usitnjenu čokoladu. Pripremljenom smjesom punite cannole pomažući si pritom dugačkom tankom žlicom.

Prije posluživanja pospite ih šećerom u prahu.
Ja sam u gornjem receptu zamijenio kavu još jednom žlicom kakaa jer ne volim okus kave i u mojoj obitelji se uvijek tako postupalo (i u drugim kolačima, npr. tiramisuu itd.). Tako su moji cannoli bili tamniji nego na slikama i u drugim receptima (v. 1, 2), ali dobro, ja nemam predrasuda u takvim stvarima. Također nisam premazivao bjelanjcem i maslacem (osim tubica prvi put prije upotrebe) te posipavao šećerom u prahu. Inače, limene cilindre može se nabaviti primjerice u Nami. Ovi koje sam ja imao bili su malo uži na jednom kraju što je zgodno jer olakšava skidanje pečenih rola. Na početku su mi se rolice odljepljivale nakon nekoliko trenutaka prženja. Treba ih dosta čvrsto stisnuti. To me toliko frustriralo da sam zapjevao i pjesmicu od koje se sada mogu sjetiti samo dva stiha: "O cannoli, zašto mi činite to? / Zar u vama čuči neko tajno zlo?" Punio sam ih sa dvije smjese. U jednoj je bilo čokolade i malo ruma, u drugoj komadići sušenih brusnica i marelica.

Evo dvije slike, na prvoj je pogled izbliza, a na drugoj je i stranica iz kuharice tako da provjerite ako sam nešto krivo gore prepisao te dva metalna valjčića.



Reakcije su bile uglavnom dosta pozitivne. Jedina iznima je Marko koji je rekao da "mu nešto baš ne paše u sljubljivanju te blage kiskosti koju daje sir" ili tako neku besmislicu. Drago mi je da je mama koja inače za većinu mojih gastronomskih prijedloga kaže "Makar šta!" ovaj puta na kraju ipak rekla da su joj cannoli fini.

Eto, ako nemate ideju za desert, ovo je poprilično jednostavna slastica. Jedini pipkavi/prtljavi dio je namatanje razvaljane mase tako da se ne rastavi tijekom prženja.

srijeda, 28. kolovoza 2013.

Knjige, filmovi, glazba...


Iako se vrijeme pokvarilo, a većini ljudi godišnji odmori su završili, ljeto još uvijek traje. Pa sam u tom duhu odlučio navesti nekoliko laganih knjižnih i filmskih preporuka, a u komentarima očekujem vaše prijedloge. Svi naslovi mogu se u tekstualnom ili video formatu naći na internetu.

***

John Steakley: Armor - iako spada u znanstvenu fantastiku, ima vrlo malo znanstvenog i tehničkog brbljanja, a naglasak je na dobro izgrađenim likovima i zanimljivoj priči. Od istog autora tu je i Vampire$, nešto lošije djelo, ali ipak vrijedno čitanja, pogotovo ako vam se svidi Armor.

Max Brooks: World War Z - slobodno zanemarite istoimeni razočaravajući film, ako ste pogledali trailer, to je i više nego dosta. Knjiga je inteligentan i napet roman ispričan u formi svjedočanstava onih koji su preživjeli. Kao potpuno drugačiji pristup koji je meni manje zanimljiv, ako želite educirano filozofirati o ovoj temi, dostupni su vam dokumentarci: Zombie Apocalypse,
The Truth Behind Zombies (ili).

Dean Koontz: Odd Thomas - za one koji vole Koontzova djela, ovo je jedno od boljih. Nisam još pročitao ostatak serijala, ali djeluje obećavajuće. Još o Koontzu pročitajte i pogledajte ovdje. Usput, kao i gore, novi istoimeni film preskočite, nije tako loš kao World War Z, ali potpuno iskrivljuje i priču i likove do karikaturalnosti.

