petak, 30. rujna 2011.

Molitve poslije svete mise za svaki dan u tjednu - petak


Isuse, kako si mogao izabrati mene? Mene koji sam toliko puta išao protiv tebe, Gospodine moj? Bole me moji grijesi, iz dna moje duše. Reci mi, jesi li mi oprostio? Tome se nadam. Ti s moj Otkupitelj i toliko puta si mi oprostio. Spasitelju moj, da te bar nikada nisam uvrijedio. Molim te da mogu čuti ono što si rekao Magdaleni: tvoji grijesi su oprošteni. Daj mi da budem svjestan da sam primio ovu milost. Daj mi veliku bol zbog mojih grijeha!

U tvoje ruke predajem duh svoj. Otkupio si me, Gospodine. Božanski Pastiru, sišao si s neba tražiti me kao izgubljenu ovcu. Svakoga dan silaziš na oltar. Dao si svoj život za mene: ne napuštaj me. U tvoje ruke polažem svoju dušu, primi ju, i ne dopusti da se ikada odijelim od tebe.

Prolio si svoju krv za mene: molimo te da pomogneš tvojim slugama jer si nas otkupio svojom krvlju. Sada si moj zagovornik ne moj sudac, molim te zagovaraj me pred tvojim Ocem; da dobijem svijetlost i snagu da te ljubim svom svojom dušom. Daj da ostatak mog života bude takav da kad te budem vidio kao suca te vidim punog smilovanja prema meni.

četvrtak, 29. rujna 2011.

Molitve poslije svete mise za svaki dan u tjednu - četvrtak


Bože, neizmjerno Veličanstvo, ovdje pod tvojim nogama je izdajica koje te je toliko često iznevjerio. Često si mi opraštao grijehe, ali ja nisam cijenio tvoja dobročinstva i pomoć koju si mi pružao, uvijek iznova vrijeđao sam te. Drugi su griješili u polutami, iz neznanja, ali ja sam to činio okružen svijetlošću. Ipak, čuj glas svog Sina kojega sam upravo prikazao tebi i koji je u mojim grudima: On je taj koji za mene moli tvoje milosrđe i tvoj oprost. Oprosti mi, neizmjerna dobroto, po ljubavi Isusa Krista, jer me boli iz sveg srca što sam te uvrijedio.

Znam da je tvoje srce milosrdno prema grešnicima. Po ljubavi Isusa Krista, neka se tvoje srce smekša prema meni. Nemoj mi uskratiti svoju prisutnost, iako to zaslužujem; oprosti mi, vjeruj mi. Bože moj, (…) daj da živim onako kako treba živjeti jedan kršćanin. Daj mi srce kojim bi te trebao ljubiti jedan svetac. Molim te, da udaljiš od mene i uništiš u meni sve zemaljske osjećaje. Daj da, od sada na dalje, budem ti zahvalan za sva dobročinstva tvoja i za svu tvoju ljubav. Iako sam prije prezirao tvoje prijateljstvo, sada ga cijenim više nego sva kraljevstva ovoga svijeta. Izabirem radije živjeti u tvojoj milosti nego imati sva bogatstva i užitke na nebu i zemlji.

Privuci me k sebi. Pomozi mi da radim sretno i zadovoljno, te da strpljivo podnosim umor i teškoće, dobro raspoložen. Pomozi mi da se mrtvim tebi za ljubav. Udijeli mi pravu poniznosti, po kojoj se mogu radovati što sam nesavršen, bijedan. Nauči me vršiti tvoju volju te mi pokaži što želiš od mene, jer to je što želim učiniti. Primi, Bože moj, ljubav ovog tvog jadnog grešnika koji je, do sada, često griješio protiv tebe, ali te od sada želi istinski voljeti i želi biti tvoj. Bože moj, nadam se da ću te ljubiti svu vječnost. Da bih te mogao ljubiti u vječnosti, želim te već sada početi ljubiti u ovom životu. Jer te ljubim, želim da te svi upoznaju i zavole.

Gospodine, budući da si me pozvao da ti služim, pomozi i da radim za tebe i predam se čitav spašavanju duša. Sve to tražim po tvojim zaslugama Isuse, i po tvom zagovoru Majko moja Marijo.

srijeda, 28. rujna 2011.

Molitve poslije svete mise za svaki dan u tjednu - srijeda


Moj Isuse, dobro vidim sve što si učinio i sve što si propatio za mene da bih te zavolio – ja, koji sam prema tebi bio toliko puta tako nezahvalan. Koliko puta sam, Bože moje duše, prokockao tvoju milost za neki ludi užitak ili neku zlu želju i izgubio te.

Toliko puta sam bio zahvalan stvorenjima, zbog užitka kojeg sam u njima nalazio, a samo prema tebi pokazao sam se nezahvalnim. Oprosti mi, Bože moj: boli me ova krivica moje nezahvalnosti i kajem se svim srcem. Uzdam se u tvoje milosrđe jer ti se neizmjerna dobrota. Da nisi neizmjerna dobrota morao bih biti bez nade i ne bih se mogao utjecati tvojem milosrđu. Dajem ti hvalu ljubavi moja, jer me nisi osudio na pakao kao što sam zaslužio, toliko dugo si me podnosio.

