nedjelja, 30. siječnja 2011.

D. Kniewald - Liturgika

Postoje razni tekstovi na hrvatskom više ili manje vezani uz liturgiju koji su do sada bili dostupni na internetu:

Ipak, koliko sam zapazio jedine knjige na hrvatskom jeziku koje sustavno obrađuju ovo područje su A. Adam - Uvod u katoličku liturgiju koja je izgleda bila dostupna na internetu, ali je sada više ne mogu naći, te D. Kniewald - Liturgika. Dok je ova prva prijevod koji je izdan 1993., djelo Dragutina Kniewalda izdano je 1937. godine. Neću u ovom postu ulaziti u diskusije o kvalitetama i manama gore navedenih naslova, tko hoće, može sam provjeriti o čemu se radi. Kapitalno Kniewaldovo djelo dostupno je od danas i na internetu. Hvala osobi koja mi je posudila knjigu. Iako je skenirana verzija poprilično minimalna što se tiče kvalitete, ipak isprintano izgleda sasvim pristojno. Ako tko softverski poboljša ili smanji ovaj file, neka mi ga slobodno pošalje na email adresu.

subota, 29. siječnja 2011.

Tjedan dana sa svetom Emerencijanom


Još nije prošlo ni tri dana od mučeništva svete Janje (Agneze), a liturgija, vjerna čuvarica svih predaja, poziva nas k njezinome grobu. Onamo ide djeva Emerencijana, sestra po mlijeku i prijateljica naše trinaestogodišnje junakinje, moliti i plakati na mjestu gdje počiva tijelo one koja joj je tako okrutna oduzeta. Emerencijana se još nije preporodila u vodama krštenja, tek se pripravlja u katekumenatu, ali njezino srce već pripada Kristu po vjeri i želji.

Dok mlada djevojka izlijeva svoju žalost i divljenje na grobu Janjinom, stižu pogani. Remeteći njezinu žalost, smjeraju prekinuti iskazivanje počasti njihovoj žrtvi. Tada se Emerencijana, zapaljena željom da se sjedini s Kristom i naskoro zagrli svoju dragu drugu, ojunači na ovom slavnom grobu, okrene prema barbarima i ispovijedivši Isusa Krista, prokune idole, a njih prekori zbog zvjerske okrutnosti kojom nevinu Janju pogubiše.

Poganska se ražariše srca ovih ljudi koji služe đavolskom kultu i tek što djevojka presta govoriti, već pade na grobnicu svoje prijateljice pod teretom ubojitog kamenja što ga bacaše oni kojima se usudila usprotiviti. Krštena u vlastitoj krvi, Emerencijana ostavi na zemlji svoje krvavo truplo, a duša joj se vine na prsa Emanuelova, gdje će se vječno radovati njegovim božanskim zagrljajima i dragoj prisutnosti Janjinoj.
(prilagođeno prema: Dom Guéranger: L'Année Liturgique)

Prošle sam nedjelje gotovo slučajno pogledao u kalendar i primjetio da uz dotični datum i oznaku 3. nedjelje kroz godinu piše i ime Emerencijana. Učinilo mi se da je to jako zanimljivo i neobično ime, a kad sam vidio da mama brine brigu oko nekih događaja koji su se trebali odvijati taj dan, u polušali sam joj predložio da se preporuči svetoj Emerencijani da sve dobro prođe. Čak sam smislio i pjesmicu koja ide
Sveta Emerencijana, Emerencijana, Emerencijana,
moli, moli, moli za nas,
moli, moli, moooli za nas!
Mama je očito bila dosta zabrinuta jer je bez primjedbi rekla: "Sveta Emerencijana, pomozi!" Nakon što je sve prošlo i više nego dobro, mama se zahvalila svetoj Emerencijani, a ja sam (još uvijek pjevušeći gornju pjesmicu) pomislio da bi bilo dobro saznati nešto više o ovoj svetici koju sam tek taj dan "otkrio".