Konačno, žanrovski bliže ovom blogu, ali i dalje lagano pisano
John C. Lennox: God and Stephen Hawking: Whose Design Is It Anyway? - kratka i pristupačna knjiga, nadam se da ću imati prilike pročitati i ostala Lennoxova djela

***

Evo i nekih filmskih naslova, tek toliko da bude za svakog ponešto. S obzirom da o svakom filmu navodim vrlo vrlo malo, svakako provjerite IMDB ili neko drugo mjesto prije nego se odlučite nešto od ovoga pogledati. U suprotnom vam možda slijedi poprilično razočaranje. Znate kako je, sto ljudi, sto ćudi.

Millions - simpatičan film, malo prepatetičan u dijelovima, ali prikladan kao obiteljski film, a i glavni glumac je dobar

Charade - neloš lagani film, ni po čemu poseban, ali vrlo gledljiv

Witness for the Prosecution - dobar film ne toliko zbog radnje koliko zbog komičnosti i karizmatičnosti glavnog lika, odvjetnika

Alone in the Wilderness - dobar dokumentarac o životu jednog čovjeka u aljaškoj divljini, prikazuje prvu godinu koju je proveo ondje krajem 1960-ih, a nakon toga je ostao još više od trideset godina

Wreck-It Ralph - animirani film o likovima u arkadnim igricima, priča je ok

The Match Factory Girl - djevojka izolirana svojim repetitivnim poslom, šutljivim roditeljima i zanemarivanjem muškaraca postaje trovačica mišomorom, nije loš film i sat vremena koliko traje je taman

12 Angry Men (1957) - izvrstan film

Fargo - jako dobar film, glavna glumica je pogotovo dobra

The Conjuring - neloš film o opsjednuću i egzorcizmu, lijepo je što ozbiljno prihvaća moć molitve, nema ništa novo ili neobično

Behind the Mask: The Rise of Leslie Vernon - neobična perspektiva i dobra realizacija

Jack Reacher - poprilično predvidljiv, ali dobro odrađen triler

Le gamin au velo - prilično jednostavna radnja, ali nije naporna

Hot Fuzz - dobar zabavan akcijski film, jedan od boljih britanskih filmova koje sam pogledao

Strictly Ballroom - lagan film koji sebe nikad ne uzima ozbiljno, ali se ni ne ismijava vulgarno, zgodno

The Spirit of the Beehive - spor film u kojem se jedva nešto događa, ali lijepo prikazuje djetinjstvo hipersenzitivne djevojčice

Oslo, 31. august - besmisao života "bivšeg" ovisnika, dobar film

Damsels in Distress - film koji povezuje meni omiljene filmske teme od collegea do plesa i poskakivanja i sve to malo pomaknuto

Engrenages - dobra francuska serija i glumci, ljudi su sivi

Stake Land - nije loš film o zombivampirima

***

Znam da u naslovu piše i glazba, ali pretjerao sam s filmovima, pa ovo područje ostavljam potpuno vama.

utorak, 27. kolovoza 2013.

Duhovna lirika utorkom 33



Vlado Vlaisavljević
PJESMA KRISTU

Nisi mi više, nisi duše otac blag.
Sveobuhvatna dobrota koja od propasti štiti.
Nisi mi drugar drag,
Priznajem, čemu kriti?

Više nisam vjeran tebi
Nit moći tvoje riječi.
Vjernost svima, ne sebi,
Povratak tebi mi priječi.

Zatvorena u samici sumnje
Pitanja - rana do rane,
Peku u močvari šutnje
Ko u tijelu zaustavljeno tane.

Od smrtne britkosti mraka
Nijemo srce ne pjeva.
Posljednja sunčana zraka
Spomen na tebe lijeva.

O, kako te opet naći
Za kojom planinom tuge!
Da l' još tvoja patnja znači
Spas čovjeku, zlu odanog sluge?!

utorak, 20. kolovoza 2013.

Duhovna lirika utorkom 32



Josip Zdunić
MOLITVA STANOVNIKA GRADSKOGA PODZEMLJA

Povij mi rane, Spasitelju Isuse!
Teško me boli srce od mala,
Ti poznaš ljude; oni svi su se
Klonili mene kao kala.

Ja nisam imo ruke vodilje,
Da me kraj oštrog trnja provodi
I čistoj bijeloj stazi dovodi;
Meni su ljudi bili svodilje.