Sama činjenica da imaš toliko strpljenja sa mnom, Bože moj, trebala bi me privući k ljubavi. Tko bi me nastavio voljeti, podnositi, osim tebe koji si Bog neizmjernog milosrđa? Dugo vremena me već pozivaš da te ljubim. Ne želim se više opirati tvojoj ljubavi. Sasvim ti se predajem. Dosta sam griješio protiv tebe; od sada te želim ljubiti. Ljubim te neizmjerna dobroto, Bože moj, koji si dostojan beskrajne ljubavi i želim ponavljati sada i zauvijek u vječnosti: ljubim te…

Bože moj, uzalud sam protratio tolike godina i tolike prilike, kada sam te mogao voljeti, upoznati te i služiti ti. Ali Isuse, tvoja Krv je moje ufanje. Nadam se da te neću prestati ljubiti. Ne znam koliko ću još živjeti, dugo ili malo, ali ti se sada potpuno predajem. Čekao si me sve do sada. Tako da želim ti udovoljiti, želim te zauvijek ljubiti, Gospodine. Što su užici? Što su bogatstva? Što su časti? Samo ti, Bože moj, samo ti ćeš uvijek biti moja ljubav i moje sve.

Ne mogu učiniti ništa ukoliko mi ne pomogneš svojom milosti. Rani moje srce, zapali ga svojom svetom ljubavlju, sjedini ga sa sobom, tako da se nikada više ne mogu odijeliti od tebe. Obećao si ljubiti onoga koji tebe ljubi. Ljubim te: oprosti na mojoj smjelosti i ne dopusti da učinim ništa što može biti na putu tvoje ljubavi prema meni: Onaj koji me ne ljubi mrtav je. Oslobodi me od te smrti. Učini da te uvijek ljubim, da bi i ti mene ljubio; na taj način će naša uzajamna ljubav biti vječna, nikada neće prestati. Udijeli mi to, vječni Oče, po ljubavi Isusa Krista. Udjeli mi također slatki moj Isuse, po tvojim zaslugama, po kojima se nadam uvijek ljubiti te i biti ljubljen od tebe.

Marijo, Majko Božja i moja Majko, moli se i ti Isusu za mene.

utorak, 27. rujna 2011.

Molitve poslije svete mise za svaki dan u tjednu - utorak


 Gospodine moj, kako sam te mogao toliko puta uvrijediti, znajući koliko ti je grijeh odbojan? Molim te, da mi oprostiš po zaslugama svoje Muke i vežeš me za se okovima svoje ljubavi. Neka me loš miris mojih mana ne udalji od tebe. Učini da sve više razmatram tvoju dobrotu i ljubav koju ti dugujem te ljubav kojom si me ti ljubio.

Čeznem, dobri Isuse, predati ti se potpuno, jer si se ti predao, žrtvujući se, za mene. Imao si mnogo razloga da bi me zadržao blizu sebe. Molim te ne dopusti da se odijelim od tebe. Volim te, Bože moj, i želim te uvijek voljeti. Kako bih mogao živjeti odijeljen od tebe i tvoje milosti, sada kada sam upoznao tvoju ljubav?

Zahvaljujem ti jer si me podnosio kada sam živio bez tvoje milosti i što mi još daješ vremena da te ljubim. Da sam onda bio umro ne bih te mogao ljubiti. Budući da te sada mogu ljubiti, želim te ljubiti svim svojim snagama, preslatki Isuse, i želim ti udovoljiti u svemu . Ljubim te, neizmjerna dobroto, ljubim te više nego samog sebe! Jer te ljubim, predajem ti tijelo, dušu i volju. Čini što god želiš sa mnom, Gospodine. Sasvim ti se predajem. Jedino što želim je da mi udijeliš milost da te zauvijek ljubim. Ono što mi najviše znači je da te ljubim. Zemaljska dobra daj onome koji ih želi; ja ne tražim ništa više, niti te tražim ništa više osim ustrajnosti u tvojoj milosti i u tvojoj svetoj ljubavi.

Oslanjajući se, vječni Oče, na obećanje tvoga Sina: Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime, u ime Isusa Krista molim te za svetu ustrajnost i za milost da te ljubim čitavim srcem, ispunjajući savršeno tvoju volju od sada pa nadalje.

Isuse, učinio si se žrtvom za mene, i dao si mi se da bih se ja mogao predati tebi i predati ti svoju volju. Sam kažeš: Sine moj, daj mi svoje srce. Ovdje imaš moje srce, Gospodine, ovdje imaš moje srce i moju dušu, koju ti također u potpunosti predajem. Ti dobro znaš moje slabosti: pomozi mi; ne dopusti da se moja volja odjeli od tebe i da griješim protiv tebe. Ne dopusti to; udijeli mi milost da te zauvijek ljubim, onoliko koliko bi svaki kršćanin to trebao. I da poput tvoga Sina na križu, mogu reći: Dovršeno je! u trenutku smrti, jer od danas ću čuvati tvojih zapovjedi. Udjeli mi da se, u opasnostima da sagriješim i u iskušenjima, uvijek utječem tebi i nikada te ne prestanem tražiti tvoju pomoć po zaslugama tvoga Sina.