Tako sam naišao na različite, dosta oskudne izvore poput ovoga. Svi više-manje ponavljaju u prozaičnom obliku ovu lijepu priču koju sam gore citirao. Odlučio sam se kroz naredni tjedan preporučivati u svojim potrebama svetoj Emerencijani. S obzirom da mi je pomagala i u manjim i u većim stvarima, zapitao sam se ima li kakvog objašnjenja ili makar pojašnjenja ovom moćnom zagovoru? I onda sam shvatio da sveta Emerencijana ne samo da sama zagovara svoje štovatelje na nebu, već joj se u molitvi jamačno pridružuje i njezina sestra po mlijeku sv. Janja. (A gdje su dvojica ili trojica...) Jer, ako ćemo iskreno, Emerencijana je nastradala upravo zato što se molila za svoju posestrimu. Zar bi onda ova mogla u nebu odbiti da joj se pridruži u molitvi za nas koji smo još u ovoj suznoj dolini? Nipošto!

Početkom sam tjedna i Marku u razgovoru preporučio da se utječe u potrebama kroz tjedan svetoj Emerencijani. Marko je (poput mnogih sumnjivaca kroz stoljeća) rekao da sv. Emerencijana uslišava moje molitve samo zato što je moja prozbena pjesmica užasno iritantna, pa da je što manje čuje. Ali, dosta je reći da je, iskusivši njezin zagovor, krajem tjedna već "skladao" svoju pjesmicu koja započinje "Sveta Emerenci, Emerenci, Emerencijana..." Sreća da nemamo u blizini relikvija ove svetice, tko zna na koji bi srednjovjekovni način sve ovo završilo.

Ali, šalu na stranu, iako je moj tjedan sa sv. Emerencijanom istekao, nadam se da je neću zaboraviti, a i vama savjetujem da joj se barem ponekad uteknete za pomoć.

nedjelja, 23. siječnja 2011.

Krupnije sitnice

Podsjetila me Markova fotografija plaže u Puli na ovu sliku, pa rekoh, što ne bih podijelo s vama.


***

Bolje ikad nego nikad:
Sveti Otac Benedikt XVI. na početku došašća, 27. studenoga 2010. godine, u bazilici sv. Petra slavio je »Bdijenje za još nerođeni život«, zajedno s Prvom večernjom prve nedjelje Došašća. To je bdijenje uključivalo i euharistijsko klanjanje, s nakanom da se zahvali Gospodinu koji je, darujući samoga sebe, dao smisao i vrijednost svakomu ljudskom životu, te da se zazove njegova zaštita za svako ljudsko biće koje je pozvano na postojanje.

Sveti je Otac i nas pozvao da se u mjesnim Crkvama organiziraju slična slavlja te da se uključe župe, redovničke zajednice, udruge i pokreti. Ovime određujem da takva slavlja u našoj Nadbiskupiji budu na Dan života koji ove godine slavimo u nedjelju, 6. veljače 2011.
(izvadak iz pisma kardinala Bozanića)
Sada imate i službene prijevode molitava koje smo imali na ovom blogu prije dva mjeseca. Mogli su mi prištediti trud da su to onda napravili. Ali dobro, lijepo je što su sve ovako pripremili i organizirali. Samo jedan prijedlog urednicima ako ovo čitaju: stavite ove materijale u oblik pogodan za printanje, kao neki letak. Također ne bi bilo zgorega napraviti kraću i dulju verziju tako da svećenici izaberu prema prilikama. Evo, pogledajte si kako je to napravila biskupska konferencija SAD-a.

Prva mala napomena: meni u pravopisu i rječniku piše bdjenje bez i, a vidim da mnogi pišu bdijenje. Jel moguća i jedna i druga opcija ili je ovo drugo neispravno?

Druga mala napomena: Ako vidite da je nešto krivo napisano u nekom od postova na ovom blogu, bilo tipfeler, bilo pravopisna, gramatička ili činjenična pogreška, slobodno napišite u komentaru. Ja ću to ispraviti i komentar najvjerojatnije izbrisati da nikoga kasnije ne zbunjuje, ali ću vama biti zahvalan. Ako se ne slažem sa savjetom ili ispravkom, ostavit ću komentar i tekst nepromijenjen, ali ću vam svejedno biti zahvalan na pažnji.