Oni su moje noge ranili,
Oni su dušu moju davili,
Dječje su igre meni branili,
U trule krpe mene zavili.

Njihove sam se zlobe klonio,
Strah je od ljudi u me ušao,
I sam sâm sebe svijetom gonio
I svaku bijedu dosad kušao.

O Kriste, hajka bjesni među ljudima
I jedni gone druge širom svijeta.
I djeci što se rode, već u grudima
I zjenicama crno sunce cvjeta.

I gone jedni druge nasred ulice,
Otac na oca vreba iza ugla,
Što Tebe, Kriste, probodoše sulice,
Sve to je njima danas predmet rugla.

Otimlju jedan drugom koru kruha.
Podzemlja gradska puna su oluje,
Pištanje gladne djece svud se čuje
U noći mutne i u jutra gluha.

O, gone, Kriste, jedni druge gone
Ko psi hajkači na sve strane;
Pomozi slabe i potresi one,
Što nama teške otvaraju rane.

Ojačaj snage već ohronule,
Iscijeli rane, što nas ljuto bole,
Rasvijetli ljudske misli klonule,
Da svi Tvoj zakon poštuju i vole.

subota, 17. kolovoza 2013.

Tradicionalna misa u Mariboru u subotu 17. kolovoza

Kako je najavljeno na prijateljskom blogu Ad Dominum te Facebook stranici Tradicionalna latinska misa, danas u 10,30 sati je u crkvi sv. Alojzija Gonzage u Mariboru služena pjevana sveta misa prema tradicionalnom rimskom obredu. Nekoliko Hrvata uputilo se tom prigodom prema Sloveniji te smo stigli dovoljno prije početa da malo pripomognemo u pripremama. Iz same crkve donosim tek nekoliko fotografija, a neke, među kojima su i ljepše, izostavljam radi zaštite identiteta svih prisutnih. Vjerujem da će vam ipak sljedeće fotografije dočarati koliko je lijepa i velika ova crkva. Mi iz sv. Martina posebno smo primijetili prostranost svetišta u kojem bi se bez problema mogla slaviti i svečana pontifikalna misa.




Prethodnu sam fotografiju ostavio u nešto većoj rezoluciji ne biste li kliknuli na nju i tako vidjeli kako je prekrasan glavni oltar. Ruho je bijelo jer je 17. kolovoza spomendan sv. Hijacinta čiji primjer nam je propovjednik stavio pred oči.

Slijedi i nekoliko fotografija ostatka crkve snimljenih nakon mise. Primijetit ćete propovjedaonicu koja je ovom prilikom korištena kao i kor odakle su dopirali zvuci gregorijanskog pjevanja i orgulja.







Šteta što je ovako divna crkva trenutno u stečajnoj masi Mariborske nadbiskupije.

Nakon finog ručka, uputili smo se prema obližnjoj franjevačkoj bazilici Majke milosrđa. Zastali smo nakratko se pomoliti u katedrali pred oltarom pod kojim se nalazi tijelo blaženog Antona Martina Slomšeka koji je bio mariborski biskup u drugoj polovici 19. stoljeća. 

U bazilici smo pred likom Blažene Djevice Marije izmolili pet desetki krunice na latinskom te deveti čas iz brevijara.


Posljednja fotografija prikazuje pokrajnji oltar Srca Isusova na kojem je, kako smo saznali, jedan svećenik do svoje smrti početkom ovog stoljeća nastavio služiti tradicionalnu misu odbivši prihvatiti reformirani obred. Uzor i poticaj za sve nas.


Poslije osvježenja uz sladoled ili pivo, rastali smo se od naših domaćina koji su za ovu priliku došli iz raznih krajeva Slovenije. Zahvalni smo im na velikoj gostoljubivosti i nadamo se da će nam jednom uzvratiti posjet te ćemo nastaviti dobru suradnju. Posebno je ugodno iznenađenje bilo vidjeti koliko su mladi vjernici privrženi tradicionalnoj misi (kad kažem mladi, onda zaista mislim mladi). Duhovno i tjelesno okrijepljeni napustili smo simpatični Maribor i vratili se u domovinu.