Presveta Marijo, koja sve možeš pred Bogom, postigni za mene milost da se u svim iskušenjima uvijek utječem Bogu.

ponedjeljak, 26. rujna 2011.

Molitve poslije svete mise za svaki dan u tjednu - ponedjeljak


Neizmjerna dobroto! Neizmjerna ljubavi! Bog mi se čitav dao! Sasvim se učinio mojim. Dušo moja saberi svoje osjećaje i usko se sjedini s Gospodinom koji je došao da bi se sjedinio sa mnom, da ga zauzvrat ljubiš.

Ljubljeni Otkupitelju, grlim te! Ljubavi i živote moj, sjedinjujem se s tobom; nemoj me odbaciti. Jao meni! U mom životu postojao je period kada sam bio udaljen od tebe, ali od sada nadalje radije bih tisuću puta izgubio svoj život nego ponovno te izgubio, najveće moje dobro. Molim te, Gospodine, zaboravi sve moje uvrede smiluj mi se i oprosti mi; to me boli iz dna srca i želio bih moći umrijeti od ove boli.

Unatoč tome što sam sagriješio protiv tebe, ti mi zapovijedaš da te ljubim: Ljubite Gospodina Boga svoga svim srcem svojim. Tko sam ja, Gospodine, da želiš da te ljubim? Ali budući da to želiš, ja te želim ljubiti. Želio si umrijeti za mene, i dao si mi svoje Tijelo za hranu. Ostavit ću sve i svakoga i prigrliti jedino tebe, ljubljeni Spasitelju.
Tko li će me udaljiti od ljubavi Kristove? Ljubljeni Otkupitelju, koga li više želim ljubiti nego tebe, koji si beskrajna dobrota i koji si dostojan beskrajne ljubavi? Što ima za mene na nebu i što mogu više željeti van tebe na zemlji, Bože moga srca. Bog je moj zauvijek, uistinu Bože moj koje veće dobro mogu imati na nebu i na zemlji, tko će me više ljubiti od tebe?

Dođi kraljevstvo tvoje. Dobri Isuse, molim te uzmi u potpunosti moje srce sada, jer ti ga čitavog predajem. Upravljaj njime zauvijek i drži ga dalje od bilo kojeg osjećaja koji ne dolazi od tebe. Izabirem te kao moje utočište i moje blago: Bože srca mog. Bog je moj zauvijek!

Udijeli mi da mi nikada ne silazi s usana molitva sv. Ignacija Loyolskog: «Dovoljno sam bogat dok mi daješ svoju ljubav i milost.». Daj mi svoju ljubav i svoju milost; učini da te ljubim i da znam da me ljubiš, tada sam dovoljno bogat. Ne žudim za ničim osim toga, ne tražim ništa više.

Ti dobro znaš moje slabosti i znaš koliko sam ti puta bio nevjeran. Pomozi mi, svojom milošću, i ne dopusti da se ikada odijelim od tebe. Ovo ti sada kažem i želim ti zauvijek govoriti. Daj mi da ti uvijek mogu ponavljati: Ne dopusti mi, molim te ne dopusti, da se odijelim od Tebe.

Presveta Djevice, nado moja, Marijo, moli Boga za me ovu dvostruku milost: svetu ustrajnost i svetu ljubav, ne tražim ništa više.

nedjelja, 25. rujna 2011.

Molitve poslije svete mise za svaki dan u tjednu - nedjelja


Isuse, Otkupitelju, Bože, klanjam ti se prisutnim u mojim grudima skrivenim pod sakramentalnim prilikama, po kojima si hrana moje duše. Dobrodošao u moju dušu. Zahvaljujem ti od sveg srca na tom velikom dobročinstvu. Rastužuje me to što ti se ne znam primjereno zahvaliti. Kako li će skromni seljak zahvaliti svom kralju što ga je posjetio, osim da se prostre pred njegove noge, klanjajući mu se i zahvaljujući mu na tako velikoj časti? Prostirem se pred tobom, božanski Kralju, preslatki Isuse, i klanjam ti se, malen kakav jesam.

Sjedinjujem svoje klanjanje s Marijinim kada te je primila u svom krilu; i želim te ljubiti onom istom ljubavlju kojom te je ona ljubila. Ljubljeni Otkupitelju, poslušan riječima svećenika ti si se spustio s neba na oltar. Naprotiv, koliko sam puta bio neposlušan tvojim zapovijedima; dobri Isuse, uzdam se u to da si mi oprostio moje grijehe. Prijeđi preko njih, neizmjerna dobroto, ne pridajući im važnost, jer je moje srce ojađeno kada te uvrijedim. Da sam te bar oduvijek ljubio, Isuse!

Izabrao si me da budem svet i da ti budem prijatelj. Što si mogao više učiniti da te ljubim? Zahvaljujem ti jer ću uz pomoć tvoje milosti vratiti izgubljeno vrijeme. Želim te voljeti i ljubiti svim svojim srcem. Bože moj, što mi vrijede bogatstva? Što mi vrijede užici ovoga svijeta? Ti si meni sve. Od sada ti si jedino moje dobro i jedina moja ljubav. Reći ću ti riječima sv. Paulina: «Neka bogati zadrže svoja bogatstva, neka kraljevi imaju svoja kraljevstva; za mene je Krist i slava i kraljevstvo.».