***

Drinske mučenice će uskoro biti proglašene blaženima. To je lijepa vijest, a meni je kad sam čitao njihov kratki životopis posebno upala u oči činjenica da su one kako bi se spasile od četničkog silovanja skočile kroz prozor. Pretpostavljam da su se već tada dosta ozlijedile, možda i vrlo teško, a onda su ih četnici zaklali i bacili u Drinu. Zapitao sam se do koje mjere je dopušteno kršćaninu (ili točnije katolkinji) u takvoj situaciji (očuvanje zavjeta čistoće) izabrati "samoubilačku" alternativu. Da ne bude zabune, meni je to što su sestre učinile herojski čin, ali postavio sam si pitanje gdje bi točno bila granica. Pretpostavljam da je sv. Augustin ili neki drugi crkveni otac pisao o tome kad su barbari provaljivali u raspadajuće rimsko carstvo i na putu napadali posvećene djevice. Ako tko ima dobar link, neka ga ostavi u komentarima. Pri tome me ne zanima općenito princip dvostrukog efekta, nego ovaj specifični slučaj.

***

Puno razvikanija je najava beatifikacije pape Ivana Pavla II. Što vi mislite o tome? Mislim da svaki Hrvat osjeća zahvalnost prema tom papi koji je mnogo toga učinio, napisao, pokazao. Što mislite o ovim brzim beatifikacijama? Meni to nije takav problem jer su i u prošlosti neki svetci (doduše rijetki) proglašeni takvima ubrzo nakon smrti, a da ne govorimo o dugim vjekovima kada ta procedura nije bila tako uređena i organizirana. Druga je stvar što se sve događalo u Crkvi za vrijeme ovog pape? Ali pretpostavljam da ni to ne mora biti presudno u pitanju osobne svetosti?

***

Jedna ostavština pape Ivana Pavla II. je međureligijski susret 1986. g. u Asizu. Evo što je papa Benedikt XVI. najavio nakon Angelusa na Novu Godinu:
Draga braćo i sestre, u poruci za današnji Dan mira istaknuo sam kako velike religije mogu predstavljati važan čimbenik jedinstva i mira za ljudsku obitelj te sam, u vezi s tim, podsjetio da se u ovoj 2011. godini slavi 25. obljetnica Svjetskog dana molitve za mir koju je 1986. časni sluga Božji Ivan Pavao II. sazvao u Asizu. Zato ću u listopadu hodočastiti u grad svetog Franje i pozvati da se tome putu pridruže braća kršćani raznih vjeroispovijesti, predstavnici svih svjetskih religijskih tradicija i, u duhu, svi ljudi dobre volje, kako bi se spomenuli toga povijesnog čina kojeg je htio moj prethodnik i svečano obnovili odluku vjernika svih religija da žive vlastitu vjeru kao služenje miru. Onaj koji je na putu prema Bogu mora prenositi mir, ona koji gradi mir mora se približiti Bogu. Pozivam vas sve da me već od sada pratite svojom molitvom za taj poduhvat.
Moram priznati da i ja prema takvim događanjima imam zadrške koje su u otvorenom pismu iskazali neki talijanski intelektualci. Kardinal Ratzinger se nije pojavio na prvom susretu u Asizu. Vjerujem da će nam papa Benedikt XVI. lijepo i pravovjerno govoriti s tog skupa. Ali, bitna pitanja i dalje ostaju. Kome se mole katolici, ostali kršćani, muslimani, animisti i kojekakvi drugi vjernici? Koliko daleko trebamo otići od prave katoličke vjere da bismo umjesto Boga štovali neke izmišljene stvari ili čak demone? Prvi kršćani su smatrali da su grčki i rimski bogovi demoni. Oni nisu zajedno s poganima molili. Ili jesu? Nema sumnje da ljudi jedni s drugima mogu i trebaju surađivati na razini kultura i na zajedničkim moralnim pitanjima. Ali moliti se zajedno? Davati dojam (makar to i bio samo dojam!) da su budističke, muslimanske i katoličke molitve i vjerski principi iste vrijednosti?!

Iskreno rečeno, ne znam čemu to koristi. Sumnjam da će to pomoći našoj progonjenoj braći kršćanima u muslimanskim, hinduističkim i komunističkim zemljama. Sumnjam da će to potaknuti misionarski žar u katolicima. Sumnjam da će to potaknuti nekog nekrsta da se otvori jedinstvenoj i jedincatoj Istini - Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. Možda se varam, ali kad čujem da mi svećenik na propovijedi govori da nije važno koje je netko vjere, nego samo je li dobar čovjek, čisto sumnjam.