Obrana od svih bolesti i protivština


...
Podaj, da budu ljudima i krupnom, sitnom i teglećem blagu lijek protiv bolesti, kuge, čirova, čina, vračarija, zmijskog otrova i ujeda ostalih otrovnih životinja i zvjeradi i protiv svakoga otrova, i da na svakom mjestu, gdje se god što od njih metne, nosi ili drži, brane od svih đavolskih prijevara, spletaka i lukavština...
(iz blagoslova trava i cvijeća na blagdan Uznesenja BDM)

srijeda, 14. kolovoza 2013.

Presveta Bogorodice zagovaraj nas i štiti!

■ Što moramo učiniti na blagdan Marijina Uznesenja?
O. Na blagdan Marijina Uznesenja moramo:
  1. radovati se zbog njezina slavnog Uznesenja i uzvišenja, 
  2. štovati je kao našu Gospodaricu i našu odvjetnicu pred svojim božanskim Sinom, 
  3. moliti je da nam u Boga izmoli milost da provodimo svet život te se na taj način pripremimo na smrt i zaslužimo da nas pomaže i štiti da bismo imali udjela u njezinoj slavi.


utorak, 13. kolovoza 2013.

Duhovna lirika utorkom 31



Izidor Poljak
POSTCOMMUNIO

Danas sam u svetoj
Vodi okupan,
Sv'jetao sam kao
Vedri ljetni dan.
B'jelim se ko svježi
Netom pali sn'jeg,

Plamtim, gorim, gorim
Kao ognjen br'jeg.
S biserja vas treptim
Kao rosni list:
Danas mi je dušu
Poljubio Hrist.

utorak, 6. kolovoza 2013.

Duhovna lirika utorkom 30



Ferdo Rožić
POD KRIŽEM

U polusjen kapele skromne, male
Sav nemiran i bolna srca zadjoh,
I klekoh tamo na klecalo staro,
U kutu što ga gostoprimna nadjoh.

Nad njime ozgo a niz stienu trošnu
Protegnulo se veliko raspelo;
Unakrst noge dosizale nisko
Pred vruće moje kao oganj čelo.

I nagnuh glavu na te noge ledne -
O hvala, Bože! Kol je slatko bilo!
Već oblačje od omare se diglo,
Al nebo moje sad se raščistilo.

ponedjeljak, 5. kolovoza 2013.

Kamenčići



Svim Hrvatima sretan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, svim Snježanama (Nives) koje čitaju blog sretan imendan, a svima koji slave Gospin rođendan po međugorskom kalendaru, želim ugodnu zabavu!

***

Evo jednog članka o mladoj misi vlč. Tilošanca koji bi vas mogao zanimati. Ako link iz nekog razloga ne radi, samo kopirajte QUAND FLEURISSENT D’EXTRAORDINAIRES PREMIÈRES MESSES EN FRANCE, EN ITALIE, EN CROATIE… u google.

***

Jučer smo imali također veliku radost, ali tom šutim (a nemojte ni vi javno)!

***

Ako koristite Facebook, lajkajte stranicu Hrvatska katolička blogosfera, možda vam je to zgodan način za praćenje novih tekstova.

***

Bijah tjedan dana na hodočašću, prje svega sv. Mihaelu, ali posjetio sam i padre Pia i blaženog Augustina Kažotića. Pomolih se za sve čitatelje bloga, a kod blaženika posebno za članove Društva Benedictus kojemu je on jedan od suzaštitnika. Ne vjerujem da će biti detaljnijih izvještaja na blogu jer osobne duhovne stvari nisu pogodne za javnu diskusiju, a već sam "dobio po prstima" zbog opisivanja toga što sam jeo ili doživio jednom prije, pa bolje da ne ponavljamo.

***

Rasplamsala se po blogosferi zadnjih desetak dana rasprava vezana uz događanja s franjevcima Bezgrješne. Ja nemam nešto posebno pametno i poticajno za dodati. Pravo mjesto za najnovije informacije je blog Splendor Domini, a možete pogledati i blogove Caritas et Veritas te Christus Rex. U krajnjoj liniji tu je i forum...

***

Knjiga Mons. Gambera Reforma rimske liturgije dostupna je u engleskoj verziji i pdf formatu. Našao ju je u bespućima interneta Blog jednog farizeja.