Vječni Oče, po ljubavi svoga Sina, kojega sam danas primio u svoje srce, molim te udjeli mi svetu ustrajnosti u tvojoj milosti i dar svete ljubavi. Povjeravam ti cijelu svoju obitelj, prijatelje i neprijatelje, kao i duše u čistilištu i sve grešnike.

Sveta moja Majko Marijo, moli za me svetu ustrajnost i ljubav prema Isusu Kristu.

subota, 24. rujna 2011.

Molitve poslije svete mise za svaki dan u tjednu


Dobio sam prije nekog vremena na mail kratku zbirku molitava prije i poslije svete mise. Na kraju se nalaze molitve svetog Alfonza Marije de Liguori koje je sastavio kao pomoć u kratkoj zahvali i razmatranju nakon mise. S obzirom da molitve prate tjedni ciklus, odlučio sam od sutrašnje nedjelje do iduće subote objavljivati svaki dan po jednu molitvu. Nisam našao ove molitve prevedene na hrvatski objavljene na internetu, a čini mi se korisnim da ih svaki katolik pročita barem jednom u životu. Naravno, ako vam se svide možete ih koristiti i češće za razmatranje i zahvaljivanje Bogu nakon svete pričesti. Na engleskom ove molitve u puno vjernijem i potpunijem prijevodu možete naći kod vlč. Tima Finigana, ali nažalost za sada samo za prvi dio tjedna: uvod, nedjelja, ponedjeljak, utorak, srijeda. Hrvatski je prijevod prilagođen za molitvu vjernika laika, pa su izbačeni ili promijenjeni dijelovi u kojima se sveti Alfonz poziva na specifično svećeničku zadaću prinošenja svete misne žrtve. U molitvama od petka i subote fale i neki drugi dijelovi. Također se na nekim mjestima izgubila svježina i snaga izraza svetog Alfonza. Pretpostavljam da je svemu tome razlog što je prevođeno s nekog drugog jezika, a ne iz latinskog originala. Premda bi bilo lijepo imati i prijevod koji bi se doslovnije držao originala (zamišljam recimo malu knjižicu s lijepom ilustracijom koju bi se dijelilo svećenicima na Veliki četvrtak), ipak su i ovi tekstovi koje sada imamo vrijedni pažnje i poticajni za molitvu i zahvaljivanje.

Mislim da će se ovaj serijal lijepo nadovezati na tekst koji smo objavili prije nekoliko dana. Razmatranja ću iz razumljivih razloga objavljivati bez mogućnosti komentiranja, a ako uočite neku grešku ili imate kakvu primjedbu ostavite ih pod ovim postom.

utorak, 20. rujna 2011.

Gostujući autor - Razmatrajuća molitva i dnevna sv. Pričest

Ovaj puta Luka je priredio jednu duhovnu temu. Neki su naši čitatelji znali napisati da treba više takvih tema, a manje rasprava. Takvi će sigurno doći na svoje. Nemam što dodadati osim riječi koje prethode tekstu koji Luka donosi: "Ovaj se uvod mora čitav i opetovano pročitati, ako se hoće knjiga korisno upotrijebiti".


Dnevna sv. Pričest, razmatrajuća molitva, čest odlazak na sv. ispovijed, pokora i djela zadovoljštine, duhovno vodstvo, Gospina krunica. Bez obzira na stalež kojem pripada, ova nadnaravna sredstva predstavljaju pouzdan put ka osobnoj svetosti svakog kršćanina. Sv. Josemaría Escrivá de Balaguer, utemeljitelj i duhovni otac Opusa Dei, nikada se nije umorio srčano preporučavajući ova sredstva i učvršćujući vjernike u odluci da ih prihvate sa punim pouzdanjem i povjerenjem.

A da je riječ o uistinu univerzalnim sredstvima, duboko ukorijenjenima u tradiciji Crkve, svjedoči i uvod u knjigu Put Srcu Spasiteljevu (izdanje 1934), izvrsne knjižice za kratka dnevna razmatranja, čiji je autor relativno nepoznati župnik g. Juraj Deubig. Pretisak knjižice možete za 30 kn nabaviti u crkvi sv. Martina u Zagrebu, neposredno prije ili poslije tradicionalne latinske Mise koja se prikazuje svake nedjelje i zapovijedanog blagdana s početkom u 11:30 h.

Uvod u ovu knjižicu toliko je jasan i po sebi sažet, da sam zaključio da je najbolje da ga ovdje donesem u cjelini. Uzeo sam si, međutim, slobodu istaknuti neke djelove koje smatram vrijedne isticanja.

***

I.

Sv. je Otac Papa Pijo X. upravio na cijeli katolički svijet očinski poziv, da katolici trebaju opet marljivo i često, štaviše dnevno, ići na sv. Pričest, kako su to prvi kršćani činili. Šta je sklonulo sv. Oca sa biskupima i svećeniima, da tako odlučno nukaju na čestu sv. Pričest?