***

Sad smo i u molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana. Onako kako je u početku osmišljena, čini mi se vrlo dobra i potrebna inicijativa. Molitva za to da istina i čistoća Katoličke Crkve zasja uvijek sve više i sve bolje, kako bi katolici svojim životom bili pravi svjedoci te istine i kako bi se odijeljena braća i sestre vratili natrag u jedinstvo Kristove Crkve. I dala je plodove jer su se začetnici pokreta obratili i postali katolici. A onda stupa ekumenizam na scenu. Meni taj ekumenizam nikad nije bio jasan. Sigurno da treba imati takta i da neke stvari treba blago, pa čak i prepredeno reći, uostalom Gospodin nas je poučio da budemo "mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi". Ali nema smisla skrivati ili čak nijekati da je osnovni smisao tih mojih molitava s odijeljenim kršćanima to da ja budem bolji katolik te da oni također postanu (dobri) katolici. Pronašao sam jedan članak koji sam pročitao prije par godina i učinio mi se korektan: The toils of ecumenism – a new doctrine or an old policy? Autor je Thomas Pink, a osnovna postavka članka sadržana je u njegovu naslovu.
Evo jednog kratkog teksta koji sam već davno mislio objaviti kao post, ali u početku se nisam usudio, a kasnije sam na njega zaboravio:
Pitanje ekumenizma i njegovog ispravnog shvaćanja je vrlo teško i očito zadire u samu srž katoličke vjere dotičući se i teorijskih i praktičnih aspekata života Crkve i pojedinih vjernika. Možda je put koji nam pokazuje papa Benedikt XVI. kojemu je toliko na srcu kršćansko jedinstvo jedini moguć. U svakom slučaju je uz sve zapreke koje stoje pred nama sasvim očito da istinsko jedinstvo ne može doći iz "svođenja na najmanji zajednički nazivnik" različitih mišljenja i učenja kako se, uz puno štete, prečesto pokušavalo. Na nama je da jasno utvrdimo u čemu se slažemo, a koje su naše razlike i da iskreno priznamo koje razlike izgledaju nepomirljive. No, potpuno je izvjesno da jedinstvo u konačnici dolazi samo od Boga koji je Istina i kojemu ništa nije nemoguće. Budući da je sam Gospodin u ključnom trenutku svoga ovozemaljskog života molio za svoje učenike:
Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.
tako i mi moramo prije svega za jedinstvo moliti, a u tome će nam pomoći svetci, prije svih Blažena Djevica Marija koja je rodila Začetnika jedinstva, ali i bezbrojni drugi svetci (poput primjerice sv. Leopolda Bogdana Mandića) koji su se za povratak razjedinjenih kršćana u jednu svetu Crkvu molili i žrtvovali.

***

Da završim ova preduga razmatranja, moram priznati da se nekad kod ovakvih pitanja čovjek osjeća kao ovca bez pastira. Hvala Bogu, sad imamo internet, pa čovjek može provjeriti ovo ili ono. Ali ni internet ne može zamijeniti autentično Crkveno učiteljstvo koje kao da se povuklo u sebe i odreklo dijela svoga autoriteta. Meni i danas nije jasno što je papa recimo mislio onim svojim komentarom o kondomima i što bismo mi zapravo trebali misliti o vezi AIDS - izvanbračni/bračni spolni odnosi - kondomi. Ili npr. što je zapravo stav Crkve prema spolnoj uzdržljivosti trajnih đakona i oženjenih svećenika u zapadnom obredu o čemu sam već jednom pisao, a nedavno se razbuktala rasprava (v. npr. ovo, ovo, ovo i ovo i još mnogo toga po blogovima kao npr. ovo). A da pitanja poput međureligijskog dijaloga i ekumenizma oko kojih se i mnogo mudrije glave muče i ne spominjem.

Pretpostavljam da ja tražim previše, ali zašto je Učiteljstvo prije moglo o takvim pitanjima jasno i glasno reći: ovo da, ovo ne. Najviše me razočaralo kad sam pročitao negdje da je o stvarima poput primjerice ovoga s trajnim đakonima vjerojatnost nula da zadužena kongregacija u Rimu dadne svoj odgovor na upućeno pitanje/dvojbu.

Ipak, vjerojatno će se s vremenom neke stvari razjasniti, a na nama je da radimo u onome što možemo i za što znamo sredstva na osobnom posvećenju.

utorak, 18. siječnja 2011.