***

Nisam neki ljubitelj (F)SSPX-a (F je tu da umirim dugotrpećeg Kikiija), ali kad vidim ovakve stvari, pitam se kakvim se mi stvarima bavimo dok se svetogrđa samo nižu jedno za drugim. Inače papine govore i događanja uglavnom ne pratim jer bi me uznemirili. Bolje je pomoliti se za Svetog Oca i naravno ne propustiti važnije dokumente poput nedavne enciklike.

***

Ne znam jeste li primjetili čime sam se poslužio u prethodnom odlomku. Ne sjećam se više gdje sam o tome čitao (možda ovdje), ali odmah mi se svidjelo objašnjenje. Radi se o pozicioniranju. Dakle, da pokažem kako je moje mišljenje razumno i uravnoteženo, s jedne strane sam stavio Bratstvo sv. Pija X., a s druge strane liberalne liturgijske zloporabe. I onda ja u sredini mogu objektivno prosuđivati jer očito nisam ekstreman u svojim stajalištima. Ako ste u FSSPX-u, onda možete s jedne strane staviti sedevakantiste, a s druge "mlake" tradicionaliste (Ecclesia Dei skupine i slično) ili čak konzervativce. Ako ste neokonzervativnog usmjerenja, onda s jedne strane stavite tradicionaliste, a s druge moderniste itd. Uglavnom, shvatili ste poantu. Spominjem to jer sam zapazio da se ovaj trik sve češće rabi na hrvatskim blogovima, forumima, u komentarima itd.

***

Kad smo već kod komentara, bolje da ponovim jer neki nikako da shvate. Ja se nisam dužan nikome na blogu opravdavati. Pročitate neki post i dođete do ovakvog ili onakvog zaključka o autoru. Naravno, slobodni ste postaviti pitanje ili zatražiti razjašnjenje. Ali možda autor teksta smatra da je bio dovoljno jasan ili da se odgovori mogu naći u nekom od stotina prethodnih postova i tisuća prethodnih komentara koje vi možete u svoje slobodno vrijeme čituckati umjesto da on po n-ti put troši svoje vrijeme na odgovaranje. U tom slučaju nema potrebe za ponavljanjem stalno istih teza i optužbi. Slobodni ste otvoriti svoj blog i pokazati svu širinu duha i duboko poznavanje materije.

***

Završit ćemo s najavom hodočašća tradicije u Rimu krajem listopada. Ja neću ići, ali prošle je godine bilo vrlo lijepo, pa vjerujem da ni ove neće biti lošije. Pročitajte provizorni program ovdje (ako bude problema s linkom, kliknite na "Hrvatska verzija")

subota, 3. kolovoza 2013.

Molitva blaženog Augustina Kažotića prije mise





Ako pred tvoje oči, Gospodine, iznesemo grijehe što smo ih počinili i muke koje nas snađoše, onda trpimo manje nego što smo zaslužili. Osjećamo kaznu zbog grijeha, a ipak u svojoj tvrdoglavosti ne prestajemo griješiti. Tvoji bičevi šibaju našu slabost, ali naša zloća ne uzmiče. Naše se ranjeno srce muči, ali još ne prigi­bamo oholu glavu. Uzdišemo u bolima, ali u životu ne postajemo bolji. Ako nas potičeš, onda ispovijedamo što smo loše učinili, a čim prestaneš, zaboravljamo što smo oplakivali. Ako podigneš ruku, obećajemo činiti dobro, a čim povučeš mač s naše glave, ne ispunjamo svoja obećanja. Ako nas udariš, vapimo za oproštenjem, a kad nam oprostiš, izazivamo da nas ponovno kazniš. Ako dođu nevolje, tražimo vremena da se pokajemo, a kad nam se smiluješ, zlorabimo tvoju strpljivost koja nam oprašta. Jedva nam zacijele zadobivene rane, a već se nezahvalno naše srce ne sjeća što je podnijelo. Ako nas brzo uslišiš, postajemo objesni, a ako oklijevaš, nestrpljivo mrmljamo. Priznajemo, Gospodine, krivi smo: oprosti po svojoj blagosti. Znamo, ako i ne oprostiš s pravom ćeš nas kazniti. Ali u tebe je veliko milosrđe i obilno smilovanje. Udijeli nam, što te nevrijedni moli­mo, jer si ni iz čega stvorio one koji ti vape: smiluj nam se, Gospodine! Neka tvoju ruku pokrenu smjerni i bolni vapaji te ona blagost od koje se svemu nadamo. Ne oba­ziri se na naše grijehe, dok ti se s pouzdanjem molimo. Što je strašnija naša bijeda, neka bude veća tvoja bla­gost. Smjerno molimo tvoju pomoć, iznoseći preda te boli i zloće svoje grešnosti, utječemo se tvome milosr­đu koje smo grijesima izgubili. Onima za koje znaš da se [ne] uzdaju u svoju pravednost, neka tvoja blagost udijeli ono što mole. Upravljaj nas svojim milosrđem, Gospo­dine, Bože naš, da se, dok se sami želimo spasiti, u vjeri i ljubavi radujemo spasu svih naroda. Po Kristu Gospo­dinu našemu. Amen.