Ovi razlozi: U naše je vrijeme bezbožnost strašno preotela mah. Mnogo ljudi ne vjeruje više u Boga, ne mole se više i žive bez Njega u grijehu i opačinama. Svagdje je progon Crkve, dekristianizacija škole, zabluda i podivljalost omladine, oskrvnuće bračnog i porodičnog života i strašni razmah najdrskije nećudorednosti. Svijet je pun zlih primjera i opasnosti za vjeru i ćudoređe.

Radi svih ovih iskušenja i opasnosti htio nam je sv. Otac pružiti jedno moćno krepko sredstvo - sv. Pričest. Kada nam se Isus u sv. Pričesti navraća, kada smo s Njim na najtjesniji način sjedinjeni, onda ne trebamo biti plašljivi, ako se naša lađica života nalazi posred uzburkanog mora, jer Spasitelj neće dopustiti, da mi potonemo. On je doista rekao: "Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu." (Iv 6,57)

Doista, moramo često primati sv. Pričest, ako hoćemo, da proizvede svoj učinak. To je i naročita volja Spasiteljeva.

1. Zašto se Presv. Oltarski Sakramenat baš pod prilikama kruha nalazi? Kruh je svagdanja hrana, i to za sve ljude. Prilike kruha pokazuju, da Spasitelj želi, da se sv. Pričest prima često i svaki dan.

2. Zašto dopušta Spasitelj, da mi molimo u Očenašu: "Kruh naš svagdanji, daj nam danas"? Da li je On doista samo na hranu tijela mislio, a ne mnogo više, i u prvom redu, na hranu duše, koja je njegovo sveto tijelo i krv?

3. Zašto stanuje Spasitelj neprestano u tabernakulu? Zašto silazi svaki dan u svetoj Žrtvi na oltar? Kada bi On htio, da Ga mi dvaput ili triput na godinu primamo, kako to nažalost gdjekoji kršćani čine, tada bi On doista tek dvaput ili triput u godini u svetoj žrtvi na oltare dolazio, a u ostalo bi vrijeme naše crkve bile prazne.

4. Tko je najbolje poznavao, kako se treba često pričešćivati? Tko je najbolje poznavao namjeru i volju Spasiteljevu? Doista kršćani apostolskih vremena i prvog kršćanskog vijeka. Oni su dnevno sv. Pričest primali ili pak tako često, kako su imali vremena da prisustvuju sv. Misi.

II. 
Dva uvjeta

Svi se trebaju pričešćivati: muževi i žene, mladići i djevojke, pa i djeca. Svi trebaju jesti kruh jakih i to često i dnevno. Zato su dva uvjeta:

1. Treba biti u stanju milosti posvećujuće.
2. S pravom nakanom ići Stolu Gospodnjem.

Tko je teško sagriješio, mora se ispovijediti pred sv. Pričest. Tko je samo lake grijehe počinio, nije dužan ići na ispovijed, jer laki grijesi ne čine sv. Pričest nedostojnom. Nije pak tim rečeno, da protiv lakih grijeha ne treba ništa činiti, naprotiv treba ih uvijek promatrati kao veliku uvredu Božju i njih kao takove prezirati. Treba i na to misliti, da su učinci sv. Pričesti neznatniji, što smo više lakim grijesima okaljani. Stoga treba iz svih sila nastojati, da se očistimo od njih. Tomu može koristiti ispovijed, no nije neophodno potrebita. Mi imamo doista mnogo drugih sredstava, kojim se možemo očistiti od grijeha. Da kažemo koju pokajnu molitvu odmah poslije učinjenog grijeha; da si nešto uskratimo u jelu, pilu, govoru, gledanju, slušanju ili da koje drugo pokorničko djelo izvršimo u pokorničkim mislima.

Pred svim je drugim sredstvima sv. Pričest jedno sredstvo za čišćenje i oslobođenje od grijeha. Kod svake se Pričesti oslobađa duša od lakih grijeha, kad ih mi od srca okajemo i pokažemo Spasitelju našu dobru volju. Što se češće pričešćuješ, to čišća postaje tvoja duša i tim se bolje već unaprijed pripravljaš za svaku slijedeću Pričest.

Ti se možeš i ispovjedati, da budeš dionikom velikih milosti ovoga Sakramenta. Kako to često treba biti, da li svake sedmice ili svake četvrte ili još rjeđe, o tome se možeš sa svojim duhovnim vođom dogovoriti. No nigda ne smiješ radi toga Pričest izostaviti, što se već dugo nijesi ispovijedio. Također za dobivanje potpunog oprosta nije više potrebna česta sv. ispovijed, otkako je Pijo X. (4. II. 1906) dozvolio, da svi oni, koji se dnevno ili barem petput u sedmici pričeste, mogu sve potpune oproste zadobiti, za koje je ispovijed propisana.

Ima u ovoj stvari još vrlo mnogo krivih mišljenja. Netko ide n. pr. 15 i 20 put neprestano na sv. Pričest. No on kaže: ja se ne mogu više pričestiti, jer se nijesam već tri sedmice ispovijedio, ja moram najprije sakramenat pokore primiti.