Obavijest Zagrebačke nadbiskupije o uvođenju redovitog služenja izvanrednog oblika sv. Mise

Mislio sam vas obavijestiti da su svi formulari za registraciju Društva za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus" predani u Gradski ured za opću upravu, htio sam vas podsjetiti da se možete pretplatiti na mailing listu s obavijestima o tradicionalnoj misi i vezanim vijestima. Ali iskrsnulo je nešto puno važnije. Da ne duljim...


***


U ponedjeljak 17.1.2011. stiglo je pismo poslano 14.1.2011., a datirano s 5.1.2011. Donosimo kopiju, prijepis i (neslužbeni) prijevod iz kojih su izbrisani osobni podaci.



-----


ZAGREBAČKA NADBISKUPIJA
NADBISKUPSKI DUHOVNI STOL

Broj: 43/2011
Zagreb, 5. siječnja 2011.

Cijenjeni gospodin
***
***
10 000 Zagreb

Cijenjeni gospodine ***,

obavješćujem Vas da je nadbiskup zagrebački, uzoriti gospodin kardinal Josip Bozanić, izlazeći ususret Vašim molbama, odredio prečasnog gospodina dr. Stanislava Vitkovića, prebendara, da se on u Zagrebačkoj nadbiskupiji brine i bude na raspolaganje za slavljenje svete mise prema obredu Rimskog misala, objavljenog godine 1962., a u smislu odredaba motuproprija pape Benedikta XVI. Summorum Pontificum.

Ujedno je određeno da će on tu službu vršiti počevši od 20. veljače 2011. godine. Za spomenuta misna slavlja daje se na raspolaganje crkva sv. Martina u Zagrebu (Vlaška 36). U njoj će se sveta misa po Misalu blaženog Ivana XXIII. slaviti nedjeljom i zapovjedanim blagdanima, u 11,30 sati.

Molim Vas, stoga, da se za daljnja pitanja koja su povezana sa slavljima svete mise prema obredu Rimskog misala iz 1962. godine, obratite na adresu Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu.

U Kristu, Velikome svećeniku i Gospodinu, te u zajedništvu njegove Crkve,

+ Ivan Šaško
pomoćni biskup zagrebački generalni vikar


_____
Na znanje:
- Preč. dr. Stanislav Vitković, Katedrala
- Arhiv, ovdje


-----

ARCHDIOCESE OF ZAGREB
ARCHDIOCESAN CHANCERY


No.: 43/2011
Zagreb, 5 January 2011

Mr.
***
***
10 000 Zagreb

Dear Mr. ***,

I inform you that the Archbishop of Zagreb, His Eminence Cardinal Josip Bozanić, accepting your petitions, has appointed the Reverend Monsignor dr. Stanislav Vitković, prebendary, to take care of and be at disposal in the Archdiocese of Zagreb for the celebration of the Holy Mass according to the Roman Missal, published in 1962, in accordance with the regulations of the Motu Proprio Summorum Pontificum of Pope Benedict XVI.

At the same time, it has been decided that he will begin this service on 20 February 2011. Church of St. Martin in Zagreb (Vlaška street, 36) is made available for the use in the above mentioned celebrations of Mass. Holy Mass according to the Missal of Bl. John XXIII will be celebrated there every Sunday and Holy Day of Obligation at 11:30 am.

I ask you, therefore, to refer all further questions related to the celebrations of the Holy Mass according to the Roman Missal from 1962 to the address of Archdiocesan Chancery in Zagreb.

In Christ, High Priest and Lord and the communion of His Church,

+ Ivan Šaško
Auxiliary bishop of Zagreb, vicar general

nedjelja, 16. siječnja 2011.

Osnovano Društvo za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus"

Dragi čitatelji, kao što vam i naslov kaže, jučer je održana osnivačka skupština Društva za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus". Na stranici Društva možete vidjeti dnevni red, a evo i kratkog izvještaja.

***

Osnivačka Skupština započela je nekoliko minuta nakon 11 sati u dvorani ispod dominikanskog samostana na Pešćenici.