petak, 2. kolovoza 2013.

Priznanje koje mnogo govori


Gdje god se nalazio, svećenik ili brat zna da nije čovjek poput drugih. Zna da više nije od svijeta i da sukladno tome treba živjeti. To je jedna od najvećih dobrobiti redovničkog habita, a da bismo se u to još bolje uvjerili, dovoljno nam je dati riječ jednom neprijatelju Crkve, gospodinu Ferdinandu Buissonu.

Dana 4. ožujka 1904. u zastupničkom je domu taj zastupnik i slobodni zidar ovako govorio: „Poznata mi je poslovica koja kaže: Habit ne čini redovnika. Ja, pak, smatram da habit čini redovnika. Habit je zapravo i za njega i za druge znak, trajan simbol njegova izdvajanja, pokazatelj da nije čovjek kao svi drugi ljudi. Taj je habit snaga, snaga i stisak gospodara koji nikada ne pušta svoga roba. A naš je san iščupati mu plijen iz ruku.

Kada čovjek bude skinuo uniformu sredine u koju je unovačen, nužno će vratiti slobodu da si pripada; neće više biti nijednog pravila koje, trenutak za trenutkom, steže čitav njegov život, neće više biti poglavara kojega će morati pitati da mu zapovijeda za svaki čin njegova života... on neće više biti čovjek družbe, već će prije ili kasnije postati čovjek obitelji, čovjek grada, čovjek čovječanstva.

Sekularizirani redovnik morat će početi zarađivati za život poput sviju ostalih. Ne tražimo više od njega, sad je eto slobodan... Dugo će vremena možebitno ostati vezan za svoje redovničke i druge ideje. Nastojmo se na to ne žaliti... Pustimo ga da se sâm posvjetovi, život će učiniti svoje. Računajmo na prirodu koja će zatražiti natrag sva svoja prava... Slobodom ćemo ga pridobiti za slobodu.“

(Govor je prenio vlč. Dulac u časopisu Itinéraires iz studenog 1971. u: L’auto-démolition de la vie religieuse (Samorazaranje redovničkog života), str. 152)

četvrtak, 1. kolovoza 2013.

Projekti novih zagrebačkih crkvi za novu vjeru


Župna crkva Špansko-Oranice (župa blaženog Ivana Merza)
Rezultati natječaja iz 2008. godine (slobodno pogledajte i ostale nagrađene uratke)
I. nagrada u neto iznosu od 105.000,00 kn dodjeljuje se radu pod šifrom «35»


***

Župa svete Terezije od djeteta Isusa (Male Terzije) na Trnju
Idejno rješenje nove crkve


***

Neke lijepe crkve izgrađene u novije vrijeme: 1, 2, 3, 4, 5, 6/7. Ovaj put samo fotografije izvana, interijeri pričaju svoju priču.

Ne moramo se složiti u estetskoj i drugoj procjeni ovih crkava, ali sigurno ćemo se složiti da novo vrijeme, novi obred, nova Crkva trebaju nove crkve!