To je skroz krivo. Kada ti ozbiljno prihvaćaš sv. Pričest i svaki se dan kaješ za svoje pogreške i lake grijehe, kada probudiš dobru nakanu za svagdanji život, tad se tvoja duša sv. Pričešću sve više čisti i posvećuje. Dakle moraš li nakon primanja sv. Pričesti kroz više dana ili sedmica reći: Sad se ja ne mogu više bez ispovijedi pričešćivati, ili naprotiv: Sad se ja tek pravo pričešćujem, jer je moja duša svakom Pričešću postala čišća, svetija i u milosti rasla?

Zato je neopravdano i misliti, da se ne smije bez ispovijedi pričešćivati, jer je od zadnje Pričesti prošlo više dana i sedmica. Tko nije počinio nijednog smrtnog grijeha, onaj treba da ide uvijek na sv. Pričest, kako mu je moguće prebivati sv. Misi. Pa ima li on lakih grijeha, tada se mora baš radi toga pričešćivati, da ga sv. Pričest očisti i u odlukama ojači. Pričest nije samo sredstvo za posvećenje nego i za čišćenje, tako da je svaka primljena Pričest jednako i priprava za slijedeću.

Reklo se je već, da tim samim, što se dulje vremena bez ispovijedi neprestano pričešćuje, nestaje strahopočitanja pred Presvetim, pa da se sv. Pričest prima tek iz običaja i sve više mlako. To je opsjena, koja bi se mogla primijeniti i na svagdanju molitvu. Dakle ne treba tako često i tako mnogo moliti, da molitva ne prijeđe u običaj i da ne izgubimo strahopočitanje! Tko bi mogao takav savjet dati i slijediti ga? Pa nema li također dobrih i pobožnih običaja? Tko ozbiljno svhaća sv. Pričest, ne će se zadovoljiti tim, da izmoli nekoje pričesne molitve. On će osobito misliti na svoj svagdanji život, na svoje pogreške, na različite dužnosti svoga staleža i zvanja, pa će neumorno nastojati da napreduje uz neprestan trud pomoću sv. Pričesti u kreposti. Nije li ova dobra volja najočitiji znak strahopočitanja pred euharistijskim Spasiteljem?

Sv. Otac želi i pravu nakanu za primanje sv. Pričesti. Tko se pričešćuje iz samodopadnosti, da ga drže bogobojaznim i pobožnim kao i druge, ili radi vremenite koristi, taj nema prave nakane. Nju ima samo onaj, koji pristupa Stolu Gospodnjem, da se riješi svojih nesavršenosti i grijeha i da svaki dan postane bolji i svetiji.

III. 
Priprava i zahvala

Svaka Pričest, koja se prima u stanju milosti, proizvodi svoj učinak, naima umnožava milost posvećujuću i milost ustrajnosti. No ovaj je učinak veći, što je bolja priprava i zahvala. Ali kako se ljudi razlikuju svojim sposobnostima, okolnostima, dužnostima, to se u ovoj stvari ne mogu odrediti točna pravila. Slijedeće moraš zapamtiti:

1. Glavno je kod primanja sv. Pričesti dobra volja i pobožna nakana u ljubavi Božjoj napredovati, svojih se pogrešaka i grijeha otresti.

2. Pripravljaj se i zahvaljuj, kolikogod bolje možeš.

3. Sve, što činiš od ustanja pa do ulaska u crkvu, čini s nakanom, da se pripraviš na sv. Pričest. Pobuđuj pri tome uzdahe Isusu u Presv. Oltarskom Sakramentu, vjeru, ufanje, ljubav. Pa ako bi se desilo katkad, da ne bi mogao više ništa prije sv. Pričesti učiniti, tada bi i ovo bilo dosta i mogao bi s velikom korišću primiti ovaj Sakramenat.

4. Tako je i sa zahvalom. Žrtvuj sva djela cijelog dana u mislima, da zahvališ za primljene milosti, svaki korak i udisaj zraka. Lijep je i običaj, da se kroz dan mole strelovite molitvice. To će nas često sjetiti sv. Pričesti.

5. Obično ćeš imati vremena za vrijeme sv . Mise da se pobliže pripraviš na sv. Pričest, a poslije sv. Pričesti da se dobro zahvališ, možda četvrt sata.

Možeš upotrijebiti za pripravu i zahvalu usmene molitve, kakve se nalaze u tvojim molitvenicima. No možeš i razmatrati. Razmatranje je teže od usmene molitve, ali mnogo korisnije i djelotvornije. Velika je korist razmatranja u tom, da se uz neprestano razmišljanje još bolje upoznaju istine svete vjere i da se nauči primjenjivati ih u svagdanjem kršćanskom životu.

Kao što već iz Katekizma znaš, razmatranje se sastoji u tom, da se misli o pojedinim istinama naše svete vjere, o životu i bolima Isusovim o životu svetih ili o svetim stvarima i pri tom se tvore spasonosne odluke: Pa kad se kod sv. Pričesti razmatra, tada će ona biti mnogo djelotvornija i plodonosnija, jer su odluke mnogo čvršće!