Najprije smo se kratko pomolili, a onda je predsjedatelj Osnivačke Skupštine iznio sažeti plan i program Društva. Naglasio je da Društvo čvrsto stoji na liniji vjernosti papi i da su u širokom spektru mogućih mišljenja onih koji prihvaćaju ciljeve Društva ekstremna stajališta poput sedevakantizma ili držanje nove mise (naravno, slavljene prema rubrikama dotičnog misala) nevaljalom nespojivi s članstvom u Društvu. Predsjedatelj je objasnio da je Društvo osnovano u svrhu povezivanja ljudi vezanih uz tradicionalnu liturgiju i kako bi se lakše omogućio osobni angažman svim zainteresiranima. Rečeno je da će aktivnosti Društva biti proporcionalne sudjelovanju članova i simpatizera, ali nikako neće biti govora o nekakvom prisiljenom angažmanu ili korenju nezainteresiranih članova. Istaknuto je da u samom imenu Društva stoji "za promicanje", dakle pozitivna namjera da se iznese bogatstvo i blago katoličke baštine. Kritički osvrti ili usporedbe služit će samo tome da se bolje istakne ono vrijedno što se često zanemaruje ili potiskuje, a nikako da bi se ulazilo u konflikte ili polemike radi njih samih. Realistično je očekivati da će postojati protivnici ciljeva Društva što pokazuju i dosadašnja iskustva vezana uz provedbu papinog motuproprija Summorum Pontificum. Najbolja obrana je argumentirano iznošenje tradicionalnih katoličkih učenja o vjeri, liturgiji, moralu i posebno informiranje što većeg broja ljudi o tim učenjima. U tu svrhu Društvo će izdavati literaturu i organizirati predavanja. Predsjedatelj je još jednom zamolio buduće članove da se u tom smislu angažiraju kako i koliko mogu - pronalaženje prostora za sastanke i predavanja, pronalaženje najpovoljnijih opcija za grafičko uređenje i tisak materijala, prevođenje, lektoriranje, korektura itd. Na kraju je rečeno da je uz molitvenu potporu svakako najjasniji znak podupiranja ciljeva Društva slušanje, tj. sudjelovanje u sv. misi prema izvanrednom obliku rimskog obreda kada prema obećanju kardinala Bozanića konačno započne njezino celebriranje.

Nakon toga prešlo se na učlanjivanje u Društvo. Svih 18 nazočnih osoba ispunile su pristupnicu za redovno članstvo, a bile su dostupne i pristupnice za članove podmlatka (maloljetnike). Iako se od ondje nazočnih pristupnika očekivalo samo da pokažu svoju osobnu iskaznicu, rečeno je da će se od onih koji ispunjene pristupnice šalju poštom na adresu Društva očekivati da pošalju i kopiju osobne iskaznice ili sličnog dokumenta kako bi se utvrdila ispravnost imena i prezimena pristupnika. Naglašena je briga za sigurnost osobnih podataka i privatnost članova. U tom smislu najvažniji i osnovni način komunikacije u Društvu bit će preko emaila, a samo za članove kojima je to nedostupno iznimno će se koristiti obična pošta.

Službeni dio sjednice Skupštine (točke 1.-5. u Dnevnom redu) prošao je glatko i relativno brzo, a sve odluke donesene su jednoglasno. Prema sugestiji jedne članice Društva, kandidati za članstvo u užim Tijelima Društva prije glasovanja su se kratko predstavili.

Konačno je dano još nekoliko obavijesti, a nakon molitve podnevnog Angelusa završena je sjednica Osnivačke Skupštine. Članovi su se zadržali u prijateljskoj diskusiji i kraćem druženju i ubrzo je sve privedeno kraju. Preostaje još obaviti administrativne poslove vezane uz registraciju Društva, a o uspjehu tih nastojanja bit ćete, vjerujem, pravovremeno obaviješteni.

ponedjeljak, 10. siječnja 2011.

Najava osnivačke Skupštine i posljednje predispitivanje o društvu

Dodano 14.1.2011.: Dnevni red.

Osnivačka Skupština
Društva za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus"
održat će se u subotu 15.1.2011. s početkom u 11 sati
u dvorani ispod samostana uz crkvu blaženog Augustina Kažotića, Ivanićgradska 71, Zagreb.


Kako doći?
Tramvajem broj 2 (smjer Savišće) ili 13 (smjer Žitnjak) do stanice Ivanićgradska. Na stanici prije je Super Konzum. Iz tramvaja ćete s lijeve strane uočiti modernu crkvu. Ako je slučajno i prođete, bezbrižno iziđite na idućoj stanici i prošećite se natrag. Nemojte se penjati na prostor ispred crkve i samostana nego krenite lijevo i spustite se stepenicama do prostorija u podrumskom dijelu.
Autobusom broj 215 sa Kvaternikovog trga (smjer Trnava), iziđite na stanici Trg Volovčica (treća stanica na liniji). Prošećite se Ivanićgradskom ulicom i kroz pet minuta doći ćete do crkve. Nemojte se penjati na prostor ispred crkve i samostana nego krenite lijevo i spustite se stepenicama do prostorija u podrumskom dijelu.