Ako nije razmatranje tako jednostavno kao usmena molitva, ipak si ga ne smijemo odviše teško zamišljati. Hoćeš li kod sv. Mise za sv. Pričest jedno razmatranje udesiti, možeš ovako postupati:

Uzmi jednu zgodnu knjigu, n. pr. "Nasljeduj Krista", "Filoteju", životopis kojeg sveca ili što drugo. Pročitaj jedan odlomak, razmisli o tom postavljajući si uvijek pitanja:

Kako to meni pristaje i za moj život?
Kako sam do sad to činio?
Koju odluku mogu sad stvoriti?

6. U ovoj se knjizi nalaze razmatranja za svaki dan crkvene godine. Okoristi se njima na gornji način. Mnogo ćeš naći poznatog iz Katekizma i Biblije pa će ti to razmatranje zasigurno znatno olakšati.

7. Možeš se naviknuti, da ono, što ćeš razmatrati kod sv. Mise i Pričesti, već uveče pročitaš.

Usto još ovo možeš zapamtiti: Kada ti se nešto u razmatranju sviđa, ne trebaš dalje ići, pa i ako ovo bude trajalo za cijele Mise. Ustraj tako dugo, koliko ti bude moguće! Glavno je i uvijek ostaje, da stvoriš praktične odluke, koje pristaju tvom svagdanjem životu. Njih uvijek prikaži u sv. Pričesti Spasitelju.

8. Ako do sv. Pričesti svršiš razmatranje, tad možeš kod zahvale još jednom kratko o tom promisliti i svoj glavne odluke dragom Isusu prikazati.

Kad si jednu stvar promotrio, onda možeš ići dalje. Ne trebaš u razgovoru sa Spasiteljem u Presv. Oltarskom Sakramentu kovati lijepe riječi. Zabavljaj se, govori, izjadaj Mu se onako, kako ti srce osjeća. Njemu je stalo nadasve do dobre volje, a ne do lijepih riječi.

9. Ako katkada razmatranje ne uspijeva dobro, tada se možeš latiti usmene molitve. Uopće možeš svakiput prije i poslije Pričesti služiti se takovim molitvama, osobito pobuđujući vjeru, ufanje i ljubav.

10. Ako ti razmatranje na početku teško ide, ne budi malodušan! Ti to učiš malo pomalo sve bolje, pa ćeš crpsti veću korist iz toga za svoj kršćanski život.

Gdjekoje Pričesti zato donose malo koristi, jer se misli, da je dosta, ako se prije i poslije Pričesti nekoliko molitava izmoli. Trebaš svakom Pričešću svetiji i savršeniji biti. Zato i moraš kod svake Pričesti misliti na svoj život i uvijek se pitati, kako stoji kod tebe sa svagdanjim pogreškama, grijesima i dobrim djelima. Kod Pričesti nek budu ove glavne točke:

Prvo trebaš svakiput pobuditi pokajanje radi počinjenih lakih grijeha. Sv. Pričest potom čisti ove grijehe i čini tvoju dušu čistom.

Drugo trebaš stvoriti čvrstu odluku, ali prije svega u onoj stvari, u kojoj bi mogao nastradati.

Treće trebaš svakiput Spasitelja moliti, da On posveti čitavo tvoje djelovanje i učini zaslužno za vječnost: tvoje molitve, rad, zabavu, uopće svaki korak i svako djelo.

Četvrto možeš Spasitelju još i druge molitve iznijeti: za sebe samog i svoje posebne potrebe, za sve ostale ljude, počevši od Pape pa do najmanjeg djeteta poganskog.

Sedmice i dane crkvene godine možeš po kojemgod katoličkom kalendaru pratiti. U svakoj je godini nešto drukčije. Također moraš slijed pojedinih razmatranja katkada malo promijeniti. Ovo mijenjanje ne će ti biti teško.

Naravno, razmatranja se mogu upotrijebiti i izvan sv. Mise i Pričesti. Tada se riječ "Pričest" u tekstu jednostavno ispušta.

srijeda, 14. rujna 2011.

Pomalo


Vjerujem da naši čitatelji znaju za trenutna zbivanja vezana uz SSPX. Splendor nas ažurno izvještava, a tu je i Rorate Caeli "za one koji žele znati više". Za razliku od zemalja poput Francuske ili SAD-a, razvoj situacije u ovom ili onom smjeru neće imati direktnog utjecaja na hrvatsku stvarnost, ali svakako se možemo i kao katolici i kao vjernici privrženi katoličkoj tradiciji nadati pozitivnom ishodu ovih razgovora. Bilo bi dobro prisjetiti se tog cilja i u molitvi, makar i strelovitoj.

***

Ova anegdota o klečanju na misama koje je za svjetskog dana mladih slavio nadbiskup New Yorka Timothy Dolan savršeno se slaže s riječima Svetog Oca na zaključenju talijanskog nacionalnog euharistijskog kongresa, riječima koje neki ne bi željeli da čujemo.

***

Ususret beatifikaciji drinskih mučenica:
Imao sam 11 godina kada sam uvečer čuo njihove jauke. Naša je kuća u Goraždu bila vrlo blizu vojne kasarne (200 metara), a kako je kuća bila prostrana u njoj su stanovali četnički oficiri. To je mene i moju obitelj spasilo te i mi nismo zaklani i otplovili niz Drinu. Majka nas je probudila te večeri kada su časne došle u Goražde i bili smo spremni da pobjegnemo jer smo čuli časne kako zapomažu: - Marijo, Isuse, Josipe! Zimska noć, studen, samo je mrakom odzvanjao taj jauk. I danas mi je toliko živ i bolan, premda je prošlo 70 godina. Kako sam pronašao časne na Drini? Naime, imao sam silno neustrašivu ideju da među leševima koji su ležali na obali Drine idem tražiti svojega oca, bojeći se da je i on ubijen. Tako sam i toga jutra, 16. prosinca, otišao među unakaženim tijelima tražiti svojega tatu. Tek je svitalo, a ja sam s četničkom kapom (koju mi je sašila jedna Srpkinja kako bi me spasila od četničkog pokolja) krenuo na obalu Drine i ondje ugledao četiri ženska leša, kako sam opisao u svojoj knjizi „Drinske mučenice“. Ležale su kao zaklani anđeli. Svaka je imala 10-15 rana na tijelu. Drhtao sam, gledao, plakao i otišao sam majci ispričati što sam vidio. Vratio sam se u još nekoliko navrata kasnije bojeći se da ih netko ne bi oskvrnuo. Majka je otišla moliti četničkog komandanta da se ubijene časne pokopaju u katoličko groblje. Međutim, on ju je otjerao rekavši da bi i ona mogla završiti u Drini. Kada je majka vidjela da je bitka izgubljena te da je neizbježno da časne završe kao i svi ostali ubijeni, a to znači da će im grob postati hladna Drina, poslala me po grobara Blaška kako bismo časne odgurnuli niz Drinu...
(Razgovor s don Antom Bakovićem, jedinim živućim svjedokom stravične smrti sestara Drinskih mučenica)

***

Jedna vrlo lijepa priča
tematski vezana uz zadnji Markov post. Podsjetilo me to na knjigu Sjene smrti - svjetlo utjehe. Slobodno ostavite i svoje preporuke na tekstove takvog tipa.

***

Kardinal Schönborn opet snažnim i nedvosmislenim argumentima brani pravu katoličku vjeru u Austriji:
Kardinal Schönborn je u više intervjua objasnio da je "poziv na neposluh" protiv legitimne crkvene hijerarhije ne samo neopravdan nego je i povod sablažnjavanju katolika. Brojni se radnici pitaju kako je moguće da Crkva nagovara na širenje i primjenu neposluha, jer znaju da bi odmah ostali bez posla kad bi na radnom mjestu pokrenuli sličnu inicijativu, istaknuo je kardinal u pismu promicateljima pothvata. Nije uvijek potrebno slagati se sa svim crkvenim odlukama, posebno glede crkvene stege, čak je u nekim slučajevima dopušteno odlučiti drukčije, priznao je kardinal. Ali kada Papa ponavlja jasne odrednice, pozivajući se na važeći nauk – primjerice glede službi – onda poziv na neposluh dovodi u pitanje svekoliko crkveno zajedništvo.

"U konačnici svaki svećenik, kao i svi mi, mora odlučiti želi li nastaviti hod zajedno s Papom, biskupom i Crkvom ili ne želi. Zacijelo je teško odreći se nekih ideja i perspektiva, ali onaj tko proglašava ništavnim načelo posluha raskida jedinstvo", izjavio je kardinal.
Ili ne.

***
Ne pij više samo vode, nego uzimaj malo vina poradi želuca i čestih svojih slabosti.
(Iz prve poslanice sv. Pavla apostola Timoteju 5,23)
Stvarno je zanimljivo kako sv. Ivan Zlatousti čiji se spomendan slavio po novom kalendaru jučer tumači ove riječi:
...in writing to Timothy, to bid him take refuge in the healing virtue of wine drinking. Not that to drink wine is shameful. God forbid! For such precepts belong to heretics; [...] For [Paul] does not simply say, “use a little wine;” but having said before, “drink no longer water,” he then brings forward his counsel as to the drinking of wine. And this expression “no longer” was a manifest proof, that till then he had drunk water, and on that account was become infirm. But since our discourse has now turned to the subject of blasphemy, I desire to ask one favor of you all, in return for this my address, and speaking with you; which is, that you will correct on my behalf the blasphemers of this city [i.e., blaspheming against God by saying that wine is evil.]. And should you hear any one in the public thoroughfare, or in the midst of the forum, blaspheming God; go up to him and rebuke him; and should it be necessary to inflict blows, spare not to do so. Smite him on the face; strike his mouth; sanctify your hand with the blow, and if any should accuse you, and drag you to the place of justice, follow them thither; and when the judge on the bench calls you to account, say boldly that the man blasphemed the King of angels! For if it be necessary to punish those who blaspheme an earthly king, much more so those who insult God. [...]
Moram priznati da sam se nasmijao kad je svećenik jučer u uvodnoj "mini-propovijedi" govorio o tome kako je sv. Ivan Zlatousti bio čovjek blagih i milih riječi, a ne riječi koje ranjavaju (nešto u tom stilu). Možda nije zgorega spomenuti uz ovu temu i jedan post s novog i obećavajućeg bloga Katolik S Dna Kace (originalno ime, nema što).