Automobilom ili pješke po Vukovarskoj ulici prema istoku dok ne dođete do Crkve. Parkiralište je označeno na slici.

Koliko će trajati taj sastanak?
Počinjemo u 11 sati i trebali bi završiti do 13 sati. Uskoro će biti objavljen prijedlog dnevnog reda.

Treba li se kako pripremiti?
Ništa posebno. Uskoro će biti u funkciji internetska stranica Društva, pa možete malo proučiti materijale koji će ondje biti dostupni.

***

Dvije napomene:
  • Ovu obavijest ili link na ovaj post možete proslijediti svima za koje mislite da bi ih moglo zanimati. Nema potrebe da ju stavljate na forume i slična mjesta.
  • Hvala ocima dominikancima koji su ustupili jednu od dvorana ispod samostana nama na korištenje. Sasvim je jasno da takvo dobro djelo nema veze s njihovim eventualnim stavovima o tradicionalnoj liturgiji, ciljevima Društva "Benedictus" ili njegovim pokretačima.

***
Ostavljam vam posljednju formu za komentare i slično.


četvrtak, 6. siječnja 2011.

Žabice

Dok sjedim u Gortanovoj uvali sa svojom vjernom pratiteljicom Garom promatram kako svi koji prođu moraju baciti oblutak. Nebo je spojeno sa morem i ako dovoljno jako bace možda odskoči u oblake...

utorak, 4. siječnja 2011.

Blagoslov vode uoči Bogojavljenja

DODATAK (4.1.2011. u 21:20) Obavezno pogledajte ovaj post u kojem se uspoređuju blagoslovi vode za Bogojavljenje iz starih obrednika koji su se koristili u našim krajevima. Kad sam pročitao blagoslov iz Strossmayerovog obrednika (1878.g.) koji je zapravo isti kao i onaj iz Kašićevog (1640.g.), oblikovala mi se u mašti slika svećenika oblivena znojem nakon dugog i napornog zaklinjanja (à la Egzorcist). Ne može me nitko uvjeriti da je to isto kao kad svećenik kaže
Svemogući vječni Bože! Tvoj je Sin krštenjem u Jordanu posvetio vodu za službu spasenja. Po škropljenju ove vode blagoslovi † svoj narod. Neka mu ona bude spomen krsne obnove i otkupljenja svega stvorenoga, da ustraje u tvojoj milosti, živi po zakonu tvoga kraljevstva i postigne život vječni. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.


Prošle godine smo ovu temu nešto detaljnije obradili, pa ove donosim samo puni tekst blagoslova vode uoči Bogojavljenja. Prenio sam tekst iz Rimskog obrednika izdanog 1929. godine koji možete naći na ovom linku. Hvala autorici blogova koja ga je fotografirala i stavila fotografije na internet.

Po običaju, nekoliko napomena:
  • Izbacio sam sve notne zapise jer sam smatrao da će malo koji svećenik koji se odluči koristiti ovaj obred pjevati sve što je u obredniku navedeno. Ako ipak ima volje, naći će note u ovom ili ovom isječku iz originala.
  • Psalme sam prenio sa stranica online časoslova, tj. u novijem prijevodu. Opet, čini mi se da će se rijetko tko odlučiti na sva tri psalma (ili ijedan), a ako se i odluči, vjerojatno će to pjevati zbor.
  • Tebe Boga hvalimo se također može pjevati uz riječi i melodiju koje su poznatije puku.
  • Sve molitve svećenika bi se svakako moralo zadržati! Ako su izgovorene, a ne pjevane, neće oduzeti puno vremena.
  • (Malo prilagođene) Upute su u Arial fontu, a riječi koje se čitaju ili pjevaju u Times New Romanu.
  • Evo doc filea, pdf filea i drugog pdf filea s velikim slovima za svećenika (da mu bude lakše čitati dok neki ministrant drži fascikl).
  • Ako nađete kakvu grešku, napišite u komentarima tako da stignem popraviti na vrijeme.
  • Ako ste svećenik i namjeravate koristiti stari obred blagoslova vode, ostavite (anonimni!) komentar.